CC BY
8Philological Studies 16, 2, (2018) 220-223
Strucni rad
UDK:81'373.7
NOVO POGLAVLJE U ISTRAZIVANJU FRAZEOLOGIJE: LINGVOKULTUROLOGIJA (Branka Barot, Lingvokulturologija i zoonimska frazeologija, Zagreb: Hrvatska sveucilisna naklada, 2017.)
Nagli razvoj frazeologije od 70-ih godina 20. stoljeéa do danas rezultirao je bogatom produkcijom frazeoloskih rjecnika, znanstvenih radova i knjiga u Hrvatskoj. U posljednje se vrijeme u nas, uz klasicni pristup koji je razvila Zagrebacka frazeoloska skola, frazeoloska istrazivanja kreéu u kognitivnolingvistickom smjeru, a s pojavom ove znanstvene monografije i u lingvokulturoloskom smjeru. Upravo je knjiga Branke Barcot „Lingvokulturologija i zoonimska frazeologija" inaugurirala u hrvatskom jezikoslovlju novu disciplinu - lingvokulturologiju.
Rijec je o opseznom djelu na 397 stranica koje je podijeljeno u osam poglavlja, a sadrzi i dva rjecnika: „Trojezicni rjecnik asocijacija: divlje zivotinje" i „Rjecnik lingvokulturoloskih pojmova".
U prvome poglavlju pod nazivom „Konture i imanentne znacajke frazeologije u okrilju jezikoslovlja" autorica donosi jasan i detaljan pregled povijesnog razvoja frazeologije u Rusiji, Hrvatskoj i Njemackoj. U potpoglavlju koje razraduje temeljnu frazeolosku jedinicu autorica razjasnjava neke nedoumice vezane uz terminoloski pluralizam, i sto je jos vaznije, odbacuje polileksikalnost kao jedan od najvaznijih formalnih kriterija frazema, pokazujuéi da ono ne vrijedi za njemacki jezik u kojemu postoje i jednoleksemski frazemi. Prvo poglavlje zavrsava pregledom razlicitih aspekata u proucavanju frazema, strukturog i semantickog te kognitivnolingvistickog, psiholingvistickog, komunikativno-pragmatickog i lingvokulturoloskog. Upravo je potonji srediste zanimanja ove knjige. „Lingvokulturoloski pogled na frazeologiju" drugo je, i s teorijskog aspekta, najvaznije poglavlje. U hrvatskoj lingvistici dosad nije predstavljena ova mlada jezikoslovna disciplina koja se rada 90-ih godina u Rusiji. Poglavlje donosi povijesni razvoj discipline, kljucna imena i radove, teorijske postavke i definicije kljucnih lingvokulturoloskih pojmova te predstavlja metode lingvokulturoloskih istrazivanja frazema koje ée autorica kasnije primijeniti u vlastitom istrazivanju.
U treéem je poglavlju predstavljena temeljna grada koja je predmet istrazivanja. Buduéi da je ono provedeno nad hrvatskim, ruskim i njemackim frazemima s divljom zivotinjom kao sastavnicom, autorica nas prvo uvodi u kulturnu zoologiju i zoonimsku frazeologiju, referirajuéi se na
vazna djela i autore koji su se u nas bavili ovom problematikom. Zanimljiva je cinjenica da se autorica, kako bi precizno definirala kategoriju divljih zivotinja, konzultirala i sa strucnjacima iz podrucja veterine. Posebno je vazno tumacenje pojmova antropomorfizam i zoomorfizam, vaznih za razumijevanje odnosa covjek-zivotinja. Rezultati istrazivanja predstavljeni su u tri opsezna poglavlja: „Asocijativno ispitivanje i strukturno-semanticka analiza prikupljenoga korpusa", „Lingvokulturoloska analiza frazema" i „Lingvokulturoloski osvrt na jezicnu sliku svijeta (divlje zivotinje) Hrvata, Rusa i Nijemaca". Lingvokulturoloski pristup, kako je naznaceno ranije u knjizi, analizira frazeme kao posebne jezicne znakove s kulturnom konotacijom. Kako bi doprijela do kulturne semantike sadrzane u divljim zivotinjama autorica je provela opsezno asocijativno ispitivanje za potrebe doktorskog rada 2014. godine, na temelju kojega je nastala i ova knjiga. U njemu je sudjelovalo ukupno 495 hrvatskih, 532 njemacka ispitanika, dok su za ruski jezik koristeni podaci iz Ruskog asocijativnog rjecnika, ali uz kontrolno ispitivanje. Ovakvo je istrazivanje u nas pionirsko i novo jer u hrvatskoj leksikografiji ne postoje asocijativni rjecnici niti su provodena slicna ispitivanja. Asocijativna se ispitivanja provode tako da se na rijec podrazaj od ispitanika trazi da navede prvu asocijaciju izazvanu tim podrazajem. U ovom su ispitivanju koristena 32 podrazaja, od cega je bilo 28 naziva za divlje zivotinje. Svaku divlju zivotinju autorica dalje analizira kao koncept, polazeéi od definicije Lj. Popovié (2008) da se koncept sastoji od individualnih i kolektivnih mentalnih reprezentacija i donosi informacije o odredenom entitetu izvanjezicne stvarnosti, u ovom slucaju - o divljim zivotinjama. Uz svaki koncept navodi etimologiju leksema divlje zivotinje, popis polja asocijacija, opis i simboliku te analizu frazeoloskog i paremioloskoga korpusa. Najzanimljvija su svakako polja asocijacija, koja zapravo predstavljaju tematsko grupiranje odgovora tj. rijeci reakcija na zadane rijeci podrazaje tj. divlje zivotinje. Na taj se nacin otkrivaju slicnosti i razlike u jezicnoj slici svijeta Hrvata, Rusa i Nijemaca i omoguéuje izdvajanje dijelova koncepata koji su nacionalno-specificni. Analiza koja slijedi u petom poglavlju ukljucuje dva eksperimenta u kojima su sudjelovali izvorni govornici hrvatskoga jezika. Cilj je ovih eksperimenata bio protumaciti tzv. znacenjski model frazema, drugim rijecima, uz njegovu se semantiku ispituje i kulturna konotacija. Nije potrebno naglasavati da je i ova metoda lingvokulturoloska. Iako je u samoj anketi ispitivala pet frazema, analizirana su dva: liti (roniti) krokodilske suze i medvjeta usluga, dok su ostali bili kontrolni. Razlog tomu je, kako navodi autorica, pretpostavka da se u suvremenome hrvatskom jeziku prosirilo znacenje prvoga frazema, dok se drugi cesto upotrebljava u
netocnom znacenju. Ova je pretpostavka u konacnici i potvrdena. Osim navedenoga, eksperiment je rezultirao i podacima o sveobuhvatnoj percepciji frazema, koji su interpretirani prema sljedeéim vrstama informacija (prema metodologiji M. L. Koslove): denotativne, motivacijske, aluzivno-ilustrativne, ocjenjivacke i emocionalne. Ovaj je eksperiment pokazao, i dokazao, koliko su frazemi bogati informacijama o izvanjezicnoj zbilji, ali i da svaki govornik ima lingvokulturolosku kompetenciju te da, kako navodi Barcot, prilikom percepcije frazema njegova jezicna i kulturna svijest djeluju uzajamno i istodobno. U sestom se poglavlju autorica vraéa konceptima i njima pripadajuéim poljima asocijacija iz cetvrtog poglavlja i iznosi lingvokulturoloski osvrt na jezicnu sliku svijeta Hrvata, Rusa i Nijemaca. Ovdje je naglasak upravo na nacionalno-kulturoloskim specificnostima spomenutih naroda, dobivenima na temelju onih odgovora ispitanika koja se vezuju uz precedentne tekstove i imena. To su, primjerice, asocijacije na razlicite basne, bajke, knjizevna djela, pjesme, filmove, reklame i slicno. Zasigurno je bilo vrlo zahtjevno, a iz perspektive citatelja se moze uciniti gotovo i nemoguéim, odgonetnuti sirok raspon odgovora-asocijacija izvornih govornika. Zadivljujuéa je kolicina kulturnih informacija koju autorica vjesto tumaci za svaki od 28 koncepata, polako i sigurno slazuéi kamenciée u mozaik koji predstavlja jezicnu sliku svijeta triju naroda.
Prikupljeni zoonimski frazemi na zanimljiv i inovativan nacin prikazani su i u sljedeéem poglavlju „Ideografska klasifikacija i trojezicni ideografski rjecnik: divlje zivotinje". Autorica nam ovdje predstavlja principe sastavljanja ideografskog rjecnika, cije je, zanimljivo, organizacijsko nacelo u leksikografiji starije od abecednog. Za prezentaciju prikupljene grade autorica preuzima klasifikacijsku shemu T. V. Kozlove iz rjecnika Идеографический словарь русских фразеологизмов с названями животных iz 2001. godine. Frazeoloski fond triju jezika, prikupljen metodom asocijativnog ispitivanja, u rjecniku se tako dijeli u pojmovne klase, semanticke grupe i podgrupe. Tri su pojmovne klase: covjek, svemir te covjek i svemir. Podredene su im semanticke grupe: svemir se dijeli na organski i neorganski svijet, u klasi covjek sadrzane su tri semanticke grupe: covjek kao zivo bice, covjek kao razumno bice i covjek kao drustveno bice, dok treéa pojmovna klasa, covjek i svemir, ima samo jednu semanticku grupu: apstraktni pojmovi i kategorije. Kao sto se moze i pretpostaviti, najveéi je broj frazema unutar klase covjek, i to covjek kao razumno bice u podskupinama koje opisuju osobnost, karakterne crte. Ovaki nam podaci mnogo govore o antropocentricnosti u frazeologiji i zastupljenosti antropomorfizma unutar zoonimne frazeologije. Buduéi da
rjecnik ukljucuje tri jezika podaci su vrlo vrijedni i za daljnja poredbena i kontrastivna jezicna, ali i kulturoloska, istrazivanja.
Zakljucak koji slijedi u osmom poglavlju donosi znanstveno, teorijski i metodoloski cvrsto utemeljene rezultate istrazivanja, prezentirane i u dijagramima.
Neumorni rad autorice rezultirao je s jos dva rjecnika: Trojezicni rjecnik asocijacija i Rjecnik lingvokulturoloskih pojmova. Prvi sadrzi koncepte poticaje i odgovarajuée rijeci reakcije s brojcanim pokazateljima koji ukljucuju ukupni broj reakcija, broj razlicitih odgovora, broj nultih reakcija i broj pojedinacnih reakcija. U drugom je rjecniku autorica izdvojila definicije lingvokulturoloskih pojmova, na temelju iscrpne literature, sto je iznimno korisno u razumijevanju ove mlade discipline. Na samom kraju knjige nalaze se prilozi: ankete koristene u istrazivanjima i iscrpan popis literature na cak 13 stranica.
Bez ikakve namjere da autorici napravim medvjeâu uslugu (u ispravnom znacenju ovoga frazema, a ne u pogresnom ciju je upotrebu potvrdila u svom eksperimentu) mogu zakljuciti da je rijec o vaznom djelu koje ée ostaviti neizbrisiv trag u hrvatskoj znanosti.
Mnogo je razloga za to: (1) knjiga predstavlja hrvatskom jezikoslovlju nedovoljno poznatu disciplinu - lingvokulturologiju te vrlo podrobno, jasno i pregledno iznosi njezine teorijske postavke, terminologiju i metodologiju; (2) knjiga je utemeljena na opseznom istrazivanju u koji je ukljucen velik broj izvornih govornika, a i metode istrazivanja u obliku verbalnih asocijacija takoder predstavljaju novitet; (3) knjiga pristupa proucavanju frazema s novog aspekta, lingvokulturoloskog, koji omoguéuje detektiranje i prezentaciju kulturne konotacije frazema; (4) knjiga donosi kulturne informacije relevantne za jezicno-kulturne zajednice triju naroda, Hrvata, Rusa i Nijemaca; (S) knjiga ima i leksikografski znacaj, sadrzi trojezicni ideografski rjecnik i trojezicni rjecnik asocijacija, takoder nepoznate (ili nepostojeée) u hrvatskoj leksikografiji.
Ana Vasung
