KOLOKACIJSKA KOMPETENCIJA U HRVATSKOM KAO INOM JEZIKU Текст научной статьи по специальности «Языкознание и литературоведение»

izvorni znanstveni rad

UDK: 811.163.42 '243+811.163.42'37

KOLOKACIJSKA KOMPETENCIJA U HRVATSKOM KAO INOM

JEZIKU

Antonia Ordulj

Filozofski fakultet Sveucilista u Zagrebu, Hrvatska

Key words: Croatian as a Second Language, noun collocations, collocational competence

Summary: The development of collocational competence as a component of lexical competence with non-native speakers is one of the most fundamental, but also most challenging aims of second language acquisition, since collocations contribute to more natural communication in L2 (Boric, 2004). The development of collocational competence in Croatian as a Second Language (CSL) is an uninvestigated area (Buric i Lasic, 2012; Petrovic, 2007) and so far the most detailed description of noun collocations in Croatian as first language was given by Blagus Bartolec (2014). The main goal of this research was to examine the receptive and productive knowledge of noun collocations regarding their frequency, collocational strength, and considering the CSL proficiency level. The research deals only with basic collocations having nouns as bases and adjectives as their collocators. The sample comprised of 70 students of Language exercises in Croatian as L2 at intermediate level (B1-B2). Before creating the research instruments (blank-filling tests), it was necessary to examine the associative strength of collocational elements by native speakers of Croatian.

The analysis of the productive level tasks shows that subjects of lower CSL proficiency have very poor collocational competence, while subjects of higher CSL proficiency show an equal knowledge of noun collocations in the nominative case and in oblique cases.

Kljucne rijeci: hrvatski kao ini jezik, imenske kolokacije, kolokacijska kompetencija

Sazetak: Razvoj kolokacijske kompetencije, kao sastavnice leksicke kompetencije, kod neizvornih govornika jedan je od temeljnih, ali i najzahtjevnijih ciljeva nastave inoga jezika (J2) s obzirom na to da kolokacije pridonose fluentnosti i prirodnijoj komunikaciji na J2 (Boric, 2004). O razvoju se kolokacijske kompetencije u hrvatskom kao inom jeziku (HIJ) jos uvijek nedovoljno zna (Buric i Lasic, 2012; Petrovic, 2007), dok je o imenskim kolokacijama u hrvatskom kao materinskom jeziku najiscrpniji opis do sada ponudila Blagus Bartolec (2014). Cilj je ovoga istrazivanja bio ispitati produktivno znanje imenskih kolokacija s obzirom na cestotu

(visa, niza), snagu kolokacijskih sastavnica (jaka, slaba) te razinu znanja HIJ-a (visa i niza razina). Istrazivanje je kolokacijske kompetencije u HIJ-u provedeno na osnovnom tipu kolokacija pri cemu je osnova imenica, a kolokat pridjev na uzorku od 70 neizvornih govornika HIJ-a na srednjoj razini znanja (B1-B2). Prije same je izrade instrumenta (zadaci popunjavanja praznina s kolokacijama u nominativu, kosim padezima i sirem kontekstu) bilo potrebno provesti procjenu asocijativne snage kolokacijskih sastavnica s izvornim govornicima hrvatskoga jezika (HJ).

Rezultati pokazuju da ispitanici B1 razine u zadacima produktivne razine pokazali slabo razvijenu kolokacijsku kompetenciju, dok je B2 razina znanja HIJ-a imala podjednako znanje kolokacija u nominativu i kosim padezima.

1 Uvod

Dugi je niz godina kolokacijska kompetencija bila zanemareno podrucje u okviru primijenjene lingvistike. No, od polovine XX. stoljeéa primjetan je sve veéi ínteres za ovaj leksicki fenomen na sto ukazuje brojnost te raznovrsnost radova i istrazivanja o kolokacijama. Krajem 90-tih godina prosloga stoljeéa kada Hill (1999) uvodi u literatura termin kolokacijska kompetencija, kolokacije se sve vise pocinju istrazivati u okviru procesa ovladavanja inim jezikom (OVIJ).

Razvoj je kolokacijske kompetencije jedan od kljucnih zadataka u okviru OVIJ-a. Osim sto kolokacije pridonose fluentnosti, razumijevanje i uporaba kolokacija kao leksickih sveza omoguéuje neizvornim govornicima bolje usmeno i pismeno razumijevanje te pridonosi razvoju citateljskih vjestina. Kolokacije takoder utjecu na stvaranje i utvrdivanje asocij ativnih veza izmedu leksickih jedinica koje tvore kolokacijski odnos tako sto suzavaju znacenje leksickih jedinica s obzirom na komunikacijske potrebe govornika (Borié, 2004; Nation, 2001; Gitsaki, 1999).

U ovom su se radu, po prvi puta, istrazili cimbenici koji utjecu na ovladavanje kolokacijama (cestota (C), asocijativna snaga (AS) i morfoloska obiljezja (MO)). Vaznost se ovoga istrazivanja ogleda u novim spoznajama o produktivnom znanju imenskih kolokacija u HIJ-u na srednjoj (B1 i B2) razini znanja te utjecaju razlicitih cimbenika na ovladanost imenskim kolokacijama sa strukturom pridjev+imenica.

Petrovié (2007: 31) kolokacijsku kompetenciju definira kao „stvaranje, interpretiranje, prihvaéanje i odbacivanje kombinacija rijeci koje se na sintagmatskoj razini supojavljuju i pritom stvaraju semanticke odnose." Struktura kolokacije obuhvaéa osnovu (znacenjski nositelj kolokacije), kolokat (promjenjivu sastavnicu koja odreduje znacenje osnove i nalazi se unutar raspona) te raspon (broj leksickih jedinica sa svake strane osnove). Shodno tome, leksicka jedinica kartica predstavlja osnovu, raspon cine leksicke jedinice porezna, kreditna, grajicka, a ovisno o

komunikacijskoj situaciji govornik izabire jednu leksicku jedinicu unutar raspona, primjerice porezna, koja predstavlja kolokat i kojom se izravno upuéuje na izvanjezicnu stvarnost, tj. poreznu karticu koja sadrzi podatke o neoporezivom dijelu dohotka1.

2 Kolokacijska kompetencija u inom jeziku

O ovladavanju se kolokacijama do sada najvise pisalo za engleski kao ini jezik (EIJ) (El-Dakhs, 2015; Jaén, 2007; Martynska, 2004; Koya, 2003; Gitsaki, 1999; Bahns i Eldaw, 1993).

O razvoju receptivnoga i produktivnoga znanja kolokacija usporedno s razvojem opéega vokabulara raspravlja Koya (2003:126). Ispitanici su bili japanski studenti ElJ-a. Receptivno se znanje provjerilo zadatkom visestrukoga izbora u kojem su distraktori bili sinonimi i antonimi na ElJ-u, a produktivno prijevodnim vjezbama u kojima je kolokacije trebalo prevesti s japanskoga na engleski jezik. Opée se znanje vokabulara provjerilo Nationovim testom (The Vocabulary Levels Test) s obzirom na razine cestotnosti leksickih jedinica. Rezultati istrazivanja upuéuju na bolje receptivno i produktivno znanje kolokacija s porastom opéega vokabulara. Suprotno ocekivanjima, ispitanici vise razine znanja ElJ-a skloni su se oslanjati na materinski jezik, dok su ispitanici nize razine skloniji izbjegavanju uporabe kolokacija kojima nisu ovladali. Produktivno znanje engleskih kolokacija sa strukturom glagol+imenica ispitali su Bahns i Eldaw (1993:103) na njemackim studentima ElJ-a. Koristeéi se prijevodnim vjezbama i cloze-testom, Bahns i Eldaw (1993:104) dokazuju da se kolokacijska kompetencija ne razvija paralelno sa znanjem opéega vokabulara, odnosno ispitanici pokazuju puno bolje znanje opéega vokabulara u odnosu na znanje kolokacija. Smatraju da na nastavi naglasak treba biti na kolokacijama koje se ne mogu lako parafrazirati te da su kolokacije zanemarena sastavnica leksicke kompetencije pa ih iz toga razloga treba eksplicitno poucavati na nastavi inoga jezika. Kolokacijsku kompetenciju arapskih studenata engleskoga jezika istrazila je El-Dakhs (2015). Temeljni je cilj rada bio istraziti produktivno znanje s dvjema vrstama kolokacija (glagol+imenica i pridjev+imenica) te utjecaj intenzivnije jezicne izlozenosti i razlicitih vrsta rijeci (glagola i pridjeva) na ovladanost kolokacijama. El-Dakhs (2015) zakljucuje kako je produktivno znanje kolokacija jos uvijek nisko te naglasava da visoko razvijena jezicna kompetencija na inom jeziku ne podrazumijeva nuzno i visoko razvijenu

1 Ministrstvo financija Republike Hrvatske. Porezna uprava.

https://www.poreznauprava.hr/baza znanja/Stranice/PoreznaKartica.aspx (Zagreb,7. veljace, 2017)

kolokacijsku kompetenciju arapskih studenata engleskoga jezika, sto se moze povezati s veé spomenutim istrazivanjem Bahnsa i Eldawa (1993). Nadalje, intenzivna izlozenost doprinosi razvoju kolokacijske kompetencije, ali vrlo sporo pa El-Dakhs (2015) naglasava vaznost eksplicitnoga poucavanja razlicitih kolokacijskih vrsta. Naposljetku, autorica zakljucuje da vrste rijeci utjecu na ovladanost kolokacijama, sto je vidljivo u boljoj ovladanosti kolokacijama sa strukturom glagol+imenica nego pridjev+imenica za sto autorica pronalazi objasnjenje u sintaktickoj vaznosti glagola u engleskom jeziku. O slabo razvijenoj kolokacijskoj kompetenciji poljskih izvornih govornika u EIJ-u raspravlja i Martynska (2004). Ispitanici su rjesavali ukupno cetiri zadatka: uparivanje osnove i kolokata, prijevodne vjezbe, zadatak visestrukoga izbora te ispravljanje pogresaka. Rezultati pokazuju da poljski studenti prepoznaju znacenje 71% individualnih engleskih rijeci, no mogu prepoznati i razumjeti svega 52% kolokacija sastavljenih od tih rijeci. Opéenito govoreéi, Martynska (2004:9) zakljucuje da ispitanici znaju 55% svih vrsta kolokacija medu kojima su najbolje ovladali kolokacijama sa strukturom glagol+imenica te pridjev+imenica. Osim radova koji se bave ispitivanjem kolokacijske kompetencije, vrlo je vrijedno istrazivanje Gitsaki (1999:140-149) koja izvjestava o obrascima znanja s obzirom na vrste kolokacija (leksicke i gramaticke). Na pocetnoj razini znanja EIJ-a, prevladavaju leksicke kolokacije jer ih ispitanici pamte kao gotove leksicke sklopove. Na srednjoj razini znanja EIJ-a s razvojem gramaticke kompetencije raste i uporaba gramatickih kolokacija, dok je uporaba leksickih kolokacija i dalje niska. O razvijenijoj se uporabi gramatickih i leksickih kolokacija moze govoriti tek na naprednoj razini, sto ujedno svjedoci o razvijenijoj i gramatickoj i leksickoj kompetenciji neizvornih govornika EIJ-a. Gitsaki (1999) zakljucuje da je razvoj kolokacijske kompetencije stupnjevit te ovisi o izlozenosti kolokacijama, razlikama u materinskom jeziku te strukturnoj i semantickoj slozenosti kolokacijskih vrsta.

Korpusno utemeljeno istrazivanje kolokacija provela je Jaén (2007:136) na spanjolskim studentima EIJ-a. Temeljni je cilj bio ispitati receptivno i produktivno znanje cestotnih kolokacija sa strukturom pridjev+imenica. Rezultati pokazuju da je kolokacijska kompetencija spanjolskih studenata u EIJ-u jos uvijek slabo razvijena te da je receptivno znanje bolje od produktivnoga, iako neizvorni govornici ne ostvaruju 50% tocnih odgovora ni na receptivnoj ni na produktivnoj razini znanja. Posebnu pozornost Jaén (2007:133) posveéuje odabiru primjera za ispitivanje kolokacijske kompetencije s obzirom na kriterij cestotnosti. Naglasak stavlja na cestotne osnove (u spomenutom istrazivanju osnova je imenica) kojima se mogu pridruziti najcestotniji kolokati (pridjev) na temelju

korpusne analize. Smatra kako su korpusi najpouzdaniji izvor za odabir kolokacija jer sadrze autenticne i reprezentativne primjere u nekom jeziku. Od ostalih kriterija, Jaén (2007:136) zakljucuje da je potrebno izabrati one primjere kolokacija koje su u uporabi u razlicitim tekstovima i kontekstima, koje su semanticki transparentne te kolokacije s ogranicenom moguénoséu kombiniranja leksickih jedinica. Jos jedno korpusno utemeljeno istrazivanje s naglaskom na cestotnosti proveli su Siyanova i Schmitt (2008). Kolokacije (pridjev+imenica) su prikupljene iz eseja ruskih studenata engleskoga jezika i eseja izvornih govornika engleskoga jezika te je za svaku kolokaciju bilo potrebno odrediti cestotu i uzajamnu informaciju (engl. mutual information - MI). MI-mjerom "usporeduje se stvarno supojavljivanje kolokata i osnove s ocekivanim supojavljivanjem kolokata i osnove u korpusu" (Posavec, 2016: 78). Cilj je ovoga istrazivanja bio utvrditi koliko su neizvorni govornici uspjesni u prosudbi stupnja cestotnosti kolokacija (jako cestotne, srednje cestotne i slabo cestotne) u odnosu na izvorne govornike engleskoga jezika. Siyanova i Schmitt (2008) potvrduju kako izvorni govornici imaju bolje razvijenu intuiciju za prosudbu cestotnosti kolokacija te su osjetljiviji na razlicite razine cestotnosti od neizvornih govornika za sto razloge pronalaze u veéoj izlozenosti jeziku te stvaranju snaznijih mentalnih reprezentacija u mentalnom leksikonu izvornih govornika. Rezultati istrazivanja takoder idu u prilog cinjenici da intenzivna izlozenost kolokacijama u prirodnom okruzenju inoga jezika doprinosi bolje razvijenoj jezicnoj intuiciji i kolokacijskoj kompetenciji na inom jeziku. Istrazivanje o intuitivnoj procjeni cestotnosti kolokacija pridjev+imenica u talijanskom kao materinskom i inom jeziku provele su Siyanova-Chanturia i Spina (2015). Rezultati pokazuju da su izvorni govornici talijanskoga jezika jednako uspjesni u procjeni kolokacija visoke i niske cestote kao i neizvorni govornici s napredne razine znanja talijanskoga kao inoga jezika, dok im najvise problema pricinjaju srednje cestotne kolokacije jer su im i najmanje izlozeni. Durrant i Schmitt (2009) proveli su istrazivanje o uporabi kolokacija visoke cestote analizirajuéi eseje izvornih i neizvornih govornika engleskoga jezika. Kako bi se odredila jacina kolokacijskih sastavnica, autori koriste dvije asocijativne mjere - t-mjeru (engl. t-score) i MI-mjeru (engl. mutual information/hrv. uzajamna informacija). T-mjerom se naglasak stavlja na vrlo cestotne kolokacije, dok MI-mjera nije pod utjecajem cestote leksickih jedinica poput t-mjere. Rezultati pokazuju da izvorni govornici koriste vise kolokacija nize cestote od neizvornih govornika. Nadalje, i izvorni i neizvorni se govornici u prvom redu oslanjaju na kolokacije jake asocijativne snage. No, detaljnija analiza rezultata pokazuje da neizvorni govornici prednost daju kolokacijama visoke cestote, sto je vidljivo u intenzivnoj uporabi kolokacija s vrlo

visokom t-mjerom (Durrant i Schmitt, 2009). Dodatan dokaz moguée je pronaéi i u psiholingvistickim istrazivanjima koja naglasavaju vaznost kolokacija visoke cestote za neizvorne govornike i kolokacija jake asocijativne snage za izvorne govornike (Ellis, Simpson-Vlach i Maynard, 2008).

Ukratko se moze reéi da je kolokacijska kompetencija jos uvijek slabo razvijena u EIJ-u te da je receptivno znanje bolje u odnosu na produktivno. Iz spomenutih je radova razvidno kako se receptivno znanje uobicava ispitivati zadatkom visestrukoga izbora, dok se za procjenu produktivnoga znanja koriste prijevodne vjezbe, cloze-testovi i vjezbe ispravljanja pogresaka. Iako se smatra da razvoj opéega vokabulara pozitivno utjece na razvoj kolokacijske kompetencije (Koya, 2003), ima i oprecnih misljenja (El-Dakhs, 2015; Bahns i Eldaw, 1993:104). Jaén (2007) naglasava vaznost korpusne analize i odabira cestotnijih primjera te veéi naglasak na poucavanju kolokacija u odnosu na individualne leksicke jedinice na sto upozorava i Martyñska (2004). S obzirom na to da su nase mentalne reprezentacije pod utjecajem jezicne uporabe, odnosno cestote (su)pojavljivanja leksickih jedinica, izlozenost se kolokacijama pokazala vrlo vaznim cimbenikom u postizanju visoke kolokacijske kompetencije na sto ukazuju istrazivanja (El-Dakhs, 2015; Siyanova-Chanturia i Spina, 2015; Siyanova i Schmitt, 2008). Naposljetku, ovladavanje se leksickim svezama temelji na cestoti (su)pojavljivanja u jezicnom unosu, sto je u skladu i s uporabno utemeljenim teorijama (engl. usage-based models) (Ellis, Simpson-Vlach i Maynard, 2008).

3 Kolokacijska kompetencija u hrvatskom kao inom jeziku

Kolokacije su, a posebice kolokacijska kompetencija, tema do sada vrlo malo istrazena u hrvatskom kao materinskom jeziku (HJ), a posve neistrazena u hrvatskom kao inom jeziku (HIJ). Najiscrpnije je o kolokacijama u HJ-u izvjestavala Blagus Bartolec (2014: 80-104) ponudivsi definiciju kolokacija s obzirom na formalna i znacenjska obiljezja te prvu, detaljniju podjelu imenskih kolokacija u HJ-u. O kolokacijskoj kompetenciji u HJ-u raspravljaju Ordulj i Cvikié (2017). U radu se ispitivalo receptivno i produktivno znanje imenskih kolokacija (pridjev+imenica) s obzirom na cestotnost, asocijativnu snagu kolokacijskih sastavnica te utjecaj morfoloskih obiljezja na znanje kolokacija. Rezultati pokazuju da je tocnost odgovora najvisa za kolokacije vise cestote i jake asocijativne snage, dok su ispitanici najslabije znali kolokacije nize cestote i slabe asocijativne snage. Morfologija nije imala utjecaj na uporabu kolokacija kod izvornih govornika HJ-a.

O kolokacijskoj su kompetenciji u HIJ-u radovi sporadicni. Petrovié (2007:34) predlaze tipove zadataka za uvjezbavanje kolokacijske kompetencije te dodaje kako se nastavnici HIJ-a „u poucavanju kolokacija moraju okrenuti iskljucivo vlastitom prakticnom iskustvu ili spoznajama iz inozemnih bibliografskih jedinica, jer o tom problemu u kroatistickoj literaturi ne mogu naéi relevantnih znanstvenih i strucnih obavijesti." Smatra kako se kolokacije trebaju uvjezbavati na tekstovima razlicitih funkcionalnih stilova, a posebno onima koji se doticu svakodnevnih komunikacijskih situacija.

Burié i Lasié (2012) analiziraju zastupljenost vrsta kolokacija u udzbenicima za pocetnu razinu HIJ-a te dokazuju da su najzastupljenije kolokacije sa strukturom pridjev+imenica. Poput Petrovié (2007), smatraju kako razvijanje kolokacijske kompetencije treba krenuti od pocetne razine znanja s kolokacijama koje ée se pojavljivati u jednostavnijim tekstovima. Kolokacije, ali i leksik opéenito, trebaju biti dio stvarnoga konteksta te je pritom vazno poticati ucenike na samostalno uocavanje kolokacija i leksickih sveza uopée.

Kolokacije se sustavnije u HIJ-u pocinju poucavati od razine B1, iako je jos uvijek veéi naglasak na ovladavanju temeljnom morfologijom koja „obuhvaéa i ovladanost nepromjenjivim jezicnim sklopovima rijeci (ustaljenim izrazima i kolokacijama)" (Udier, 2013:158). Na B1 razini predvida se dobro vladanje vokabularom koji se poveéava i usloznjava zbog „nuznosti dodavanja leksika povezana s posebnim podrucjima zivota (npr. bracno stanje, ucenje jezika" (Aleksovski i sur., 2013:175). Udier (2013:157-158) navodi kako je neizvorni govornik B1 razine ovladao temeljnom morfologijom, no jos uvijek je vidljiv utjecaj prvoga jezika. Neizvorni govornik B2 razine ovladao je morfosintaksom te je naglasak na ovladavanju kolokacijama, odnosno na razvijanju kolokacijske kompetencije i upravo je u tom segmentu vidljiva razlika s govornikom B1 razine (Udier, 2015:247-251). Potrebno je spomenuti da vokabular na B1 i B2 razini obuhvaéa teme koje se odnose na: covjeka, obrazovanje, zanimanje i posao, svakodnevni zivot, slobodno vrijeme, zabavu i sport, medije i informacije, stanovanje, promet, putovanje i orijentaciju, hranu i piée, kupnju, usluge, zdravlje, odnose medu ljudima, jezik, vrijeme, biljke i zivotinje, znanost i tehnologiju te racunalo (Gulesié Machata i Grgié, 2015; Grgié i sur., 2013). Treba spomenuti da udzbenici Razgovarajte s nama! (Cilas Mikulié, Gulesié Machata i Udier, 2015; 2011; 2008) za B1 i B2 razinu HIJ-a, a prema kojema Croaticumovi studenti rade, imaju izdvojeni popis leksema, kolokacija i frazema uz svaku temu, no niti jedan udzbenik nema kolokacijski rjecnik. Na kraju udzbenika nalazi se samo rjecnik frazema i izreka.

S obzirom na nedostatak empirijskih istrazivanja kolokacijske kompetencije u HIJ-u, u ovom su se radu, istrazili cimbenici koji utjecu na ovladavanje kolokacija s obzirom na razinu poznavanja HIJ-a. Shodno tome, ovladanost se kolokacijama ispitala s obzirom na cestotu (C), asocijativnu snagu (AS) i morfoloska obiljezja kolokacijskih sastavnica (MO). Nekoliko je razloga zasto se ovladanost kolokacijama ispitala s obzirom na upravo spomenute cimbenike. Prema Jaén (2007), Nationu (2001) i Readu (2000), cestota je jedan od najvaznijih kriterija za odabir leksickih jedinica koje ée se obradivati na nastavi inoga jezika, a potom i procjenjivati. Dodatno, iz prethodnih je radova razvidno da ucenici inoga jezika ponajprije ovladavaju kolokacijama visoke cestote te ih i intuitivno prepoznaju jednako uspjesno kao i izvorni govornici (Siyanova-Chanturia i Spina, 2015; Durrant i Schmitt, 2009; Ellis, Simpson-Vlach i Maynard, 2008). Pored lingvistickoga deskriptora (cestota), za odabir je primjera za uvjezbavanje kolokacija u inom jeziku vazan i kriterij kolokacijske snage (engl. collocational strength) na sto upozorava Hill (2000). S obzirom na spomenuti kriterij, Hill (2000) razlikuje: 1) jake kolokacije (engl. strong collocations) za koje je karakteristicna jaca predvidljivost kolokacijskih sastavnica, odnosno kolokacijske su sastavnice zamjenjive s ogranicenim brojem leksickih jedinica (rancid butter/uzegao maslac); 2) slabe kolokacije (engl. weak collocations) koje obiljezava slabiji stupanj predvidljivosti te su cesto na granici sa slobodnim leksickim svezama (red hair/crvena kosa); 3) srednje jake kolokacije (engl. medium-strenght collocations) koje predstavljaju najvazniju vrstu kojom neizvorni govornici trebaju ovladati jer su im i najmanje izlozeni (significantly different/znacajno drugaciji). S obzirom na to da su cestota i asocijativna snaga vrlo vazni cimbenici u uporabi imenskih kolokacija kod izvornih govornika HJ-a (Ordulj i Cvikié, 2017) pri cemu dominiraju kolokacije visoke cestote i jake asocijativne snage, moze se ocekivati da ée ovi cimbenici utjecati i na uporabu kolokacija kod neizvornih govornika HJ-a. Naposljetku, s obzirom na prozimanje gramaticke i leksicke razine u HJ-u i cinjenicu da na ovladavanje leksickim jedinicama utjece morfoloska raznolikost HJ-a (npr. ovladavanje imenskom i pridjevskom sklonidbom, glasovne promjene, morfoloska homonimija, homografi, a o cemu detaljnije izvjestavaju Cvikié i Bosnjak, 2004), pretpostavka je da ée morfoloska razvedenost HJ-a biti vazan cimbenik u procesu ovladavanja imenskim kolokacij ama u HIJ-u.

4 Ciljevi i hipoteze

Temeljni je cilj ovoga rada ispitati znanje imenskih kolokacija s obzirom na cestotu, snagu kolokacijskih sastavnica, morfolosku obiljezenost leksickih jedinica te na razinu znanja HIJ-a.

U radu je postavljeno i nekoliko specificnih istrazivackih problema i hipoteza imajuéi u vidu istrazivanje kolokacijske kompetencije kod izvornih govornika HJ-a (Ordulj i Cvikié, 2017):

P1. Ispitati produktivno znanje imenskih kolokacija s obzirom na asocijativnu snagu kolokacijskih sastavnica i cestotu kolokacija kod morfoloski neobiljezenih kolokacija u nominativu i morfoloski obiljezenih kolokacija u kosim padezima s obzirom na razinu znanja HIJ-a.

H1a. Ispitanici B1 razine HIJ-a imat ée vise tocnih odgovora za kolokacije vise cestote i jake asocijativne snage kod morfoloski neobiljezenih kolokacija u nominativu.

H1b. Ispitanici B2 razine HIJ-a imat ée podjednako znanje neovisno radi li se o kolokacijama u nominativu ili kosim padezima te ée ostvariti najvise tocnih odgovora za kolokacije vise cestote i jake asocijativne snage.

P2. Ispitati produktivno znanje imenskih kolokacija s obzirom na asocijativnu snagu kolokacijskih sastavnica i cestotu kolokacija u sirem kontekstu s obzirom na razinu znanja HIJ-a.

H2. Ispitanici B2 razine imat ée veéi broj tocnih odgovora kolokacija vise cestote i jake asocijativne snage u sirem kontekstu od ispitanika B1 razine HIJ-a.

5 Metodologija 5.1 Ispitanici

Predistrazivanje se koje se odnosi na procjenu asocijativne snage kolokacija, provelo tijekom zimskoga semestra ak. god. 2015./2016. na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Rijeci. Uzorak je obuhvatio 50 studenata, izvornih govornika hrvatskoga jezika.

Drugi se dio istrazivanja proveo tijekom zimskoga semestra ak. god. 2015./2016. u Croaticumu - Centru za hrvatski kao drugi i strani jezik pri Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. Uzorak je obuhvatio 70 studenata kolegija Jezicne vjezbe iz hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika na stupnjevima B1, B1+, B2, B2+. S obzirom na to da su se sve analize radile na grupnim podacima, ispitanici su podijeljeni u dvije grupe -B1 (niza razina) i B2 (visa razina). Struktura uzorka je vrlo heterogena te podrazumijeva razlicitu zastupljenost ispitanika prema spolu, razini

jezicnoga (pred)znanja i razlicitim materinskim jezicima. U istrazivanju je sudjelovalo 29 studenata i 41 studentica u dobi od 18 do 70 godina. U istrazivanju su sudjelovali studenti sljedeéih materinskih jezika: poljski (12), spanjolski (12), engleski (8), njemacki (5), arapski, japanski, francuski, madarski i talijanski po 3 ispitanika, makedonski, perzijski, ruski i slovacki po 2 ispitanika te albanski, armenski, ceski, danski, korejski, portugalski, rumunjski, turski i ukrajinski s jednim ispitanikom (1). Takoder, ukupno 87% ispitanika izjasnilo se da ima prijatelje u Hrvatskoj s kojima povremeno govori hrvatski jezik.

5.2 Prikupljanje i kriteriji za odabir kolokacija u istrazivanju

Kolokacije su se, ponajprije, birale s obzirom na znacenjske i formalne kriterije. Pod kolokacijama se u ovom radu podrazumijevaju leksicke sveze sastavljene od imenice kao osnove i pridjeva kao kolokata nastale na sintagmatskoj razini. Pojedinacne leksicke jedinice zadrzavaju svoja primarna znacenja te se udruzuju u novo, kolokacijsko znacenje s obzirom na komunikacijske potrebe govornika. Rijec je o osnovnom tipu kolokacija prema Blagus Bartolec (2014:92) u kojima se ostvaruje primarno znacenje te je ovaj tip kolokacija pogodan i za korpusnu analizu, sto je bio slucaj i u ovom radu.

Kolokacije su prikupljene analizom eseja neizvornih govornika HIJ-a na razini B1 i B2. Ukupno je analizirano 300 eseja razlicite tematike. Svi su eseji dio prvoga Ucenickoga korpusa hrvatskoga kao inoga jezika -CROLTEC (Mikelié Preradovié i sur., 2015) koji jos uvijek nije javno dostupan. Potrebno je reéi da esej kao izvor prikupljanja kolokacija ima ogranicenja s obzirom na to da predstavlja individualan rad svakoga studenta te su ekstrahirane kolokacije dio njegova osobnoga izbora i produktivnoga znanja koje se, unatoc istom broju nastavnih sati, razlikuje s obzirom na individualne cimbenike, vrsnoéu i kolicinu jezicnih obrazaca te kolicinu unosa izvan razrednoga konteksta. Eseji, takoder, ne predstavljaju nuzno odraz nastavnoga procesa i izlozenosti kolokacijama tijekom redovite nastave s obzirom na to da je rijec o iznimno heterogenoj skupini studenta koja, osim sto je izlozena razlicitom unosu, dolazi s razlicitim (pred)znanjem HIJ-a.

Pod unosom (engl. input) podrazumijevaju se usmene i pismene informacije na jeziku cilju kojima su ucenici izlozeni kroz razlicite izvore i kontekste. Drugim rijecima, unos za ucenike inoga jezika obuhvaéa pismenu i usmenu komunikaciju izmedu ucenika i nastavnika unutar ili izvan ucionice, jezik medija i kompetentnih govornika te sve jezicne informacije dostupne uceniku inoga jezika u okolini u kojoj se nalazi

(Kumaravadivelu, 1994). Iako su ucenici HIJ-a izlozeni jednakom broju nastavnih sati te istim nastavnim materijalima unutar pojedine razine, bez dodatnih je istrazivanja nemoguée utvrditi u kojoj mjeri nastavni proces i izlozenost kroz nastavne materijale utjecu na ovladanost kolokacijama u HIJ-u.

No, iako su se kolokacije crpile iz eseja studenata kolegija Jezicne vjezbe iz hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika, njihova se ovjerenost provjerila u Aniéevu (2003) Velikom rjecniku hrvatskoga jezika te jednom od najveéih korpusa hrvatskoga jezika hrWaC-u (Ljubesié i Erjavec, 2011).

Nadalje, kolokacije su se birale s obzirom na cestotnost koja se provjerila u korpusu hrWaC (Ljubesié i Erjavec, 2011) te su podijeljene u dvije grupe - kolokacije vise i nize cestote. Posljednji je kriterij za odabir kolokacija u istrazivanju asocijativna snaga kolokacijskih sastavnica. Shodno tome, provelo se predistrazivanje s izvornim govornicima HJ-a koji su snagu kolokacijskih sastavnica procjenjivali na skali od 1 do 5. S obzirom na vrijednosti aritmeticke sredine, kolokacije su grupirane u dvije grupe - jace i slabije asocijativne snage.

5.3 Instrumenti

Produktivno se znanje provjerilo dvama zadacima popunjavanja praznina. Rijec je o zadatku popunjavanja praznina s kolokacijama u izoliranim recenicama kojima se ispitao utjecaj morfoloskih obiljezja na znanje kolokacija. Obuhvaéeno je dvadeset kolokacija razlicite cestote i asocijativne snage te su ispitanici, tijekom provedbe istrazivanja, bili podijeljeni u dvije grupe. Prva je grupa rjesavala zadatke s kolokacijama u morfoloski neobiljezenom padezu nominativu (Zadatak A), a druga s istim kolokacijama, ali u kosim padezima (Zadatak D) kao u primjeru:

~Najnovije je istrazivanje potvrdilo da su skup automobil, dizajnerski sat i vikendica najvazniji STATUSNI simboli koji se koriste za javno pokazivanje moéi i ugleda.

~Najnovije je istrazivanje potvrdilo da su skup automobil, dizajnerski sat i vikendica medu najvaznijim STATUSNIM simbolima koji se koriste za javno pokazivanje moéi i ugleda.

Pored izoliranih recenica, ispitalo se i znanje kolokacija u sirem kontekstu. Drugim rijecima, za ovaj se tip zadatka izabrala tema o hrani i prehrambenim navikama Hrvata koju ispitanici obraduju na redovitoj nastavi HIJ-a. Zadatak s kolokacijama u sirem kontekstu imao je deset novih i deset istih kolokacija u kosim padezima kao i Zadatak D.

U svim je zadacima bila ponudena osnova kolokacije (imenica), a ispitanici su pokazali produktivno znanje kolokata (pridjev). Za obradu je rezultata koristen statisticki paket Statistica.

5.4 Postupak provedbe istrazivanja

Istrazivanje se kolokacijske kompetencije u ovom radu provodilo prema unaprijed odredenoj shemi s obzirom na to da je jedan od ciljeva bio ispitati morfolosku obiljezenost na ovladanost kolokacijama te cinjenicu da su zadaci s kolokacijama u sirem kontekstu (Zadatak C) i kosim padezima (Zadatak D) dijelili deset istih kolokacija. Ispitanici su bili podijeljeni u dvije grupe te je jedna grupa rjesavala zadatak s kolokacijama u nominativu, a druga s kolokacijama u kosim padezima. Obje su grupe rjesavale zadatak s kolokacijama u sirem kontekstu (Zadatak C). Svi su se zadaci dijelili pojedinacno te je redoslijed zadataka, ali i kolokacija u zadacima variran. Sudjelovanje je u istrazivanju bilo anonimno i dobrovoljno.

6 Rezultati i rasprava

6.1 Analiza tocnosti odgovora u zadacima produktivne razine

Kako bi se dobili odgovori na postavljene istrazivacke probleme i hipoteze, analizirana je tocnost odgovora u zadacima produktivnoga znanja u izoliranim recenicama s morfoloski neobiljezenim kolokacijama u nominativu (Prilog 9.1) i morfoloski obiljezenim kolokacijama u kosim padezima (Prilog 9.2) kod ispitanika B1 (N = 38) i B2 (N = 32) razine znanja HIJ-a. Izracunate su proporcije tocnih odgovora za svakoga ispitanika za cetiri vrste kolokacija s obzirom na cestotu i asocijativnu snagu. Prvo se donose rezultati za B1, a potom za B2 razinu znanja HIJ-a.

6.1.1 Analiza tocnosti odgovora u zadacima s kolokacijama u nominativu (Zadatak A) i kosim padezima (Zadatak D) za B1 razinu znanja HIJ-a

Rezultati su tocnosti odgovora u zadacima produktivnoga znanja morfoloski neobiljezenih kolokacija u nominativu (Zadatak A) i morfoloski obiljezenih kolokacija u kosim padezima (Zadatak D) kod ispitanika B1 razine znanja HIJ-a prikazani u Tablici 1.

Tablica 1. Rezultati trosmjerne analize varijance s ponovljenim mjerenjima na faktorima cestote (visa, niza) i asocijativne snage (jaka, slaba) kolokacija te nezavisnim skupinama na faktoru morfoloska obiljezenost za skupinu ispitanika B1 razine znanja HIJ-a za varijablu tocnost odgovora.

IZVOR df F

VARIJABILITETA

MSE p

MO C

AS

1,36 8,917 ,035 ,005 1,36 19,521 ,015 ,001 1,36 ,146 ,011 ,705

MO*C

MO*AS

C*AS

1,36 5,964 ,015 ,020 1,36 1,635 ,011 ,209 1,36 ,890 ,019 ,352

MO*C*AS

1,36 ,079 ,019 ,780

Legenda: MO - morfoloska obiljezenost; C - cestota; AS - asocijativna snaga.

Dobiveni su glavni efekti vrste zadatka i cestote kolokacija te znacajna dvosmjerna interakcija vrste zadatka i cestote na tocnost odgovora u zadacima produktivnoga znanja kod ispitanika B1 razine znanja HIJ-a. Duncanovim post hoc testom utvrdeno je da je tocnost odgovora kod ispitanika koji su rjesavali zadatak s kolokacijama u morfoloski neobiljezenom padezu nominativu bila veca za kolokacije vise cestote (M = ,21; SE = ,05) u usporedbi s kolokacijama nize cestote (M = ,07; SE = ,02; p < ,01) neovisno o asocijativnoj snazi kolokacijskih sastavnica. Takoder, tocnost odgovora bila je veca za kolokacije vise cestote i u usporedbi s tocnoscu odgovora ispitanika koji su rjesavali zadatak s morfoloski obiljezenim kolokacijama u kosim padezima bilo da se radi o kolokacijama vise (M = ,07; SE = ,05; p < ,01) ili nize cestote (M = ,03; SE = ,02; p <,001). Pritom, kod ispitanika koji su rjesavali zadatak s kolokacijama u kosim padezima razlike u tocnosti odgovaranja nisu dobivene ni s obzirom na cestotu ni s obzirom na asocijativnu snagu kolokacija (Slika 1).

0,8 0,7 0,6 0,5 0,4 0,3 0,2 0,1 0,0

Asocijativna snaga: 1 jaka slaba

Zadatak A

Zadatak D

visa

visa

Slika 1. Tocnost odgovora u zadacima produktivnoga znanja morfoloski neobiljezenih kolokacija u nominativu (Zadatak A) i morfoloski obiljezenih kolokacija u kosim padezima (Zadatak D) s obzirom na cestotu (visa, niza) i asocijativnu snagu (jaka, slaba) kolokacija kod ispitanika B1 razine znanja HIJ-a.

6.1.2 Analiza tocnosti odgovora u zadacima s kolokacijama u nominativu (Zadatak A) i kosim padezima (Zadatak D) za B2 razinu znanja HIJ-a

Rezultati su tocnosti odgovora u zadacima produktivnoga znanja morfoloski neobiljezenih kolokacija u nominativu (Zadatak A) i morfoloski obiljezenih kolokacija u kosim padezima (Zadatak D) kod ispitanika B2 razine znanja HIJ-a prikazani u Tablici 2.

Tablica 2. Rezultati trosmjerne analize varijance s ponovljenim mjerenjima na faktorima cestote (visa, niza) i asocijativne snage (jaka, slaba) kolokacijske sastavnice te nezavisnim skupinama na faktoru morfoloska obiljezenost za skupinu ispitanika B2 razine znanja HIJ-a za varijablu tocnost odgovora.

IZVOR df F MSE p

VARIJABILITETA

MO 1,30 ,117 ,171 ,734

C 1,30 108,699 ,024 ,000

AS 1,30 4,595 ,033 ,000

MO*C 1,30 ,206 ,024 ,654

MO*AS 1,30 ,038 ,033 ,847

C*AS 1,30 5,337 ,040 ,028

MO*C*AS

1,30 1,547

,040

,223

Legenda: MO - morfoloska obiljezenost; C - cestota; AS - asocijativna snaga.

Dobiveni su glavni efekti cestote i asocijativne snage te znacajna dvosmjerna interakcija cestote i asocijativne snage kolokacijskih sastavnica na tocnost odgovora u zadacima produktivnoga znanja kod ispitanika B2 razine znanja HIJ-a. Duncanovim post hoc testom utvrdeno je da je tocnost odgovora visa za kolokacije vise cestote i jake asocijativne snage (M = ,56; SE = ,05) u usporedbi s kolokacijama vise cestote i slabe asocijativne snage (M = ,41; SE = ,05; p < ,01) te nize cestote i jake (M = ,19; SE = ,04; p < ,001) ili slabe asocijativne snage (M = ,21; SE = ,04; p < ,001). Nadalje, tocnost odgovora veca je i kod kolokacija vise cestote i slabe asocijativne snage u usporedbi s kolokacijama nize cestote i jake (p < ,01) ili slabe asocijativne snage (p < ,01), dok medu kolokacijama nize cestote nema razlike u tocnosti odgovora s obzirom na asocijativnu snagu (Slika 2).

0,8 0,7 0,6 0,5 0,4 0,3 0,2 0,1 0,0

Cestota:

\ V- "

i. \ r '

-- \

] I ■

Cestota:

Asocijativna snaga:

4 jaka EE! slaba

Zadatak A

Zadatak D

visa

Slika 2. Tocnost odgovora u zadacima produktivnoga znanja morfoloSki neobiljeZenih kolokacija u nominativu (Zadatak A) i morfoloSki obiljeZenih kolokacija u kosim padeZima (Zadatak D) s obzirom na cestotu (viSa, niZa) i asocijativnu snagu (jaka, slaba) kolokacija kod ispitanika B2 razine znanja HIJ-a.

6.1.3 Analiza tocnosti odgovora u zadatku s kolokacijama u sirem

kontekstu za B1 i B2 razinu znanja HIJ-a

Analizirana je tocnost odgovora u zadatku produktivnoga znanja s kolokacijama u Sirem kontekstu (Prilog 9.3) kod ispitanika B1 (N = 38) i B2 (N = 32) razine znanja HIJ-a. Kao i kod analize tocnosti odgovora u zadacima produktivnoga znanja u izoliranim recenicama, izracunate su proporcije tocnih odgovora za svakoga ispitanika s obzirom na cestotu i asocijativnu snagu kolokacija. Rezultati su prikazani u Tablici 3.

Tablica 3. Rezultati trosmjerne analize varijance s ponovljenim mjerenjima na faktorima cestote (viSa, niZa) i asocijativne snage (jaka, slaba) kolokacija te nezavisnim skupinama na faktoru razina znanja HIJ-a (Bl, B2) za varijablu tocnost odgovora.

IZVOR df F MSE p

VARIJABILITETA

RZ HIJ-a 1,б8 24,б44 ,0б9 ,001

С 1,б8 13,865 ,023 ,001

AS 1,б8 27,4б8 ,012 ,001

RZ HIJ-a*0 1,б8 11,809 ,023 ,005

RZ HIJ-a*AS 1,б8 10,588 ,012 ,005

0*AS 1,б8 145,089 ,015 ,000

RZ HIJ-a*0*AS 1,б8 40,930 ,015 ,000

Legenda: RZ HIJ-a - razina znanja HIJ-a; С - cestota; AS - asocijativna snaga.

Dobivena je trosmjerna interakcija razine znanja HIJ-a, cestote i asocijativne snage kolokacija na tocnost odgovora. Opéenito, utvrdeno je da je razina tocnosti odgovaranja za ispitanike Bl razine znanja HIJ-a vrlo niska. Ipak, Duncanovim post hoc testom utvrdeno je da je tocnost odgovora veéa za kolokacije viSe cestote i jake asocijativne snage (M = ,14; SE = ,03) u odnosu na kolokacije viSe cestote i slabe asocijativne snage (M = ,03; SE = ,02;p < ,01) te niZe cestote i jake asocijativne snage (M = ,05;

SE = ,02; p < ,01). Nadalje, tocnost odgovora za kolokacije viSe cestote i slabe asocijativne snage manja je u odnosu na tocnost odgovora za kolokacije niZe cestote i slabe asocijativne snage (M = ,11; SE = ,03; p < ,05). Za ispitanike B2 razine znanja HIJ-a, tocnost odgovora za kolokacije viSe cestote i jake asocijativne snage (M = ,50; SE = ,04) veéa je u odnosu na tocnost odgovora za sve preostale vrste kolokacija: kolokacije viSe cestote i slabe asocijativne snage (M = ,11; SE = ,03; p < ,001) te kolokacije niZe cestote jake (M = ,09; SE = ,02; p < ,001) ili slabe asocijativne snage (M = ,26; SE = ,03; p < ,001). Pritom, suprotno ocekivanjima, tocnost odgovora bila je veéa za kolokacije niZe cestote i slabe asocijativne snage u usporedbi s kolokacijama viSe cestote i slabe asocijativne snage (p < ,001) te niZe cestote i jake asocijativne snage (p < ,001). Na kraju, kad se usporedi izvedba ispitanika B1 i B2 razine znanja HIJ-a, tocnost odgovora je veéa kod ispitanika B2 razine znanja HIJ-a za kolokacije viSe cestote i jake asocijativne snage (sve p < ,001) te niZe cestote i slabe asocijativne snage (sve p < ,05) u usporedbi s tocnoSéu odgovora za sve kolokacije kod ispitanika B1 razine HIJ-a (Slika 3).

0,8

0,7 0,6 0,5 0,4 0,3 0,2 0,1 0,0

Asocijativna snaga:

1 jake EE slabe

NiZa razina

ViSa razina

Slika 3. Tocnost odgovora u zadacima produktivnog znanja kolokacija u Sirem kontekstu s obzirom na cestotu (viSa, niZa) i asocijativnu snagu (jaka, slaba) kolokacijskih sastavnica kod ispitanika B1 i B2 razine znanja HIJ-a. Rasprava

Temeljni je cilj ovoga rada bio ispitati znanje imenskih kolokacija s obzirom na cestotu, asocijativnu snagu kolokacijskih sastavnica, morfoloSku obiljeZenost leksickih jedinica te na razinu znanja HIJ-a.

Rezultati pokazuju da je hipoteza (Hla) za ispitanike B1 razine znanja HIJ-a potvrdena djelomicno. Drugim rijecima, rezultati ukazuju na nekoliko specificnosti s obzirom na cestotu, asocijativnu snagu kolokacija te morfoloSka obiljeZja. Ispitanici bolje znaju kolokacije viSe cestote i to samo u zadatku s kolokacijama u nominativu pri cemu asocijativna snaga kolokacijskih sastavnica nije imala utjecaj na znanje imenskih kolokacija. Razvidno je da se neizvorni govornici HIJ-a na B1 razini oslanjaju ponajprije na cestotu (su)pojavljivanja kolokacijskih sastavnica kada se javljaju u morfoloSki neobiljeZenom padeZu nominativu, Sto je u skladu s istraZivanjem Durranta i Schmitta (2009) te uporabno utemeljenim teorijama (Ellis, Simpson-Vlach i Mayrad, 2008).

No, osim cestote, na ovladanost kolokacijama u HIJ-u na B1 razini utjece i morfoloSka obiljeZenost leksickih jedinica s obzirom na to da ispitanici pokazuju vrlo slabo znanje kolokacija u kosim padeZima neovisno o cestoti i asocijativnoj snazi kolokacijskih sastavnica. S obzirom na morfoloSku razvedenost HJ-a spomenuti rezultat ne cudi, no svakako ukazuje na morfoloSka obiljeZja leksickih jedinica kao najznacajniji cimbenik u ovladavanju kolokacijama u HIJ-u na B1 razini znanja.

Opéenito se moZe zakljuciti da je tocnost odgovaranja u oba zadatka za B1 razinu HIJ-a vrlo niska, Sto upuéuje na joS uvijek nerazvijenu kolokacijsku kompetenciju. Rezultat navodi na zakljucak da je ovladanost imenskom i pridjevskom deklinacijom joS uvijek niska jer su ispitanici ostvarili iznimno nizak broj tocnih odgovora u zadatku s morfoloSki obiljeZenim kolokacijama u kosim padeZima. Razlozi za to mogu se pronaéi u morfoloSkoj sloZenosti HJ-a te cinjenici da se temeljnom morfologijom ovladava kako na pocetnoj tako i na B1 razini znanja HIJ-a. Moguée objaSnjenje odnosi se i na nemoguénost razlikovanja vrsta rijeci u HJ-u, Sto se tijekom provedbe istraZivanja pokazalo velikim problemom. Naime, unatoc jasnoj pismenoj i usmenoj uputi istraZivaca da u svim zadacima produktivne razine nedostaje jedna rijec i da je to uvijek pridjev, ispitanici su se oslanjali i na druge vrste rijeci u odabiru kolokata. Iako se ovdje neée detaljnije prezentirati analiza vrsta odgovora, moZe se pretpostaviti da i vrste rijeci utjecu na ovladanost kolokacijama, a Sto je u skladu s istraZivanjem El-Dakhs (2015) za EIJ.

Postavljena hipoteza (H1b) za ispitanike B2 razine potvrdena je u potpunosti te su ispitanici pokazali podjednako znanje imenskih kolokacija visoke cestote i jake asocijativne snage u nominativu i u kosim padezima. Pritom su se kao vazni faktori koji su utjecali na bolje znanje kolokacija pokazali i cestota i asocijativna snaga. Vazno je naglasiti da je ovaj rezultat u skladu s istrazivanjem kolokacijske kompetencije za izvorne govornike HJ-a (Ordulj i Cvikié, 2017) te da morfoloska obiljezja nisu utjecala na uporabu kolokacij a ni kod izvornih ni kod neizvornih govornika B2 razine HJ-a. Analiza je pokazala da su ispitanici najbolje znali kolokacije vise cestote i jake asocijativne snage, dok je tocnost odgovaranja s kolokacijama vise cestote i slabije asocijativne snage takoder zadovoljavajuéa za sto se razlozi mogu pronaéi u duljoj izlozenosti jeziku, razvijenijoj i gramatickoj i leksickoj kompetenciji neizvornih govornika B2 razine te predvidljivosti kolokacijskih sastavnica. Dominacija kolokacija visoke cestote i jake asocijativne snage kod izvornih i neizvornih govornika na B2 razini znanja HJ-a ne cudi s obzirom na to da su govornici najosjetljiviji na one leksicke sveze koje su u ceséoj jezicnoj uporabi, sto dovodi do stvaranja snaznijih mentalnih reprezentacija medu leksickim jedinicama u mentalnom leksikonu. S obzirom na to da su i cestota i asocijativna snaga utjecale na uporabu kolokacija kod izvornih i neizvornih govornika HJ-a na B2 razini, moze se zakljuciti da ovaj rezultat nije u potpunosti u skladu s tvrdnjom da na obradu i uporabu kolokacija kod neizvornih govornika u prvom redu utjece cestota, a kod izvornih govornika asocijativna snaga kolokacijskih sastavnica (Ellis, Simpson-Vlach i Maynard, 2008).

Analiza je tocnosti odgovora pokazala da je pretpostavka (H2) djelomicno potvrdena. Ispitanici B2 razine ostvaruju veéu tocnost u odnosu na ispitanike B1 razine, ali samo za dio kolokacija i to kolokacije vise cestote i jake asocijativne snage te nize cestote i slabe asocijativne snage. Ovaj je rezultat na tragu zakljucka da su i izvorni i neizvorni govornici najuspjesniji u procjeni onih kolokacija koje se nalaze na kraju kontinuuma, dakle vrlo cestotnih ili kolokacija nize cestote, sto je odredeno i jezicnom uporabom (Siyanova-Chanturia i Spina, 2015). Analiza je takoder pokazala da je tocnost odgovaranja s kolokacijama u sirem kontekstu na B1 razini znanja vrlo niska te je isti rezultat potvrden i u zadacima s imenskim kolokacijama u izoliranim recenicama u nominativu i kosim padezima. S obzirom na to da su u sirem kontekstu kolokacije bile u kosim padezima, moze se pretpostaviti da je morfoloska obiljezenost jedan od cimbenika koji je utjecao na znanje kolokacija.

Suprotno ocekivanjima, analiza je takoder pokazala da ispitanici i B1 i B2 razine HIJ-a imaju bolje znanje kolokacija nize cestote i slabije asocijativne snage (statusni simbol, virtualni prijatelj, bijelo brasno,

turisticki centar, kucni budzet) od kolokacija vise cestote i slabije asocijativne snage (zdravstvena zastita, nevladina organizacija, ruralno podrucje, klimatski uvjeti, kupovna moc). Jedno od moguéih objasnjena odnosi se na utjecaj sirega konteksta, odnosno okoline u kojoj su se ove kolokacije nasle. No, da bi se spomenuto moglo tvrditi u potpunosti bilo bi potrebno provesti jos jedno istrazivanje s istim kolokacijama u zadacima izoliranih recenica i sirega konteksta kako bi se tocnost odgovora u oba zadatka mogla statisticki usporediti. Pritom bi distribucija kolokacija s obzirom na cestotu i asocijativnu snagu te broj ispitanika u oba zadatka trebala biti podjednaka. Nadalje, iako je korpusna analiza pokazala da je rijec o kolokacijama nize cestote, bilo bi zanimljivo provesti istrazivanje o intuitivnoj procjeni spomenutih kolokacija kod izvornih i neizvornih govornika te vidjeti postoje li razlike u procjeni cestotnosti u odnosu na korpus.

Opéenito govoreéi, rezultati se ovoga istrazivanja mogu povezati sa zakljuckom Gitsaki (1999) koja navodi kako se na srednjoj razini znanja, prije svega, biljezi porast gramaticke kompetencije, dok je uporaba leksickih kolokacija i dalje niska.

7 Zakljucak

Na temelju provedene analize, moguée je izvesti sljedeée zakljucke:

Prvo, na produktivnoj razini ispitanici B1 razine bolji su u proizvodnji kolokacija u nominativu u odnosu na kolokacije u kosim padezima te je na ovladanost kolokacijama na B1 razini utjecaj imao cimbenik morfoloske obiljezenosti i cestote.

Drugo, ispitanici B2 razini pokazuju da morfoloska obiljezja nisu imala znacajniji utjecaj za ovladanost kolokacijama te su se najznacajnijima pokazale cestote i asocijativna snaga kolokacija.

Trece, rezultati analize kolokacija u sirem kontekstu pokazuju da kontekst nije imao znacajniji utjecaj na ovladanost kolokacijama, no s obzirom na neocekivane rezultate i dominaciju kolokacija nize cestote i slabije asocijativne snage na obje razine znanja, utjecaj je konteksta na ovladanost kolokacijama potrebno dodatno ispitati.

Cetvrto, ispitanici B2 razine znanja imaju razvijeniju i kolokacijsku i gramaticku kompetenciju od ispitanika B1 razine znanja HIJ-a.

Ovim se radom zeljelo ukazati na cimbenike koji utjecu na ovladanost kolokacijama u HIJ-u. Ukratko, ispitanici B2 razine znanja HIJa pokazuju bolju ovladanost i kolokacijama i temeljnom morfologijom HJ-a od B1 razine znanja. Opéenito se moze reéi da je kolokacijska kompetencija u HIJ-u jos uvijek nedovoljno razvijena na B2, a osobito na B1 razini znanja. S obzirom na to da kolokacije imaju izrazenu komunikacijsku vrijednost te pridonose razvoju fluentnosti te prirodnijoj komunikaciji na inom jeziku, potrebno im je posvetiti vise pozornosti, eksplicitno ih poucavati te ih opéenito intenzivnije ukljuciti u proces ovladavanja inim jezikom veé od pocetne razine znanja HIJ-a, sto bi ucenicima omoguéilo da prosire opseg vokabulara te smanje ucenje napamet beskonacnih lista pojedinacnih rijeci.

7.1 Ogranicenja istrazivanja

Na samom je kraju potrebno istaknuti da je rezultate ovoga istrazivanja potrebno interpretirati uzevsi u obzir i neka ogranicenja. U istrazivanju je sudjelovala brojcano mala i heterogena skupina ispitanika koja se razlikuje ne samo prema materinskim jezicima nego i prema razlicitom (pred)znanju i unosu HIJ-a. Nadalje, na konacan je rezultat ovoga istrazivanja utjecaj mogao imati i odabir primjera kao i metodologija istrazivanja. Iz svega navedenoga proizlazi nemoguénost generaliziranja rezultata. Kako bi se dobio potpuniji uvid u kolokacijsku kompetenciju u HIJ-u potrebno je provesti istrazivanja s veéim brojem primjera i podjednakim brojem ispitanika. Takoder, distribucija bi kolokacija s obzirom na cestotu i asocijativnu snagu trebala biti podjednaka, osobito u zadacima s kolokacijama u izoliranim recenicama i sirem kontekstu.

Literatura

1. Aleksovski, Marínela. et.al. 2013. Posebni pojmovi. U HrvatskiB1: Opisni okvir referentne razine B1. Ana Grgié, Milvia Gulesié Machata i Iva Nazalevié Cucevié, ed. Zagreb: FF press. 175-231.

2. Bahns, Jens i Eldaw, Moira. 1993. Should we teach EFL students collocations? U System 21, 1. 104-114.

3. Blagus Bartolec, Goranka. 2014. Rijeci i njihovi susjedi. Kolokacijske sveze u hrvatskom jeziku. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

4. Borié, Neda. 2004. Kolokacije kao dio leksickog pristupa u nastavi stranih jezika. U Suvremena kretanja u nastavi jezika. Zbornik HDPL. Nada Ivanetié, Boris Pritchard i Diana Stolac, ed. Zagreb-Rijeka: Graftrade. 63-68.

5. Burié, Helena. Lasié, Josip. 2012. Kolokacije u nastavi inojezicnoga hrvatskog. U Zbornik radova Filozofskoga fakulteta u Splitu 5. Renata Relja, ed. Split: Filozofski fakultet. 233-249.

6. Cvikic, Lidija i Bosnjak, Marija. 2004. Pogled u obiljezja i probleme ucenja rijeci u hrvatskome kao nematerinskome jeziku. U: Suvremena kretanja u nastavi jezika. Zbornik HDPL. Nada Ivanetic, Boris Pritchard i Diana Stolac, ed. Zagreb-Rijeka: Graftrade. 111-121.

7. Cilas Mikulic, Marica, Gulesic Machata, Milvia i Udier, Sanda Lucija. 2015. Razgovarajte s nama! Udzbenik hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika za razinu B2. Zagreb: Filozofski fakultet-Croaticum.

8. Cilas Mikulic, Marica, Gulesic Machata, Milvia i Udier, Sanda Lucija. 2011. Razgovarajte s nama! Udzbenik hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika za razinu A1-B2. Zagreb: Filozofski fakultet:FF press.

9. Cilas Mikulic, Marica, Gulesic Machata, Milvia i Udier, Sanda Lucija. 2008. Razgovarajte s nama! Udzbenik hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika za razinu A2-B1. Zagreb: Filozofski fakultet:FF press.

10. Durrant, Philip i Schmitt, Norbert. 2009. To what extent do native and non-native writers make use of collocations? U IRAL 47. 157-177.

11. El-Dakhs, Diana. 2015. The Lexical Collocational Competence of Arab Undergraduete EFL Learners.U International Journal of English Linguistics 5,5. 6074.

12. Ellis, C. Nick, Simpson-Vlach, Rita i Maynard, Carson. 2008. Formulaic Language in Native and Second Language Speakers: Psycholinguistics, Corpus, Linguistics and TESOL. U TESOL Quarterly 41, 3. 375-396.

13. Gitsaki, Christina. 1999. Second Language Lexical Acquisition. A study of the Development of Collocational Knowledge. San Francisco-London-Bethesda: International Scholars Publications.

14. Hill, Jimmie. 2000. Revising Priorities: From Grammatical Failure to Collocational Success. U Teaching Collocation: Further Developments in The Lexical Approach. Michael Lewis, ed. London: Language Teaching Publications. 49-50.

15. Hill, Jimmie. 1999. Collocational competence. U English Teaching Professional April 1999. Issue 11. 4-7.

16. Jaén, María Moreno. 2007. A corpus-driven design of a test for assessing the ESL collocational competence of university students.U International Journal of English Studies 7,2. 127-147.

17. Koya, Taeko. 2003. A study of Collocation in English and Japanese Noun-Verb Combinations. U Intercultural Communication Studies 12, 1. 125-145.

18. Kumaravadivelu, B. (1994). Intake factors and intake processes in adult language learning. Applied Language Learning. 33-71.

19. Ljubesic, Nikola i Erjavec, Tomaz. 2011. hrWaC and slWac: Compiling Web Corpora for Croatian and Slovene. U Text, Speech and Dialogue. Lecture Notes in Computer Science. Springer. 395-402.

20. Martynska, Malgorzata. 2004. Do English language learners know collocations? U Investigationes Linguisticae 11. 1-12.

21. Nation, Paul. 2001. Learning vocabulary in another language. United Kingdom: Cambridge University Press.

22. Ordulj, Antonia. Cvikic, Lidija. (2017). Cimbenici ovladanosti kolokacijama kod izvornih govornika hrvatskoga jezika. U Croatian Journal of Education.(u postupku objave)

23. Petrovic, Bernardina. 2007. Razvijanje kolokacijske kompetencije u hrvatskome kao stranom i drugom jeziku. U Stranijezici 3. 31-38.

24. Posavec, Kristina. 2017. Uloga racunalnih korpusa u poucavanju hrvatskoga kao drugoga i inoga jezika. Filozofski fakultet u Zagrebu. Doktorska disertacija.

25. Read, John. 2000. Assessing Vocabulary. Cambridge University Press.

26. Siyanova-Chanturia, Anna i Spina, Stefania. 2015. Investigation of Native Speaker and Second Language Learner Intuition of Collocation Frequency. U Language Learning 65, 3. 533-562.

27. Siyanova, Anna, i Schmitt, Norbert. 2008. L2 learner production and processing of collocation: A multi-study perspective. U Canadian Modern Language Review 64. 429-458.

28. Udier, Sanda Lucija. 2015. Gramaticka kompetencija. U Hrvatski B2: Opisni okvir referentne razine B2. Milvia Gulesic Machata i Ana Grgic, ed. Zagreb: FF press. 247-273.

29. Udier, Sanda Lucija. 2013. Gramaticka kompetencija. U Hrvatski B1: Opisni okvir referentne razine B1. Ana Grgic, Milvia Gulesic Machata i Iva Nazalevic Cucevic, ed. Zagreb: FF press. 157-175.