KOLIKO SU LAGANI TZV. LAGANI GLAGOLI U HRVATSKOM? Текст научной статьи по специальности «Языкознание и литературоведение»

izvorni znanstveni rad

UDK:811.163.42'367.625

KOLIKO SU LAGANI TZV. LAGANI GLAGOLI U HRVATSKOM?

Anita Peti-Stantic, Hrvoje Japirko, Marin Kezic

Filozofski fakultet Sveucilista u Zagrebu, Hrvatska

Keywords: light verbs, syntax-semantic interface, Croatian, Parallel Architecture

Summary: Grounded in the constructionist approach to language, as principally represented in works by Goldberg (1996) and Jackendoff (2010), this article examines some important features of the so-called light verb constructions (Butt 2003). Following a short overview of certain observations made by various theoreticians, ranging from those aligned with contemporary Anglo-American schools of linguistic thought (Gradecak-Erdeljic & Brdar 2012, Wittenberg et al. 2014) to those belonging to the South Slavic structuralist tradition (Radovanovic 1990, Silic & Pranjkovic 2005), the present paper proceeds to provide a preliminary analysis of a selection of results obtained through a psycholinguistic experiment on Croatian light verb constructions. Confronted with a formal written elicitation task, a total of 60 subjects, all of whom were speakers of Croatian, were, inter alia, asked to a) match, if deemed possible, a series of light verb constructions (as well as a series of filler constructions) with their monolexemic verbal counterparts b) to rate the degree of equivalence between the matched units and c) to rate them on scale of abstractness and concreteness. The data presented is accompanied by a short discussion and is intended to serve as the basis for subsequent practical and theoretical research on light verb constructions.

Kljucne rijeci: lagani glagoli, sintakticko-semanticko sucelje, hrvatski, paralelna arhitektura

Sazetak: U radu, utemeljenom na konstrukcijskom pristupu jeziku koji su ponajprije zacrtali Goldberg (1996) i Jackendoff (2010), propituje se status

specificnih glagolsko-imenskih konstrukcija koje se obicno nazivaju konstrukcije s laganim glagolima (engl. light verb constructions, Butt 2003). Nakon kratkog teorijskog pregleda radova, medu kojima neki pripadaju angloamerickoj lingvistickoj misli (Gradecak-Erdeljic & Brdar 2012, Wittenberg et al. 2014), dok se drugi uklapaju u juznoslavisticku strukturalisticku tradiciju (Radovanovic 1990, Silic & Pranjkovic 2005), u ovom se prilogu donose preliminarni rezultati niza psiholingvistickih istrazivanja provedenih na skupini od 60 govornika hrvatskoga jezika. Istrazivanje je provedeno metodom pismene elicitacije, pri cemu se od govornika, izmedu ostaloga, trazilo da, a) ako to smatraju mogucim, konstrukcije s laganim glagolima (odnosno kontrolne konstrukcije) povezu s jednorjecnim glagolskim parnjacima, b) odrede stupanj ekvivalencije izmedu tih dvaju tipova jezicnih jedinica, c) odrede stupanj predocivosti (apstraktnost i konkretnost) konstrukcija. Sredisnji dio ovoga rada upravo je prikaz dijela podataka koji su proizasli iz toga istrazivanja za koji se nadamo da ce posluziti kao osnova za prakticna i teorijska istrazivanja konstrukcija s laganim glagolima u buducnosti.

1. KRATKI PREGLED TEORIJSKE LITERATURE O LAGANIM GLAGOLIMA

Jezicna pojava koju ovdje obradujemo, tzv. lagani glagoli, dospjela je u srediste jezicnih istrazivanja ponajprije u okviru anglofone lingvisticke tradicije. O znacenju te pojave svjedoce, medu ostalim, razlicitost pristupa njezinu objasnjavanju te obilje naziva pod kojima je dosad bila obradivana. Osim opceprihvacenog naziva lagani glagol (engl. light verb, Jaspersen 1954. i mnogi drugi poslije njega), u optjecaju su i brojni drugi nazivi, kao npr. tanki glagol (engl. thin verb, Allerton 2002), funkcijski glagol (engl. function verb, Nickel 1968), potporni glagol (engl. support verb, Gross 1989), operatorski glagol (engl. operator verb, Rassi i dr. 2014) i vektorski glagol (engl. vector verb, Nespital 1989). Medu jednako brojnim nazivima za specificne sintakticko-semanticke kombinacije laganih glagola i pojedinih imenica uvjerljivo prevladava naziv konstrukcije s laganim glagolima (engl. light verb constructions, Butt 1988), a konkuriraju mu nazivi kao sto su npr. razvucene glagolske konstrukcije (engl. stretched verb constructions, Allerton 2002), slozeni predikati (engl. complex predicate, Goldberg 1996), konstrukcije slozenog predikata (engl. complex predicate construction, Goldberg 1996), konstrukcije s potpornim glagolom (engl. support verb constructions, Gross 1989) i glagolsko-imenske konstrukcije

(engl. verbo-nominal constructions, Cetnarowska 2012).1

Naziv light verb u uporabu je prvi uveo Jaspersen (1954), koji njime oznacuje glagolsku sastavnicu engleskih izrazâ kao sto su have a chat, take a walk i give a sigh. Umjesto sustavne tipologije i sintakticko-semanticke analize Jespersen zapravo nudi samo svojevrstan kratak popis slicnih izraza uz uvodnu napomenu da su lagani glagoli „u skladu s opéom sklonosti srednjoengleskoga da se nevazan glagol, kojemu su pridruzene oznake lica i vremena, predmetne uistinu vaznom sadrzaju". Njegov je, dakle, stav kako temeljno znacenje u konstrukcijama s laganim glagolima nosi imenica, a ne glagol koji njome upravlja. Takva karakterizacija semantickog doprinosa laganih glagola, pa i naziv koji im je Jespersen dodijelio, imali su u lingvistici velik odjek pa se tako u mnogim narednim sintakticko-semantickim analizama moglo procitati kako su lagani glagoli zapravo „znacenjski prazni", „znacenjski slabi" ili „znacenjski osiromaseni", dok je izmedu konstrukcija s laganim glagolima i njihovih jednorjecnih glagolskih parnjaka (npr. have a chat - chat) cesto uspostavljan odnos potpune istovrijednosti.

Iako su se naziv lagani glagol te tvrdnja o umanjenu znacenjskom doprinosu njegova denotata velikim dijelom zadrzali, u novijim se lingvistickim raspravama laganim glagolima ipak pripisuje znatno veéa uloga u izgradnji znacenja citavih glagolsko-imenskih kombinacija (v. Wierzbicka 1982, Gradecak-Erdeljié 2009, Cetnarowska 2012). Osim pretezno teorijskih radova u kojima se upravo na primjeru konstrukcija s laganim glagolima uvazava meduigra idiomaticnosti i kompozicionalnosti (v. Goldberg 1996), odnosno istrazuje uloga laganih oznacivaca aspekta (Gradecak-Erdeljié i Brdar 2012) te sredstava za razlicitu konceptualizaciju dogadaja (Langacker 1987, 1981), u novije vrijeme javljaju se i mnogi radovi u kojima se teorijski modeli ponajprije vide kao podloge za psiholingvisticka istrazivanja.

Jedan takav pristup moguée je naéi u okviru teorijeparalelne arhitekture (engl. parallel architecture, Jackendoff 2010), prema kojoj se konstrukcije s laganim glagolima mogu definirati kao „kompleksni predikati u kojima je glagol semanticki izblijedio. On samo izrazava aspekt, direkcionalnost ili aktionsart predikata, dok glavnina predikatnog znacenja proizlazi iz dogadajne imenice unutar konstrukcije" (Wittenberg i dr. 2014: 61).

Razliku izmedu laganih glagola i obicnih glagola nastoji se ilustrirati na

1 Ovdje valja napomenuti kako se izmedu nabrojenih naziva ne moze staviti znak jednakosti - s izuzetkom termina lagani glagol, koji je postao opceprihvacen, gotovo svaki navedeni termin veze se uz neku specificnu teoriju unutar koje moze imati siri ili uzi opseg referencije. Za povijesni pregled proucavanja laganih glagola te pregled konkurentne terminologije v. Peti-Stantié, Kezié, Japirko (u tisku).

temelju cetiriju primjera:

(1) a. Henry gave a book to Elsa. Henry je Elsi dao knjigu. [obicni glagol]

b. Henry described a kiss to Elsa. Henry je Elsi opisao poljubac. [obicni glagol]

c. Henry gave a kiss to Elsa. Henry je Elsi dao poljubac. [lagani glagol]

d. Henry kissed Elsa. Henry je poljubio Elsu. [obicni glagol]

Imenica iz primjera (1a) povezana je s konkretnim izvanjezicnim referentom (knjigom), dok su imenice iz primjerâ (1b) i (1c) imenice koje ne oznacavaju neki opipljiv entitet u izvanjezicnim svijetu, vec dogadaj koji se u njemu odvija (poljubac kao kulminacija cina ljubljenja). Medutim, iako su primjeri (1b) i (1c) naizgled najslicniji po tome sto imaju istu argumentnu strukturu, a njihovi glagoli uvode istu vrstu imenica, ne treba zanemariti znacenje i logicku strukturu cjelokupnih iskaza. Naime, recenica iz primjera (1b) odnosi se na dva zasebna dogadaja (cin opisivanja i cin ljubljenja), dok recenica iz primjera (1c) upucuje na samo jedan dogadaj (cin ljubljenja). Iz navedenoga slijedi da je razina uspostavljenog semantickog paralelizma izmedu primjerâ (1c) i (1d) najvisa.

Semanticki paralelizam moze se podrobnije objasniti pomocu semantickih uloga (Fillmore 1977) unutar argumentne strukture. U primjeru (1a) Henry je nedvojbeno Agens, book je Tema, a Elsa je Benefaktiv. Medutim, iz primjera (1c) ne proizlazi nuzno da su Henry i Elsa razmijenili poljubac (Henry je Elsi mogao opisivati poljubac s nekim nenavedenim sudionikom radnje), zbog cega je nemoguce pouzdano ustvrditi da Henry i Elsa stoje u odnosu Agens - Benefaktiv. Naposljetku, tek u primjerima (1c) i (1d) mozemo bez zadrske tvrditi kako je Henry Agens, a Elsa Benefaktiv, odnosno mozemo reci kako ta dva primjera pokazuju najvecu razinu semantickog paralelizma.

Osim pozivanjem na standardne semanticke uloge, Wittenberg i dr. tvrde da je citavu pojavu moguce objasniti na zadovoljavajuci nacin tek uvodenjem odredenih modifikacija u tradicionalni model semantickih uloga. U njihovu prilagodenom modelu primjere (1c) i (1d) mozemo uzeti kao primjere najveceg semantickog paralelizma ako ustvrdimo da imenica iz primjera (1c) ne nosi semanticku ulogu Teme, vec tzv. ulogu sudogaâaja (engl. co-event role).

To sto je Henry sudionik dvaju odvojenih dogadaja (dogadaja davanja i sudogadaja ljubljenja) za sobom povlaci to da glagol give i dogadajna imenica kiss imaju zajednicki Agens. Tzv. dijeljenje argumenata (engl. argument sharing) shematski se moze prikazati na sljedeci nacin:

(2) a.

Henry

gave Elsa

a kiss sudogadaj

uloge give Agens uloge kiss Agens

Benefaktiv Pacijens

(2) b.

Elsa

uloge give Benefaktiv uloge kiss Pacijens

received a kiss

sudogadaj

from Henry

Agens

Agens

U teorijskom okviru paralelne arhitekture takvi su posebni slucajevi interakcije semantike i sintakse izrazito vazni zato sto nam, izmedu ostaloga, otvaraju brojne moguénosti psiholingvistickih istrazivanja koja bi se bavila moguéim ucincima semanticko-sintaktickih nepodudarnosti na kognitivni trosak pri jezicnom procesiranju, bilo da je rijec o jezicnoj produkciji, bilo da je rijec o recepciji.2

Dok su se lagani glagoli u anglistickoj literaturi dosad iskljucivo proucavali s deskriptivistickog stajalista, na srednjojuznoslavenskom prostoru nailazimo na raznorodnije rasprave, odnosno na kolebanje izmedu preskriptivistickog i deskriptivistickog pristupa. Normativizmu su izrazito naklonjeni kroatisticki radovi, u kojima se cesto odlucno tvrdi kako odredene kombinacije glagola i imenica uvijek valja zamijeniti obicnim glagolima, kao u nizu vrsiti izmjeru — mjeriti, vrsiti obaranje — obarati, vrsiti sjecu — sjeci (Tafra 2007: 60). Opacié (2009: 25) ide i korak dalje te tvrdi da su odredene kombinacije glagola i imenica bolje od drugih slicnih kombinacija, sto ilustrira primjerima imati pravo > biti u pravu i imati prednost > biti u prednosti.

Bagié (2012) pak, govoreéi sa stajalista knjizevne teorije i stilistike, ne donosi jezicne propise kao takve, veé slicne pojave obraduje kao primjere pleonazama, koje definira kao „diskurzivno preobilje. Postupak razvijanja i prosirivanja iskaza tako da se rijecima dodaju istoznacnice ili bliskoznacnice. Sintakticka veza medu sastavnicama pleonastickog izricaja posve je korektna; izlisno se ponavljanje dogada na semantickoj razini." (Bagié 2012: 249) Nadalje, za razliku od izraza kao sto su slavuj tica, senja zasenjala, lesevi mrtvi (iz pjesme L. Zime), koji se mogu nazvati stilistickim pleonazmima, izrazi kao sto su vrsiti potragu (^ tragati), provoditi istragu (^ istrazivati), biti u mogucnosti (^ moci) predstavljaju neosvijestene pleonazme. Odnosno, neosvijesteni pleonazam prema Bagiéu (2012: 249) „nije figura nego pojava koja se javlja u izrazito ustaljenim komunikacijskim praksama cija su bitna obiljezja formulaicnost i repetitivnost. Nepotrebno bujanje diskurza najcesée je u jeziku birokracije, politike i administracije. Glavna sredstva tog bujanja imenicke su

2 Vise o konkretnim rezultatima psiholingvistickih istrazivanja temeljenih na teoriji paralelne arhitekture v. u Wittenberg i dr. 2014. i Peti-Stantié, Kezié, Japirko (u tisku).

konstrukcije na mjestu glagolskih, nepotrebna pojasnjavanja jedne imenice drugom, udvajanje gramatickih oznaka i dr."

Iako se u lingvistickim radovima sa srednjojuznoslavenskog prostora ovoj pojavi takoder pristupalo sa stajalista funkcionalne stilistike, u njima joj se generalno nije pridruzivala etiketa pleonazma, veé ju se cesto promatralo iz izrazito formalne deskriptivisticke perspektive cvrsto ukorijenjene u (europskom) strukturalizmu. Podrobniju deskriptivisticku raspravu o laganim glagolima tako donosi Radovanovié (1990), koji ih obraduje pod nazivima glagolska kopula i semikopulativni glagol. Ta dva termina zapravo predstavljaju dva razlicita tipa onoga sto se u stranoj literaturi naziva laganim glagolima, a vide se kao sastavnice tzv. dekomponiranog predikata, koji Radovanovié (1990: 53) definira kao „svaki dvoclani predikat konstruisan po modelu Verbum (= glagolska kopula ili semikopulativni glagol) + Nomen deverbativum, a sinonimican (pa i komutabilan) sa semanticki ekvivalentnim jednoclanim predikatom (predstavljenim punoznacnom glagolskom leksemom iz koje je izvedena deverbativna imenica dvoclanog predikata)." Slijedeéi terminolosku distinkciju, glagolske kopule nalaze se u izrazima kao sto su npr. biti u kvaru, biti na gubitku, biti misljenja (Radovanovié 1990: 57-58), a semikopulativni glagoli nalaze se u izrazima kao sto su npr. vrsiti razmjenu, imati mogucnost i dati doprinos (Radovanovié 1990: 59-61). Dani primjeri samo su malen dio Radovanoviéeve doista opsirne tipologije dekomponiranih predikata koje on nastoji uklopiti u nekolicinu konciznih formula medu kojima se mogu izdvojiti npr. Cop + u/na + NDev(Loc), Cop + 0/od + NDev(Gen), NDev(Nom) + Cop + Lex, Semicop + NDev(Acc), Semicop + NDev(Acc) i jos nekoliko posebnih slucajeva (v. Radovanovié 1990: 57-64).

U novijoj kroatistickoj literaturi, premda u manjem opsegu, takoder nailazimo na deskriptivisticke obrade laganih glagola. Silié i Pranjkovié (2005) lagane glagole obraduju pod nazivom perifrazni glagoli te ih, slicno kao i Radovanovié, promatraju kao dio veée cjeline. Ta se cjelina u njihovoj teoriji naziva rasclanjenim predikatom, koji se definira kao vrsta „prosirenoga predikata koja nastaje tako da se kakav samoznacni glagol rasclani na perifrazni glagol i imenicu, koja je obicno glagolska i koja je cesto i izvedena od samoznacnoga glagola." (Silié i Pranjkovié 2005: 292) Osim toga, napominje se da se neki rasclanjeni predikati mogu preoblikovati u neprosirene predikate, kao npr. voditi borbu (^ boriti se), izrazavati zahvalnost (^ zahvaljivati se), obavljati sjetvu (^ sijati), dok nekima ne mozemo pridruziti odgovarajuéi neprosireni predikat, kao npr. doci do izrazaja, dovesti do ocaja.

Najnovija domaéa literatura (Gradecak-Erdeljié 2009, Gradecak-Erdeljié

i Brdar 2012) prvi put biljezi zamjetan zaokret od tradicionalnih strukturalistickih pristupa prema kognitivnolingvistickom uporabno utemeljenom modelu (engl. usage-based model). Usvajajuci pristup tzv. konstrukcijske gramatike (engl. construction grammar), Gradecak-Erdeljic i Brdar (2012: 29), medu ostalim, navode kako jezicne konstrukcije treba gledati kao „proizvod specificnih obiljezja leksikona i jezicne tipologije" („the product of specific characteristics of the lexicon and the language typology") te naglasavaju kako one zapravo stoje na razmedu leksika i gramatike. Kako bi produbili teorijske spoznaje o laganim glagolima, autori su se odlucili za horizontalnu kontrastivnu analizu. Odabravsi niz engleskih knjizevnih djela za koja postoje hrvatski prijevodi te izvukavsi iz njih uzorak od 69 recenica koje sadrze lagane glagole, dobiveni su uzorak recenica usporedili s recenicama iz hrvatskih prijevoda tih djela, tragajuci na taj nacin za prijevodnim ekvivalentima engleskih konstrukcija s laganim glagolima. 66,7% konstrukcija s laganim glagolima prevedeno je jednostavnim glagolima, 15,94% prevedeno je konstrukcijama s laganim glagolima, a 17,39% prevedeno je glagolsko-imenickim konstrukcijama s drugom vrstom glagola (Gradecak-Erdeljic i Brdar 2012: 34). Take a + N konstrukcije pokazale su se kao najbrojnije konstrukcije u nizu, a na hrvatski su se pretezno prevodile glagolima s inkoativnim ili punktualnim prefiksima, sto se objasnjava cinjenicom da se se dinamicne radnje u neutralnom razgovornom stilu hrvatskoga jezika najcesce opisuju jednostavnim jezicnim strukturama.

Nesrazmjer izmedu sklonosti prema slozenim sintaktickim strukturama u engleskom jeziku i sklonosti prema morfoloskim sredstvima u hrvatskom jeziku za opisivanje istih radnji tumaci se razlicitom tipologijom dvaju jezika. Dok je engleski jezik krajnje analitican, hrvatski je jezik krajnje sintetican, a konstrukcije s laganim glagolima u hrvatskom se jeziku uglavnom mogu smatrati stilski obiljezenim jezicnim jedinicama (Gradecak-Erdeljic i Brdar 2012: 36). Medutim, autori takoder naglasavaju kako takve konstrukcije odrazavaju izvanjezicne univerzalije te kako u svim jezicima funkcioniraju zahvaljujuci metafori DOGABAJI SU STVARI, misleci pritom na metaforicko preslikavanje iz domene glagola (dogadaj) u domenu imenice (stvar).

Uzimajuci u obzir kako se kao imenske sastavnice engleskih glagolsko-imenskih konstrukcija najcesce pojavljuju deverbalne imenice, odnosno izvedenice s nultim sufiksom, Gradecak-Erdeljic i Brdar (2012) prvo donose niz imenica sa slicnim tvorbenim uzorkom u hrvatskom jeziku, a zatim kao najproduktivniju skupinu izdvajaju deverbalne imenice s prefiksom i nultim sufiksom te ih stoga uzimaju kao osnovu za korpusno pretrazivanje. Pretragom kolokacija u Hrvatskom nacionalnom korpusu i

Hrvatskoj jezicnoj riznici ustanovljen je popis glagolskih sastavnica glagolsko-imenskih konstrukcija: dati, donijeti, dozivjeti, imati, ispustiti, izvrsiti, napraviti, obaviti, provoditi, staviti, uciniti, uputiti, uzeti, voditi.

Iako se medu konkretnim primjerima glagolsko-imenskih konstrukcija nalaze brojne konstrukcije iz administrativnog diskursa (provoditi nadzor, izvrsiti nalog, obaviti pregled itd.), zamjetan je i niz konstrukcija iz govorenog jezika (dati mig, ispustiti krik, napraviti predah, uciniti preljub itd.). Osim toga, kao najbrojnije glagolske sastavnice nametnuli su se glagoli imati, dati i napraviti, koji se obicno smatraju tipicnim predstavnicima kategorije laganih glagola.

Nakon provedenih analiza (doduse preliminarnih i opsegom ogranicenih) autori zakljucuju kako konstrukcije s laganim glagolima u hrvatskom jeziku doista zadovoljavaju uvjete za shematicnost (engl. schematicity) - medutim, njihova je shematicnost izrazena u znatno manjoj mjeri u odnosu na slicne konstrukcije u engleskom jeziku, sto ih cini obiljezenima i manje kognitivno usaâenima (engl. cognitively entrenched).

2. GRADA, METODE I UZORAK ISPITANIKA

2.1. Pronalazenje i odabir obrazaca konstrukcija s laganim glagolima

Psiholingvisticko eksperimentalno istrazivanje o kojem se izvjestava u ovom radu nadovezuje se na istrazivanja koje su za hrvatski jezik proveli Gradecak-Erdeljié i Brdar (2012). Za razliku od njihova rada, temeljenog na horizontalnoj kontrastivnoj analizi laganih glagola ekcerpiranih iz rucno odabranoga korpusa engleskih knjizevnih tekstova i njihovih hrvatskih prijevoda, u ovom se radu donose rezultati psiholingvistickoga istrazivanja potpomognutoga iskljucivo hrvatskom korpusnom gradom.3

Za prikupljanje grade relevantnih mreznih tekstova koristena su tri resursa: HNK (Hrvatski nacionalni korpus), hrWaC (Hrvatski mrezni korpus)4, sastavljen od tekstova objavljenih na hrvatskom jeziku na internetu i trazilica Google. Razlog za odabir vise izvora tekstova lezi u pretpostavci kako HNK pretezno sadrzi tekstove visega registra, dok je cilj nasega istrazivanja bio da, medu ostalim, zahvatimo i tekstove koji

3 U ovom radu prikazujemo samo djelomicne rezultate analize prvoga i treéega eksperimenta. Analizom konstrukcija s laganim glagolima u kontekstu (cime smo se bavili u drugom eksperimentu) pokazala se i kvantitativna i kvalitativna varijabilnost koju cerno, osobito u usporedbi s procjenom predocivosti konstrukcija u odnosu na predocivost glagola, obraditi u zasebnom radu.

4 http://nlp.ffzg.hr/resources/corpora/hrwac/

pripadaju razgovornom stilu, smatrajuéi kako na taj nacin mozemo ukljuciti neke sinkronijske pojave koji se ne mogu uociti u lektoriranim tekstovima pisanim «idealnim» standardnim jezikom.

Konstrukcije koje su kasnije koristene u psiholingvistickom dijelu istrazivanja rezultat su korpusne pretrage, a proizasle su iz sparivanja navedenih glagola s dogadajnim imenicama za koje smatramo da u danim konstrukcijama unatoc svojim sintaktickim obiljezjima uz navedene glagole s jedne strane funkcioniraju kao objekti, no nisu semanticki argumenti tih glagola (npr. dati poljubac, baciti ples, steci osjecaj i sloziti dramu). Uz to, s navedenim su glagolima oblikovane i konstrukcije koje su u prvom i drugom eksperimentu trebale posluziti za usporedbu procjene upotrebe glagola kao «obicnih» i kao «laganih» glagola, tj. konstrukcije u kojima imenica uz navedene glagole funkcionira kao direktni objekt (npr. dati olovku, baciti smece). Intencionalno su odabrani i glagoli, a onda posebno i konstrukcije, koje se ne koriste samo u administrativnom stilu, nego prije svega one za koje smo pretpostavili da ée veéini ispitanika biti poznate iz svakodnevne komunikacije, tj. iz razgovornoga stila.5

Glagoli dati i steci odabrani su kao primjeri laganih glagola koji su veé proucavani kao prototipni predstavnici kategorije u kontekstu administrativnoga funkcionalnoga stila (v. Radovanovié 1990, Gradecak-Erdeljié-Brdar 2012). Uz te glagole, koji su veé prepoznati kao vrlo cesti lagani glagoli, u istrazivanje smo, kao sto je veé receno, odlucili uvrstiti i glagole baciti i sloziti. Naime, vodeni vlastitim jezicnim osjeéajem i istrazivackom intuicijom, pretpostavili smo da ée ta dva glagola vjerojatno pripadati skupini laganih glagola koji se mogu okarakterizirati kao rubne, ali u isti mah produktivne, sinkronijske pojave iz razgovornoga jezika, bilo govorenoga, bilo jezika foruma, blogova i slicnih mreznih stranica.

Prilikom pretrage korpusa i .hr domene preliminarno smo kao osnovni kriterij razlucivanja konstrukcija s laganim glagolima i popunjavaca (engl. filler) u obliku konstrukcija s punoznacnim glagolima postavili tip imenica koje se pojavljuju u takvim konstrukcijama. Iako je u nekim jezicima, poput perzijskoga, zamijeéeno kako se lagani glagoli cesto povezuju s rezultativnim, cesto konkretnim, imenicama (v. Family 2006), najveéi broj do sada proucavanih primjera konstrukcija s laganim glagolima u engleskom i hrvatskom sadrzi dogadajne, cesto apstraktne, imenice (za

5 Ovdje zelimo istaknuti kako je rad voden nizom eksperimentalnih pitanja koja su proizasla iz pretrazivanja lingvisticke literature i iskustva izvornoga govornika. To je iskustvo upuéivalo na cinjenicu da konstrukcije s laganim glagolima bez ikakve sumnje postoje u hrvatskom jeziku. Isto je tako upuéivalo na to da, premda se o njima gotovo nije pisalo, nisu rijetke i da redovito dolaze u dvama po mnogim obiljezjima medusobno «najudaljenijim» funkcionalnim stilovima, razgovornom i administrativnom.

razdiobu na rezultativne i dogadajne imenice v. Grimshaw 1990).

Osim sto smo krenuli od pretpostavke da se u konstrukcijama u kojima smatramo da sudjeluju lagani glagoli u hrvatskom jeziku takvi glagoli najcesée povezuju s dogadajnim imenicama. Uz to smo se u istrazivanju vodili i pretpostavkom kako konstrukcije s laganim glagolima ni u kojem slucaju ne treba analizirati binarno, zato sto je iz prethodne literature jasno da su upravo konstrukcije toga tipa primarni kandidati koji zauzimaju razlicite polozaje duz „kontinuuma izmedu idiosinkraticnosti i pravilnosti" (Jackendoff 2010: 19-20), odnosno dosezu razlicite stupnjeve shematicnosti i produktivnosti, samim se time odupiruéi tradicionalnom razdvajanju leksika i frazeologije. Upravo smo zbog toga u istrazivanje uvrstili dvije osnovne vrste konstrukcija:

1. konstrukcije za koje smatramo da se glagol u njima javlja u svome laganome, odnosno shematicnom, znacenju, bilo da je rijec o konstrukcijama za koje smatramo da u njima sudjeluju tzv. lagani glagoli, bilo o konstrukcijama koje se tradicionalno tretiraju kao frazemi (npr. dati dopustenje/dar/zapovijed/pusu/poljubac/potvrdu; baciti svjetlo/ples/dir/pogled/pjesmu/spavanac/ljagu);

2. konstrukcije koje se mogu odrediti kao obicni glagolsko-imenski spojevi u kojima se glagol javlja u svojem punom znacenju te iza njega slijedi konkretna imenica (npr. dati pismo/novac/maramicu/ knjigu; baciti smece/odjecu).

2.2. Metodologija i glavni parametri istrazivanja

Uz provjeru poznatosti konstrukcija i ucestalosti produkcije i recepcije poznatih konstrukcija (ispitanici su trebali odgovoriti na pitanje koriste li konstrukciju vise sami ili je vise cuju od drugih), osnovni smjerovi istrazivanja koja smo nastojali otvoriti ovim nizom psiholingvistickih eksperimenata odredeni su odgovorima na sljedeéa pitanja:

1. Postoje li u hrvatskom jeziku i u kojoj se mjeri koriste konstrukcije koje su u lingvistici poznate kao konstrukcije s laganim glagolima (engl. light verb constructions)?

2. Koji je stupanj istovjetnosti znacenja konstrukcija s laganim glagolima i glagola iz kojih su te konstrukcije izvedene? Drugim rijecima, nastojali smo provjeriti stavove o tome koji se tipovi konstrukcija u hrvatskom jeziku oblikovanih pomoéu unaprijed definiranog sintakticko-

semantickog konstrukcijskog uzorka glagola i imenica mogu zamijeniti glagolom koji znacenjski odgovara takvoj konstrukciji.

3. Postoji li razlika u predocivosti (konkretnosti i apstraktnosti) konstrukcija s laganim glagolima u odnosu na jednorjecne glagole koji su s njima u semantickom odnosu istovjetnosti?

Nabrojene parametre odlucili smo ispitati uz pomoc triju eksperimenata koji su se sastojali od zadataka dopunjavanja, zaokruzivanja tvrdnje i ocjenjivanja tvrdnje na ljestvici. Prvi eksperiment zamisljen je kao upitnik u kojem je zadatak ispitanika da odgovore na pitanje smatraju li da navedene dekontekstualizirane konstrukcije imaju jednorjecni semanticki ekvivalentan glagolski parnjak te da, ako odgovore pozitivno, dopisu koji je to parnjak. Ispitanicima je pri tome ponudena mougcnost da navedu vise glagola. U drugom smo eksperimentu ispitanicima pokazali iste te konstrukcije unutar recenicnoga konteksta te smo od njih trazili da procijene njihovu poznatost i to koliko ih cesto rabe, kao i da ponovno dopisu parnjak za sve konstrucije za koje procjenjuju da imaju takve parnjake. Treci eksperiment trebao je pak posluziti za ispitivanje istovjetnosti znacenja konstrukcija i njihovih glagolskih parnjaka te za procjenu konkretnosti, odnosno apstraktnosti konstrukcija na ljestvici od 1 do 5.

Broj konstrukcija u trima provedenim eksperimentima ovisio je o zahtjevima svakog pojedinog eksperimenta. Za prvi eksperiment odabrali smo po 10 primjera konstrukcija s glagolima baciti i dati te po 5 primjera konstrukcija s glagolima steci i sloziti. Za drugi eksperiment, s kontekstualiziranim konstrukcijama, sastavili smo ukupno 150 recenica. Dok su neke recenice preuzete u svom izvornom obliku iz korpusa, dio recenica morao je biti do izvjesne mjere lektoriran i skracen kako bi se izbjegla mogucnost distrakcije ispitanikâ zbog gramaticki, leksicki i ortografski neujednacenih recenica.

Sva su tri eksperimenta provedena su u trima razlicitim terminima s razmakom od najmanje po tjedan dana.

2.3. Uzorak ispitanika

U istrazivanju je sudjelovalo 60 ispitanika preddiplomskog i diplomskog studija na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. Najveci broj ispitanika ima izmedu 20 i 22 godine, tocnije njih 47 od 60 (78.3 %), dok ostalih, koju godinu mladih ili koju godinu starijih, ima 13 (21.6 %).

20 ■ 21

22

23

24

25

Dob ispitanika odrazava se i na njihovu strucnu spremu jer su mladi, kojih je otprilike dvije treéine, zavrsili srednju skolu, dok su stariji zavrsili preddiplomski studij i stekli diplome sveucilisnih prvostupnika.

BROJ ISPITANIKA POSTOTAK

SREDNJA STRUCNA SPREMA 43 71.6 %

SVEUCILISNI PRVOSTUPNIK 17 28.3 %

UKUPNO 60 100 %

Kako se u prethodnim ispitivanjima morfosintakse u juznoslavenskim jezicima nije pokazala statisticki relevantna razlika u odgovorima ispitanika koji za sebe tvrde da govore stokavskim narjecjem i ostalih, koji studiraju na standardnom jeziku, ali dolaze iz kajkavskoga ili cakavskoga narjecja (Willer-Gold i dr. 2016.), u ovo su istrazivanje ukljuceni studenti bez obzira na to koje im je primarno narjecje. Stoga smatramo da su podaci o dijalektalnoj pripadnosti zanimljiviji sa sociolingvistickoga stajalista, nego zbog potencijalnog utjecaja na rezultate istrazivanja. U populaciji koja je sudjelovala u istrazivanju 24 od 60 (40 %) ispitanika izjasnilo se kako se koriste iskljucivo stokavskim narjecjem. Iskljucivo kajkavskim koristi se 20 ispitanika (33.3 %). Iskljucivo cakavskim koristi se tek jedan ispitanik (1.6 %). Kombinacijom stokavskog i kajkavskog koristi se 10 ispitanika (16.6 %). Kombinacijom stokavskog i cakavskog koriste se 4 ispitanika (6.6 %), a kombinacijom cakavskog i kajkavskog ne koristi se ni jedan ispitanik. Jedan

ispitanik nije se izjasnio o narjecju kojim se koristi.6

3. PRIKAZ REZULTATA ISTRAZIVANJA I RASPRAVA

U nastavku rada prvo donosimo statisticke prikaze i raspravu o rezultatima prvoga eksperimenta, u kojem je cilj bio ispitati moze li se dana konstrukcija zamijeniti jednorjecnim glagolskim parnjakom. U sljedeéem prikazu donosimo samo dio dobivenih podataka:

6 Uz ovaj podatak, kao i u svim istrazivanjima, ispitanike smo pitali o broju knjiga koje procitaju, zeleéi na taj nacin uspostaviti eventualnu korelaciju izmedu broja knjiga koje procitaju i odgovora na istrazivacka pitanja. S obzirom na relativno malen broj ispitanika, zasada jos nije moguée uspostaviti tu korelaciju. U tom kontekstu 9 (15%) ispitanika ne procita ni jednu knjigu mjesecno, a tek cetvero (6.6 %) procita vise od tri knjige. Najveéi broj, 47 ispitanika (78.3 %), tvrdi da procita jednu do dvije knjige mjesecno.

Primjeri glagolsko-imenskih konstrukcija za koje smo pretpostavili da i sintakticki i semanticki predstavljaju klasicni odnos predikata i direktnoga objekta pokazali su se kao oni za koje su ispitanici u najvisem (100%) ili vrlo visokom postotku (uglavnom znatno iznad 90%) odgovorili kako ne

postoji jednorjecni glagolski korelat konstrukcije s laganim glagolom. Takvi su primjeri dati knjigu/olovku, oba sa 100% negativnih odgovora, a onda i dati maramicu i baciti smece, oba s 98,3% negativnih odgovora.7

dati knjigu dati olovku dati maramicu baciti smece

DA8 - - DA - - DA 1 1.6 % DA 1 1.6 %

NE 60 100 % NE 60 100 % NE 59 98.3 % NE 59 98.3 %

X - - X - - X - - X - -

Medu konstrukcijama koje su najzanimljivije za temu ovoga rada postoji malen broj onih uz koje se ne pokazuje prevelika varijabilnost odgovora. Tek su uz nekoliko konstrukcija svi ispitanici ponudili iste odgovore. Samo za jednu konstrukciju svi ispitanici navode da ima jednorjecnu glagolsku istoznacnicu i svi navode isti glagol (dati dopustenje — dopustiti). Druge su konstrukcije kojima ne priznaju svi ispitanici glagolske istoznacnice, ali oni koji ih priznaju navode isti glagol (steci kvalifikacije — kvalificirati (se); steci uvid — uvidjeti; dati potvrdu — potvrditi; dati poljubac — poljubiti).

Stoga konstrukcije iz prvoga eksperimenta uvjetno se moze podijeliti u tri skupine:

1. konstrukcije za koje velika veéina ispitanika tvrdi da imaju jednorjecni glagolski znacenjski ekvivalent, no glagoli koje navode su razliciti, koji put glagoli od istoga korijena kao i imenica u izvornoj konstrukciji, koji put ne: baciti pogled — pogledati, skicnuti; dati zapovijed — zapovjediti, zapovijedati, popovijediti; sloziti kombinaciju — iskombinirati, kombinirati, skombinirati, skombati, ukombinirati;

7 Jedna osoba koja je odgovorila kako konstrukcija baciti smece ima jednorjecni glagolski znacenjski ekvivalent, napisala je da je to glagol 'zasmetiti', dok je jedna osoba koja je odgovorila kako konstrukcija dati maramicu ima jednorjecni glagolski znacenjski ekvivalent navodi glagol 'namiriti' kao korelat navedenoj konstrukciji. Svakom je izvornom govorniku hrvatskoga jezika jasno je da taj glagol znacenjski nije ni u kakvoj vezi s konstrukcijom, dok se u rjecnicima hrvatskoga jezika uz glagol 'zasmetiti' navodi kako je vrlo rijedak, a njegovo se znacenje oznacava kao «zatrpati smeéem, nanijeti ili napraviti smeée; zagaditi, onecistiti», iz cega je takoder jasno da taj glagol znacenjski ne odgovara konstruciji baciti smece, sto bi se sasvim sigurno pokazalo u daljnjem ispitivanju.

8 U tablici DA oznacava ispitanike koji smatraju kako postoji glagol kojim se moze zamijeniti zadana konstrukcija u prvom retku tablice, dok NE oznacava ispitanike koji smatraju kako ne postoji glagol kojim se moze zamijeniti zadana konstrukcija u prvom retku tablice. X oznacava ispitanike koji se nisu izjasnili.

LG (ONSTRUKCIJA PARNJAK

dati zapovijed zapovjediti

DATI zapovijedati

popovjediti

0

sloziti kombinaciju iskombinirati

SLOZITI skombinirati

ukombinirati

skombati

0

BACITI baciti pogled loptati (se)

oklevetati

0

2. konstrukcije za koje vise od pola ispitanika tvrdi da imaju jednorjecni glagolski znacenjski ekvivalent, no postotak pozitivnih odgovora krece se izmedu 58,33 i 68,33: sloziti pricu (58,33%) - ispricati, pricati, izmisliti, smisliti, prepricati; dati pusu (58,33%) - poljubiti, pusnuti, cmoknuti, pusiti, pusati, kusnuti, opusati; baciti dir (58,33%) - dirati (se), prodirati (se), kruziti, prosetati (se), diravati, dirnuti, zadirati, voziti se, provozati se; baciti pjesmu (65%) - zapjevati, otpjevati, pjevati, zasvirati, upjesmiti, opjevati; sloziti obavijest (68,33%) - obavijestiti, obmanuti; sloziti dramu (68,33%) - dramiti, dramatizirati;

LG KONSTRUKQJA PARNJAK BROJ POJEDINAÎNIH uparivanja POSTOTAKS OBZI ROM NA POZ. ODG. POSTOTAK POZITIVNIH ODGOVORA POSTOTAK NEGATIVNIH ODGOVORA

SLOZITI sloziti pricu ispricati izmisliti smisliti prepricati I 22 1 2 1 2 62.85 % 22.85 % 5.71 % 5.71 % 2.85 % 58.33 % 41.66 %

sloziti obavijest obavijestiti 97.56 % 2.43% 68.33 % 31.66 %

obmanuti 0 1 19

sloziti dramu dramiti dramati zirati 0 22 19 19 53.65 % 46.34 % 68.3 % 31.6 %

BACITI baciti dir 0 dirati (se) 25 20 57.13 % 14.28 % 8.56 % 5.71 % 2.85 % 2.85 % 2.85 % 2.85 % 58,30% 41,60%

I prodirati (se[ П 5 3 2

Iprosetati (se )

kruziti \

diravati dirnuti zadirati provozati se

baciti pjesmu 0 zapjevati otpjevati pjevati opjevati upjesmiti zasvirati 21 19 Г 48.71 % 28.20 % 15.38 % 2.56 % 2.56 % 2.56 % 65% 35%

DATI dati pusu 0 poljubiti pusnuti cmoknuti opusati kusnuti r- 62.85 % 11.42 % 11.42 % 5.71 % 2.85 % 2.85 % 2.85 % 58.33 % 41.66 %

3. konstrukcije za koje manje od pola ispitanika tvrdi da imaju jednorjecni glagolski znacenjski ekvivalent, no taj je postotak znatno visi od postotka gdje je veéina ispitanika odbacila moguénost takvoga ekvivalenta: baciti loptu (46,6% pozitivnih odgovora) - loptati (se) (92,85 %), dobaciti (7,14%); baciti Ijagu (38,33% pozitivnih odgovora) - okaljati, oljagati, blatiti, oblatiti, ljagati, oklevetati, diskreditirati;

LG KONSTRUKCIJA PARNJAK BROJ POJEDINACNIH UPARIVANJA POSTOTAKS OBZIROM NA POZ. ODG. POSTOTAK POZITIVNIH ODGOVORA POSTOTAK NEGATIVNIH ODGOVORA

BACITI baciti Ijagu 0 okaljati oljagati oblatiti blatiti ljagati dirnuti oklevetati diskreditirati 25 12 4 2 2 1 1 1 1 52.17* 17.39* 8.69* 8 .69 * 4.34* 4.34* 4.34.* 4.34* 38.33* 61.66*

baciti loptu 0 1 32 92,85* 7,14* 46,60* 53,30*

loptati (se^ ^ dobaciti | 2

Nadalje, valja istaknuti kako postoje slucajevi u kojima je veéina ispitanika odgovorila kako konstrukcija nema jednorjecni glagolski parnjak, dok su oni koji se s tim ne slazu naveli brojne primjere moguéih glagolskih zamjena. Medu takvim se primjerima nalaze i glagoli tvoreni od istoga korijena kao sto je imenica u izvornoj konstrukciji i glagoli tvoreni od posve drugih korijena (npr. steci prednost — prednjaciti, preteci, prestid, unaprijediti, napredovati, dostici; steci postovanje — postovati, ispostovati, postivati; dati novac — platiti, donirati, iskesirati; baciti odjecu — odjenuti, obuci, razodjenuti se, obnaziti (se)). S druge strane postoje i mnogi slucajevi u kojima je velika veéina ispitanika navela istovjetnost konstrukcija i njihovih jednorjecnih parnjaka (npr. steci kvalifikacije — kvalificirati (se), steci uvid — uvidjeti i dati potvrdu — potvrditi) koja se na prvi pogled cini neupitnom, no uvrstavanjem u recenicni kontekst postaje itekako upitna (usporedi npr. Uvidio je svoju pogresku / ?Stekao je uvid u svoju pogresku, Tajnica mu je dala potvrdu / ??Tajnica mu je potvrdila).

Iako se u ovom radu ne bavimo izravno pitanjem znacenjske istovjetnosti i konteksta, koje je ostavljeno za neki od narednih radova, preliminarno se moze pretpostaviti kako je moguée da su ispitanici u eksperimentalnoj situaciji manje pozornosti obraéali na istoznacnost, a vise se oslanjali na siru paradigmatsku os tj. na morfosemanticka polja (v. Raffaelli i Kerovec 2008). Nadalje, nije iskljucena ni moguénost da je dio dekontekstualiziranih konstrukcija utjecao na poimanje drugih konstrukcija. Kao primjer konstrukcije koja je mozda bila pod utjecajem drugih konstrukcija moze se izdvojiti konstrukcija baciti odjecu. Iako ona sasvim

ocito najvise odgovara kontrolnim konstrukcijama kao sto je npr. baciti smece, ipak se u istrazivanju pokazalo da je 11.6% ispitanika odgovorilo kako postoji njezina jednorjecna glagolska znacenjska istovjetnica. Tih je 7 ispitanika navelo sljedeée glagole znacenjski istovjetne glagole: odjenuti (se) (3 ispitanika; 42,85%), obuci (1 isp.; 14,28%), razodjenuti (1 isp.; 14,28%) i obnaziti (se) (2 isp.; 28,56%). Prilozeni odgovori daju nam naslutiti kako je danoj konstrukciji mozda pripisano drugacije znacenje na temelju formalno identicnih konstrukcija koje su dio produktivnog uzorka (npr. baciti pogled — pogledati, baciti dir — prodirati, baciti ples — zaplesati itd.)

Navedeni primjeri upravo ukazuju na nuznost neprestanog propitivanja metodologije, kao i nuznost da se u psiholingvistickim ispitivanjima krene od najopéenitijih teorijskih pretpostavki te da ih se provodi u fazama. Bas zbog toga u prvom eksperimentu ispitanike nismo ogranicavali na istokorijenske glagole, veé smo od njih trazili jedino da navedu jednorjecne glagole istoga ili bliskoga znacenja. Naime, uvjereni smo da bi se suzavanjem okvira na istokorijenske glagole znatno suzila varijabilnost odgovora. Kako smo provodeéi navedeno istrazivanje, izmedu ostaloga zeljeli proniknuti u nacin razmisljanja o konstrukcijama da bismo kasnije, u sljedeéim fazama istrazivanja, mogli postaviti preciznija i teorijski utemeljenija pitanja, smatrali smo da nam je upravo ta varijabilnost dodatna informacij a.

Treéi je eksperiment sadrzavao popis 21 konstrukcije i isto toliko predlozenih glagola koji su po znacenju bliski konstrukcijama. Od ispitanika se trazilo da na Likertovoj ljestvici od 1 do 59 procijene mjeru u kojoj po njihovu misljenju navedeni glagol znaci isto sto i konstrukcija. Broj 5 pri tom je oznacavao potpunu istovjetnost znacenja, broj 1 potpuni nedostatak istovjetnosti, dok je broj 3, kao sto je to u mjerenjima toga tipa uobicajeno, oznacavao srednju vrijednost. Od ispitanika se k tomu trazilo da na istovjetnoj Likertovoj ljestvici od 1 do 5 oznace konkretnost ili apstraktnost konstrukcije, pri cemu je broj 5 oznacavao visoku konkretnost, a broj 1 visoku apstraktnost.

Kad je rijec o procjeni istovjetnosti znacenja, srednje vrijednosti za sve parove konstrukcija i glagola kreéu se izmedu 2,33 i 4,85. Standardna devijacija uglavnom se kreée oko 1. Najniza joj je vrijednost 0,55 (za par cija je srednja vrijednost 4,85, za koji je najveéi broj ispitanika procijenio da se radi o potpunoj znacenjskoj istovjetnosti ocijenivsi taj par ocjenom 5) do

9 Nakon savjetovanja s psiholozima, odlucili smo se za Likertovu ljestvicu od 1 do 5, zato sto je rijec o slozenoj procjeni znacenjskih odnosa za koje smo pretpostavili da bi prosirena ljestvica od 1 do 7 dovela do veéeg broja odgovora u sredini ljestvice, sto je upravo tip rezultata koji smo zeljeli izbjeéi.

1,42 (za par cija je srednja vrijednost 2,33, za koji je najmanji broj ispitanika utvrdio da postoji znacenjska istovjetnost).

Smatramo da je rezultate procjene znacenjske istovjetnosti u treéem eksperimentu najbolje podijeliti u pet skupina, kako bi se s jedne strane pokazala njihova razvedenost, a s druge strane njihov stupnjevit karakter te kako bi ih se lakse usporedilo s rezultatima prvog eksperimenta:

1. skupina: parovi konstrukcija i glagola za koje je velika veéina ispitanika utvrdila da postoji znacenjska istovjetnost. Rijec je o 7 glagola. Za neke je vise od 50 od ukupno 60 ispitanika dalo ocjenu 5, a za sve parove u ovoj skupini broj ispitanika koji su dali ocjenu 5 i 4 (dakle onih koji nemaju dileme o znacenjskoj istovjetnosti) znatno prelazi 50. To su parovi: baciti ples — zaplesati, dati dopustenje — dopustiti, dati dar — darovati, baciti pogled — pogledati, dati zapovijed — zapovjediti, dati potvrdu — potvrditi, dati poljubac — poljubiti. Srednja vrijednost u toj je skupini, ocekivano, najvisa, i kreée se od 4,18 do 4,85;

2. skupina: parovi konstrukcija i glagola za koje je oko polovice ispitanika ocijenila da se radi o potpunoj istovjetnosti (davanjem ocjene 5), dok je oko cetvrtine ispitanika dalo ocjenu 4, a raspored preostalih ocjena je raznolik. Zbroj ocjena 5, 4 i 3 u ovoj skupini takoder znatno prelazi 50 od ukupno 60. Rijec je o cetiri para: baciti dir — prodirati, steci kvalifikacije — kvalificirati se, steci uvid — uvidjeti, baciti spavanac — odspavati. Srednja vrijednost u toj je skupini nesto niza i kreée se od 4,17 do 4,48;

3. skupina: parovi konstrukcija i glagola za koje je vise od polovice ispitanika procijenilo da postoji visok stupanj istovjetnosti (koju su ocijenili ocjenama 4 i 5), a jos se znatan broj ispitanika odlucio za ocjenu 3. Premda bi se ova skupina mogla spojiti s prethodnom, odlucili smo je izdvojiti kao posebnu, zato sto je prosjecna ocjena u njoj znatno niza (3,85 do 3,97), prije svega zato sto je broj ispitanika koji se odlucio za najvise ocjene ipak znatno nizi nego u prethodnoj skupini (tek nesto vise od 20 ispitanika se odlucivalo za ocjenu 5, otprilike isto toliko za ocjenu 4). I ovdje je rijec o cetiri para: baciti svjetlo — osvijetliti, sloziti dramu — dramatizirati, baciti pjesmu — otpjevati;

4. skupina: parovi konstrukcija i glagola za koje je veéina ispitanika procijenila da postoji nizak stupanj istovjetnosti (tek ih tridesetak procjenjuje da je istovjetnost na visokoj ili vrlo visokoj razini). U skladu s tim, prosjecna je ocjena niza od ukupnoga prosjeka i kreée se od 2,88 do 3,78. Rijec je o cetiri para: steci osjecaj — osjecati, sloziti kombinaciju —

kombinirati, sloziti obavijest — obavijestiti, sloziti grupu — grupirati;

5. skupina: rijec je o dvama parovima konstrukcija i glagola za koje je znatno veéi broj ispitanika odgovorio kako ne postoji istovjetnost. U oba je slucaja tek 9 ispitanika za te parove dalo ocjenu 5, dok ih je izmedu 30 i 40 dalo ocjene 3 i nize. Ti su parovi sloziti pricu — ispricati i dati pusu — pusiti.

Usporedbom rezultata prvog i treéeg eksperimenta uocava se kako u procesiranju laganih glagola veliku ulogu zacijelo igra kognitivni potencijal. Naime, s obzirom na to da su isti ispitanici sudjelovali u prvom i u treéem eksperimentu s razmakom od nekoliko tjedana, pri cemu su, kao sto je veé receno, u prvom eksperimentu sami navodili glagole cije se znacenje po njihovu misljenju potpuno ili u visokoj mjeri podudara sa znacenjem konstrukcije, a u treéem su im eksperimentu ponudeni glagoli ciji su stupanj podudarnosti trebali procijeniti na ljestvici od 1 do 5, usporedba varijabilnosti i tipa glagola u ta dva eksperimenta ukazuje na zanimljivu dispoziciju. Prvi (od najvise tri rjesenja) glagol naveden uz konstrukcije baciti ples, dati dopustenje, steci kvalifikacije, steci uvid, baciti pogled, dati zapovijed, sloziti obavijest, sloziti grupu, dati potvrdu i dati poljubac u potpunosti se podudara s glagolom navedenim u treéem eksperimentu. To upuéuje na cinjenicu da je u mentalnom leksikonu veéine ispitanika, sto znaci i u njihovoj mentalnoj gramatici, polovica navedenih konstrukcija tijesno povezana s jednim jednorjecnim glagolom istoga znacenja.

3. UMJESTO ZAKLJUCAKA

Specificne glagolsko-imenske konstrukcije ili, zelimo li ih tako odrediti, ili glagolsko-imenske konstrukcije s konvencionaliziranim znacenjem, ili konstrukcije s laganim glagolima, predstavljaju jezicne strukture koje se u tradicionalnom gledanju smatra granicnim slucajevima unutar leksickoga i gramatickoga modula ili su, drugim rijecima, u okviru cvrste strukturalisticke teorije smatrane ne osobito produktivnim frazemima, u suvremenom se gledanju analizira kao posebne slucajeve pomaka na sucelju sintakse i semantike. Takve konstrukcije zbog raskoraka izmedu konvencionalizirane, ocekivane sintakse i nekonvencionalizirane, neocekivane semantike, treba smatrati konstrukcijama koje obiljezavaju prijelaz izmedu klasicnih rijeci s jedne i idiomatskih (a u nekoj mjeri i frazeoloskih) struktura s druge strane.

Na temelju istrazivanja takvih konstrukcija u hrvatskom jeziku smatramo da ih nije moguée opisati tako da se odredi skup semantickih

obiljezja koji bi vrijedio za sve pojedinacne pojavnice koje bi trebalo uvrstiti u skupinu konstrukcija s laganim glagolima, nego da ih treba smatrati konstrukcijama koje imaju manje ili vise zajednickih obiljezja. To, drugim rijecima, znaci da bi se konstrukcije s laganim glagolima moglo prikazati uz pomoé visedimenzionalne simulacije kojom bi se odredila udaljenost od jezgrenih obiljezja, vjerojatno na razini semanticke i morfosintakticke reprezentacije. Takav bi prikaz vjerojatno najuvjerljivije pokazao relativnu gustoéu pojavljivanja konstrukcija s laganim glagolima unutar glagolskoga i imenskoga (kognitivno)semantickoga polja. To bi, nadalje, omoguéilo izradu prediktivnoga modela kojim bi se na temelju analize postojeéih mogla predvidjeti vjerojatnost pojavljivanja novih konstrukcija. Taj posao u ovom trenutku mora ostati tek hipoteza koju treba ispitati i potom, u kasnijim fazama bavljenja konstrukcijama s laganim glagolima u hrvatskom jeziku, pokusati dokazati.

Uz to, za buduéa istrazivanja sasvim sigurno ostaje otvoreno pitanje semantickoga ogranicenja suodnosa glagola i imenica, to jest pitanje koji se sve glagoli i zasto, mogu naéi u konstrukcijama nalik onima navedenim u ovom radu i s kojim imenicama. Jasno je da je rijec o produktivnoj strukturi, no potrebno je istraziti je li rijec o glagolima koji pripadaju istim semantickim poljima (npr. u smislu zamjenjivosti uciniti i napraviti, dati i pruziti) ili o nekom drugom kriteriju. S druge strane, na temelju pretrazivanja korpusa i iscitavanja teorijske literature s primjerima iz raznih jezika cini se da se, kad je rijec o imenicama, redovito radi o dogadajnim imenicama, no i s tim u vezi ostaje otvoreno pitanje je li iz skupa dogadajnih imenica moguée slobodno birati ili postoje ogranicenja, kao i to radi li se uistinu samo o dogadajnim, ili i o nekom drugom tipu imenica.

Na kraju, na gramatickoj razini ostaje otvoreno kategorijalno pitanje glagolskoga vida. Naime, u nizu eksperimenata o kojima pisemo u ovom radu sluzili smo se samo svrsenim glagolima koji su ocito utjecali na svrsenost jednorjecnog glagolskog znacenjskog ekvivalenta koji su ispitanici nudili i prihvaéanje istog takvog ekvivalenta kad im je bio ponuden. Premda o tome nije bilo govora u ovom radu, jasno je da je bar neke od navedenih konstrukcija moguée ostvariti s nesvrsenim glagolima (npr. davati podrsku — podrzavati ili davati dopustenje — dopustati) no isto je tako jasno da ée neke druge konstrukcije s nesvrsenim glagolima biti rubne ili neovjerene (npr. Ibacati ples i *slagati dramu). Stoga je pitanje odnosa izmedu svrsenog i nesvrsenog glagolskog vida i postavljanja ogranicenja u ovoj fazi istrazivanja jos sasvim otvoreno.

Literatura:

1. Bagié, Kresimir (2012). Rjecnik stilskih figura. Zagreb: Skolska knjiga.

2. Butt, Miriam. 2003. The light verb jungle. u: Harvard Working Papers in Linguistics, ur. G. Aygen, C. Bowern i C. Quinn. 1-49. Vol. 9, Papers from the GSAS/Dudley House Workshop on Light Verbs.

3. Cetnarowska, Bozena. 2012. On English verbo-nominal constructions and different construals of situations. u: Image, imagery, imagination in contemporary English studies, ur. Bozena Cetnarowska and Olga Glebova, 189-207. Czçstochowa: Wydawnictwo AJD, 2012.

4. Family, Neiloufar. 2006. Explorations of semantic space: The case of light verb constructions in Persian. Doktorska disertacija. École des Hautes Études en Sciences: Paris.

5. Fillmore, Charles J. 1977. The case for case reopened. u: Grammatical Relations (Syntax and Semantics 8), ur. Cole, Peter i Jerrold Sadock, 5982. New York: Academic Press.

6. Langacker, Ronald W. 1987. Foundations of cognitive grammar. Vol. 1: Theoretical prerequisites, 144-145. Stanford: Stanford University Press.

7. Langacker, Ronald W. 1991. Foundations of Cognitive Grammar. Vol. 2: Descriptive application, 23-25. Stanford: Stanford University Press.

8. Gradecak-Erdeljié, Tanja, Mario Brdar. 2012. Constructional meaning of verbo-nominal construction in English and Croatian. Suvremena lingvistika 38/73: 29-46.

9. Gradecak-Erdeljié, Tanja. 2009. Iconicity of the verbal expression - The case of "light verbs". u: Brdar, Mario, Marija Omazié, Visnja Pavicié Takac (ur.) Cognitive Approaches to English: Fundamental, Methodological, Interdisciplinary and Applied Aspects. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing, 3-26.

10. Grimshaw, Jane. 1990. Argument Structure. Cambridge: MIT Press.

11. Gross, Gaston. 1989. Les constructions converses du français. Geneve-Paris: Librairie Droz.

12. Jackendoff, Ray. 1997. The Architecture of the Language Faculty [Linguistic Inquiry Monographs 28]. Cambridge: MIT Press.

13. Jackendoff, Ray. 2002. Foundations of Language: Brain, Meaning, Grammar, Evolution. Oxford/New York: Oxford University Press.

14. Jackendoff, Ray. 2010. Meaning and the Lexicon: The Parallel

Architecture 1975-2010. New York/Oxford: Oxford University Press.

15. Jespersen, Otto. 1954. A Modern English Grammar on Historical Principles. London: Allen & Unwin and Copenhagen: Ejnar Munksgaard.

16. Kuna, Branko. 2012. Predikatna i vanjska posvojnost u hrvatskome jeziku. Osijek: Filozofski fakultet u Osijeku.

17. Nespital, Helmut. 1989. Verbal Aspects and Lexical Semantics in Indo-Aryan Languages: The Typology of of Verbal Expression ("Compound Verbs") and their Relation to Simple Verbs. Studien zur Indologie und Iranistik 15: 159-195.

18. Nickel, Gerhard. 1968. Complex Verbal Structures in English. International Review of Applied Linguistics 6, 1-21.

19. Opacic, Nives. 2009. Reci mi to kratko i jasno. Zagreb: Novi Liber. z

20. Peti-Stantic, Anita, Marin Kezic, Hrvoje Japirko. (u tisku) Specificne glagolsko-imenske konstrukcije: povijest proucavanja i ispitivanje uporabe u hrvatskom jeziku. Suvremena lingvistika.

21. Pinango, Maria M., Jennifer Mack, Ray Jackendoff. 2006. Semantic combinatorial processes in argument structure: Evidence from light verbs. Proceedings of the thirdy-second annual meeting of the Berkeley Linguistics Society: 573-583.

22. Radovanovic, Milorad. 1977. Dekomponovanje predikata (na primerima iz srpskohrvatskog jezika). Juznoslovenski filolog 33: 53-80.

23. Radovanovic, Milorad. 1990. Spisi iz sintakse i semantike. Novi Sad: Dobra vest; Sremski Karlovci: Izdavacka knjizarnica Zorana Stojanovica, 53-73.

24. Raffaelli, Ida, Barbara Kerovec. 2008. Morfosemanticka polja u leksiku hrvatskog leksika. Jezikoslovlje. 1-2, 141-169

25. Rassi, Amanda i dr. 2014. The fuzzy boundaries of operator verb and support verb constructions with dar "give" and ter "have" in Brazilian Portuguese. Proceedings of the Workshop on Lexical and Grammatical Resources for Language Processing 39, 92-101

26. Silic, Josip, Ivo Pranjkovic. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka ucilista. Zagreb: Skolska knjiga, 188-190, 291-293.

27. Tafra, Branka. 2007. Pregrst jezicnih zrnaca. Nova mehanizacija sumarstva 28/1: 49 93.

28. Willer-Gold, Boban Arsenijevic, Mia Batinic, Nermina Cordalija, Marijana Kresic, Nedzad Leko, Lanko Marusic, Tanja Milicev, Natasa

MiliceviC, Ivana Mitic, Andrew Nevins, Anita Peti-Stantic, Branimir Stankovic, Tina Suligoj, Jelena Tusek. 2016. Conjunct Agreement and Gender in South Slavic: From Theory to Experiments to Theory. Journal of Slavic Linguistics. 24(1):187-224.