CC BY
9Recenzija
UDC 81'27(049.3) 811.16/.17(091)(049.3)
JEZIKNASI/ILINJIHOV- INAUGURACIJA POREDBENOG POVIJESNOG SOCIOLINGVISTICKOG PRISTUPA NA PRIMJERU STANDARDIZACIJE JUZNOSLAVENSKIH JEZIKA
(Anita Peti-Stantic: Jezik nas i/ili njihov: Vjezbe izporedbenepovijesti juznoslavenskih standardizacijskih procesa, Srednja Europa, 2008, 495 str.)
Objavljivanje knjige Jezik nas i/ili njihov Anite Peti-Stantic nije znacajno iskljucivo za slavistiku, nego i za filologiju uopce, prvenstveno zbog interdisciplinarnosti i inovativnosti na metodoloskom planu. Rijec je o pionirskom radu na podrucju poredbene povijesne standardologije, mladoga podrucja unutar sociolingvistike u kojem se primjenjuju novi pristup i donose potpunija tumacenja u usporedbi s tradicionalnim metodama. Autorica Anita Peti-Stantic je profesorica na zagrebackom Filozofskom fakultetu, zaposlena na Odsjeku za juznoslavenske jezike i knjizevnosti, a njezini su interesi, uz dugogodisnje bavljenje klitikama, usmjereni prvenstveno na poredbenopovijesne jezikoslovne teme te standardologiju juznoslavenskih jezika, sto je ujedno i tema njezine nove knjige.
Ovo djelo svojim upecatljivim naslovom neodoljivo asocira na dobro poznate sintagme iz naziva standardnoga jezika bivse drzave. Ipak, pogled na sadrzaj jasno ukazuje na to da je autorica tim naslovom mislila na nesto sasvim drugo, sto se vidi i u zakljucnom poglavlju knjige, gdje objasnjava zasto je svoju knjigu odlucila upravo tako nasloviti. Autorica istice da jezici ovise o okolnostima u kojima nastaju i oblikuju se. Razumijevanje polozaja, razvoja, uloga i pripadnosti jezika ovisi o kontekstu i perspektivi promatranja, a isto pravilo vrijedi i u slucaju interpretacije ovoga naslova. Njegovom viseznacnoscu ona zeli uputiti na viseznacnost jezika u smislu njihovih pripadnosti i uloga u razlicitim periodima, pozicije tumacenja, poimanja i prisvajanja u bilo kojem smislu. Ukratko, sve su te 'viseznacnosti' jezika tema ove knjige, prikazane na primjerima standardizacijskih procesa juznoslavenskih jezika tijekom 17. i 18. stoljeca. Podnaslovom Vjezbe iz poredbene povijesti juznoslavenskih standardizacijskih procesa autorica zeli naglasiti da je povijesna
sociolingvistika mlada 'neuhodana' disciplina koja jos uvijek nema jasno definirane metode proucavanja, stoga knjigu simbolicno naziva vjezbom.
Ovo djelo bavi se jezicima s povijesnog i sociolingvistickog stajalista. U njemu su prikazane i problematizirane teme koje se ticu standardizacijskih procesa zapadnih juznoslavenskih jezika tijekom njihovih povijesti. Poredbeno proucavanje ove jezicne skupine iznimno je zanimljivo, ne samo zbog genetske i tipoloske srodnosti, nego i zbog medusobnih dodira i preklapanja tijekom (pred)standardizacijskih procesa. Kako je poredbena povijesna standardologija potpuno novo podrucje koje jos uvijek nema razvijenu metodologiju, upravo je pokusaj njezina uspostavljanja ono sto ovu knjigu cini znacajnom. Autorica naglasava nedovoljnu razvijenost discipline i zbog toga velik dio knjige posvecuje teorijskim pitanjima koja su neophodna za njezin daljnji razvoj. Osim toga, uz nastojanje da se razumijevanje danasnje jezicne situacije uklopi u razumijevanje standardizacijskih procesa u proslosti, autorica je prilikom izbora tema odabrala neka pitanja koja na prvi pogled djeluju manje reprezentativno ili atraktivno, no opravdala je to cinjenicom da je rijec o nedovoljno obradenim ili neopravdano zanemarenim problemima koji su bitno utjecali na standardizacijske smjernice.
Prva tri poglavlja knjige pokusavaju odgovoriti na pitanje odgovarajucih metoda i temeljnih teorijskih postavki discipline. U prvom poglavlju autorica naglasava vaznost sociolingvistickog poredbenog pristupa izdvajajuci interdisciplinarnost kao bitnu sastavnicu svoga metodoloskoga pristupa. Istice da ova knjiga nije i ne zeli biti tradicionalno shvacena poredbenolingvisticka knjiga, nego zeli pruziti potpuniju sliku medusobnih odnosa proucavanih jezika i zajednica, preplitanjem povijesnih, socioloskih i lingvistickih spoznaja. Umjesto primjene tradicionalne genetske, tipoloske i kontaktne metode prikazani su prije svega sociolingvisticki kontakti u drustvenom i kulturoloskom kontekstu, cime se nudi slika funkcioniranja jezika u svoj njegovoj punini. To se pokazalo posebno zanimljivim na primjeru juznoslavenskih jezika koje karakteriziraju brojni kontakti njihovih govornika, 'pokrivenost' hijerarhijski visim jezicima te medusobna povezanost i odnosi kroz povijest. Ova knjiga se ne bavi analizom jezicnih obiljezja, nego usporednim proucavanjem povijesti jezika i zajednica koje su se njima sluzile, cime autorica nastoji utvrditi paradigmu misljenja o jezicima tijekom njihovih povijesti.
U drugom i trecem poglavlju autorica uz teoriju uvodi i konkretne primjere juznoslavenskih jezika na temelju kojih polemizira s uvrijezenim stavovima i doraduje postojece definicije i metode. Ovaj dio knjige je, cini se, prvenstveno namijenjen studentima i koristan je u smislu upoznavanja citatelja s osnovnim pojmovima i terminologijom discipline. Posebna
paznja je posvecena definicijama pojmova jezicne zajednice, knjizevnog i/ili standardnog jezika, visejezicnosti i tekstualne nadgradnje. Na kraju poglavlja je predstavljen Danteov tekst o puckom jeziku koji autorica smatra neizostavnim zbog toga sto je presudno odredio putove svih jezicnih standardizacija u zapadnom kulturnom krugu. U nastavku slijedi prikaz konceptualnih i teorijskih tumacenja pojmova sinkronije i dijakronije i njihove primjene te tumacenje pojmova Slavia romana i Slavia othodoxa, odnosno prikaz kulturno-civilizacijskih relacija na juznoslavenskom podrucju pod jurisdikcijom Rimokatolicke crkve i Srpske pravoslavne crkve.
Drugi dio knjige posvecen je konkretnim temama vezanim uz juznoslavensko podrucje. Autorica istice da izbor tema koje obraduje mozda ne bi bio reprezentativan kada bi se radilo o knjizi koja zeli pokriti cjelokupnu standardolosku problematiku spomenutog podrucja, no to i nije njezin cilj, nego joj je cilj postici modelativnost za buduce radove s podrucja poredbene povijesne sociolingvistike. Upravo je s toga stajalista moguce logicno opravdati izbor tema jer daljnja poglavlja jasno ukazuju na njihovu vaznost, pogotovo kada je rijec o cesto zapostavljenim aspektima standardizacije preko kojih se nerijetko olako prelazilo. Prva takva tema jesu liturgijski tekstovi, prvenstveno molitvenici i propovjedni tekstovi kao poveznice izmedu jezika 'obicnog puka' i jezika 'visoke knjizevnosti' njihova doba. Autorica ukazuje na njihov utjecaj u (pred)standardizacijskim procesima te na znacenje propovjednika ciji su stavovi o jeziku u 17. i 18. stoljecu imali izravan utjecaj na oblikovanje stava naroda o onome sto je jezicno prihvatljivo. Poglavlje uz to ukljucuje i primjere tekstova preuzete iz izvornika te njihovo tumacenje.
Nakon prikaza vaznosti uloge koju su odigrali liturgijski tekstovi u standardizacijskom procesu autorica istrazuje i poredbeno analizira skolstvo i njegovo uredenje na podrucju Slavia romana i Slavia orthodoxa. Pri tome obrazovanje odreduje kao temeljnu pretpostavku razvoja knjizevnog jezika i kao mjerilo njegove mogucnosti. Intelektualna nadgradnja ostavila je znacajan trag na osnovici, leksiku, sintaksi i drugim jezicnim razinama, zbog cega je autorica, smatrajuci to vaznim za razumijevanje standardizacijskih procesa, u knjizi prikazala sustav skolstva od srednjeg vijeka do prosvjetiteljstva i romantizma. Posebna paznja je posvecena razlikama izmedu crkvene i drzavne uprave nad skolskim sustavom koja se prije svega ocituje u stupnju obveznosti drzavnog skolstva u odnosu na crkveno, sto izravno rezultira razlikom u broju obrazovanih.
Sljedece poglavlje bavi se pisarima i pisarskim kancelarijama te tiskarima i tiskarstvom, buduci da su te aktivnosti uvelike pridonijele prosirenosti uknjizenih tekstova u narodu i uopce razmicanju granica
knjizevnoga jezika i kulture. Prikazano je nekoliko slucajeva koje je autorica smatrala posebno zanimljivima: pisarske kancelarije u Dubrovniku, protestantsko tiskarstvo, tiskara Janeza Krstnika Mayra i Vitezoviceva tiskara - na podrucju Slavia romana, dok je jedno potpoglavlje posveceno prepisivackoj, pisarskoj i tiskarskoj djelatnosti u srpskim zemljama u periodu od 16. do 18. stoljeca. Sve navedeno omogucilo je poredbenu analizu situacije na podrucju pod jurisdikcijom Rimokatolicke i Srpske pravoslavne crkve.
U posljednjem poglavlju je prikazano djelovanje nekoliko kulturnojezicnih krugova i istaknutih pojedinaca koji su utjecali na oblikovanje i razumijevanje odnosa izmedu drustvenih zajednica i jezika na juznoslavenskom podrucju. Autorica se odlucila baviti onim krugovima i pojedincima ciji doprinos, po njenoj procjeni, nije pravomjerno obraden u literaturi iz razlicitih razloga, a medu njima su: Vinko Pribojevic, Markantum de Dominis, Zoisov krug, ozaljski krug te krug koji se formirao izmedu Valvasora i Vitezovica. U kratkim crtama je predstavljena i jezicna situacija u Srbiji druge polovice 18. stoljeca i proces razvoja temelja za prihvacanje narodnog jezika kao osnove za buduci standard. Najopseznije potpoglavlje u ovoj cjelini bavi se prosvjetiteljem Zigom Zoisom i njegovim utjecajem na odnos citatelja i teksta u Sloveniji krajem 18. stoljeca. Cilj Zoisova kruga je bio unapredivanje struka, obrazovanja, slovenskog jezika, literature i kulture te budenje nacionalne svijesti. Kao jedna od posebno zanimljivih aktivnosti kruga istice se rad na prakticnim prirucnicima i drugim tekstovima namijenjenima puku. Autorica je u knjizi poblize prikazala kalendare i pratike s razlicitim prilozima, prirucnike o pcelarstvu, porodiljstvu, veterini i kulinarstvu, koji su nastali kao rezultat Zoisove aktivnosti.
U knjizi je prije zakljucka naveden popis jezikoslovnih djela objavljenih u juznoslavenskim zemljama od 16. do prve polovice 19. stoljeca, koji zajedno s bogatom bibliografijom, predstavlja koristan izvor za buduca istrazivanja
Knjiga Jezik nas i/ili njihov znacajna je iz vise razloga: kao pionirsko djelo nove lingvisticke discipline koje nudi metodoloske temelje za buduca istrazivanja i koja inaugurira nove pristupe; kao djelo koje progovara o nizu tema koje su standardoloski znacajne, ali su iz razlicitih razloga zanemarivane; kao strucno izveden rad koji ce biti koristan znanstvenicima i studentima koji se bave juznoslavenskim jezicima, kulturom i knjizevnoscu.
Virna Karlic
