Научная статья на тему 'Savremeno naoružanje i vojna oprema'

Savremeno naoružanje i vojna oprema Текст научной статьи по специальности «Строительство и архитектура»

CC BY
144
51
i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.
Журнал
Vojnotehnički glasnik
Scopus
i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.
iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.
i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.

Текст научной работы на тему «Savremeno naoružanje i vojna oprema»

savremeno naoružanje i vojna oprema

RAKETE MILAN POVEĆANOG DOMETA*

Kompanija MBDA ubrzano radi na razvoju rakete MILAN ER (Missile d’In-fanterie Leger Anti-char Extended Response).

Dok sada{nje rakete MILAN imaju domet od 2000 m, MILAN ER ima}e domet do 3000 m. Novi sistem je dodatno osposobljen kao ofanzivno oruz-je za vatrenu podr{ku i optimalan je za uni{tenje raznovrsnih borbenih ciljeva, poput bunkera, uz zadržavanje visokih protivoklopnih mogu}nosti.

Pored za 50% ve}eg dometa, MILAN ER ima}e i pove}anu visinu leta i otpornost na elektromagnetno ometanje.

Nova raketa ima masu 1,25 kg, du-žinu 1200 mm, precnik 115 mm i novu bojnu glavu koju je razvila {vajcarska kompanija RUAG.

Raketa je prvi put uspe{no testirana krajem 2005. godine, kada je i potvrdena njena vi{enamenska uloga. Nova bojna glava može da probije najmanje 1000 mm {irok celicni oklop, za{ti}en eksplozivnim reaktivnim oklopom (ERA), ili vi{e od 3 m ojacanog betona, posle cega detonira.

* Prema podacima iz Jane’s Defence Weekly, 15. mart 2006.

Novo postolje za lansiranje rakete ima mogu}nost centralizovanog umreža-vanja i daljinskog upravljanja. Masa po-stolja je oko 20 kg, ima ugraden testni si-stem i opticki ni{an kojim može da se upravlja daljinski za potrebe osmatranja.

Francuska armija namerava da po-stoje}e protivtenkovske vođene rakete MILAN zameni novim, od 2007. godine.

M. K.

RAKETA HELLFIRE JUNIOR*

Kompanija Lockheed Martin obeloda-nila je nacrt inicijalnog projekta svog pred-loga re{enja za sistem savremenog preci-znog ubojnog oružja APKWS II (Advanced Precision Kill Weapon System increment II). Navode}i ga kao timsko re{enje pod na-zivom Hellfire Junior, u kompaniji isticu da je APKWS II namenjen za uni{tavanje ciljeva koji su prvenstveno „urbani i obalski“.

Armijski zvanicnici ga vide i kao sred-stvo za napad na manje, slabije oklopljene ciljeve i bez kolateralne {tete koju su rakete Hellfire mogle uciniti.

* Prema podacima iz Jane’s Defence Weekly, 22. februar

2006.

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

371

Hellfire Junior koristi poluaktivni la-serski vođeni tragač izrađen po tehnologiji koja se zasniva na iskustvima kompanije jo{ od 1969. godine i, uključujući laserski ra-ketni sistem, primenjuje se na projektilima Copperhead, raketama iz familije Hellfire i JCM (Joint Common Missile).

U nosnom delu rakete ugrađen je tragac, a bojna glava i upaljac pričvr{ćeni su na raketni motor Honeywell Defence & Space Electronics System (sklop inercionih senzora) i ITT Power Solutions (napajanje energijom). Kompanija General Dynamics Armament obezbeđivaće raketni motor, bojnu glavu i upaljač za početnu proizvod-nju APKWS II.

M. K.

ALUMINIJUMSKO POSTOLJE ZA LAKE MITRALJEZE*

Norve{ka kompanija Vinghok AS razvila je novo lako postolje za mitralje-ze 7,62 mm FN Herstal MAG 58 i 5,56 mm Minimi.

Prve zahteve za novim aluminijum-skim postoljima, u količini od 110 komada, podnela je Švedska i veći deo njih biće po-stavljen na nova oklopna patrolna vozila {vedske armije s protivminskom za{titom RG-32M, 4x4.

Novo postolje ima masu od samo 3 kg (1 kg manje od ranijeg proizvoda), jer je umesto čelika za izradu kori{ćen alumini-jum. Novo postolje predstavlja dopunu rani-jim čeličnim verzijama, kojih je oko 940 je-dinica prodato Holandiji početkom ove de-kade za upotrebu sa mitraljezima MAG 58 i Minimi.

Kompanija je razvila i olakšani alumi-nijumski tronožac na koji postolje može da se montira, koji bi trebalo da ima masu 3,8 kg. Specifičnost ovog postolja jeste moguć-nost opremanja nišanom kojim može neza-visno da se rukuje u odnosu na oružje, što ima prednost pri gađanjima udaljenih ciljeva.

M. K.

TENK CHALLENGER 2 S GLATKOCEVNIM TOPOM 120 mm*

Novo aluminijumsko postolje sa mitraljezom 7,62 mm MAG 58

’ Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, april 2006.

Osnovni tenk britanske armije Challenger 2, naoružan hibridnim glatkocev-nim topom 120 mm L/55 nemačke kompanije Rheinmetal, nedavno je uspešno izvršio seriju vatrenih ispitivanja u Veli-koj Britaniji.

Britanska armija ima ukupno 386 tenkova Challenger 2, naoružanih izolu-čenim tenkovskim topom 120 mm L30 i, kao i mnoge druge zemlje NATO, odlu-čila se za zamenu ovih topova glatkocev-nim topovima 120 mm.

* Prema podacima iz Jane's Defence Weekly, 22. februar

2006.

372

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

Prvi Challenger 2 opremljen Rajnmetalovim hibridnim topom 120 mm L755

Top sa izolucenom cevi 120 mm L30 ispaljuje pancima zma sa osiromase-nim uranijumom APFSDS koji su kori-šćeni samo u borbama i već odnedavno nema proizvodnje ovih zrna u Velikoj Britaniji, a i u mnogim drugim zemljama nisu na listi prioriteta.

Program zamene, u sustini, sadrži ugradnju glatkocevnih topova 120 mm L/55 koji se koriste na najnovijim borbe-nim tenkovima Leopard 2A6. Do sada su dopremljena dva hibridna topa 120 mm L/55 s pripadajućim kompletom municije.

Po balistickim karakteristikama ugra-đeno oružje je isto kao i nemacki top 120 mm L755, ali je njegovu spoljasnjost po-trebno prilagoditi prostoru koji je ranije za-uzimao top L30. Od sadasnje instalacije na tenku Challenger 2 zadržava se kolevka, učvršćenje topa, toplotna obloga, odvodnik gasova i sistemi na ustima cevi.

Nakon ispitivanja u Nemackoj, ovo oruđe je testirano i na tenku Centurion, da bi krajem 2005. godine konacno bilo ugrađeno na tenk Challenger 2.

Staticka vatrena ispitivanja vođena su protiv raznovrsnih ciljeva, pri cemu je korisćena Rajnmetalova municija 120 mm DM53 APFSDS s konvencionalnim pe-netratorom. Ispitivanja su pokazala oce-

kivane poboljsane performanse u odnosu na postojeću municiju 120 mm za tenk Challenger CHARM 3DU.

M. K.

KUPOLA ZA OKLOPNI TRANSPORTER PANDUR II*

Izraelska kompanija Elbit Systems oprema portugalske oklopne transportere Pandur II 8 x 8 sa sistemom kupola sa ili bez posade. Prema ugovoru vrednom 32 miliona USD, kompanija Elbit obezbedi-će nekoliko desetina kupolskih sistema opremljenih dnevno-noćnim sistemom za upravljanje vatrom. Portugal je sa kom-panijom Steyr-Daimler-Puch Spezialfa-hrzeug potpisao ugovor vredan 344,3 miliona EUR za nabavku 260 oklopnih transportera Pandur II.

Najveći broj vozila biće opremljen daljinski upravljanim, u dve ose stabili-zovanim topom 30 mm, dok će neki no-siti minobacacke sisteme 120 mm Sol-tam, a neki biti opremljeni protivtenkov-skim raketama Spike, koje je razvila kompanija Rafael.

Sistem za upravljanje vatrom kupole zasniva se na tehnologiji sistema ugrađe-nih na izraelski tenk Merkava Mk4.

Kupole bez posade projektovane su ta-ko da se njime upravlja iz odeljenja za posa-du, bez potrebe izlaganja spoljnim opasnosti-ma, a ukupna visina sa spustenim naoruža-njem omogućava transport avionima C-130.

Ranije je i belgijska armija izabrala slican Elbitov sistem oružane stanice za opremanje svojih lakih oklopnih vozila Mowag Piranha IIIC 8x8.

* Prema podacima iz Jane’s Defence Weekly, 22. februar

2006.

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

373

Kupola bez posade sa topom 30 mm na oklopnom transporteru M113

Portugalska armija će opremiti vozi-lo Pandur II u jedanaest razlicitih konfi-guracija, dok će njena mornarica primiti 20 potpuno amfibijskih vozila Pandur u cetiri varijante.

Ocekuje se da prva proizvedena vozila Pandur budu isporucena Portugalu krajem 2006. godine. Kompanija Steyr-Daimler-Puch isporuciće ukupno 41 vo-zilo, dok će ostale po licenci proizvoditi firma GOM (Gestao de Operacoes Meta-lomecanicas) iz Portugala.

Prvobitno je planirano da isporuka bude završena u 2009. godini, ali je taj rok prolongiran do 2010. godine.

M. K.

BUDUĆA FRANCUSKA BORBENA VOZILA*

Francuska agencija za nabavke nao-ružanja DGA izložila je detalje nove stu-dije o analizi potreba za buduća armijska oklopna borbena vozila. Studija je poka-zala da su potrebne tri nove klase oklop-nih borbenih vozila koja bi mogla da se uvedu na upotrebu u francusku armiju iz-među 2015. i 2030. godine. Tri osnovne

* Prema podacima iz Jane’s Defence Weekly, 22. februar

2006.

šasije su EB5, EB10 i EB20, koje se da-lje dele na dodatne klase.

EB5 treba da bude najmanje vozilo sa dvoclanom posadom, masom između 5 i 6 t, maksimalnom autonomijom do 1000 km, i maksimalnom putnom brzinom od 110 km/h. Predviđeno je pet verzija tog vozila konfiguracije 4*4, a pogon bi mogao da bude konvencionalni ili hibridni elektricni.

Armija bi mogla da nabavlja EB10 u brojnim verzijama, ukljucujući verziju za pešadiju, podršku i ugradnju oružja srednjih kalibara. Osnovna masa trebalo bi da bude od 12 do 15 t, pa sve do 16 t sa dodatnim oklopom, a moglo bi da bude ili tockaš ili gusenicar.

Najveće vozilo EB20 moglo bi da ima brojne verzije, ukljucujući verzije za pešadiju i podršku (IS), srednje kalibre i rakete (MC MC+M) i oružja velikih kalibara (MC HC). Osnovna masa bila bi 20 t ili 24 t sa dodatnim oklopom, dok bi kon-figuracija bila 6*6, 8*8 ili potpuno guse-nicno vozilo. Vozilo s oružjem velikih kalibara zameniće sada upotrebljivane AMX-10RC, koji se modernizuju i mogu da se naoružaju topom 105 mm ili 120 mm. U nekim slucajevima mogli bi da se mo-difikuju neki postojeći ili projektovani oklopni transporteri, dok bi se u drugim slucajevima krenulo s novom izradom. Zakljucci studije nude samo potencijalna rešenja i ne potvrđuju odluke o već predu-zetim. Takođe, imajući u vidu generalni trend u restrikciji budžeta za odbranu, agencija DGA racuna i na mogućnosti ko-operativnih programa sa drugim zemlja-ma kao alternativnim rešenjima.

Sva navedena vozila biće osposo-bljena da ucestvuju u borbenim operaci-jama francuske armije širih razmera, uspešnije nego sadašnja vozila. Njima bi

374

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

trebalo da se popuni prostor između osnovnog borbenog tenka Leclerc i bu-dućih borbenih vozila pe{adije VBCI (Vehicle Blinde de Combat d'Infantrie). Oko 700 vozila VBCI zameniće sada{nje gusenicare serije AMX-10P, od kojih će 550 biti konfiguracije borbenih vozila pe{adije i 150 komandnih vozila.

M. K.

LAKO OKLOPLJENO VOZILO GENDA*

Indijska kompanija Saymar, deo izraelske Soltam Group, isprobava svoj prvi prototip lakog oklopljenog vozila Genda 290S 4x4.

Razvoj vozila Genda 290S zapocet je pocetkom 2005. godine, a prvi prototip zavr{en je krajem iste godine, da bi po prvi put bio prikazan na izložbi DEFEX-PO, održanoj u Nju Delhiju januara 2006. godine. Sledeća dva vozila Genda 290S nalaze se u fazi izrade i biće zavr-{ena sredinom 2006. godine.

Prototip je zasnovan na standardnoj {a-siji indijske proizvodnje konfiguracije 4x4, a projekat je moguć i na drugim {asijama 4x4. Iako je kompanija Saymar nosilac projekta Genda 290S, brojne druge kompanije biće, takođe, ukljucene u program, kao {to je izra-elska kompanija Rafael, koja ima znacajno iskustvo u balistickoj za{titi.

Vozilo Genda 290S može se koristi-ti za raznovrsne zadatke, ukljucujući unutra{nju za{titu i osmatranje granica.

Na vozilu je pridodat potpuno zava-reni celicni oklop koji obezbeđuje za{titu putnika od zrna iz streljackog naoružanja i od parcadi granata.

* Prema podacima iz Jane’s Defence Weekly, 15. mart

2006.

Prototip lakog oklopljenog vozila Genda 290S 4*4

Za razliku od nekih drugih vozila, prednje motorno odeljenje je, takođe, potpuno za{tićeno, dok je donja strana vozila za{tićena od eksplozivnih udara rucnih granata.

Na vozilu se može smestiti posada od 6 clanova: komandir i vozac napred, a cetiri ostala clana pozadi koji koriste i posebna zadnja vrata na oklopu. Prozor-ska stakla, neprobojna za pu{cana zrna, obezbeđuju potpuno kružno osmatranje iz vozila. Pu{karnice su ugrađene na boc-nim stranama i na zadnjem delu kabine vozila.

Oprema i naoružanje zavisiće od na-mene, ali prototip Genda 290S opremljen je krovnim mitraljezom 7,62 mm koji ima prednji celicni {tit za strelca.

M. K.

MODERNIZACIJA OKLOPNOG TRANSPORTERA M113*

Singapurska kompanija STK (Singapore Technologies Kinetics) moderni-zovala je sopstvenim sredstvima americ-

* Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, april 2006.

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

375

ki oklopni transporter M113, koji se sada nudi na tržištu uz ostale modifikovane verzije ovog transportera.

Oklopni transporter M113, koji je proizvodila danasnja kompanija BAE Systems, jos uvek je jedan od najčešće korišćenih vozila te vrste u svetu.

Kako su doktrine i borbeni zahtevi evoluirali, armije su tražile na~ine tran-sformacije transportera M113 iz njegove prvobitne uloge kao oklopnog prevoznog sredstva u savremenu borbenu platformu s povećanom zastitom i vatrenom mo}i. Zahtevao se i veći koristan teret, veći ka-pacitet pogonske grupe i pokretljivost.

Komplet za modernizaciju kompa-nije STK usmeren je na poboljsanje per-formansi postojećeg Ml 13 u kljucnim oblastima pokretljivosti i vatrene moći, mada su prisutna i brojna poboljsanja u sferi preživljavanja. Projekat poboljsa-nog STK M113 je modularan, tako da potencijalni kupci mogu da zahtevaju sa-mo one komponente koje zadovoljavaju njihove specificne operativne zahteve.

Postojeća pogonska grupa na Ml 13 biće zamenjena novom sa kojom se već uveliko vrse ispitivanja. To će biti sesto-cilindricni turbo dizel Caterpillar 3126B, koji razvija 243 kW pri 2400 o/min, a za-dovoljava EURO II standarde. To je je-

Modernizovani singapurski oklopni transporter M113

dan od snažnijih dizel motora koji se danas nude i ima odnos snaga/masa 23 KS/t. Ovaj motor funkcionise u kompletu sa elektricno upravljanom hidromehanic-kom transmisijom HMX-1100.

Novi pogonski paket ima i novi iz-duvni sistem, dvostepeno uvođenje va-zduha, kompaktni sistem hlađenja, po-voljniji položaj vozaca sa modernizova-nim upravljacem i alternator 260 A koji omogućava i brojne naknadne elektricne instalacije i poboljsanja. Prema kompani-ji STK, novi pogonski paket obezbeđuje ne samo veću snagu, brzinu i preciznije upravljanje, već i mogućnost dužeg kre-tanja malim brzinama bez pregrevanja motora.

Sa poboljsanim M113 ostvaruje se putna brzina od 75 km/h, autonomija kre-tanja do 480 km, a okretanje za 360° za sedam sekundi.

Standardni oklopni transporter M113 ima ukupnu masu nesto vise od 11 t, ali ugradnjom teskih torzionih vratila masa može da se poveća do 16 t. Standardni M113 imaju hidraulicne amortizere na prvom i zadnjem tocku, dok na moderni-zovanom STK M113 svi tockovi imaju amortizere, cime je obezbeđena udobnija vožnja. Pored toga, pojacani su i zadnji potporni tockovi.

Postojeće celicne gusenice zamenjene su gumenim gusenicnim platnima kojima je deklarisani resurs 8000 km. Ove gusenice su ne samo lakse, već stvaraju i manje vibracije i buku. Gumene gusenice već su prihvaćene u mnogim zemljama. Poboljsa-nja u komponentama oslanjanja omoguća-vaju u celini udobniju vožnju za posadu.

iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.

Originalni M113 imao je rezervoar za gorivo ugrađen unutar zadnjeg odelje-nja za vojnike s leve strane, dok će na

376

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

poboljsanom STK Ml 13 on biti zame-njen spoljnim oklopljenim rezervoarima za gorivo smestenim s obe strane na zad-njem delu oklopa. To će omogućiti do-datni prostor u oklopnom telu i smanjiti rizik od požara.

Modernizovani STK Ml 13, poka-zan prvi put na Azijskoj avioizložbi odr-žanoj u Singapuru u februaru 2006. godi-ne, bio je opremljen sa cetiri puskarnice sa svake strane zadnjeg dela odeljenja za vojnike, sa blokom za osmatranje iznad njih, neprobojnim za puscana zrna.

Clanovi posade sede na klupama sa slobodnim oslanjanjem, sa obe strane unutrasnjosti oklopa, okrenuti prema unutra i sa individualnim pojasevima za svako sediste. Prvi prototip poboljsanog transportera STK Ml 13 bio je prikazan sa specijalnim rashladnim pojasom koji obezbeđuje putniku hladenje u ekstrem-no toplim uslovima.

Za razliku od originalnog M113, koji je bio naoružan mitraljezom 7,62 mm ili 12,7 mm bez zastite za strelca, STK M113 je opremljen kupolom za jednu osobu koja je naoružana automatskim bacacem grana-ta 40 mm i mitraljezom 12,7 mm. Kutije za tri lansera dimnih granata 76 mm ugrađene su sa svake strane kupole.

Kupola 40/50, koja je ugrađena na modernizovani M113, opremljena je transparentnim oklopnim kompletom koji obezbeđuje zastitu od vatre iz streljac-kog naoružanja i rucnih granata. Kupola ima skidajući krov sa ili bez zastitnog pokrova. Borbena masa ovog transportera je 14,5 t (maksimalno 16 t).

Kao alternativa kupoli 40/50, na vo-zilo se mogu ugrađivati i druge kupole, ukljucujući i one s topom 30 mm i spreg-nutim mitraljezom 7,62 mm.

Druga moguća poboljsanja ukljucuju ugradnju prednje i zadnje kamere za osmatranje i razna dodatna resenja zastite, ukljucujući protivminsku zastitu, prednju i zadnju oklopnu zastitu i skidajući dodat-ni oklop. Sve to moguće je zbog ugradnje jaceg i poboljsanog novog pogonskog pa-keta, transmisije i oslanjanja bez negativ-nog uticaja na pokretljivost vozila.

M. K.

BESPILOTNA LETELICA VELIKOG DOMETA EITAN*

Izrael se priprema za prvi let novo-razvijene bespilotne letelice za velike vi-sine i dolete nazvane Eitan (postojan). Sa operativnom izdržljivosću od 50 casova Eitan će obezbediti izraelskom vazduho-plovstvu mogućnost opserviranja udalje-nih ciljeva kao sto je Iran. Eitan je razvi-la Izraelska avioindustrija (IAI) na bazi letelice za srednje visine i velike izdržlji-vosti Heron, mada je skoro cetiri puta te-ža od nje. Sa rasponom krila od 26 m i kanadskim turboelisnim motorom Pratt & Whitney PT6A-67 moguća je maksi-malna poletna masa veća od 4000 kg.

Bespilotna letelica Eitan je potpuno autonomna i može da nosi maksimalan korisni teret od 1800 kg pri brzini krsta-renja od 240 cvorova na visini od oko 1500 m (50 000 ft).

Autonomnost letelice omogućava ope-ratoru da se vise posvećuje izvrsenju zada-taka, a manje samom letu platforme. Kori-steći senzorski snajperski sistem letelica će moći da izvrsava precizne napade na razlici-te stacionarne i pokretne ciljeve, lansere ba-listickih raketa, vozila ili pojedine osobe.

* Prema podacima iz Jane’s Defence Weekly, 8. mart 2006.

V OJNOTEHNICKI GLASNIK 3/2006.

377

U martu 2005. godine IAI je sa americkom kompanijom Aurora Flight Sciences uspostavila zajednicki fond za proizvodnju verzije bespilotne letelice Heron II, nazvane Orion, cija se redovna proizvodnja ocekuje u 2007. godini. Ova letelica izvršavaće obalske patrolne za-datke i omogućiti smanjenje angažovanja letelica sa posadom.

Letelica Eitan opremljena je radarom Elta EL/M-2022U, kao i Heron, satelit-skim komunikacionim sistemom i upra-vljanjem izvan horizonta, pa će se koristiti za izviđanja na velikim rastojanjima.

M. K.

REMONT BUGARSKIH AVIONA MiG-29 U RUSIJI*

Bugarski ministar odbrane i ruska aviokorporacija RSK MiG potpisali su ugovor o remontu 16 bugarskih lovackih aviona MiG-29, ukljucujući i cetiri dvo-seda aviona. Ugovor je vredan 48 milio-na USD. Prvi avioni treba da budu zavr-šeni za 11 meseci, a ostali za 30 meseci.

Bugarski ministar odbrane nagovešta-va da bi aviobaza Graf Ignatio, koja je maticna za avione MiG-29, trebalo da postane treća americka baza na bugarskoj

* Prema podacima iz Jane’s Defence Weekly, 15. mart 2006.

teritoriji. Ranije su SAD već procenile lokacije Bezmer i Novo Selo kao poten-cijalne baze za svoje oružane snage.

Bugarski MiG-ovi ostaće u upotrebi narednih pet godina i ocigledno je da ne-će biti suštinski poboljšani, jer se pretpo-stavlja da će se pocetkom sledeće dekade ti avioni zameniti novim višenamenskim lovcima.

Sada bugarsko vazduhoplovstvo ne-ma lovacke avione sposobne za izvođe-nje patrolnih zadataka, jer su svi MiG-21 prizemljeni u 2005. godini, dok MiG-29 nisu raspoloživi. Za oko dva meseca pun operativni status trebalo bi da ima šest MiG-29 koji su poslati na remont 2002. godine, kada je bio potpisan prvi ugovor sa RSK MiG za remont 20 aviona u vrednosti 67 miliona USD. Prema tom aranzmanu ruska kompanija remontuje avioniku, radar i sisteme oružja, dok će bugarske firme izvesti 45% zahvata na trupu i remontu motora RD-33. Budže-tom je pokriveno 14,3 miliona dolara za remont svega šest aviona.

Mada je trebalo da svi avioni budu vraćeni u upotrebu u periodu od 3 do 6 meseci, Bugarska se povukla iz pregovo-ra. U isto vreme kompanija MAPS (MiG Aircraft Product Support) - zajednicko ulaganje između kompanije EADS, RSK MiG i Rosoboronoexport - nametnula se kao prvi podugovarac u modernizaciji.

Oganizacija MAPS nudi opremanje aviona NATO-kompatibilnom ruskom avi-onikom ili zapadnim sistemima koje selek-tira bugarska vlada. Među njima su radio i GPS prijemnici, instrumenti sistema za pri-zemljenje, i identifikacioni uređaji. MAPS je zadužen i za poboljšanje kokpita, uklju-cujući ugradnju najmanje jednog multi-funkcionalnog displeja.

378

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

Ugovor iz 2002. godine okoncan je u aprilu 2004. godine zbog znacajnih poslov-nih zastoja.

M. K.

OKLOPNA VOZILA ZA NBH IZVIĐANJE FUCHS*

Kompanija Rheinmetall Landsyste-me isporucila je holandskim oružanim snagama prvih sest vozila Fuchs, name-njenih za nuklearno, biolosko i hemijsko izvidanje. Na ceremoniji u Rajnmetalo-vim zavodima u Kaselu u Nemackoj janu-ara 2006. simbolicno je izvrsena predaja vozila 101. ceti NBHO Kraljevske Ho-landske Armije (RNLA). Ovih sest vozila poruceno je krajem 2003. godine. Do sada je proizvedeno vise od 260 oklopnih tran-sportera varijante NBH za potrebe armija Nemacke, Holandije, Norveske, Saudijske Arabije, Velike Britanije i SAD, dok će druga partija od 32 vozila porucena za Ujedinjene Arapske Emirate, biti isporu-cena u naredne cetiri godine.

Sistemi poruceni za UAE biće spo-sobni da identifikuju prisutnost bioloskih borbenih agensa i drugih bioloskih kon-taminirajućih materija.

Kompanija Rheinmetall Landsyste-me razvila je i pokretne poljske laborato-rije za potrebe Bundesvera, koje se mogu brzo razviti na putu, pruzi, moru ili va-zdusnom prostoru. Za vreme brojnih operacija u zemlji i inostranstvu, poljska NBH laboratorija pokazala se efikasnom za identifikaciju svih tipova NBH borbenih agensa, kao i konvencionalnih zaga-

* Prema podacima iz INTERANATIONAL DEFENCE REVIEW, april 2006.

denja. Sistem je uveden i u svedske oru-žane snage.

U domenu civilne zastite kompanija Rheinmetall Landsysteme je do sada is-porucila 372 vozila za NBH detekciju za potrebe nemackih brigada za civilnu od-branu od nepredvidivih okolnosti NBH tipa.

M. K.

ELEKTROOPTIČKI INSTRUMENTI KOMPANIJE CEO*

Singapurska kompanija CEO (Chartered Electro-Optics) na avioizložbi u Singapuru, februara 2006. godine prika-zala je po prvi put asortiman svojih elek-trooptickih proizvoda: osmatracku kupo-licu Mini-T, termo nisan Uralis, i rucne termicke binokulare Nemis i Coris.

Osmatracki sistem Mini-T je laga-na (manje od 18 kg) uravnotežena ku-polica precnika 300 mm, namenjena malim brodovima i lakim vojnim vozi-lima. Glavni senzori za osnovni model sadrže kolor 460TV-linijske kamere CCD za dnevnu upotrebu, zatim hlade-ne 3-5 pm termo kamere, koje koriste 320x256 InSb snop za noćno osmatra-nje i laserski pokazivac.

Postoji i mogućnost izbora opreme za nehladene termo kamere, laserski da-ljinomer i video kartice. Domet sistema pri detekciji ljudi Mini-T iznosi 18 000 m sa dnevnom kamerom i 3000 m sa noć-nom. Proizvodnja ovih sistema planirana je za kraj 2006. godine.

* Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, april 2006.

VOJNOTEHNICKI GLASNIK 3/2006.

379

Termo nisan za oružje Uralis izra-đen je na bazi 320x240 nehlađenog 8-12 pm bolometra. Nisan se nudi u dve vari-jante: Uralis-A za individualna oružja i Uralis-B, sa većim objektivom i robusni-jim kućistem za kolektivno oružje kakvi su teski mitraljezi i automatski bacaci granata. Ovaj instrument već je na upo-trebi u singapurskim oružanim snagama.

Rucni termicki binokular Nemis kori-sti treću generaciju hlađenih termo kamera, a njegov domet iznosi od 1600 do 1800 m. Instrument Nemis ima masu manju od 2,8 kg i mogućnost dvostrukog vidnog po-lja: 3x2,2° (usko) i 12x9° (siroko).

Binokular Coris koristi 320x240 ne-hlađeni 8-12 pm mikrobolometar, kojim se može ostvariti domet od 600 do 800 m. Ma-sa instrumenta je manja od 2,2 kg (ukljucu-jući i baterije), a vidno polje 8,2x6,15°, sa mogućnosću dvostrukog zumiranja.

I Nemis i Coris namenjeni su za upotrebu u specijalnim jedinicama i već se proizvode.

M. K.

NOVA LAKA VIŠENAMENSKA VOZILA IVECO*

Nova laka vozila IVECO razlikuju se od drugih suparnika svojom unikat-nom celicnom karoserijom koja stiti po-sadu od dejstava rucnih granata, pancir-nih puscanih zrna i protivpesadijskih mina. Ova vozila već su se uklopila u evropsko tržiste.

* Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, april 2006.

Razvoj lakih visenamenskih vozila IVECO zapoceo je 1999. godine. Pro-jekat, oznacen kao M65E19WM, koji se pojavio pod snažnim uticajem iz is-kustava italijanskog kontingenta u sa-stavu NATO na Balkanu, a posebno od opasnosti od dejstva mina.

Prvo od 11 lakih visenamenskih vo-zila LMV (Light Multirole Vehicle) za-vrseno je 2001. godine, a sledeće godine prihvaćeni su u britanskoj armiji za bu-duća komandna vozila i vezu.

Krajem 2004. godine kompanija IVECO DVD isporucila je prvi od sest probnih modela nakon kojih će ove godine uslediti isporuka jos 40 vozila. Isporuka celokupnog zahteva za bri-tansku armiju biće zavrsena u 2009. godini.

U međuvremenu, italijanska armi-ja je 2003. godine porucila prvu parti-ju od 60 LMV, a prosle godine i belgij-ska armija je uputila svoj zahtev.

Da bi laka visenamenska vozila bila pogodna za razlicite funkcije, IVECO DVD je prilagodio za njihovu karoseriju jednu neobicnu konstrukciju od celicnih cevi na koju mogu da se dodaju celicne ploce radi obezbeđenja razlicitih nivoa kružne balisticke zasti-te. Kada celicne ploce nisu postavlje-ne, LMV ne obezbeđuje balisticku za-stitu. Sva vozila narucena za italijan-sku armiju opremljena su ovim ploca-ma i obezbeđuju zastitu prema STA-NAG 4569 Nivo 3, odnosno protiv pancirnih zrna 7,62 mm x 54 B32 (Dragonov).

U skladu sa zahtevima, LMV se može pripremiti za zastitu prema NATO standardima od nivoa 1 do nivoa 4.

380

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

Glavne karakteristike osnovne verzije LMV

Posada, clanova 4-5

Maksimalna masa opterećenog vozila 7000 kg

Korisna nosivost 2300 kg

Ukupna dužina 4,79 m

Ukupna sirina 2,20 m

Visina do krova karoserije 2,05 m

Klirens, minimalni 0,32 m

Raspon tockova 1,71 m

Osovinski razmak 3,23 m

Motor IVECO F1C dizel, 4 cilindra, zapremine 3 l

Izlazna snaga motora 140 kW

Transmisija ZF6HP260, 6 st. prenosa

Pogon 4x4, permanenti

Oslanjanje nezavisno

Amortizacija opružna

Pneumatici 325/85 R16

Maksimalna brzina 130 km/h

Autonomija kretanja po putevima 500 km

Pored balisticke zastite, karoserija LMV je zaštićena i od protivpešadijskih mina i rucnih granata koje eksplodiraju is-pod vozila, sto je ostvareno konstrukcijom poda od viseslojnog oklopa koji može da absorbuje elemente eksplozije. LMV mo-že da se opremi i eksplozivnim stitom za zastitu posade od eksplozije protivtenkov-skih mina. Kada se iskombinuju sve mere zastite odeljenje za posadu postaje „tvrđa-va“ u kojoj posada ima visok nivo zastite.

Zastita posade od efekata eksplozije mina pojacana je i „lebdećim“ (obesenim) sedistima, umesto cvrsto pricvrsćenih za pod vozila, cime je sprecen direktan pre-nos udarnih talasa na ljude pri eksploziji mine i smanjuje mogućnost deformacije sedista. Sedista imaju sigurnosne pojase i oslonce za glavu koji smanjuju bocno po-kretanje glave, dok obrtno vratilo, ugrađe-no u okvir karoserije odeljenja za posadu, može da izdrži ubrzanje od 7,5 g i zastiti posadu cak i u slucaju prevrtanja vozila. Sistem zastite na vozilu objedinjuje balisticke celicne ploce i keramicke plocice. Konacan rezultat svih ovih mera je da

LMV može da izdrži eksploziju 7 kg TNT ispod bilo kojeg tocka i 3 kg TNT ispod sredine poda. Uređaji transmisije i pogo-na, koji su urađeni u kooperaciji s kompa-nijom Steyr, raspoređeni su napred i na-zad, tako da ispod odeljenja za posadu ne-ma ni jedne teske komponente, koja bi u slucaju eksplozije mine mogla da se razle-ti i povredi clanove posade.

Pogon na cetiri tocka je stalan i dolazi od novog IVECO F1C četverocilindričnog dizel motora, zapremine 3 litra i maksimal-ne izlazne snage 140 kW. Motor je u kom-pletu sa transmisijom sa 6 stepeni prenosa ZF6HP260 od koje se preko dvostepene razvodne kutije pogon prenosi na zadnji di-ferencijal.

Sva cetiri tocka imaju nezavisno oslanjanje s opružnim koncentricnim hi-draulicnim amortizerima. Na tockovima su pneumatici 325/85 R16 XML sa ran-flet uloscima i spojeni su na sistem za centralnu regulaciju pritiska.

Za razliku od uobicajene prakse, disk kocnice nisu na tockovima već su ugrađe-ne unutar vozila i povezane u sistem ABS.

[asija i kabina vozila IVECO DVD

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

381

Po putevima vozilo može da ostvari i maksimalnu brzinu od 130 km/h i radijus kretanja do 500 km. U svojoj osnovnoj for-mi može da savladava vodene prepreke du-bine 0,85 m, dok sa pripremama koje ukljucuju dodatno prosirenje usisnog i iz-duvnog sistema (sve elektricne komponen-te su hermetizovane) mogu da se savlađuju i vodene prepreke dubine do 1,5 m.

Pored prevoženja 4 do 5 clanova po-sade, sredstava veze i druge opreme, na LMV može da se ugradi i lako oružje. Umesto poklopca, krovna konstrukcija može da nosi prsten za oružje na koje može da se ugradi automatsko oružje po-put mitraljeza 12,7 mm ili bacaca granata 40 mm. U posebnom slucaju, kao sto je britanska verzija Panter, većina vozila imaće ugrađen mitraljez 7,62 mm L7 ko-jim se upravlja iz kabine za posadu. U opremu je ukljucen i dnevno-noćni nisan.

M. K.

SISTEM PVO DEFENDER*

Kompanija Rafael/Thales je 8. februa-ra 2006. godine uspesno izvrsila vatrena is-pitivanja novog zemaljskog sistema PVO Defender. Održana su na poligonu Shdema na jugu pustinje Negav. Cilj je bila subso-nicna bespilotna letelica, koju je obezbedila kompanija EADS 3 Sigma (Atina, Grcka), a letela je ravnom putanjom na visini 2000 m i prelazeći put od 1500 m brzinom od 85 m/s. Zahvat cilja izvrsen je sistemom Flycatcher Mk 2 na rastojanju većem od 18 km, a raketa je lansirana kada je cilj bio udaljen 7 km. Mesto presretanja bilo je na udaljenosti oko 6 km. Kompletno unistenje

* Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, maj 2006.

cilja obavljeno je za 14 sekundi od lansira-nja rakete. Sistem Defender razvijen je na bazi zahteva vazduhoplovnih snaga Ve-necuele iz 1999. godine da im se isporu-ce tri takva sistema.

iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.

U konfiguraciji za vazduhoplovne snage Venecuele sistem Defender sadrži:

- radar Flycatcher Mk 2 i sistem za upravljanje vatrom koji su ugrađeni na vozilu od 7 t;

- osmerostruki sistem kompanije Rafael za vertikalno lansiranje raketa krat-kog dometa zemlja-vazduh, povezanih na-menskim kablom sa sistemom za praćenje i upravljanje vatrom Flycatcher Mk 2;

- do tri daljinski upravljana udvoje-na topa 40 mm Breda/Bofors Guardian, povezana poljskim kablom sa podsiste-mom za praćenje;

- razliciti broj raketnih sistema veo-ma kratkog dometa Mistral montiranih na tronoscu ili terenskom vozilu Tojota 4x4, takođe uvezanih u borbenu radio-mrežu sa osmatrackim radarom Flycatcher Mk2.

Sistem Flycatcher Mk 2 ukljucuje besposadnu zastićenu kabinu, u kojoj su radar i elektroopticki senzori, i kabinu operatora koja ima dve operatorske kon-zole u zastićenom kondicioniranom pro-storu dovoljno udaljenom od radara.

Flycatcher Mk 2 predviđen je da radi u dva razlicita režima: u komandnom centru, za procenu situacije na većim do-metima, i u režimu PVO s mogućnosću otkrivanja i praćenja nadolazeće precizno vođene municije. U prethodnom režimu osmatracki radar se okreće brzinom 15 o/min i obezbeđuje cetiri sekunde praćenja cilja izvan dometa od 50 km, na visini do 10 000 m i pri elevaciji do 50%. U režimu PVO brzina rotacije je povećana na 300 o/min, dok je efikasan domet detekcije sma-

382

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

njen na 25 km, elevacija povećana na 70%, a plafon detekcije povećan do 16 500 m. Si-stem se može ukljuciti u pojedini od ta dva režima za jednu sekundu.

Sistem je opremljen uređajima za identifikaciju svojih i tuđih snaga, siste-mom upita i automatske klasifikacije ci-lja (avion, helikopter ili raketa).

Podsistem za praćenje ima K-pojasni prateći radar sa specijalnim režimima akvizicije i veoma precizne mogućnosti za praćenje PVO raketa kratkog dometa raketa tipa SHORAD (Short-range air-defence). Ovaj podsistem obezbeđuje potpu-no pasivne dnevno-noćne mogućnosti praćenja putem elektrooptickog kompleta i senzora sa kolor i crno-belim TV i IC praćenjem i laserskim daljinomerom.

Za rakete tipa CLOS (Comand-to-li-ne-of-sight) radar prvo salje gornji siro-kozahvatni snop, omogućavajući da rake-ta primi podatke i da se usmeri u snop vođenja nakon vertikalnog lansiranja i narednog postavljanja u fazi zahvata ci-lja. Sirokozahvatni snop brzo se zame-njuje uskim snopom, sve dok se raketa ne ustali na kursu prema cilju, upravlja-jući glavnim radarskim snopom.

Raketa Barak dugacka je 2,175 m, ima precnik 17 cm i masu 98 kg, od cega je masa bojne glave 22 kg. Bojna glava rakete Barak znatno je veća od drugih ra-keta tipa SHORAD, jer je ona prvobitno bila namenjena za presretanje i unistava-nje protivbrodskih raketa. Bojna glava ima blizinski upaljac. Sa maksimalnom brzinom od 700 m/s i opterećenjem od 45 g, domet rakete iznosi 12 km.

Raketa Barak ima „veoma kratak“ minimalno efikasan domet, sto omoguća-va presretanje dolazećih ciljeva cak i ka-da su veoma blizu lansirnog položaja.

Vertikalno lansiranje raketa Barak u sistemu PVO Defender

Kompletan sistem (Barak lanser i Flycatcher Mk 2) testiran je u decembru 2005. godine. Testiranje je obuhvatilo velik broj simuliranih opaljenja na realne ciljeve, prvenstveno izraelske avione F-16. Sa jedne tacke pratilo se 16 aviona F-16 istovremeno. Sistem je zatim prenesen na ispitni vatreni poligon Shdema na jugu pustinje Negav, gde su izvrsena i zavrsna is-pitivanja u februaru 2006. godine.

M. K.

SISTEM PVO JERNAS*

Kompanija MBDA je, na osnovu zahteva iz 2002. godine, isporucila Male-ziji sistem za protivvazdusnu odbranu Jernas s raketama PVO kratkog dometa SHORAD (short-range air defence). Pre-ma ugovoru, isporuceno je devet lansera, tri prateća radara i tri osmatracka radara,

* Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, maj 2006.

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

383

kao i najnovije rakete zemlja-vazduh Rapier Mk 2 SAM (surface-to-air missile). Vozila konfiguracije 4*4 izrađena su u Maleziji i njima se prevozi posada, zalihe i dodatne rakete Rapier Mk 2 SAM.

Ocekuje se da će armija Malezije iz-vrsiti prva vatrena ispitivanja sredinom 2006. godine. Jernas će biti prvi SHORAD sistem PVO koji se uvodi u upotrebu, a da ima mogućnosti uvezivanja u sistem PVO i korisćenja po svakom vremenu.

Dok je originalna raketa Rapier imala udarni upaljac, sadasnja proizvod-nja raketa Rapier Mk 2 je sa ugrađenim blizinskim upaljacem u nosu rakete i eks-plozivno-fragmentacionom bojnom gla-vom. Te rakete imaju maksimalnu brzinu 2,5 Maha i domet veći od 8 km.

Jernas je treća generacija sistema PVO namenjenih da se suprotstave vazdu-snim napadima i pretnjama kakve su veo-ma male krstareće rakete i smart oružja.

Svaki elemenat sistema Jernas ugra-đen je na platformu prikolice koju vuce terensko vozilo konfiguracije 4*4. Za razliku od nekih drugih sistema PVO, pojedini elementi sistema Jernas mogu da se transportuju helikopterom (vesa-njem) radi brzog razmestaja na terenu.

J

Sistem PVO Jernas

Lanser ima osam raketa Rapier Mk 2 u poziciji spremnoj za lansiranje. Izme-đu dve kutije sa po cetiri rakete ugrađen je elektroopticki sistem za osmatranje i praćenje, namenjen da otkrije i prati ci-ljeve u dnevno-noćnim uslovima.

Radar 3-D omogućava da se istovre-meno otkrije i prati do 75 ciljeva u svim vremenskim uslovima i automatski odre-di prioritet onih ciljeva koje treba prve unistiti.

Kompanija MBDA predvidela je i mogućnost umrežavanja, cime je obezbe-đeno da se visestruki lanseri s osam pro-jektila integrisu sa pojedinacnim osma-trackim radarom putem borbene radio-mreže.

Jernas je u stvari, izvozna varijanta sistema Rapier Field Standard C koji je izra-đen prema zahtevima britanske armije.

M. K.

RAKETNI LANSER RPG-32*

U Jordanu je otvorena fabrika za skla-panje novih ruskih oružja dvostrukih mo-gućnosti, koja se lansiraju sa ramena a nose rusku oznaku RPG-32, a jordansku Has-him. To je varijanta prethodnog dobro po-znatog i svuda prisutnog protivtenkovskog raketnog bacaca RPG-7.

RPG-32 ima visenamenski lanser (pogodan za najmanje 200 projektila), namenjen za lansiranje dva tipa raketa 105 mm. Prva od njih ima tandem-kumu-lativnu bojnu glavu koja može da probije valjani homogeni celicni oklop debljine 700 mm iza dodatnog eksplozivnog reak-tivnog oklopa, i druga sa termobarickom

* Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, maj 2006.

384

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

bojnom glavom koja je već ranije uspe-sno isprobavana na lanseru RPG-27 kompanije Bazalt.

Osnovni podaci raketnog lansera RPG-32 su:

- masa projektila 7 kg

- masa lansera s projektilom na ra-menu 10 kg

- dužina lansera 1,2 m

- domet 160 do 700 m.

Operator koristi opticki nisan.

Kompanija Bazalt obavezala se da

će zavrsiti sve komponente i obaviti sva sistemska ispitivanja do juna ove godine.

Lanser Hashim će se sklapati u Jor-danu, u zavodu kojim će upravljati kompanija JRESCO (Jordan-Russian Electronic Systems Company), koristeći pritom module za bojnu glavu, pogon i opticki nisan koji su uvezeni iz Rusije.

M. K.

SAVREMENA VOZILA ZA NBH IZVIĐANJE*

Dok je svojevremeno Varsavski pakt svestrano razvijao vozila za nuklear-no, biolosko i hemijsko (NBH) izvidanje, to nije bio slucaj sa NATO. Cinjenica je da je godinama samo armija Nemacke u sklopu NATO u većoj meri koristila oklopna NBH izvidacka vozila, kao i vo-zilo RLS Fuchs (6x6) koje i danas domi-nira na svetskom tržistu u svojoj klasi.

U proteklih nekoliko godina i druge zemlje prihvatile su vozilo RLS Fuchs ili su razvile vozila slicnih mogućnosti na sopstvenim sasijama vozila tockasa.

* Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, maj 2006.

Sa povećanom opasnosću od terori-zma u mnogim delovima sveta, veći broj dr-žava sada nabavlja NBH i BH sisteme de-tekcije i neophodnu prateću opremu. Ti si-stemi obicno se koriste u specijalnim jedini-cama civilne zastite. Tipicna takva oprema, koju koristi i americka armija, jeste analitic-ki laboratorijski sistem (ALS-SEP).

Postoje brojni neoklopni sistemi, kakav je engleski IBDS (Integrated Biological Detection System), ciji je nosilac proizvodnje kompanija Lockheed Martin UK JNSYS. Do sada je ukupno isporuce-no 50 takvih sistema, a svaki se sastoji od kamiona (4x4), koji prevozi sisteme i vuce generator, i vozila Pincgauer (4x4) kojim se prevozi preostala ekipa i neop-hodne rezerve.

SAD imaju bioloski detekcioni si-stem JBPDS na sasiji visenamenskog vozila velike prohodnosti HMMWV. Prvih 35 sistema proizvedeno je za opremanje 375. hemijske cete armije SAD. Njihov drugi NBH izvidacki sistem je JSLNBCRS, koji je razvila kompanija Northrop Grumman System, a nalazi se, takode, na sasiji vozila HMMWV.

Iako postoje neka veoma specijalizo-vana vozila, za ove namene obicno se ko-riste vozila zasnovana na sasijama posto-jećih oklopnih borbenih vozila, zbog oci-glednih logistickih i trenažnih prednosti.

Postoje i brojna NBH izvidacka vo-zila koja su u fazi izrade prototipa ili je njihov razvoj znatno uznapredovao.

Kompanija Steyr-Daimler-Puch iz Austrije ponudila je NBH izvidacko vozilo na bazi svog oklopnog borbenog vozila Pandur, konfiguracije 6x6 i 8x8.

Kompanija BAE Systems Land Systems iz Velike Britanije nudi NBH

VOJNOTEHNICKI GLASNIK 3/2006.

385

NBH izvidačko vozilo Fuchs

verziju švajcarskog vozila MOWAG Piranha II (8x8), koje se po licenci proiz-vodi za zemlje Srednjeg istoka, ukljucu-jući Oman, Katar i Saudijsku Arabiju.

Francuska kompanija Panhard General Defense takođe je razvila NBH verziju svog, široko rasprostranjenog izvi-đackog vozila VBL (4x4).

Nijedno od ova tri NBH izviđacka vozila još nije u redovnoj proizvodnji.

U nekim zemljama oklopna NBH iz-viđacka vozila bila su u sastavu specijalnih armijskih jedinica, dok druge zemlje imaju drugaciji pristup. Tako, holandska armija ta sredstva ima u sastavu inžinjerije, dok britanska armija formira združeni HBRN puk. Bugarska je razvila i uvela u upotrebu oklopni NBH izviđacki sistem Marizta, na osnovu ruskog višenamenskog oklopnog borbenog vozila MT-LB, koji se po licenci proizvodi u Bugarskoj već više godina. Kompletan sistem Marizta sadrži 6 ko-mandnih vozila i 36 NBH izviđackih vozila. Svako od izviđackih vozila ima kom-pletnu opremu za detekciju, sistem za mar-kiranje i opremu za vezu radi slanja infor-macija do komandnih vozila.

Najrasprostranjenije NBH izviđacko vozilo u francuskoj armiji je Renoov VAB oklopni transporter, kojih je već 4000 ispo-ruceno, a dodatnih 1000 ceka za izvoz. Glavna namena ovog vozila je identifikaci-ja, kvalifikacija i procena opasnosti, obele-

žavanje zone kontaminacije i prenošenje informacije u realnom vremenu do slede-ćeg stepena komandovanja. Na vozilu je ugrađena sledeća oprema: sistem za kondi-cioniranje vazduha; NBH sistem; MMI spektrometar; nuklearni detektor; meteoro-loški sistem; uređaji za uzimanje uzoraka; sistem za markiranje; sistem za navigaciju i komunikacijska oprema.

Posadu vozila cine komandir vozila, vozac, uzimalac uzoraka i analiticar.

Pocetkom 2005. godine Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) zakljucili su ugo-vor o nabavci 32 nemacka NBH izviđac-ka vozila Fuchs nove generacije, name-njenih, takođe, da vrše detekciju, identi-fikaciju, markiranje, uzorkovanje i izve-štavanje o NBH kontaminaciji na bojištu, što je brže moguće. Vozilo je izrađeno na bazi Rajnmetalovog oklopnog vozila Transportpanzer 1 (6x6), koji obezbeđu-je posadi zaštitu od streljackog naoruža-nja i parcadi granata, kao i zaštitu od NBH elemenata. Ovim vozilom opre-mljene su armije Nemacke (114), Holan-dije (8), Norveške (8), Saudijske Arabije (10), Velike Britanije (11) i SAD (123).

Americka verzija vozila Fuchs ima oznaku NBH izviđacki sistem M93. Od 123 vozila prve generacije M93 koji su isporu-ceni SAD, do sada je već modernizovano 105 vozila na americki standard M93A1. Za potrebe operacija u Iraku neka od ovih vozila su zaštićena dodatnim oklopom i opre-mljena oružjem ugrađenim na krovu.

Za potrebe UAE Rajnmetalova fa-brika u Kaselu proizvešće 32 vozila po-slednje generacije Fuchs 2, koje ima mnoga poboljšanja u odnosu na vozila Fuchs koja su sada na upotrebi. Među njima su: bolje oslanjanje; ugradnja sna-žnijeg dizel motora MTU od 312,8 kW

386

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

(zadovoljava standard EURO III) u kom-pletu sa automatskom transmisijom ZF 6 HP602; efikasniji sistem kočenja; ve}i unutra{nji prostor (krov vi{i za 145 mm); centralno pumpanje pneumatika. Vozila Fuchs 2 ima}e i amfibijske mogu}nosti.

Standardna vozila Fuchs imaju maksi-malnu borbenu masu 19 t, od čega je 5 t za koristan teret. Nova generacija Fuchs 2 ima maksimalnu borbenu masu 22 t, od čega je koristan teret 7,4 t. Bazno vozilo obezbeđu-je za{titu od pancirnih zrna 7,62 mm, ali se paketom pojačanja za{tita može podi}i i do nivoa za{tite od pancirnih zrna 14,5 mm.

Kompanija Rajnmetal sada radi na tri nove izvozne verzije vozila Fuchs, a to su: osnovno NH izviđačko vozilo za detekciju i identifikaciju nuklearnih i he-mijskih elemenata dok je vozilo u pokre-tu; visokospecijalizovano bio-izviđačko vozilo za detekciju biolo{kih bojnih agensa i komandno vozilo opremljeno borbenim informacionim sistemom.

Bio-izviđačko vozilo Fuchs je najno-vija verzija koju je razvila kompanija sop-stvenim sredstvima. Opremljeno je potpu-no hermetizovanom komorom za analizu u vidu mikrobiolo{kog izolatora koji omogu}ava operatoru da radi potpuno odvojeno od infekcionog materijala. Ge-netske i imunolo{ke metode koriste se za pouzdanu identifikaciju biolo{kih agensa.

Oba vozila mogu da sakupljaju uzor-ke tla, vode i vegetacije radi kasnije anali-ze, kao i da markiraju zone kontaminacije i prenose informacije u realnom vremenu.

Kompanija RLS razvila je i proizvela NBH analitičku laboratoriju koja se sastoji od tri kontejnera koji se mogu transporto-vati vazdu{nim putem. Prvi inostrani ku-pac bila je Svedska u 2005. godini.

Nemačka kompanija Krauss-Maffei Wegman razvija specijalnu NBH verziju

NBHizviđačko vozilo VAB (4*4)

najnovijeg oklopljenog vozila Dingo 2 (4^4). Vozilo Dingo 2 izrađeno je na ba-zi {asije vozila Mercedes-Benz U-5000 (4x4) za koje su rezervni delovi veoma dostupni {irom sveta.

Japan je razvio i uveo u upotrebu specijalnu NBH izviđačku verziju ko-mandno-komunikacijskog vozila Type 82 (6x6). Ono je opremljeno sistemima za detekciju i klasifikaciju raznih agensa. Japan je razvio i NBH izviđačko vozilo na bazi {asije guseničnog oklopnog tran-sportera Type SU 60, koji je prvi put bio uveden u upotrebu pre vi{e od 40 godina.

Kompanija Doosan Infracore Defense Products (ranije Daewoo) proizvela je najmanje dva specijalna vozila za ar-miju Republike Koreje. Prvo je NBH iz-viđačko vozilo K216A1 izrađeno na bazi {asije modifikovanog korejskog borbe-nog vozila pe{adije (KIFV). Ono je opremljeno opremom za detekciju u koju su uključeni mobilni spektrometar (MM-1), sistem natpritiska, sistem za opservaciju vremena i komplet za markiranje konta-minirane zone.

Kompanija je razvila i sistem za bio-lo{ku identifikaciju i detekciju (BIDS) na bazi standardnog terenskog vozila 1,25 t (4x4). BIDS je opremljen integrisanim si-

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

387

stemom za biolosku detekciju koji može da otkrije cetiri tipa bioloskih agensa, uključujući antraks, botulizam, kugu i ve-like boginje. Sistemom rukuje cetverocla-na posada koja ima kompletnu NBH za-stitu i sistem za kondicioniranje vazduha.

Standardno NBH izvidacko vozilo ruske armije i mnogih clanica Varsavskog pakta niz godina bilo je na bazi oklopnog vozila BRDM-1 (4x4), a zatim poboljsani BRDM-2 sa mitraljezom 14,5 mm i 7,62 mm i specijalnom NBH opremom.

Rusija je razvila i NBH izvidacku verziju oklopnog transportera BTR-80 (8x8) koji je predviden za hemijsku i ra-diolosku detekciju u svim vremenskim uslovima. U njegovu opremu ukljuceni su uredaji za automatsko merenje jacine gama-zracenja i nivoa aktivne radioloske kontaminacije. Rusija razvija i NBH iz-vidacko vozilo na osnovu sasije samo-hodnih vozila 122 mm 2S1. Ono je opre-mljeno svestranim senzorima i standard-nom opremom za markirni sistem KZO-2, zemaljski sistem navigacije i razlicite uredaje za detekciju bojnih otrova. U ove poslednje spada automatski gasni selek-tor GSP-1M ili GSA-12, poluautomatski sistem detekcije PPKhR i VPKhR i ko-munikacijska oprema. Postoje i specijal-na komandna vozila RKhM-K s dodat-nom komunikacijskom opremom, ali bez sistema za markiranje KZO-2.

Nedavno je Rusija obelodanila Dal NBH izvidacko vozilo na bazi modifiko-vanog gusenicnog vozila ACRV. Na kro-vu vozila ugradena je velika kupola sa la-serskim sistemom koji rotira i snima pri-sustvo agensa u okolnoj atmosferi. Infor-macije sa lasera obraduje ugradeni kom-pjuter koji putem automatskog sistema za prenos podataka salje informacije do centralne komandne stanice.

Pored laserskog detektora ovo vozi-lo nosi i druge senzore za radioloske i hemijske agense, sto obezbeduje potpuno izvrsenje NBH zadataka na bojistu.

M. K.

MODERNIZACIJA TAKTIČKIH VOZILA ARMIJE SAD*

Armija SAD je u avgustu 2005. go-dine zapocela modernizaciju taktickih vozila tockasa pod oznakom EM IP (Expedited Modernization Initiative Procedure). Projektom modernizacije biće ob-uhvaćene tehnologije koje će poboljsati mogućnosti sadasnjih i budućih vozila taktickog kontingenta tockasa.

iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.

Takticki kontingent danas obuhvata seriju kamiona M915, sisteme za paletni utovar, teske transportere za opremu, teske takticke kamione povećanih mogućnosti, familiju srednjih taktickih vozila i teren-skih visenamenskih vozila visoke prohod-nosti, kao i sve prikljucne prikolice.

Procesom EMIP naglasavaju se tehnologije koje daju resenje u cetiri bitne oblasti u borbi, a to su: sigurnost, moguć-nost opstanka, pouzdanost i mogućnost održavanja i podrske, te povećanje distri-bucije i namene. Težiste je na onim tehno-logijama koje je moguće realizovati za sest meseci posle verifikacionih ispitiva-nja, koje su nove za armiju i nisu ispitiva-ne na sadasnjim konfiguracijama vozila.

Vlada je do januara 2006. godine selektirala 89 tehnoloski primenjivih ide-ja od 49 razlicitih ponudaca.

* Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, maj 2006.

388

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

Primer poboljšanja već uvedenih u vozila tockaše predstavlja sistem za gaše-nje požara, ugrađen na armijska vozila visoke prohodnosti HMMWV (High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle). Sada se radi na ugradnji ovih sistema na oko 11 000 vozila koja su na ratištima.

Druga, sistemski uvođena aplikacija biće specijalni izlazni panel na zadnjem de-lu vozila M115P1 za pomoćni rezervoar za gorivo zapremine 64 l, namenjen da poveća operativni radijus vozila HMMWV.

Sledeća platforma za tehnološke aplikacije obuhvatiće tehnološki spektar od novih vrsta pneumatika do individual-nih kompleta za vozila.

M. K.

LAKA BORBENA VOZILA WORLD CONQUEROR*

Familiju lakih borbenih vozila toc-kaša i gusenicara, pod nazivom World conqueror (svetski osvajac), izrađenih na bazi zajednickih modula, projektuje jor-danski biro za projektovanje i razvoj KADDB u saradnji sa južnoafrickom kompanijom Mechanology Industries.

Pri projektovanju raznih varijanti tockaša i gusenicara korišćen je zajednic-ki komplet „Meccano set“ sa motorom, transmisijom i elementima oslanjanja. Modularni pogonski elementi sa svojim elementima oslanjanja mogu da se ukom-ponuju za varijante vozila sa cetiri, šest ili osam tockova. Pogonsku grupu cine motor, transmisija i adijabetski sistem hlađe-nja, smešteni u jedinstvenom kućištu.

* Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, maj 2006.

U skladu sa zahtevima kupaca, motor i pogonski sklopovi mogu da budu od raznih proizvođaca iz Evrope i SAD.

Pri projektovanju je uvažena i mo-gućnost ugradnje elektricnog pogona (ili hibridnog elektricnog i gorivne ćelije).

Koncept lakog guseničnog vozila World Conqueror

Kao oklopna borbena vozila ove fa-milije biće ukljucene i logisticke platfor-me sa cetiri ili šest tockova, sa celicnim ili mekim krovom, i u konfiguraciji 4x2, 4x4, 6x2, 6x4 i 6x6.

Za borbena vozila pešadije i oklop-ne transportere posebno je projektovan prednji deo zadnjim ili bocnim vratima.

I tockaši i gusenicari imaju zajed-nicko oklopno telo. Laka gusenicna plat-forma ima nominalnu masu od oko 18 t (22 t maksimalno) i predviđa se kao po-godna za ugradnju oruđa 90 mm, 105 mm ili 120 mm. Jedan od prioritetnih kandidata za ugradnju je kupola Falcon II sa kompaktnim tenkovskim topom 120 mm RUAG L50.

Jedna od koncepcijskih varijanti je laki gusenicni transporter World Conqueror od 14 t koji, pored vozaca, prevozi cetiri vojnika u zadnjem odeljenju, a opremljen je kupolom za dva clana posa-de i topom 90 mm DEFA.

VOJNOTEHNICKI GLASNIK 3/2006.

389

Pogonska grupa obično sadrži dizel motor Cummins QSM11 od 219 kW i transmisiju Allison MD4560P.

M. K.

NOVA VERZIJA VOZILA COUGAR*

Američka firma FPI (Force Protection Inc) izradila je novu laksu varijantu svog oklopljenog vozila Cougar (Kugu-ar), otpornog na mine.

Novo vozilo razvijeno je kao odgo-vor na narasle opasnosti od improvizova-nih eksplozivnih naprava (IEN) koje su se pojavile u Iraku i koje traže promene u dosadasnjem pristupu u projektovanju vozila otpornih na mine.

Detalji novog vozila, nazvanog MUV-R (Mine Resistant Utility Vehicle - Rapid Deployable), objavljeni su na 11. evrop-skom simpozijumu za oklopna borbena vozila, održanom na Akademiji odbrane u Ve-likoj Britaniji. Njegova specifičnost je odu-stajanje od upotrebe veoma izrazite V kon-figuracije za pod oklopnog tela, koji je prvi

Vozilo MUV-R na nagibu

* Prema podacima iz INTERNATIONAL DEFENCE REVIEW, maj 2006.

put primenjen u Južnoj AfTici pri projektovanju vozila Buffel i Casspir. Umesto toga, pod vozila MUV-R formira veoma debeli pljosnati klin koji je, kombinovan sa polo-žajem oklopnog tela, sto vise udaljen od ze-mlje, tako da eksplozija improvizovanih eksplozivnih naprava, čiji se najveći deo ge-neralno prostire duž tla, prolazi ispod vozila i sto manje udara u njega.

Kao rezultat toga, MUV-R može da izdrži bočnu eksploziju od 23 kg TNT, udaljenu samo 2 m od vozila. Ispod bilo kog od četiri točka vozilo može da izdrži eksploziju od oko 14 kg TNT, a ispod oklopljenog tela 7 kg TNT.

U svojoj standardnoj konfiguraciji monolitno oklopno telo obezbeđuje zasti-tu od pusčanih zrna 7,62 mm, ali njegova balistička zastita može da se poveća do-datnim oklopom do nivoa zastite od pan-cirnih zrna 12,7 mm.

Kako povećanje visine od podloge do poda može da ima suprotan efekat za stabilnost vozila na bočnim nagibima, to je sprečeno upotrebom teskih osovinskih sklopova i relativno velikim pneumatici-ma Miselin 365/80 R20 sa Hačisonovim ran-flet uloscima. Kao posledica toga, te-žiste vozila je niže, pa je omogućena bezbedna upotreba na bočnim nagibima.

Oklopljena karoserija je dovoljno velika za smestaj osoba okrenutih napred ili osam ako su neki okrenuti u stranu.

Ukupna sirina vozila je 2,24 m, visi-na 2,26 m, a osovinski raspon 3,51 m.

Nenatovareno vozilo MUV-R ima masu 6,8 t u svojoj osnovnoj konfiguraciji, dok sa borbenom opremom ima masu 7,7 t. Vozilo pokreće dizel motor Du-ramax V8 od 265 kW koji, u kompletu sa transmisijom Allison, obezbeđuje maksi-malnu brzinu kretanja od 140 km/h.

390

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK 3/2006.

i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.