CC BY
29
Iz sintakse
t a v . v . /
Koziciceva Misala hruackoga
Ivana Eterovic
SveuCiliste u Zagrebu
Jozo Vela
Staroslavenski institut, Zagreb
Nacrtak
Misai hruacki (1531) Simuna KoZiCiCa Benje zauzima posebno mjesto medu hrvat-skoglagoljskim misalima. Recentna su istraZivanja naime utvrdila da je rijeC o prvoj hrvatskoj potpunoj redakciji biblijskih Citanja prema Vulgati, pri Cijem se priredivanju KoZiCiC zasigurno sluZio nekim onovremenim latinskim misalom venecijanske provenijencije. BuduCi da je sintaksa ostala uglavnom izvan dovida dosadasnjih istraZivanja, ovdje se paZnja sustavnije posveCuje upravo toj jeziCnoj razini. SlijedeCi latinsku sintaksu, KoZiCiC s jedne strane rabi oblike i konstrukcije kojima odstupa od hrvatskocrkvenoslavenske tradicije, dok s druge strane gdje-kad odstupa i od latinskoga i od hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika dajuCi prednost starohrvatskim konstrukcijama. Time se osmisljenost njegove koncepcije knjiZevnoga jezika, u kojoj je odnos hrvatskih crkvenoslavenskih i starohrvatskih (Cakavskih) jeziCnih elemenata ureden i donekle standardiziran, potvrduje i na sintaktiCkoj razini. Iako rasClamba odabranih sintaktiCkih tema oCekivano potvrduje jaku ovisnost Misala hruackoga o latinskome predlosku, ujedno ukazuje i na to da s naglasavanjem toga utjecaja ne valja pretjerivati. KoZiCiC ne preslikava slijepo latinske konstrukcije samo radi pribliZavanja predlosku, veC latinski jezik shvaCa ponajprije kao poticaj i primjer gradnje vlastitoga knjiZevnoga jezika te njegova oblikovanja na jasnim sintaktiCkim naCelima.
* Clanak je nastao u okviru rada na znanstvenim projektima Enciklopedija hrvatskoga glagoljastva i Rjecnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.
О синтаксисе Миссала хруацкого Ш. Кожичича
Этepoвич
Загребский университет
Йозо Вела
Старославянский институт, Загреб
*
Kljucne rijeci
hrvatski crkvenoslavenski jezik, rijecka glagoljska tiskara, Simun Kozicic Benja, Misal hruacki, Vulgata, sintaksa
Резюме
Миссал хруацкий (1531) Шимута Кoжичичa Бeни зaнимaeт oco6oe MecTo cpeди xopвaтcкoглaгoличecких MMccaAoB. Coвpeмeнными иccлeдoвaтелями достоверно установлено, 4to в нём содержится трвая пoлная xopвaтcкая peдaкция библeйcкиx чтeний из Bульгaты, в подготовке которой Кэжичич нecoмнeннo пoльзoвaлcя неким eму coвpeмeнным лaтинcким миccaлoм вeнeциaнcкoгo npo-иcxoждeния. nocmab^ в существующих исследованиях Миссала хруацкого его синтаксис до сих пор не был описан, в настоящей статье мы основное внимание уделяем именно этому языковому уровню данного памятника. Калькируя латинские синтаксические конструкции, Кожичич отступает, c одной стороны, от хорватскоглаголической традиции, c другой — и от структуры латинского текста, предпочитая древнехорватские конструкции. Teм caмым ero юн^пция хорватского литepaтуpнoгo языта, в кoтopoй cooтнoшeниe цepкoвнocлaвянcкиx и дpeвнexopвaтcкиx (чaкaвcкиx) языкoвыx элeмeнтoв пpивeдено в строгий го-pядoк и дo нeкoтopoй cтeпeни cтaндapтизoвaно, задействована и нa rama^me-cкoм уpoвнe. Несмотря на то что анализ ряда синтаксических оборотов вполне ожидаемо демонстрирует зависимость MnccaAa хруацкого от латинского подлинника, преувеличивать влияние последнего, однако, не следует. Лaтинcкиe кoнcтpукции Mem кoпиpуются Кэжичичем ж тoлькo в целях приближeния к пoдлиннику, нo и пoтoмy чтo именно лaтинcкий язык он cчитaeт образцом для формирования coбcтвeннoгo литepaтуpнoгo языкa, причём прежде всего на синтаксическом уровне.
Ключевые слова
цepкoвнocлaвянcкий язык хорватской редакции, pиeкcкaя глaгoличecкaя тиго-гpaфия, Шимун Кoжичич Бeня, Mиccaл xpуaцкий, Bульгaтa, cингaкcиc
1. Uvod
Sintakticka istrazivanja hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika uznapredovala su posljednjih godina,1 no rijec je i dalje o najslabije istrazenoj jezicnoj razini toga jezika. U svojem je istrazivanju sintaktickih svojstava najstarijih hrvatsko-
1 Na prvome mjestu valja istaknuti habilitacijsku radnju Johannesa Reinharta [Reinhart 1993] i brojne sintakticke priloge Milana Mihaljevica (npr. [Mihaljevic 1990; 1992; 1997; 2003; 2006; 2011]). Mozemo ovdje izdvojiti i radove Jasne Vince, koja se bavila razlicitim pitanjima u vezi sa sredstvima izricanja izravnoga objekta i njihovim znacenjem u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku ([Vince Marinac 1992; 1993; 1998; 2000] i [Vince 2008a; 2008b; 2008c]), medu kojima su osobito zanimljivi oni u kojima se dotice
i nekih tema nadrecenicne sintakse (npr. [Vince Marinac 1997; Vince 2005]). Sintaksu hrvatskoglagoljskih psaltira 14. i 15. stoljeca (Lobkovicova, Pariskoga i Frasciceva) analizirala je u svojoj disertaciji Lucija Turkalj [Turkalj 2012], dok je Ana Kovacevic u svojem doktorskom radu istrazila izrazavanje negacije na morfoloskoj, sintaktickoj i suprasintaktickoj razini u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku [Kovacevic 2012].
glagoljskih tekstova iz 12. i 13. stoljeca Milan Mihaljevic utvrdio da su najvece neujednacenosti medu fragmentima zastupljene upravo na sintaktickoj razini [Mihaljevic 2006: 221]. Posljedica je to naime cinjenice da su u njima, osim utjecaja starocrkvenoslavenskoga i starohrvatskoga (cakavskoga) jezika, za-stupljeni i jezicni utjecaji predlozaka s kojih su hrvatskoglagoljski tekstovi prevodeni: grckoga i latinskoga.
Tekstovi prevedeni s grckoga predloska naslijedeni su iz razdoblja starocrkvenoslavenskoga jezika, a njihova prva redakcija datira u pocetak 12. stoljeca, otkad mozemo pratiti prilagodbu prema latinskoj Bibliji [Reinhart 1990], no ne provodi se u jednakoj mjeri u svim misalima. Najbrojniji prije-vodi s latinskoga jezika potjecu iz 14. i 15. stoljeca, koja se smatraju zlatnim dobom hrvatskoga glagoljastva [Mihaljevic, Reinhart 2005: 40]. Medu hrvatskoglagoljskim misalima posebno mjesto zauzima Misal hruacki2 Simu-na Kozicica Benje, prvi hrvatski misal s misnim citanjima posve uredenima po latinskoj Bibliji [Cekovic, Sankovic, Zagar 2010: 138]. Koziciceva odstupanja od dotadasnje hrvatske crkvenoslavenske tradici e posljedica su sustavna redigiranja prema latinskome, pri cemu se Kozicic sluzio nekim onovremenim latinskim misalom, pretpostavlja se veneci anske proveni en-cije [Benvin 1988: 159; Zagar 2012b: 116]. Dosadasnjim je istrazivanjima dokazana osmisljenost i uredenost Koziciceve koncepci e knjizevnoga jezika (npr. [Tomasic 2001; Cekovic, Sankovic, Zagar 2010; Zagar 2012a; Zagar 2012b; Kustovic 2012; Cekovic, Eterovic 2012; Mihaljevic 2012]), no sintakticka je razina ostala izvan njihova dovida, stoga smo se odlucili sustavnije posvetiti upravo toj jezicnoj razini. Participi pritom ostaju ovdje izvan fokusa nasega razmatranja zato jer smo se njima detaljnije bavili drugom prilikom [Eterovic, Vela 2013].
Buduci da se u njoj nalaze opsirnija biblijska citanja i iz Staroga i iz Novoga zavjeta, istrazivanje smo proveli na drugoj petini Koziciceva misala (ff. 50r-100v). Korpus je prosiren ciljanom pretragom pojedine sintakticke znacajke i u ostatku Misala ondje gdje je to bilo nuzno zbog nedostatna broja primjera. Sluzeci se metodom ovjerenom u recentnim istrazivanjima jezika Misala hru-
2 Ovdje rabimo lik hruacki naspram standardnojezicnoga hrvatski ponajprije iz razloga sto se, u skladu s varijantom naslova kakva dolazi u incipitu, gdje je latinicom (izuzev slova h) zabiljezeno MISAL HRUACKI, takav naslov za Kozicicev misal uvrijezio u literaturi. Naravno, u incipitu se latinickim grafemom u biljezi fonem v, sto potvrduje lik hrvacki, potvrden u glagoljickome kolofonu (f. 248v). Zanimljivo je da pridjev hrvatski Kozicic u incipitu i kolofonu misala biljezi hrvacki primjenjujuci fonolosko nacelo (cime registrira artikulacijsko stapanje dentalnog okluziva t na docetku unutrasnjeg zatvorenog sloga s frikativom s na pocetku sufiksa u afrikatu c, pojavu inace pisanim spomenicima rijetko potvrdenu [Lukezic 2012: 110]), dok u samom tekstu misala u slicnim slucajevima primjenjuje morfonolosko nacelo (trahonitskoeü, enesaretskuü). U Knjizicama od zitija rimskih arhijerejov i cesarov, tiskanima samo sest dana nakon tiskanja misala, doticni pridjev nalazimo na istoj stranici (19v) jednom zabiljezen morfonoloski (hrvatski), drugi put fonoloski (hrvackim) [Kozicic 2007: 19v].
ackog (v. vise u [Zagar 2012b]), usporedili smo sintaksu njegova misala sa sin-taksom drugih tiskanih hrvatskoglagoljskih misala 15. i 16. stoljeca: Prvotiskom (1483), Senjskim misalom (1494) i Misalom Pavla Modrusanina (1528), kako bi-smo stekli uvid i u Kozicicev odnos prema sintaktickoj normi hrvatskoga crkve-noslavenskog jezika.3 Svojim istrazivanjem zelimo pridonijeti boljem poznavan-ju sintakse Misala hruackoga i pruziti osnovu za proucavanje sintakticke norme u ostalim izdanjima rijecke glagoljske tiskare, ali i omoguciti bolji uvid u polozaj crkvenoslavenskoga jezika pocetkom novoga vi eka.
S obzirom na Kozicicevo sravnjivanje misalskoga teksta s latinskim pred-loskom, najveci utjecaj latinskoga jezika mogao se ocekivati na sintaktickoj razini. Da su najvaznije razlike zastupljene upravo na sintaktickome planu, uputila su vec i pocetna istrazivanja Misala hruackog, utvrdivsi da su brojne Koziciceve promjene u upotrebi glagolskih oblika u odnosu na hrvatskocrkve-noslavensku tradici u posljedica priblizavanja teksta latinskome, a ne jezic-noga pomladivanja [Cekovic, Sankovic, Zagar 2010]. Istrazivanje koje smo proveli potvrdilo je da je utjecaj latinskoga jezika velik, medutim nagla-silo je i cinjenicu da ni na sintaktickoj razini ne mozemo govoriti o ropskome prevodenju jer Kozicic predlozak ne slijedi potpuno. Ovisno o odnosu prema latinskome predlosku i hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku uocene je sintakticke osobitosti moguce razvrstati u dvi e osnovne skupine.
2. Utjecaj latinskoga jezika
U prvu se skupinu mogu svrstati sintakticke znacajke koje su unesene pod latinskim utjecajem, a koje se u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku pojavljuju ili vrlo rijetko ili posve iznimno. Jedna je od takvih znacajki cesta Koziciceva upotreba elipticnih recenica.
2.1 Elipsa kopule
U klasicnome grckom i latinskom oblici glagola biti (esse, si'vai) kao kopula mogu biti izostavljeni u izrekama, kratkim izjavama, pitanjima i sl., odnosno u predikatima tvorenima s participom [Gildersleeve, Lodge 2000: 147;
3 Usporedbu s latinskim tekstom proveli smo na izdanju Missale Romanum, Mediolani, 1474. Vol. 1: Text, koje je uredio Robert Lippe 1899. godine (kratica MR). Podastiruci ga u primjerima, radi lakseg smo citanja ispravili srednjovjekovnu grafiju i dodali oznake biblijskih mjesta prema suvremenoj Vulgati. Buduci da je tekst Vulgate uspostavljen tek nakon Tridentskog sabora 1590, odnosno 1598. godine, njegovo je uvrstavanje u liturgijske knjige moglo poceti tek nakon toga. Stoga smo se umjesto usporedbe s posttridentskom Vulgatom odlucili za usporedbu biblijskih odlomaka s prvim tiskanim latinskim rimskim misalom (1474.). Potpunu usporedbu medutim nije moguce provesti sve dok se ne utvrdi konkretno izdanje latinskoga rimskog misala prema kojem je Kozicic nacinio svoj misal. Naime biblijski se tekstovi onodobnih latinskih rimskih misala, ovisno o izdanju, razlikuju u pojedinostima.
Gildersleeve 1900: 41]. Recenice s nominalnim predikatom bez kopule u grckome tekstu Biblije zastupljene su osobito u Starom zavjetu, pa ih se zajedno s onima u Novom zavjetu promatra kao sintakticke hebraizme. Izvorno su dakle hebraizmi i primjeri koji se nalaze u starocrkvenoslavenskim prijevo-dima s grckoga, no u starocrkvenoslavenskome ipak nema mnogo takvih pri-mjera i grcki nominalni predikat bez kopule znatno se cesce prevodi starocrkvenoslavenskim predikatom s kopulom [Vecerka 1996: 141]. U latinskome tekstu Biblije brojni primjeri predikata bez kopule pod utjecajem su grckoga predloska [Plater, White 1997: 30].
Prilagodavajuci tekst latinskome, Kozicic tvori elipticne recenice izostav-ljajuci kopulu: da uvedutb ézici éko az g(ospod)b 50r (ut sciant gentes quia ego Dominus Ez 36 23 [MR: 105]); azb g(ospod)b b(og)b vasb ne stvorite tadbi 57v (ego Dominus Deus uester non facietis furtum Lv 19>10-11 [MR: 120]); ufanie moe ti v danb umucenbé59v (spes mea tu in die afflictionis jer 1717 [MR: 125]); tko odb vasb boei se b(og)a slisei glasb raba nego 68r (quis ex uobis timens Deum audiens uo-cem serui eius Is 5010 [MR: 142]); i ékoze skrveno lice ego ipogrbeno 72r (et quasi absconditus uultus eius et despectus Is 533 [MR: 150]); sego radi mnozi nem(o) cni meü v(a)mi i sl(a)bi i spet mnozi 75v (ideo inter uos multi infirmi et imbecilles et dormiunt multi 1Cor 1130 [MR: 157]). U paralelnim tiskanim misalima4 nema elipse: da uvédetb ézici éko azb esamb g(ospod)b; azb es(a)mb g(ospod)b b(og)b vasb ne tvorite tadbi; upv(a)nie moe ti esi v danbpostradanié; kto estb va vasb boei se b(og)a daposlüsaetb glasa otroka ego; i éko skruseno bése lice ego i zabveno; i bo sutb mnozi nem(o)cni meü v(a)mi i neduzni i spet mnozi.
Zabiljezili smo medutim i primjer gdje Kozicic ne slijedi latinski tekst, nego je istovjetan drugim tiskanim misalima: cto e(stb) tebi i mné m(u)zu bozbi 52v (quid mihi et tibi uir Dei? 3Rg 1718 [MR: 110]); kao i slucaj da Kozicic ima glagol biti premda ga nema ni u latinskome, a ni u usporedenim misalima: niscb ne budi tebi spravadnimb onim 66v (nihil tibi et iusto illi Mt 2719 [MR: 139]; Mo/Sm/Pt niceso ze tebé ipravadniku tomu).5
2.2 Praesens historicum
Druga je znacajka koju Kozicic unosi vjerno slijedeci latinski tekst, a suprotno (hrvatskoj) starocrkvenoslavenskoj tradiciji, upotreba historijskoga prezenta. Historijski prezent, koji se jos naziva i pripovjedackim ili narativnim prezen-tom, stilsko je sredstvo koje se koristi u pripovijedanju proslih dogadaja da bi
4 Razlike medu paralelnim tiskanim misalima malobrojne su i zastupljene ponajprije na grafematickoj razini. Buduci da je u fokusu ovoga rada sintaksa Koziciceva misala, takve ce se razlike zanemariti pri navodenju primjera, a zbog istog se razloga nece uvijek precizirati iz kojega se tocno misala primjer donosi.
5 Izostavljanje glagola prema latinskim elipticnim recenicama ucestala je pojava i u Kasicevu prijevodu Biblije (usp. [Vrtic 2009: 351-352]).
se slusatelj sto jace uzivio u dogadaj buduci da mu se relativnom upotrebom prezenta predocava kao da se on odvija pred njegovim ocima (usp. [Katicic 2002: 56; Gortan, Gorski, Paus 2005: 257]). U istrazenome korpusu Kozicic dosljedno uvodi historijski prezent na mjestima gdje je on u latinskome: voini ze dovedose ga vnutarb v dvorb vladavca i prizivaütb vse voinstvo i oblacet ga vpurpiru ipletuce trnovb venacb polagaütb nemu i nacesepozdravlati ga 70v-71r (milites autem duxerunt eum intro in atrium praetorii et conuocant totam cohortem et induunt eum purpura et imponunt ei plectentes spineam coronam et coeperunt salutare eum Mc 1516-18 [MR: 147]); i vedut ga na mesto golgote ... i davahu nemu piti murnoe vino 70v (etperducunt illum in Golgotha locum ... et dabant ei bibere myrratum uinum Mc 15 22-23 [MR: 147]); i abiepetehb vspeprivo-det ze i(su)sa ot kaefi v pritvorb be ze ütro i ne vnidose oni v pritvorb da bi se ne oskvrnili 79r (et statim gallus cantauit adducunt ergo Iesum a Caypha in praetorium erat autem mane et ipsi non introierunt in praetorium ut non contamin-arentur jo 18 27-28 [MR: 164]); i tako izide i(su)sb nose trnov venac i crvlenu rizu i govoritb nimb pilatb se c(love)kb pokle ga videse arhierei i sluge glasahu rekuce propnipropni ga govorit nimb pilatb vazmite ga vi ipropnite 79v (exiuit ergo Iesus portans coronam spineam et purpureum uestimentum et dicit eis Pillatus ecce homo cum ergo uidissent eum pontífices et ministri clamabant dicentes crucifige crucifige eum dicit eis Pillatus accipite eum uos et crucifigite jo 195-6 [MR: 165]). Jedina su zabiljezena iznimka primjeri latinskoga ait, koje Kozicic, kao i us-poredni misali, prevodi 3. l. sg. aor. rece, no s obzirom na cinjenicu da je taj glagol u latinskome krnj i nema perfekt taj se slucaj moze i izuzeti.
Historijski prezent nije nepoznat starocrkvenoslavenskome, no buduci da se pojavljuje samo cetiri puta6 u prijevodu Evandelja (od oko 350 slucajeva u grckome izvorniku), a ostali su primjeri iz mladih zbornickih tekstova Su-prasaljskog zbornika, s razlogom se bilo postavljalo pitanje u kojoj se mjeri radi o izvornoj stilskoj pojavi u starocrkvenoslavenskome, a u kojoj mjeri o kalku s grckoga. Misljenja su na kraju ipak prevagnula u korist prvoga (usp. [Huntley 1979; Vecerka 1993: 173-174]). Premda upotreba historijskog prezenta u hrvatskome crkvenoslavenskom nije jos temeljito istrazena, u prilog tome da on ni u toj redakciji crkvenoslavenskoga vjerojatno nije osobi-to zastupljen govori cinjenica da se u gore navedenim primjerima u tiskanim misalima redom pojavljuju oblici aorista: prizvase, oblese, vzlozise, pridu, vese, r(e)ce, gl(agol)a, a aorist je i u rukopisnim misalima.7
6 Spomenici se i u ta cetiri slucaja razlikuju, odnosno svaki od njih ima paralelne tekstove u kojima je aorist, a utvrditi sa sigurnoscu koji od spomenika cuva izvorni prijevod Sv. Brace potpuno je nemoguce (usp. [Vecerka 1993: 174]).
7 Odnosno u cetiri misala koji su kao reprezentativni za hrvatsku redakciju crkvenoslavenskoga ekscerpirani u Staroslavenskome institutu kao grada za izradu Rjecnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije: Vat4, Lab, Roc i Nov.
2.3 Upotreba kondicionala
Utjecaju latinskoga jezika pripisana je i vec registrirana naglasenija upotreba kondicionala u Misalu hruackome u odnosu na hrvatskoglagoljsku tradiciju [Cekovic, Sankovic, Zagar 2010: 146-147]. Ono sto bismo tom zapazanju ovdje dodali jest stanovita ograda te upotrebe, odnosno zanimljiva cinjenica da, u nasem korpusu, Kozicic kondicionalom prevodi samo latinski konjunktiv imperfekta i pluskvamperfekta.8 Sto se pak distribucije kondicionala tice, ona je vise-manje onakva kakva je u hrvatskome crkvenoslavenskom.9 Kondi-cional se pojavljuje u samostalnoj upotrebi za izricanje zelje (da bismo mrtvi bili rukoü gospodneü v zemli eüpatscei 61r), u protazi i apodozi pogodbene recenice (ako bi ot b(og)a sa ne bilh nictoze ne bi mogalb tvoriti 51v), te u zavisnim nam-jernim (pristupi jiezi otrinulb da bi ü 52r), zahtjevnim/zeljnim (molase i(su)sa niki farifei elh da bi s nimb 58v), upitnim (opita ako c(love)kb galileeninb bil bi 74r), izricnim (kimb govorilb esi obetue da umnozil bi seme nihb 58r), odnosnim (odlucil ze bise vladavacb po dnemb castnimb otputitiplku uznika ednogo egoze izvolili bi 66v), pa cak i posljedicnim (rabbi tko sagresi sa ili roditela ego da slepb rodil se bi 50v) i uzrocnim recenicama (rece ze sie ne da bipomnü imel o ubozih na zane da tat be i mosne imebi eze salahu se nosase 68r).
Da Kozicic ne preslikava mehanicki glagolske oblike, nego postupa pro-misljeno i sustavno, moze se dobro pokazati na primjeru zavisnih namjer-nih i zahtjevnih recenica. U ovim recenicama u latinskome se moze pojaviti ili konjunktiv prezenta ili konjunktiv imperfekta, a distribucija im je, bez se-manticke razlike, strogo odredena pravilom tzv. slaganja vremena (consecu-tio temporum).10 Prevodeci takve recenice, Kozicic koristi dva oblika koja se u hrvatskome crkvenoslavenskom u njima pojavljuju, ali ih strogo distribuira te latinski konjunktiv imperfekta prevodi kondicionalom (uz tek poneke propus-
8 Pronasli smo samo dva primjera u kojima je kondicionalom preveden latinski konjunktiv prezenta: 1) néstb ki znal bi puta née ni ki izmislilb bi stazi née 89r (non est qui sciat uiam eius neque qui excogitet semitas eius Bar 3 31 [MR: 184]). Usporedni tiskani misali imaju tu prezent. Konjunktiv u latinskome oznacava da recenica nije samo relativna, nego da ima dodatno posljedicno znacenje; 2) néstb va vrimené semb kneza ni proroka ni hrcega ni olokavtomi ni zrtvi niprnosenié ni kadila ni mestaprvinb prédb toboü da obresti mogli bimopom(i)l(o)vanbé 58v (utpossimus inuenire misericordiam Dn 339 [MR: 122]). Usporedni tiskani misali takoder imaju kondicional. Isti postupak prevodenja konjunktiva imperfekta i pluskvamperfekta kondicionalom primijenio je i Kasic u svojem prijevodu Biblije, no on za konjunktiv imperfekta upotrebljava kondicional sadasnji, a za konjunktiv pluskvamperfekta kondicional prosli. Takav je postupak Kasic, stovise, propisao i svojom gramatikom [Vrtic 2009: 299].
9 Starocrkvenoslavenski je kondicional izrazavao zelju, mogucnost, pogodbu i dubioznost/ deliberativnost (usp. [Nandri§ 1969: 158]), te se pojavljivao u irealnim pogodbenim, namjernim i zahtjevnim zavisnoslozenim recenicama, mada u ne bas rasirenoj upotrebi. U hrvatskome crkvenoslavenskom upotreba mu se pod utjecajem latinskoga siri te
se jos pojavljuje u zavisnim poredbenim, izricnim, vremenskim, odnosnim i upitnim recenicama (usp. [Reinhart 1993: 291]).
10 Usp. [Gortan, Gorski, Paus 2005: 272-275, 280-285].
te), a konjunktiv prezenta (svrsenim) prezentom. Takav prevodilacki postu-pak11 pokazuje da je rijec o svjesnu Kozicicevu odabiru gdje modalnost zna-cenja koju kondicional obicno izrazava postaje upitna, a u prvi plan dolazi teznja da se u gradnji ovih recenica nasljeduju latinska sintakticka pravila. Precjenjujuci pak utjecaj latinskoga predloska, ocekivali bismo da je svaki konjunktiv imperfekta preveden kondicionalom, a to niposto nije slucaj.12 Jednako tako ni kondicional nije lisen svoje modalnosti jer se upotrebljava i u slucajevima kad u latinskome ne dolazi konjunktiv.13
2.4 Upotreba infinitiva
Nastojeci tekst sto vise pribliziti latinskome, Kozicic suzava upotrebu infinitiva u svojem misalu u odnosu na hrvatskocrkvenoslavensku tradiciju. Vec je Reinhart u svojoj habilitacijskoj radnji o sintaksi hrvatskoglagoljskoga misala [Reinhart 1993: 155-164] zabiljezio odredeno suzavanje upotrebe infinitiva u odnosu na starocrkvenoslavenske spomenike zbog njegove zamjene receni-com s veznikom da. Ustanovio je da se u velikoj vecini slucajeva radi o direktnu utjecaju latinskoga predloska, gdje se pojavljuje recenica s veznikom ut, te da je pojava zastupljenija u tekstovima tzv. juzne redakcije, u kojima se i inace primijeti vise redaktorskih zahvata prilagodavanja latinskoj Bibliji. Iz Kozici-ceva su misala, barem sto se naseg korpusa tice, u odnosu na druge tiskane misale 15. i 16. stoljeca uklonjeni svi infinitiviposljedice: i(su)sb ze niscb vece ne otveca tako da divlase se pilat 70v (Iesus autem amplius nihil respondit ita ut miraretur Pillatus Mc 155 [MR: 147]; Mo/Sm/Pt i(su)sb ze nicesoze k tomu ne otveca tako eko divitisepilatu zelo);polozi be na tvrdi n(e)b(e)sceisvetila da bi na z(e)mli i obladala da bi dnemb i nociu i razdelila da bi svetlostb i tmi 85v (posuit eas in firmamento caeli ut lucerent super terram et praeessent diei ac nocti et di-uiderent lucem ac tenebras Gn 117-18 [MR: 178]; Mo/Sm/Pt polozi be na tvrdi n(e)-b(e)scei eko svetiti imbpo z(e)mli i vladati dnemb i nociu razlucati s(ve)tb ot tmi); i oni infinitivi namjere14 koji nisu imali opravdanja u latinskome tekstu: gredetb ka grobu daplacevb(!) tu 53v (uadit ad monumentum ut deploret ibi j0 lli31 [MR:
11 Isti postupak (prezent za konjunktiv prezenta, kondicional za konjunktiv imperfekta) u gradnji namjernih zavisnih recenica provodi i Kasic u svojem prijevodu Biblije, a on je takvu upotrebu i deskriptivno propisao u svojoj gramatici [Vrtic 2009: 388].
12 Npr. konjunktiv imperfekta uz vremensko cum, koji se nikad ne prevodi kondicionalom: egda zepriblizevasê se k vratomb grada se znas(a)hu mrtva 52r (cum autem appropinquaret portae ciuitatis ecce defunctus efferebatur Lc 712 [MR: 109]); i egda bise i(su)sb va bitanii v domu simunaprokazenagopristupi k nemu zena 64v (cum autem esset Iesus in Bethania in domo Simonis leprosi accessit ad eum mutier Mt 26 6-7 [MR: 136]); i egda vedihu ga ese simuna nikogo kurineênina 74v (cum ducerent eum apprehenderunt Simonem quendam Cyrenensem Lc 23 26 [MR: 154]).
13 Vidi npr. njegovu upotrebu u odredenim uzrocnim recenicama nize u tekstu.
14 Vise o starocrkvenoslavenskom infinitivu kao priloznoj oznaci posljedice, odnosno cilja ili namjere v. [Turkalj 2012: 255-261; Kurz 1972: 70-79; nAqHEPOBA 1964].
112]; Mo/Sm/Pt gredetb na grobb plakati); vedihuta se i ina dva zlodee s nim ubiena bila da bi 74v (ducebantur autem et alii duo nequam cum eo ut interfice-rentur Lc 23 32 [MR: 154]; Mo/Sm/Pt vedehu ze i etera d'vazlodee s nim ubiti); se azb navedu vodi potopa na z(e)mlü da pobiü vsaku pltb 86v (ecce ego adducam diluuii aquas super terram ut interficiam omnem carnem Gn 617 [MR: 180]; Mo/ Sm/Pt se bo azb navedu potopb vodb na zemlü pogubiti vsaku pltb). Oni pak in-finitivi koji su u latinskoj Bibliji rezultat utjecaja grckoga infinitiva namjere (usp. [Plater, White 1997: 38]) takoder se nalaze i kod Kozicica: kako na razboinika izidoste s meci i drkolami eti me 65v (tamquam ad latronem existis cum gladiis et fustibus comprehendere me Mt26 55 [MR: 138]); doide marie magdalena i druga marie viditi grobb 94v (uenit Maria Magdalene et altera Maria uidere sepulchrum Mt 28>1 [MR: 194]). Njima treba pribrojiti i infinitive kojima se sukladno hrvatskoglagoljskoj tradiciji prevode latinske namjerne konstrukcije ad + gerund(iv): koliko vece krvb krstova... ocestitb svestb n(a)su odb delb mrtvihb sluziti b(og)u zivomu 55r (quanto magis sanguis Christi... emundabit conscien-tiam nostram ab operibus mortuis ad seruiendum Deo uiuenti Hbr 914 [MR: 115]); i tako posla nabuhodonosorb kralb sabrati voevode 91r (itaque Nabuchodonosor rex misit ad congregandos satrapas Dn 3 2 [MR: 188]).
Provedenim redakci skim zahvatima prilagodavanja latinskome misalu infinitiv se dakle, osim spomenute priloske upotrebe za izrazavanje namjere, u nasem korpusu ogranicio prvenstveno na ulogu dopune modalnim (ocemo is(u)sa videti 60v) i faznim glagolima (i poce plakati 70v), zatim nominalne dopune bezlicnim glagolima (ne dostoit se namb nikogoze ubiti 79r) i razlicitim drugim suznacnim glagolima (poveli tagda pilatb povrnuti telo 67v), adnomi-nalne dopune razlicitim imenicama (potrebu ze imeese otpustiti im ednogo na danb prazdnika 74r) i pridjevima (duzanb e(stb) umriti 79v) te na sluzbu predi-kata u konstrukcijama dativa s infinitivom (prisudipilatb bitiprosni nihb 74v) i akuzativa s infinitivom15 (osudisegapovinna biti semrti 70r),16 no status mu je i u nekima od tih sluzbi, kako cemo u daljnjem tekstu pokazati na primjerima, dijelom narusen pod utjecajem govornoga jezika.
2.5 Relativno vezivanje
U istrazenome korpusu zami etili smo i Kozicicevu tendenci u da koristi od-nosnu zamjenicu na pocetku recenice ondje gdje ona dolazi i u latinskome predlosku umjesto anaforicke pokazne zamjenice kako bi se njezina sadrzaj-na povezanost s prethodnim tekstom jos jasnije istaknula [Gortan, Gorski,
15 Posebna je potkategorija ove konstrukcije akuzativ s infinitivom uz glagol (s)tvoriti kao prijevod iste latinske konstrukcije uz glagolfacere, kojom se u Vulgati izrazava kauzativnost radnje, odnosno prevode hebrejski glagoli u hifilu i hofalu (usp. [Plater, White 1997: 23; Nunn 1922: 42]), npr.: s(e)ditiga zgora stvorista 61v (eum desuper sedere fecerunt Mt 21,7 [MR: 129]).
16 Dakako, infinitiv se jos koristi i za tvorbu futura I. i opisnoga imperativa.
Paus 2005: 182]. Tako uvedena recenica na prvi tren izgleda kao zavisna od-nosna, no da se radi o parataksi, a ne hipotaksi, najcesce sugerira smisao. Tako je npr. u recenici vide ze kralb eko napadahu na пь zelo i nevoleü pripravlenb preda imb daniela ize [oni ze] polozise nego v rov lavli 56v (uidit ergo rex quod irruerent in eum vehementer et necessitate compulsus tradidit eis Danielem qui miserunt eum in lacum leonum Dn 14>29-30 [MR: 118]), u kojoj bi, da je rijec o hipotaksi, recenica s ize bila prijevremena glavnoj, sto smisao ne dopusta. No moguci su usto i drugi dodatni pokazatelji — npr. imperativ, koji se inace ne pojavljuje u odnosnim recenicama: i vide b(og)b da dobro bise i r(e)ceprozebni z(e)mla travu zeleneücu i tvorecu seme i drevo plodovito tvorece plodb po rodu svoemu egoze [ego] seme v nem budi na z(e)mli 85v (et uidit Deus quod esset bonum et ait germinet terra herbam uirentem et facientem semen et lignum po-miferum faciens fructum iuxta genus suum cuius semen in semetipso sit super ter-ram Gn 110-11 [MR: 178]); ili nesrocnost predikata: arhierei ze rastrzav rizi svoe r(e)ce cto zeleemo osce svedetelevb slisaste blasfemiü cto se vamb viditb ize [oni ze] vsi osudise ga povinna biti semrti 70r (summus autem sacerdos scindens uestimenta sua ait quid adhuc desideramus testes? audistis blasphemiam quid vobis videtur? qui omnes condemnauerunt eum esse reum mortis Mc i4>63-64 [MR: 146]).
Ova se pojava u latinskim gramatikama naziva relativnim vezivanjem (relative connection, relativer Anschluss). Izrazito je cesta u latinskoj prozi Ciceronova i Cezarova razdoblja [Pinkster 2012: 391], a dobro je zastupljena i u latinskoj Bibliji, osobito u Starom zavjetu [Plater, White 1997: 127]. U grckome je jeziku potvrdena tek sporadicno [Pinkster 1990: 82], pa ju vjerojatno ne treba ocekivati ni u starocrkvenoslavenskome. U hrvatskome crkvenoslavenskom, koliko nam je poznato, jos uvijek je neistrazena. Od 19 slucajeva relativnog vezivanja u latinskome, koliko ih se nalazi u nasem kor-pusu, Kozicic takoder ima odnosnu zamjenicu u 17 njih, tiskani misali u 5, a usporedeni rukopisni u 4,17 iz cega mozemo zakljuciti da je ono pod latinskim utjecajem polako prodiralo u hrvatskoglagoljske tekstove, no ne u tolikoj mjeri da bi se moglo smatrati vlastitoscu hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga, a Kozicic ga je uveo (gotovo) dosljedno.18
2.6 Intonacijska pitanja
I u starocrkvenoslavenskome i u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku tzv. nulta ili intonacijska pitanja iznimno su rijetka te se mogu svesti na svega neko-liko spornih primjera (usp. [Vecerka 1996: 50-51; Mihaljevic 1997: 192]). Pri prevodenju iz grckih i latinskih predlozaka pitanja tvorena samo upitnom
17 Od cega samo dva slucaja imaju svi (Vat4, Nov, Roc, Lab), a dva samo Nov. Uzmemo li rukopisne i tiskane zajedno, imamo ukupno sest slucajeva relativnog vezivanja.
18 Relativno vezivanje dobro je potvrdeno i u Kasicevoj Bibliji, kao i u Bernardinovu, Ranjininu i Zadarskom lekcionaru (usp. [Vrtic 2009: 227-228]).
intonacijom, dakle bez posebne cestice, veznika, priloga, zamjenice ili druge upitne rijeci, u (staro)crkvenoslavenskome su dodatno dobivala takvu rijec za oznaku upitnosti. Najcesce je to bila cestica li. Kozicic, prateci latinski predlozak, i u tome odstupa od hrvatskocrkvenoslavenske „norme." U njegovu su misalu intonacijska pitanja dobro potvrdena: v gresehb roenb esi vasb i ti ucisi nasb 51v (in peccatis natus es totus et tu doces nos? jo 9 34 [MR: 107]; Mo/Sm/Pt v grese roenb esi vasb ti U ucisi nasb); rabbi nine iskahu te iudei kamenovati i sopetb gresi onamo 53r (rabbi nunc quaerebant te ludaei lapidare et iterum uadis illuc? jo 118 [MR: 111]; Mo/Sm/Pt rav'vi n'ne iskahu te iudei kamenovatipaki li idesi tamo); opita ga poglavica reki ti esi kralb iudeiski 66v (interrogauit eum praeses dicens tu es rex ludaeorum? Mt27>11 [MR: 139]; Mo/Sm/Pt ti li esi c(esa)rb iudeiski); i rece(!) petru simune spisi ne moze godinu ednu bditi sa mnou. 69v (et ait Petro Simon dormis? non potuisti una hora uigilare mecum? Mc 14 37 [MR: 145]; Mo/Sm/Pt simune spisi li toliko li ne moze edinb casbpobdeti sa mnou); otvecav ze drugi karase ga reki ni ti se b(og)a ne boisi ize v tome osuenbi esi 74v (respondens autem alter increpabat illum dicens neque tu times Deum qui in eadem damnatione es Lc 23 40 [MR: 155]; Mo/Sm/Pt ne li ti boisi se boga); r(e)ce nemu petarb g(ospod)i ti umivaesi mne nozi 75v (dicit ei Petrus Domine tu mihi lauas pedes? jo 13 6 [MR: 157]; Mo/Sm/ Pt ti H umiesi nozi moi). Ipak, treba reci kako u gotovo jednaku broju slucajeva Kozicic, jednako kao i usporedni misali, upitni karakter latinske intonaci ski upitne recenice osnazuje dodatno cesticom li: vprasahu eu. govorece se li vistinu e(stb) sin vau egoze govorita vi da slepb rodilb se e(stb) 51r (interrogauerunt eos dicentes hic estfilius uester quem uos dicitis quia caecus natus est? jo 919 [MR: 107]); i tako govoritb nemu pilatb mne li ne otvecavaesi ne vesi li da vlastb imamb propeti te 79v (dicit ergo ei Pillatus mihi non loqueris? nescis quiapotestatem habeo cruci-figere te jo 1910 [MR: 165]).
3. Utjecaj govornoga jezika
U drugu bismo skupinu mogli svrstati sintakticke znacajke koje se mogu pripi-sati utjecaju govornoga jezika, a kojima Kozicic odstupa i od latinskoga pred-loska i od hrvatskocrkvenoslavenske tradicije u razlicitoj mjeri. Medu takvim je odlikama svakako najzanimljivija potpuno provodenje nijecnoga slaganja u istrazenome korpusu.
3.1 Nijec no slaganje
Poznato je naime da vec u starocrkvenoslavenskim spomenicima pod utjeca-jem grckoga jezika dodatna negacija uz glagol (nijecno slaganje) moze izostati ako mu zani ekana zamjenica ili zamjenicki prilog odnosno cestica ni pret-hode, a da je obavezna samo ako je glagol preponiran (usp. [Kovacevic 2012: 222-224]). Za hrvatski su pak crkvenoslavenski istrazivanja pokazala kako
je izostanku nijecnoga slaganja dodatno pripomogao utjecaj latinskoga jezi-ka. Tako je ucestaliji izostanak nijecnoga slaganja u tekstovima koji su kao predlozak imali latinski u odnosu na one koji su prevedeni s grckoga vec za naj-ranije hrvatskoglagoljske fragmente utvrdio Mihaljevic [Mihaljevic 2006: 223], a isto je primijetio Reinhart [Reinhart 1993: 171-177] u misalskim tekstovima tzv. juzne redakcije, koji su u znatnijoj mjeri proveli redakcijske zahvate prilagodavanja Vulgati (usp. [Kovacevic 2012: 42-43]).
Premda bismo, na temelju recenoga, zbog cinjenice da je Kozicic redigi-ranju hrvatskoglagoljskoga misala pristupio upravo kako bi ga dodatno tek-stualno priblizio latinskome misalu, ocekivali da ce u Misalu hruackome jedno-struka negaci a umjesto dvostruke biti jos ucestali a, u njemu ona, zacudo, potpuno izostaje.
U istrazenome korpusu Kozicic nijecno slaganje provodi uvijek,19 dakle bez obzira na red ri eci, kada se radi o slaganju glagola i ni ecne zamjenice: gre-det noc egda nitkoze delati ne mozet 50v (uenit nox quando nemo potest operari jo 94 [MR: 106]; Mo/Sm/Pt egda niktoze tvoriti mozet); niednogo uzroka semrti ne obrêcuemь v nemь 74r (nullam causam mortis inuenio in eo Lc 23 22 [MR: 154]; Mo/Sm/Pt niedinoe vini semrtnie obrêtaû v nemh), ili glagola i zamjenickog priloga: ako vsi sablaznet sê o tebê azь nikadaze ne sablaznu se 65r (et si omnes scandalizati fuerint in te ego nunquam scandalizabor Mt 26 33 [MR: 137]; Mo/Sm/ Pt azь nikolize <add. ne Sm> sablaznû se).
Kada je pak ri ec o ni ecnom slaganju cestice/veznika ni i glagola, negaci-ja se uz glagol pojavljuje ne samo u slucajevima kada ni nijece tek pojedine clanove recenicnog ustrojstva (osim predikata) i u kojima je prema Kovacevic [Kovacevic 2012: 230] u nacelu mozemo ocekivati: ni ti se b(og)a ne boisi ize v tome osuemi esi 74v (neque tu times Deum qui in eadem damnatione es Lc 23 40 [MR: 155]; Mo/Sm/Pt ne li ti boisi se boga); ni sa ne sagrêsi ni roditela nego 50v (neque hic peccauit neque parentes eius jo 93 [MR: 106]; Mo/Sm/Pt ni sa sagrêsi ni roditela ego), nego i onima u kojima ni dolazi iza zani ekanoga glagola i oznacava ni ecnost ci ele surecenice koju uvodi te odgovara standardnohrvatskome vezni-ku niti:20 ne stvorisipotvora iskrnemu tvoemu ni siloû ne pognêtesi nego 57v (non facies calumniam proximo tuo nec ui opprimes eum Lv 1913 [MR: 120]; Mo/Sm/Pt ne stvorisi bêdi iskrnnemu tvoemu ni usili ego); puta ze kazaniê ne znase ni stazь ego ne razumêse ni sinove ego ne priese ы 89r (uiam autem disciplinae nescierunt neque intellexerunt semitas eius neque susceperunt eam filii eorum Bar 3 20-21 [MR:
19 Tek jedan primjer na prvi pogled izgleda kao iznimka: ako azb samb sebe slavlü slava moé nictoze e(stb) 55v (si ego glorifico me ipsum gloria mea nihil estJo 854 [MR: 116]), no kao sto primjecuje Kovacevic [Kovacevic 2012: 225], one nijecne zamjenice (iskljucivo u znacenju 'nista') kojima se semantika obogacuje znacenjskim sastavnicama 'nevrijedno,' 'nistavno' i sl. ne podrazumijevaju nijecno slaganje. Ovdje se radi upravo o takvu slucaju.
20 Iz pozicije standardnoga hrvatskoga dodatna bi negacija u ovakvim slucajevima bila neovjerena.
184]; Mo/Sm/Pt puti ze nakazovanié ne vidése ni stazb ee razumése i sinove ihb ne priése ü); ne izbra tih g(ospod)b ni puta kazanié ne obrétose 89r (non hos eligit Dominus neque uiam disciplinae inuenerunt Bar 3 27 [MR: 184]; Mo/Sm/Pt ne izbra ihb g(ospod)b ni puti kazanié obrétu); a jedina je — i to, cini se, sustavna — iznimka ako se ni pojavljuje neposredno ispred glagola: ne zakuni se lazno im(e) ném moimb ni oskvrnisi iméne b(og)a tvoego 57v; vi nictoze né véste ni mislite éko bolse e(stb) vamb da umretb c(lové)kb edanb zaplkb 59v.
Iz navedenih primjera vidljivo je da se ne radi o utjecaju latinskoga pred-loska, ali ni o utjecaju hrvatskoglagoljske tradicije, odnosno nekoga hrvatsko-glagoljskoga misala, koji je, pretpostavlja se, Kozicic imao pri ruci, zbog cega se potpuno nijecno slaganje u Misalu hruackome mora pripisati utjecaju govor-noga jezika. Zanimljivo je medutim da se Kozicic odlucio upravo za takav redaktorski postupak, tim vise ako znamo da je izostanak ni ecnoga slaganja odlika ne samo ranih hrvatskih biblijskih prijevoda (Zadarski, Bernardinov, Ranjinin lekcionar), protestantskih svetopisamskih prijevoda XVI. stoljeca, Bandulaviceva lekcionara, Kasiceve i Katanciceve Bibli e, nego i stari ih hrvat-skih knjizevnika (Marulic, Barakovic, Zoranic, Drzic, Lukarevic, Papic, Posi-lovic) te se zadrzala i u jeziku nekih pisaca cak XVIII. i XIX. stoljeca (usp. [Vrtic 2009: 94]), sto svjedoci o njezinoj uvrijezenosti i prihvatljivosti u hrvat-skome literarnom izricaju.
3.2 Upotreba infinitiva
Vec smo spomenuli kako do dodatna suzavanja upotrebe infinitiva u Kozicicevu misalu dolazi pod utjecajem govornoga jezika. To su naime oni slucajevi u ko-jima se (nasuprot infinitivu tiskanih misala) u Misalu hruackome pojavljuje recenica s veznikom da premda u latinskome tekstu ne stoji ni namjerno ni posljedicno ut (ni izricno quod, quia). Neke bismo od njih mozda cak mogli i tumaciti kao priblizavanje latinskome tekstu ako se iz nekog razloga, recimo, zeli zadrzati pasivni izricaj kakav je u izvorniku: doide ze danb oprésnak u kom potreba bé da ubiet se paska 72v (uenit autem dies azymorum in qua necesse erat occidipascha Lc 227 [MR: 151]; Mo/Sm/Pt va nzepotrébno bi zrétipasku); sie osee ezepisano e(stb) potrebuetb da isplnit se va mne i s nepravadnimiprocenenb e(stb) 73r (adhuc hoc quod scriptum est oportet impleri in me et cum iniquis depu-tatus est Lc 22 37 [MR: 152]; Mo/Sm/Pt podobaetb isplniti se o mné); no drugi nam primjeri ipak pokazuju da to nije slucaj: nitkoze vistinu otai nicesoze ne tvoritb i iseetb samb da ocitb budet 57r (nemo quippe in occulto quicquam facit et quaerit ipse inpalam esse jo 74 [MR: 119]; Mo/Sm/Pt ieet bo évi biti); v sreténie nego doide narodb zane slisa da stvori znamenie sie 60r (obuiam uenit ei turba quia audierunt eum fecisse hoc signum jo 1218 [MR: 127]; Mo/Sm/Pt éko slisase stvorsai); potrpite da vidimo egdapridet ilié da izvisit ga 71r (sinite uideamus si ueniat Helias ad deponendum eum Mc 15 36 [MR: 148]; Mo/Sm/Pt aeepridet ilié
sneti i); prorvateh esamь da spasu 71v (propugnator sum ad saluandum Is 631 [MR: 149]; Mo/Sm/Pt prêboriteh esamь v spasenie); obretosmo sego... govoreca da on g(ospod))ь kr(a)h e(st^ 74r (hunc inuenimus... dicentem se Christum regem esse Lc 23 2 [MR: 153]; Mo/Sm/Pt glagolûca sebe hnsta cêsara suca); nadeês(e) se viditi znamênie kogodi stvorilo da bi se odь nego 74r (sperabat signum aliquod uidere ab eo fieri Lc 238 [MR: 154]; Mo/Sm/Pt vidêti znamenie etero ot nego); i tako ako mnê iscetêpustite da otiduh si 78v (si ergo me quaeritis sinite hos abire jo 188 [MR: 164]; Mo/Sm/Pt ne dêite sihh iti). Raznovrsnost i brojnost ovih primjera sugerira nam kako se radi o crti iz govornoga jezika koja se u njima uspjesno odrazila.
3.3 Uzrocni veznik ne da
Utjecaju govornoga jezika valja pribrojiti i upotrebu uzrocnoga veznika ne da kada je u korelaci i sa suprotnim na ili iskljucnim neze (prema latinskome non quia ... sed (quia), non quia ... nisi, non quod... sed). U nasem se korpusu, doduse, nalazi samo jedan takav primjer: rece ze sie ne da bipomnû imel o ubo-zih na zane da tat bê i mosne imeù êze salahu se nosase(!) 68r (dixit autem haec non quia de egenis pertinebat ad eum sed quia fur erat et loculos habens ea quae mittebantur portabatjo 12 6 [MR: 142]; Mo/Sm/Pt ne êko o nicihhpecalasese na êko tat bê i mosne imêse i êzeposilahu nosase); no prosirenom ciljanom pretra-gom u citavome misalu pronasli smo dodatno jos tri takva primjera: sego radi moisei da vamь obrezame ne da odь moiseê e(s^) na odh o^a)^ 49v (propterea Moyses dedit uobis circumcisionem non quia ex Moyse est sed ex patribus jo 7 22 [MR: 104]; Mo/Sm/Pt ne êko ot moiseê esU na êko ot otacb); ne da bi otca vidih tko neze om ki od b(og)a e(stь) ta vidite otca 119v (non quia Patrem uidit quisquam nisi is qui est a Deo hic uidit Patrem jo 6 46 [MR: 246]; Mo/Sm/Pt ne êko otca vidêh esU kto takmo sa ize ot boga es^ sa vidê otca); ne da dovolni esmo pomisliti ctogodi odь n(a)sь êkoze iz nasь na dovolenie nase odь b(og)a e(stь) 131v (non quod sufficientes simus aliquid cogitare a nobis quasi ex nobis sed suf-ficientia nostra ex Deo est 2Cor 3 5 [MR: 273]; Mo/Sm/Pt ne êko ot nasь dovolni esamь pomisliti cto ot nasь êko iz nasь na dovoh ш^ь ot boga esfo).
Na uzrocno da kao hrvatsku nadgradnju starocrkvenoslavenskoga u hrvatskome crkvenoslavenskom vec je upozorio Mihaljevic [Mihaljevic 2003: 22-23], no on ne biljezi svezu ne da u korelativnoj konstrukciji, a takva se sveza ne nalazi zabiljezena ni u obradenoj rjecnickoj natuknici da u [RCjHR 2007: 237-247]. U [RjA 2: 192] istice se medutim kako se da u uzrocnome znacenju upotrebljava cesce kad je ispred njega ne. Zanimljivo je takoder da se u dvama od cetiri primjera ovih recenica pojavljuje kondicional sadasnji, a da tomu nije razlog u latinskome. Njime se, cini se, izrice dodatna subjektivnost radnje, odnosno ograda govornika od recenicom izrazene tvrdnje (koja je necija tuda).
3.4 Genitiv negacije
Kao jedna od posebnosti hrvatske redakci e starocrkvenoslavenskoga jezika na razini sintakse cesto se istice i postupni uzmak genitiva negacije ili slaven-skoga genitiva21 [Reinhart 1993: 256; Vince Marinac 1998: 50; Vince 2008a: 616; Mihaljevic, Reinhart 2005: 69; Mihaljevic 2009: 338; Mihaljevic, Vince 2012: 76]. U starocrkvenoslavenskome je genitiv kao iz-ravni objekt uz negirane prijelazne glagole bio norma [Reinhart 1993: 251], a takvo je stanje zabiljezeno i u najstarijim hrvatskoglagoljskim fragmentima [Mihaljevic 2006: 227, 231, 235]. Kasniji hrvatskoglagoljski tekstovi me-dutim pokazuju njegovo djelomicno postupno zamjenjivanje akuzativom pod utjecajem hrvatskoga govornog jezika, u kojem je, smatra se, vec u 16. stoljecu sasvim rijedak [Reinhart 1993: 262].
U Misalu hruackome genitiv negacije razmjerno je dobro ocuvan: so-boti ne hranitb 51r; doideze ne prizvase roditelü 51r; grésnihb ne slisitb b(og) b 51r; ne pozdravlai ego 52r; ne iscu sl(a)vi moee 55r; semrti ne uzritb va veki 55r; vodi da ne piütb 56r; babilona ne vidéhb i rova ne vém 56v; ne stvorite tadbi 57v; ni oskvrnisi iméne b(og)a tvoego 57v; ne stvorisi potvora iskrnemu tvoemu 57v; siloü ne pognétesi nego 57v; préd slepimb potaknenié ne polozisi 57v; ne smotri osobstva niscago ni l(i)ca silnago ne poctui 57v; pokarai ga da ne budesi imelb gréha nadb nimb 57v; ne vziscesi mascenié 57v; ne otnesi odb nasb pom(i)lovanié tvoego 58r; vodi ne da nogam moim 58v; celova ne da mne 58v; dne c(lovéca)skago nepozelihb 59r; lica moego ne otvratihb 68r; ne otvrze ustb svoih 72r; bezakonié ne stvori 72r; niednogo uzroka semrti ne obrécuemb v nemb 74r; sud sebi édet ipiet ne rasmatrae t(é)la g(ospod)na 75v; cesti imeti ne budesi sa mnoü 75v; kosti ego ne skrusite 78r; i(su)sb ze otveta ne da nemu 79v; niedne vlasti imelb ne biprotivu mné 79v. U svim je ovim primjerima genitiv i u tiskanim misalima.
Dosta je medutim i primjera u kojima se na mjestu genitiva u Misalu hru-ackome pojavljuje akuzativ, ne samo kad se radi o zamjenicama ili zamjenickom pridjevu nictoze22, gdje stanje u nekoj mjeri odgovara onome u usporednim tiskanim misalima: nictoze ne bi mogalb tvoriti 51v (Mo/Sm/Pt znameni sihb ne bi mogalb tvoriti); ne otpuscu te 52r (Mo/Sm/Pt ne ostavlü te); nitkoze ne ét ga 54v (Mo/Sm/Pt niktoze ét i); nepoznaste ga 55v (Mo/Sm/Pt nepoznaste ego); ako reku da névem ga 55v (Mo/Sm/Pt ace réku éko ne vémb ego); skoti da
21 Naziva se slavenskim jer je osobina slavenskih jezika. Danas je, doduse, ziva kategorija jos samo u ruskom, bjeloruskom, ukrajinskom i poljskom jeziku, dok je u ceskome
i slovackome iznimno rijedak, a gotovo se posve izgubio u hrvatskome, srpskome i bosnjackome (usp. [Richardson 2007: 28]). Njegova upotreba u hrvatskome knjizevnome jeziku „stilski je obiljezena kao svecan starinski ili prisan pucki stokavski govor" [KatiCic 2002: 144].
22 Kolebanje u normi genitiva negaci e kod osobnih zamjenica i zamjenickog pridjeva nictoze primjetno je vec u starocrkvenoslavenskome (usp. [Reinhart 1993: 251-252]).
ne vkuse^ nictoze 56r (Mo/Sm/Pt skoti da ne okuse^ nicesoze); ne obrecêmo ga 56r (Mo/Sm/Pt mi ne obrecemь ego); ne kamênuemo te 57v (Mo/Sm/Pt ne kamenuem te); vi nictoze nê vêste 59v (Mo/Sm/Pt vi nictoze ne viste); se ze samь odь sebê ne rece 59v (Mo/Sm/Pt segoze samь soboû ne rece); nepoznase siê ucenici nego 60r (Mo/Sm/Pt ne poznase sie ucenici ego); nictoze ne pros-pêemo 60r (Mo/Sm/Pt nictozeprospêvaemь); ne estê me 65v (Mo/Sm/Pt ne êste me); ne zataû te 69v (Mo/Sm/Pt ne otvrga se tebe); ne drzaste mê 70r (Mo/Sm/Pt ne êste me); ne procinismo ga 72r (Mo/Sm/Pt ne mnêhomь i); ne znaem ga 73v (Mo/Sm/Pt ne znaû ego), nego i u slucajevima kada su direktni objekti imenice (ili poimeniceni particip): ostavih nisi lûbecêe tebê 56v (Mo/ Sm/Pt ne ostavi lûbecih te); i nepomenesi krivnu graêm tvoh 57v (Mo/Sm/ Pt ni vspomenesi krivinigraêm tvoihi); ako dela otca moego ne tvoru 58r (Mo/ Sm/Pt ace dêh otca moego ne tvoru); ne razorizaveh tvoi 58r (Mo/Sm/Pt ne razori zavêta tvoego); olêemь nepomaza glavu moû 59r (Mo/Sm/Pt olêemь ne pomazah esi glavi moee); ne prostriste ruce v(a)se na me 73v (Mo/Sm/Pt ne prostriste тЫ na me); egda li domi ne imate na snedênie ipiUe 75v (Mo/Sm/ Pt eda hrama ne imate êsti ipiti); ne umiesi mnê nozi va veki 75v (Mo/Sm/Pt ne umiesi nogu moeû v vêkb); neprêbise goleni nego 80v (Mo/Sm/Pt neprêbise emu golenu).
Premda se radi o pojavi koja prati razvojnu tendenciju hrvatskoga crkve-noslavenskog te se ne moze iskljuciti ni mogucnost da je u (nekim) navedenim slucajevima akuzativ takoder i u hrvatskoglagoljskom predlosku, kojim se, pretpostavlja se, Kozicic sluzio, ipak ove slucajeve isticemo kao one u kojima se u Misalu hruackome ogleda utjecaj govornoga jezika.
4 Zakljucne primjedbe
Opisali smo neke zanimljivosti sintakse Koziciceva Misala hruackoga, no to ni-posto ne iscrpljuje zadanu temu. Kako smo vidjeli u pregledanome korpusu na temelju odabranih sintaktickih osobina, utjecaj je latinskoga jezika ocekivano znatan, no s naglasavanjem toga utjecaja ne valja pretjerivati. S jedne strane upotreba pojedinih oblika i sintaktickih konstrukcija kojima Kozicic odstupa od hrvatskocrkvenoslavenske tradici e moze se jednoznacno pripisati latin-skome predlosku, kao sto su historijski prezent, veca zastupljenost kondicio-nala, primjeri relativnoga vezivanja, elipticne recenice i cesta upotreba into-nacijskih pitanja. S druge strane zamjetan je i utjecaj govornoga jezika, gdje Kozicic odstupa i od latinskoga i od hrvatskoga crkvenoslavenskog. Unosom iz govornoga jezika nesumnjivo se mogu smatrati primjerice potpuno provo-denje nijecnoga slaganja i suzena upotreba infinitiva. Nigdje se medutim ne radi o ostrim rezovima te Kozicic i u tome, mozemo reci, prati razvojni ti ek hrvatskoga crkvenoslavenskoga.
Opcenito govoreci, Koziciceva je sintaksa, kako padezna tako i recenicna, velikim dijelom hrvatska crkvenoslavenska.23 Premda usporedba s drugim tis-kanim misalima 15. i 16. stoljeca pokazuje brojne slucajeve Koziciceva razila-zenja od onoga sto je vjerojatno mogao imati kao hrvatskoglagoljski predlozak, razlike su vecinom tekstoloski uvjetovane latinskim predloskom (osobito u upotrebi glagolskih oblika i prijedlozno-padeznih izraza) ili se Kozicic odlu-cuje za drugi istoznacan ili bliskoznacan element hrvatskoga crkvenoslaven-skog sustava. Izrazito (staro)hrvatskih elemenata u Kozicicevoj sintaksi jako je malo, osobito ako se uzme u obzir da je hrvatski crkvenoslavenski kroz sto-ljeca poprimao nova i nova hrvatska obiljezja te se stosta sto je izvorno hrvat-sko ipak ne moze ostro razluciti od hrvatskocrkvenoslavenskoga.
Ono medutim sto je u Kozicicevoj sintaksi novo i sto odrazava koncepcij-sku originalnost i autorstvo njegova knjizevnoga jezika jest pokusaj dosljedna usustavljenja i uredenja sintakse knjizevnog jezika po gotovo normativnim principima. Svakako, u velikoj je mjeri Kozicicu u tome pomogao latinski kao vec formiran i normiran knjizevni jezik. No njegovi se redakci ski za-hvati u tom smjeru ne mogu objasniti samo tekstoloski kao potreba sto veceg priblizavanja izvorniku, nego je pri e ri ec o tome da je latinski Kozicicu poti-caj i primjer gradnje knjizevnoga jezika. Cak i ako promatramo npr. distribu-ciju glagolskih oblika,24 u kojoj brojni redakcijski zahvati zamjene hrvatsko-glagoljskih glagolskih oblika drugima pokazuju ocitu Kozicicevu namjeru da tekst priblizi latinskome, pa upotrebljava prezent jer je u latinskome prezent, perfekt jer je u latinskome perfekt i sl. cineci to vise ili manje dosljedno, to nas ipak ne pri eci u tome da primi etimo kako time prosiruje (ili barem u vecoj mjeri koristi) izrazajne25 i stilske26 mogucnosti hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika. Unatoc tomu sto Kozicic katkad toliko sli edi latinski tekst da cak uvodi novi kalk, primjerice u opisnoj tvorbi nijecnoga imperativa (ne hotiite se boéti
23 Kozicic najvecu pomladenost tekstova pokazuje u leksiku, a u gramatici u vecoj mjeri rabi hrvatskocrkvenoslavenske oblike te mu upravo oni sluze kako bi odrzao vezu s preuzetim knjizevnim jezikom [Zagar 2012a: 257-258; Zagar 2012b: 117-118; Tomasic 2001: 277; Tomasic 2003: 64; Cekovic, Sankovic, Zagar 2010: 161-162; Mihaljevic 2012: 161; Cekovic, Eterovic 2012: 153; Kustovic 2012: 138-139]. Na sintaktickom planu hrvatska crkvenoslavenska tradicija mozda se najociti e ogleda u cuvanju i plodnu koristenju starocrkvenoslavenske konstrukci e dativa apsolutnoga, na sto je vec u opisima drugih Kozicicevih izdanja upozorila Nazor [nazor 1984: 19; nazor 2007: 22].
24 Iscrpnije su upotrebu glagolskih oblika u Misalu hruackome prikazali [Cekovic, Sankovic, Zagar 2010].
25 Kozicic npr. pokazuje izrazitu osjetljivost na izrazavanje prijevremene prosle radnje te, u nasem korpusu, koristi pluskvamperfekt na gotovo svim mjestima gdje je u latinskome pluskvamperfekt. Za pri evremenu buducu radnju medutim ni e ni priblizno toliko osjetljiv buduci da latinski futur II. prevodi cesto svrsenim prezentom ili futurom prvim, uobicajenim sredstvima za izricanje buduce radnje.
26 Uzmimo samo npr. historyskiprezent.
umjesto ne mozite se boeti, prema lat. nolite timere27), moramo uvijek imati na umu da Kozicic ne prevodi slijepo i da nije rijec o pukom preslikavanju vec o svjesnu odabiru. Na temelju naseg uvida skloni smo reci da se radi o dobru poznavanju obaju jezicnih sustava i pokusaju da se vlastiti knjizevni jezik po uzoru na latinski izgradi na jasnim sintaktickim principima. Posve je drugo pitanje kako bi takav jezik funkcionirao u djelima koja nisu prijevodnog kara-ktera, no odgovor na njega ne mozemo znati buduci da nam nije poznato ni jedno takvo Kozicicevo djelo.
Skraceni nazivi knjiznica i ustanova cuvanja
NUK Narodna in univerzitetna knjiznica u Ljubljani
ÖNB Österreichische Nationalbibliothek u Becu
BAV Biblioteca Apostolica Vaticana
SI Staroslavenski institut u Zagrebu
HDA Hrvatski drzavni arhiv
Izvori Rukopisi
Lab
„Prvi ljubljanski misal." NUK, Ms 162 (ranije C 162a/2). Hrvatskoglagoljski misal iz 15. st. pripisan piscu Bartolu iz Krbave. Po mjestu Bermu u Istri, gdje se upotrebljavao, naziva se jos i „Beramskim." 245 l. pergamene. Koristena je preslika SI, F-141.
Nov
„Misal kneza Novaka." ONB, Cod. Slav. 8. Hrvatskoglagoljski misal iz 1368. g. Ponajljepsi hrvatskoglagoljski rukopis, djelo kneza Novaka Disislavica. 271 l. pergamene. Koristena je preslika SI, F-2.
Roc
„Rocki misal." ONB, Cod. Slav. 4. Hrvatskoglagoljski misal koji je za mjesto Roc u Istri oko 1420. g. pisao pisac Bartol iz Krbave. 232 l. pergamene. Koristena je preslika SI, F-23.
Vat„
„Vatikanski misal Illirico 4." BAV, Borg. illir. 4. Najstariji hrvatskoglagoljski misal iz poc. 14. stoljeca. Vjerojatno nastao i koristen na otoku Krku. 278 l. pergamene. Koristena je preslika SI, F-24.
Izdanja Ko
Kozicic Benja S., Misal hruackipo rimski obicai i cinb, Rijeka, 1531. HDA, odjel Metropolitanska knjiznica Zagrebacke nadbiskupije, sign. 28586. Koristena je preslika SI, F-251.
Primjer preuzet iz [Cekovic, Sankovic, Zagar 2010: 144].
27
Kozicic 2007
Kozicic S., "Knjizice od zitija rimskih arhijerejov i cesarov," u: A. Nazor (prir.), Simun Kozicic — Knjizice od zitija rimskih arhijerejov i cesarov /Rijeka 1531./, knj. 2: Latinicka transkripcija glagoljskoga teksta (spredgovorom i uvodom), Rijeka, 2007, 51.
Mo
Modrusanin P. (prir.), Misalipo zakonb rimskoga dvora, Venecija, 1528. Koristena je preslika SI, F-255. MR
Lippe R. (ur.), MissaleRomanum, Mediolani, 1474. Vol. 1: Text, London, 1899.
Pt
"Prvotisak hrvatskoglagoljskoga misala," nepoznato mjesto tiskanja, 1483. Koristen je faksimilni pretisak [Frances i dr. 1971].
Sm
Baromic B., Bedricic S., Turcic G. (prir.), "Senjski misal," Senj, 1494. Koristen je faksimilni pretisak [Mogus, Nazor 1994].
Literatura
Benvin 1988
Benvin A., "Pitanje predlozaka Kozicicevih izdanja," u: M. Bogovic (ur.), Krbavska biskupja u srednjem vjeku, Zbornik radova znanstvenog simpozja upovodu 800. obljetnice osnutka krbavske biskupje, Rjeka, 23-24. travnja, 1986, Rjeka, Zagreb, 1988, 151-185. Cekovic, Sankovic, Zagar 2010
Cekovic B., Sankovic I., Zagar M., "Jezik Misala hruackoga Simuna Kozicica Benje: glagolski oblici," Slovo, 60, 2010, 133-166. Cekovic, Eterovic 2012
Cekovic B., Eterovic I., "Dvojina u Misalu hruackome Simuna Kozicica Benje," Fluminensia, 24/1, 2012, 143-156. Eterovic, Vela 2013
Eterovic I., Vela J., "Sintakticke funkcije participa u Misalu hruackome Simuna Kozicica Benje," Slovo, 63, 2013, 1-22. Frances i dr. 1971
Frances I. i dr. (ur.), Misal po zakonu rimskoga dvora 1483. (=Biblioteka pretisaka „Liber Croaticus"), Zagreb, 1971. Gildersleeve 1900
Gildersleeve B. L., Syntax of Classical Greek from Homer to Demosthenes, New York, 1900. Gildersleeve, Lodge 2000
Gildersleeve B. L., Lodge G., Gildersleeve's Latin Grammar, 3rd ed., 15th reprint, Wauconda, 2000.
Gortan, Gorski, Paus 2005
Gortan V., Gorski O., Paus P., Latinskagramatika, XII. izdanje, Zagreb, 2005. Huntley 1979
Huntley D., "The Historic Present in Old Church Slavonic," International Review of Slavic Languages, 4, 1979, 475-489. Katicic 2002
Katicic R., Sintaksa hrvatskoga knjizevnoga jezika, 3. poboljsano izdanje, Zagreb, 2002. Kovacevic 2012
Kovacevic A., Negacja u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku (doktorska disertacja obranjena na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu), Zagreb, 2012.
Kurz 1972
Kurz J., Kapitoly ze sintaxe a z morfologie staroslovenského jazyka, Praha, 1972. Kustovic 2012
Kustovic T., "Licne zamjenice u Misalu hruackom (1531) Simuna Kozicica Benje," Fluminensia, 24/1, 2012, 125-141. Lukezic 2012
Lukezic I., Zajednickapovijest hrvatskih narjecja: 1. fonologija, Zagreb, Rijeka, Cavle, 2012. Mihaljevic 1990
Mihaljevic M., "Veznici ace i ako u hrvatskoglagoljskim tekstovima," Suvremena lingvistika, 29/30, 1990, 99-117. Mihaljevic 1992
Mihaljevic M., "Kako kada bise Adam plod driva jil ne bise bolan ni se starase?" Suvremena lingvistika, 34, 1992, 215-228.
Mihaljevic 1997
Mihaljevic M., "Jestno-nijecna pitanja u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku," Suvremena lingvistika, 43-44, 1997, 191-209.
Mihaljevic 2003
Mihaljevic M., "Veznik «da» u hrvatskoglagoljskim tekstovima," Slavia Meridionalis, 4, 2003, 9-34. Mihaljevic 2006
Mihaljevic M., "Sintakticka svojstva najstarijih hrvatskoglagoljskih fragmenata," u: Л. Тасева, Р. Марти, М. Йовчева, Т. Пентковская (ред.), Многократните преводи в южнославянското средновековие (Доклади от международната конференция, София, 7-9 юли 2005), София, 2006, 221-239.
Mihaljevic 2009
Mihaljevic M., "Hrvatski crkvenoslavenski jezik," u: S. Damjanovic (ur.), Povijest hrvatskoga jezika, 1. knjiga: srednji vijek, A. Bicanic (gl. ur.), Zagreb, 2009, 283-349. Mihaljevic 2011
Mihaljevic M., "Dopune percepcijskih glagola u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku," Suvremena lingvistika, 72, 2011, 187-200. Mihaljevic 2012
Mihaljevic M., "Jezik kanona mise u Kozicicevu Misalu hruackom," Fluminensia, 24/1, 2012, 157-183.
Mihaljevic, Reinhart 2005
Mihaljevic M., Reinhart J., "The Croatian Redaction: Language and Literature," Incontri Linguistici, 28, 2005, 31-82.
Mihaljevic, Vince 2012
Mihaljevic M., Vince J., Jezik hrvatskoglagoljskih Pazinskih fragmenata, Zagreb, 2012. Mogus, Nazor 1994
Nazor A., Mogus M. (ur.), Senjskiglagolskimisal 1494. (= Pretisci HAZU, sv. 5), Zagreb, 1994. Nazor1984
Nazor A., "Simun Kozicic Benja i njegova glagoljska tiskara u Rijeci," u: A. Nazor (prir.), Simun Kozicic — Knjizice krsta: Transkripcja, komentar, rjecnik, Ljubljana, Zagreb, 1984, 5-24. Nazor 2007
Nazor A., "Simun Kozicic (oko 1460. do 1536.)," u: A. Nazor (prir.), Simun Kozicic — Knjizice od zitja rimskih arhjerejov i cesarov/Rjeka 1531./, knj. 2: Latinicka transkripcja glagoljskoga teksta (spredgovorom i uvodom), Rjeka, 2007, 11-22.
Nunn 1922
Nunn H. P. V., An Introduction to Ecclesiastical Latin, Cambridge, 1922. Пацнерова 1964
Пацнерова Л., "Синтаксис инфинитива в старославянских евангельских кодексах с точки зрения техники перевода", Slavia, 33, 1964, 534-557. Pinkster 1990
Pinkster H., Latin Syntax and Semantics, London, 1990. Pinkster 2012
Pinkster H., "Relative Clauses in Latin: Some Problems of Description," in: P. da Cunha Correa et al. (eds.), Hyperboreans: Essays in Greek and Latin Poetry, Philosophy, Rhetoric and Linguistics, Sao Paulo, 2012, 377-393. Plater, White 1997
Plater W. E., White H. J., A Grammar of the Vulgate: An Introduction to the Latinity of the Vulgate Bible, Special Edition, Oxford, 1997. RCJHR 2007
Badurina-Stipcevic V., Dürrigl M.-A., Klenovar M., Lucic V., Mihaljevic M., Mulc I., Zaradija Kis A. (obr.), Rjecnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcje, 14. svescic:gorsi — danb1, Z. Hauptova (ur.), Zagreb, 2007. Reinhart 1990
Reinhart J., "Najstarje svjedocanstvo za utjecaj Vulgate na hrvatskoglagoljsku Biblju," Slovo, 39-40, 1990, 45-52. Reinhart 1993
Reinhart J., Untersuchungen zur Syntax des Kroatisch-Kirchenslavischen: Das Glagolitische Missale romanum (Habilitationsschrift zur Erlangung der Lehrbefugnis an der Univertsität Wien), Wien, 1993. Richardson 2007
Richardson K., Case and Aspect in Slavic, New York, 2007. RJA
Rjecnik hrvatskoga ili srpskogajezika, I-XXIII, Zagreb, 1880-1976. Tomasic 2000
Tomasic T.,Jezik Simuna Kozicica Benjeprema njegovim jezikoslovnim koncepcjama u djelu „Knizice odzitie rimskih arhiereov i cesarov" (magistarska radnja obranjena na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu), Zagreb, 2000. Tomasic 2001
Tomasic T., "Jezikoslovni stavovi i jezicna praksa Simuna Kozicica Benje," u: D. Sesar, I. Vidovic Bolt (ur.), Drugi hrvatski slavisticki kongres. Zbornik radova I. (Drugi hrvatski slavisticki kongres, 14-18. rujna 1999, Osjjek), Zagreb, 2001, 275-282. Tomasic 2003
Tomasic T., "Glagoljaska djelatnost Simuna Kozicica Benje," u: Р. Божилова (ред.), Българи и Хървати през вековете (Материали от конференцията, проведена в София /20-22 май 2001/), София, 2003, 56-65. Turkalj 2012
Turkalj L., Sintaksa hrvatskoglagoljskogapsaltira (doktorska disertacja obranjena na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu), Zagreb, 2012. Vecerka 1993
Vecerka R., Altkirchenslavische (altbulgarische) Syntax, II: Die innere Satzstruktur (= R. Aitzetmüller, L. Sadnik, E. Weyher (eds.), Monumenta linguae Slavicae dialecti veteris, t. 34/27,2), Freiburg i. Br., 1993.
Vecerka 1996
Vecerka R., Altkirchenslavische (altbulgarische) Syntax, III: Die Satztypen. Der einfache Satz (= R. Aitzetmüller, L. Sadnik, E. Weyher (eds.), Monumenta linguae Slavicae dialecti veteris, t. 36/27,3), Freiburg i. Br., 1993. Vecerka 2008
Vecerka R., "Scénicky prezens v staroslovënstinë," Slovo, 56-57, 2008, 595-602. Vince 2005
Vince J., "Izravni objekt kao tema," u: S. Damjanovic (ur.), DrugiHercigonjin zbornik, Zagreb, 2005, 429-434. Vince 2008a
Vince J., "Uzmak genitiva izravnoga objekta," Slovo, 56-57, 2008, 615-626. Vince 2008b
Vince J., "Izravni objekt i njegove inacice u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku," Slovo, 58, 2008, 63-86. Vince 2008c
Vince J., "Ocekivani i neocekivani akuzativ u Hrvojevumisalu," u: M. Samardzija (ur.), Vidjeti Ohrid: Referati hrvatskih sudionica i sudionika za XIV. Medunarodni slavisticki kongres (Ohrid, 10-16. rujna 2008), Zagreb, 2008, 97-116. Vince Marinac 1992
Vince Marinac J., "Vrste rijeci i genitivni-akuzativni sinkretizam," Suvremena lingvistika, 34, 1992, 331-337. Vince Marinac 1993
Vince Marinac J., "Predikatni prosirak u akuzativu (Cimbenici koji uvjetuju genitivni oblik za akuzativ)," Croatica, 37/38/39, 1993, 387-398. Vince Marinac 1997
Vince Marinac J., "Neslaganje u padezu izmedu direktnoga objekta i njegove 'najave' u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku," u: S. Damjanovic (gl. ur.), Prvi hrvatski slavisticki kongres: Zbornik radova I, Zagreb, 1997, 621-627. Vince Marinac 1998
Vince Marinac J., Akuzativ u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku (doktorska disertacja obranjena na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu), Zagreb, 1998. Vince Marinac 2000
Vince Marinac J., "Sklonost lokativnomu izricaju u neobosobljenih imenica," Rjecki filoloski dani, 3, 2000, 487-494. Vrtic 2009
Vrtic I., Sintaksa Kasicevaprjevoda Svetogapisma (doktorska disertacja obranjena na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu), Zagreb, 2009. Zagar 2012a
Zagar M., "Strategja leksickog odabiranja u Misalu hruackom Simuna Kozicica Benje (1531)," u: I. Podtergera (Hrsg.), Schnittpunkt Slavistik. Ost und West im wissenschaftlichen Dialog. Festgabe für Helmut Keipert zum 70. Geburtstag. Teil 2: Einflussforschung, Göttingen, 2012, 251-259. Zagar 2012b
Zagar M., "Zadaci i perspektive istrazivanja jezika glagoljskih tiskanih izdanja Simuna Kozicica Benje (uz pripremanje kritickog izdanja Misala hruackoga)," Fluminensia, 24/1, 2012, 111-123.
Ivana Eterovic (Zagreb University),
Jozo Vela (Old Church Slavic Institute, Zagreb)
On the Syntax of Kozicic's Misal hruacki
Abstract
Simun Kozicic Benja's Misal hruacki (1531) holds a special place amongst the Croatian Glagolitic missals. Namely, recent studies have shown it to be the first comprehensive Croatian redaction of Bible readings according to the Vulgate, and to execute this redaction, Kozicic probably made use of some contemporary Latin missal of Venetian provenance. Since the syntax has largely remained outside the range of previous studies, it is thoroughly explored in this paper. While relying on Latin syntax, Kozicic ended up using forms and structures which to some degree deviate from the Croatian Church Slavonic language tradition. At the same time, he occasionally deviates from both Latin and Croatian Church Slavonic in favor of Old Croatian forms and constructions. Thus the analysis of the syntax also confirms the presence of planning in his conception of literary language, where the status of Croatian Church Slavonic and Old Croatian (Cakavian) elements is defined and to some extent standardized. While the analysis of the selected syntactic features, as expected, affirms the strong dependence of the Misal hruacki on its Latin template, it also shows that the impact of this template should not be overstated. Kozicic does not blindly copy Latin constructions in order to adhere to his source, but rather takes Latin as an incentive and a reliable model on which he can construct a literary language based on clear syntactic principles.
Keywords
Croatian Church Slavonic language, Glagolitic printing house in Rijeka, Simun Kozicic Benja, Misal hruacki, Vulgate, syntax
References
Badurina-Stipcevic V., Dürrigl M.-A., Klenovar M., Lucic V., Mihaljevic M., Mulc I., Zaradija Kis A. (obr.), Rjecnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, 14. svescic: gorsi — danb1, Z. Hauptova (ur.), Zagreb, 2007.
Benvin A., "Pitanje predlozaka Kozicicevih izda-nja," u: M. Bogovic (ur.), Krbavska biskupja u srednjem vijeku, Zbornik radova znanstvenog simpozja upovodu 800. obljetnice osnutka krbavske biskupje, Rjeka, 23-24. travnja, 1986, Rjeka, Zagreb, 1988, 151-185.
Cekovic B., Sankovic I., Zagar M., "Jezik Misala hruackoga Simuna Kozicica Benje: glagolski obli-ci," Slovo, 60, 2010, 133-166.
Cekovic B., Eterovic I., "Dvojina u Misalu hruackome Simuna Kozicica Benje," Fluminensia, 24/1, 2012, 143-156.
Eterovic I., Vela J., "Sintakticke funkcije participa u Misalu hruackome Simuna Kozicica Benje," Slovo, 63, 2013, 1-22.
Franges I., Goldstein S., Hercigonja E., Zorzut K., Misal po zakonu rimskoga dvora 1483. (= Biblio-teka pretisaka "Liber Croaticus"), Zagreb, 1971.
Gildersleeve B. L., Syntax of Classical Greek from Homer to Demosthenes, New York, 1900.
Gildersleeve B. L., Lodge G., Gildersleeve's Latin Grammar, 3rd ed., 15th reprint, Wauconda, 2000.
Gortan V., Gorski O., Paus P., Latinska grama-tika, XII. izdanje, Zagreb, 2005.
Huntley D., "The Historic Present in Old Church Slavonic," International Review of Slavic Languages, 4, 1979, 475-489.
Katicic R., Sintaksa hrvatskoga knjizevnogajezi-ka, 3. poboljsano izdanje, Zagreb, 2002.
Kurz J., Kapitoly ze sintaxe a z morfologie staro-slovênského jazyka, Prague, 1972.
Kustovic T., "Licne zamjenice u Misalu hruac-kom (1531) Simuna Kozicica Benje," Fluminensia, 24/1, 2012, 125-141.
Lukezic I., Zajednickapovjest hrvatskih narjec-ja: 1. fonologja, Zagreb, Rjeka, Cavle, 2012.
Mihaljevic M., "Veznici ace i ako u hrvatsko-glagoljskim tekstovima," Suvremena lingvistika, 29/30, 1990, 99-117.
Mihaljevic M., "Kako kada bise Adam plod driva jil ne bise bolan ni se starase?" Suvremena lingvistika, 34, 1992, 215-228.
Mihaljevic M., "jestno-nijecna pitanja u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku," Suvremena lingvistika, 43-44, 1997, 191-209.
Mihaljevic M., "Veznik «da» u hrvatskoglagoljskim tekstovima," Slavia Meridionalis, 4, 2003, 9-34.
Mihaljevic M., "Sintakticka svojstva najstar ijih hrvatskoglagoljskih fragmenata," u: L. Taseva, R. Marti, M. Iovcheva, T. Pentkovskaia (red.), Mno-gokratnite prevodi v iuzhnoslavianskoto sredno-vekovie (Dokladi ot mezhdunarodnata konferen-tsiia, Sofiia, 7-9 iuli 2005), Sofia, 2006, 221-239.
Mihaljevic M., "Hrvatski crkvenoslavenski je-zik," u: S. Damjanovic (ur.), Povijest hrvatskoga je-zika, l. knjiga: srednji vyek, A. Bicanic (gl. ur.), Zagreb, 2GG9, 283-349.
Mihaljevic M., "Dopune percepcijskih glagola u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku," Suvremena lingvistika, 72, 2011, 187-200.
Mihaljevic M., "jezik kanona mise u Kozicicevu Misalu hruackom," Fluminensia, 24/1, 2012, 157-183.
Mihaljevic M., Reinhart j., "The Croatian Redaction: Language and Literature," Incontri Lin-guistici, 28, 2GG5, 31-82.
Mihaljevic M., Vince j., Jezik hrvatskoglagoljskih Pazinskih fragmenata, Zagreb, 2012.
Nazor A., Mogus M. (ur.), Senjski glagolski misal 1494. (=Pretisci HAZU, sv. 5), Zagreb, 1994.
Nazor A., "Simun Kozicic Benja i njegova gla-goljska tiskara u Rijeci," u: A. Nazor (prir.), Simun Kozicic - Knjizice krsta: Transkripcya, komentar, rjecnik, Ljubljana, Zagreb, 1984, 5-24.
Nazor A. (prir.), Simun Kozicic — Knjizice od zitya rimskih arhyerejov i cesarov /Ryeka 1531./, knj. 2: Latinicka transkripcya glagoljskoga teksta (s predgovorom i uvodom), Rijeka, 2007, 51.
Nazor A., "Simun Kozicic (oko 1460. do 1536.)," u: A. Nazor (prir.), Simun Kozicic - Knjizice odzi-tya rimskih arhyerejov i cesarov /Ryeka 1531./, knj. 2: Latinicka transkripcya glagoljskoga teksta (s predgovorom i uvodom), Rijeka, 2007, 11-22.
Nunn H. P. V., An Introduction to Ecclesiastical Latin, Cambridge, 1922.
Patsnerova L., "Sintaksis infinitiva v starosla-vianskikh evangel'skikh kodeksakh s tochki zre-niia tekhniki perevoda," Slavia, 33, 1964, 534-557.
Pinkster H., Latin Syntax and Semantics, London, 199G.
Pinkster H., "Relative Clauses in Latin: Some Problems of Description," in: P. da Cunha Corrêa et al. (eds.), Hyperboreans: Essays in Greek and Latin Poetry, Philosophy, Rhetoric and Linguistics, Sao Paulo, 2012, 377-393.
Plater W. E., White H. j., A Grammar of the Vulgate: An Introduction to the Latinity of the Vulgate Bible, Special Edition, Oxford, 1997.
Reinhart J., "Najstarje svjedocanstvo za utje-caj Vulgate na hrvatskoglagoljsku Biblju," Slovo, 39-40, 1990, 45-52.
Reinhart J., Untersuchungen zur Syntax des Kroatisch-Kirchenslavischen: Das Glagolitische Missale romanum (Habilitationsschrift zur Erlangung der Lehrbefugnis an der Univertsität Wien), Vienna, 1993.
Richardson K., Case and Aspect in Slavic, New York, 2007.
Tomasic T., Jezik Simuna Kozicica Benjeprema njegovim jezikoslovnim koncepcjama u djelu „Knizi-ce od zitiê rimskih arhierêov i cesarov" (magistarska radnja obranjena na Filozofskom fakultetu Sveuci-lista u Zagrebu), Zagreb, 2000.
Tomasic T., "Jezikoslovni stavovi i jezicna prak-sa Simuna Kozicica Benje," u: D. Sesar, I. Vidovic Bolt (ur.), Drugi hrvatski slavisticki kongres. Zbornik radova I. (Drugi hrvatski slavisticki kongres, 14-18. rujna 1999, Osjek), Zagreb, 2001, 275282.
Tomasic T., "Glagoljaska djelatnost Simuna Kozicica Benje," u: R. Bozhilova (red.), Bülgari i Khürvati prez vekovete (Materiali ot konferentsi-iata, provedena v Sofiia /20-22 mai 2001/), Sofia, 2003, 56-65.
Turkalj L., Sintaksa hrvatskoglagoljskoga psal-tira (doktorska disertacja obranjena na Filozof-skom fakultetu Sveucilista u Zagrebu), Zagreb, 2012.
Vecerka R., Altkirchenslavische (altbulgarische) Syntax, II: Die innere Satzstruktur (= R. Aitzetmül-ler, L. Sadnik, E. Weyher (eds.), Monumenta linguae Slavicae dialecti veteris, t. 34/27,2), Freiburg i. Br., 1993.
Vecerka R., Altkirchenslavische (altbulgarische) Syntax, III: Die Satztypen. Der einfache Satz (= R. Aitzetmüller, L. Sadnik, E. Weyher (eds.), Monumenta linguae Slavicae dialecti veteris, t. 36/27,3), Freiburg i. Br., 1993.
Vecerka R., "Scénicky prezens v staroslovensti-ne," Slovo, 56-57, 2008, 595-602.
Vince J., "Izravni objekt kao tema," u: S. Damjanovic (ur.), Drugi Hercigonjin zbornik, Zagreb, 2005, 429-434.
Vince J., "Uzmak genitiva izravnoga objekta," Slovo, 56-57, 2008, 615-626.
Vince J., "Izravni objekt i njegove inacice u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku," Slovo, 58, 2008, 63-86.
Vince J., "Ocekivani i neocekivani akuzativ u Hrvojevu misalu," u: M. Samardzja (ur.), Vidjeti Ohrid: Referati hrvatskih sudionica i sudionika za XIV. Medunarodni slavisticki kongres (Ohrid, 1016. rujna 2008), Zagreb, 2008, 97-116.
Vince Marinac J., "Vrste rijeci i genitivni-aku-zativni sinkretizam," Suvremena lingvistika, 34, 1992, 331-337.
Vince Marinac J., "Predikatni prosirak u aku-zativu (Cimbenici koji uvjetuju genitivni oblik za akuzativ)," Croatica, 37/38/39, 1993, 387-398.
Vince Marinac J., "Neslaganje u padezu izmedu direktnoga objekta i njegove 'najave' u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku," u: S. Damjanovic (gl. ur.), Prvi hrvatski slavisticki kongres: Zbornik rado-va I, Zagreb, 1997, 621-627.
Vince Marinac J., "Sklonost lokativnomu izri-caju u neobosobljenih imenica," Rjecki filoloski dani, 3, 2000, 487-494.
Zagar M., "Strategija leksickog odabiranja u Misalu hruackom Simuna Kozicica Benje (1531)," u: I. Podtergera (Hrsg.), Schnittpunkt Slavistik. Ost und West im wissenschaftlichen Dialog. Festgabe für Helmut Keipert zum 70. Geburtstag. Teil 2: Einflussforschung, Göttingen, 2012, 251-259.
Zagar M., "Zadaci i perspektive istrazivanja je-zika glagoljskih tiskanih izdanja Simuna Kozicica Benje (uz pripremanje kritickog izdanja Misala hruackoga)," Fluminensia, 24/1, 2012, 111-123.
Ivana Eterovic, prof.
znanstvena novakinja/asistentica
Sveuciliste u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za kroatistiku
Ivana Lucica 3
10000 Zagreb
Hrvatska / Croatia
Jozo Vela, prof. znanstveni novak/asistent Staroslavenski institut Demetrova 11 10000 Zagreb Hrvatska / Croatia [email protected]
