CC BY
6Philological Studies 17,1, (2019) 73-82
UDK: 81'42+82.02 doi: 10.17072/1857-6060-2019-17-1-73-82
IDIOMATIKA AVANGARDE: ID CARD IDIOMA U AVANGARDNOM DISKURSU1
Irina V. Zykova
Institut za lingvistiku Ruska akademija znanosti, Moskva, Rusija
Kljucne rijeci: metoda identifikacije idioma, idiomatika, avangardni diskurs, jezicni eksperiment, kubofuturizam, manifest, ID card avangardnoga idioma.
Sazetak: Ovaj se clanak bavi problemom identifikacije idioma u specificnom prostoru umjetnicko-eksperimentalnog stvaralastva - u avangardnom diskursu. Istrazivanje se provodi na gradi manifesta ruskih kubofuturista od 1910-ih do pocetka 1920-ih godina posvecenih pitanjima oblikovanja novoga umjetnickog jezika u knjizevnosti i umjetnosti. Kao rezultat analize okvira „idioma" utvrduju se kategorijalna obiljezja pravih avangardnih idioma koji zajedno cine ID card (ili „identifikacijsku iskaznicu") idioma u avangardnom diskursu. U clanku se donose definicije kljucnih pojmova istrazivanja, odnosno pojmova „idiomatika avangarde" i ,ID card avangardnoga idioma".
IDIOMATICS OF THE AVANT-GARDE: ELABORATING THE IDIOM ID CARD IN THE AVANT-GARDE DISCOURSE
Irina V. Zykova
Institute of Linguistics Russian Acsdemy os Science Moscow, Russia
1 Istrazivanje je provedeno uz potporu Ruskog fonda za fundamentalna istrazivanja (projekt br. 18-012-00134) na Institutu za jezikoslovlje Ruske akademije znanosti. Izvorna publikacija: Зыкова, Ирина В. (2018). Идиоматика авангарда: Id card идиомы в авангардном дискурсе. В Когнитивные исследования языка. Вып. XXXV: Взгляд в будущее: новые перспективы когнитивных исследований языка. О.К. Ирисханова (Гл. ред.). Тамбов: Издат. дом «Державинский». 210-219.
Key words: method of idiom identification, idiomatics, avant-garde discourse, language experiment, cubo-futurism, manifesto, ID of the avant-garde idiom.
Summary: The paper sets out to explore the problem of the idiom identification in the avant-garde discourse. In particular, the research is aimed at studying the frame of "idiom" in the cubo-futurists' manifestoes of the 1910th - the beginning of the 1920s that are devoted to the issues of linguistic creativity in the literary or artistic activity. As a result, the main categorial characteristics of the avant-garde idioms proper have been established; such key notions of the present study as "idiomatics of the avantgarde" and "the avant-garde idiom ID card" have been elaborated.
Pod idiomatikom avangarde u nasem se istrazivanju podrazumijeva ukupnost razlicitih sredstava (verbalnih i neverbalnih) koja su avangardisti ciljano sastavili kao rezultat svojih eksperimenata, a u cijoj su osnovi estetska i pragmaticka namjera da se oblikuje novi jezik knjizevnosti i umjetnosti (detaljnije vidi u: (Зыкова, Соколова, 2019; Соколова, 2018)). Iz te siroke definicije proizlazi prije svega da je idiomatika avangarde slozena pojava koja obuhvaca idiomatiku dvaju razlicitih semiotickih oblika koji uzajamno djeluju jedan na drugog. To su verbalna idiomatika i neverbalna idiomatika. Nuznost uzimanja u obzir hiperonimsko-hiponimskih odnosa medu navedenim fenomenima ukazuje na svrsishodnost uporabe sljedecih triju termina koji objasnjavaju njihovu uzajamnu hijerarhijsku povezanost. Kao prvo to je idiomatika avangardei, tj. idiomatika avangarde u sirokom smislu. Kao drugo to je idiomatika avangarde2, tj. verbalna idiomatika. I kao trece to je idiomatika avangarde3, tj. neverbalna idiomatika. Posvetimo li se proucavanju idiomatike avangarde2, polazimo od pristupa razradenog u nasemu istrazivanju prema kojem je to ukupnost verbalnih sredstava dviju osnovnih kategorija. U prvu kategoriju ulaze pravi avangardni idiomi, odnosno jezicne jedinice sa strukturem sintagme (a mogu imati i strukturu rijeci i recenice) koje su svjesno sastavljene kao rezultat jezicnih eksperimenata u knjizevnoj avangardi. Drugu kategoriju cine „tradicionalni" frazemi razlicitih strukturno-funkcionalnih obiljezja koji se (eksperimentalno) rabe u djelima knjizevne avangarde u okazionalnim (ili modificiranim), ali isto tako i u uobicajenim oblicima, primjerice: rus. tjanut' kanitel'2 > Esli moe robkoe dopuscenie /Cto zoloto, kotoroe vy tjanuli, kogda smejas' rasskazyvali o ljubvi / <... > Spravedlivo <... > (V. Hlebnikov, „Krymskoe"), rus. vek vekovat' > Vekuja svoj vek v ogneletnyh venkah
2 Ruski frazem тянуть канитель (dosl. vuci srmu) ima znacenje 'odugovlaciti, razvlaciti, petljati'. (op.prev.)
(V. Hlebnikov, „I deva vekinja, vekinja v vekah"). Если мое робкое допущение / Что золото, которое вы тянули, когда смеясь рассказывали о любви / <...> Справедливо <...> (V. Hlebnikov, Крымское Krimsko), rus. век вековать3 > Векуя свой век в огнелетных венках (V. Hlebnikov, И дева векиня, векиня в веках). Pristup tumacenju idiomatike avangarde koji predlazemo graficki je prikazan u shemi 1.
Shema 1. Sustavniprikazpojma „idiomatika avangarda"
U sredistu je zanimanja ovoga clanka razrada metode identifikacije pravih avangardnih idioma pa stoga uvodimo pojam JD card idioma" (ili drugim rijecima „identifikacijska iskaznica" idioma) u avangardnom diskursu. Pod pojmom JD card idioma" podrazumijevamo odredenu skupinu kategorijalnih obiljezja koja legitimiraju ili potvrduju tu specificnost verbalnih oblika upotrijebljenih u djelima knjizevne avangarde u skladu s kojom se oni onda identificiraju kao posebna kategorija idioma, odnosno kao pravi avangardni idiomi. Iz toga proizlazi da ID card zapravo ima dvije funkcije koje se medusobno nadopunjuju: identifikacijsku koja omogucuje da se status neke jezicne jedinice verificira kao avangardni, i „propustajucu " koja omogucuje da odredena jezicna jedinica postane ili ne postane dijelom eksperimentalne (avangardne) idiomatike.
Kao sto je poznato, avangarda predstavlja ukupnost raznovrsnih novatorskih pokreta i usmjerenja u knjizevnosti i umjetnosti prve polovice 20. stoljeca. Mi se u prvome redu bavimo analizom knjizevnih djela
3 Ruski frazem век вековать (dosl. vijek vjekovati) ima znacenje 'vjekovati, dugo zivjeti'. (op.prev.)
kubofuturista koji su udarili temelj ruske avangarde i koji su odigrali znacajnu ulogu u razvoju avangardnoga pokreta u ruskoj umjetnickoj kulturi pocetka 20. st. S ciljem utvrdivanja kategorijalnih obiljezja pravih avangardnih idioma analizirali smo manifeste od 1910-ih do pocetka 1920-ih godina koje su sastavili predstavnici kubofuturizma (V. Hlebnikov, D. i N. Burljuk, A. Krucenyh, V. Majakovskij, B. Livsic, K. Malevic i dr.). U svrhu istrazivanja odabrana su 24 manifesta u kojima se naglasavaju ili isticu problemi lingvistickoga poretka i u kojima se razraduje program temeljen na novom pristupu iskoristavanju potencijala jezicnoga sustava u knjizevnom stvaralastvu. Ili, kako to naziva V. Hlebnikov, nastaje „znanost rjecotvorstva". Izbor manifesta kao empirijske grade bio je uvjetovan ponajprije cinjenicom da se manifest smatra sredisnjim zanrom avangarde u kojem se ispreplicu osnovne karakteristike drustveno-politicke suvremenosti i kljucne postavke novoga jezika i estetike (vidi detaljnije u: (Зыкова, Соколова, 2019)). Manifest je ishodisna tocka stvaranja citavih umjetnicko-filozofskih sustava (ЭРА 2018) u kojima se razraduju mehanizmi kubofuturista za razumijevanje bîti jezicnoga stvaralastva, a istodobno je manifest i mjesto prakticne realizacije te njihove orijentiranosti.
Koristeci metodu semantike okvira (eng. frame semantics) detektirali smo kategorijalna obiljezja pravih avangardnih idioma u odabranim manifestima. U istrazivanju se provodi analiza okvira „idiom" te se zahvaljujuci njoj rekonstruira mehanizam idiomatizacije u kubofuturista koji se odrazava u nacelima stvaranja idioma kao rezultat jezicnoga eksperimenta.
U nacinu shvacanja okvira oslanjamo se na radove Ch. Fillmorea (1983), M. Minskog (1979), E. G. Beljaevske (2014), V. Z. Dem'jankova (1996) i dr. Polazna tocka u istrazivanju okvira „idiom" jest tvrdnja E. G. Beljaevske da „tijekom lingvisticke analize okvir valja rekonstruirati ne na temelju semantike (leksickih) jedinica koje cine okvir nego na temelju prethodnoga konstruiranja znanja o odgovarajucem fragmentu stvarnosti uz pomoc logicke inferencije (...)." Drugim rijecima, „najprije treba odrediti logicku matricu koja odrazava fragment stvarnosti, a tek potom odrediti koje su „celije" matrice popunjene (...) jezicnim jedinicama, a koje nisu." (Беляевская, 2014: 15).
U nasem istrazivanju prilikom odredivanja „logicke matrice" polazimo od suvremenih znanstvenih spoznaja o idiomu i kategorijalnih obiljezj a jezicnih jedinica te kategorije koja se izdvajaju u suvremenoj lingvistici te uzimamo u obzir nacelno nove ideje o jezicnom stvaralastvu i lingvoestetskim kanonima koja futuristi i kubofuturisti zagovaraju u svojim manifestima. Kao rezultat analize izdvojili smo 15 atributa (eng. slot) u strukturi okvira „idiom": „nejednorjecnost", „slikovitost", „(subjektivno) percipirana originalnost", „neprozirnost", „uvrijezenost", „reprodukcija u
gotovom obliku", „dekompozicionalnost", „ekspresivnost", „usloznjen nacin upucivanja na denotat", „apstrakcija", „nemogucnost (doslovnoga) prijevoda na druge jezike", „alogicnost", „usmjerenost na deautomatizaciju percepcije", „aforisticnost" i „medusemioticnost".
Provedeno je istrazivanje pokazalo da se atributi medusobno razlikuju po nizu parametara. Kao prvo, razlikuju se po razlicitim stupnjevima (visokom, srednjem, niskom) fokusiranja u avangardnim manifestima, o cemu svjedoce (a) ucestalost referiranja predstavnika kubofuturizma na pojave koje stoje iza njih, (b) stupanj njihove konceptualne razradenosti i jezicne ekspliciranosti. Kao drugo, razlikuju se po razlicitoj (potpunoj, djelomicnoj ili nultoj) lojalnosti tekstova manifesta kategorijalnom obiljezju idioma koje predstavlja odredeni atribut. I naposljetku, kao trece, razlikuju se po razlicitom stupnju autonomnosti u opcoj strukturi okvira sto omogucuje izdvajanje relativno autonomnih atributa i klasternih atributa, tj. onih koji se razlikuju tjesnjim medusobnim vezama, i koji se zbog te cinjenice mogu grupirati. Navest cemo neke primjere.
Dakle, atribut „(subjektivno) percipirana originalnost" odlikuje se visokim stupnjem istaknutosti u tekstovima proucavanih manifesta, a za njega je karakteristicna potpuna lojalnost manifesta kategorijalnom obiljezju idioma koji se prenosi tim atributom. Treba naglasiti da se to obiljezje u najvecoj mjeri odnosi na vanjski oblik jezicne jedinice (na njezinu strukturu). Kako bi se konkretno obiljezje ostvarilo, potrebno je, prema rijecima V. Majakovskoga, „skrsiti ledomat kojekakvih kanona koji od nadahnuca pravi led"4, „slomiti stari jezik, nemocan dostici skok zivota"5 („Kaplja katrana" rus. „Капля дегтя"). Pritom prema V. Hlebnikovu „rjecotvorstvo ne narusava jezicne zakonitosti" („Nasa osnova" rus. „Наша основа"). U skladu s vrstom nastale destrukcije odnosno preinake, „originalnost" se moze okarakterizirati kao fonetska (zvukovna), graficka, morfoloska, sintakticka, i kao originalnost slaganja rijeci. U jezicne oblike, „mocne zbog svoje neocekivanosti", V. Hlebnikov ubraja, na primjer, sintagme kao sto su ceta nebedej, inesa sedyh vremen, dyr bul scyl6 (Ibid.). Kubofuturisti demonstriraju „stvaranje" „cudnih 'besmislenih' spojeva rijeci i slova", „bizarnih domisljatih sintagmi", potrebu „da se rijeci spajaju na novi nacin "; tvrde da „sto vise nereda unesemo u ustroj recenice - tim bolje". Pozivaju na rasklimavanje gramatike i sintakse, na raznovrsne „nepravilnosti u govornoj produkciji", na „neocekivanu tvorbu rijeci", na stvaranje „neocekivanih poredbi" i jezicnih jedinica za koje je karakteristicna ,.glasovna neocekivanost", na prosirivanje mogucnosti slaganja rijeci. B.
4
4 rus.
5 rus.
6 rus.
„смять мороженицу всяческих канонов, делающую лед из вдохновения"
„ сломать старый язык, бессильный догнать скачь жизни ".
чета небедей, инеса седых времен, дыр бул щыл.
Livsic smatra „najvisim nacinom tvorbe onaj u kojemu se rijeci spajaju slijedeci unutarnje zakone, slobodno se kristaliziraju po vlastitim osima, i ne traze srocnost s poretkom pojava vanjskoga svijeta ili mojega lirskog 'ja'" („U utvrdi revolucióname rijeci" rus. „В цитадели революционного слова"). Po misljenju kubofuturista „istinska poezija nema nikakve veze s pravopisom i dobrim slogom" („Pjesnicka nacela" rus. „Поэтические начала"). Prema rijecima N. Burljuka, „mnoge ce rijeci ozivjeti u novim konturama" („Supplementum pjesnickomu kontrapunktu" rus. „Supplementum к поэтическому контрапункту"). Kubofuturisti smatraju da je „lapsus linguae" - „kentaurpoezije", da „umjetnostpogreske sjenci ono sto se gradi jednako kao i akademski jezik" („Pjesnicka nacela", „Supplementum pjesnickomu kontrapunktu"). V. Hlebnikov smatra da tiskarska pogreska daje „slobodu od ovoga svijeta", ona ,je jedna vrsta kolektivnoga stvaralastva" i „moze ju se pozdraviti kao zeljenu pomoc umjetniku" („Nasa osnova"). Kubofuturisti naglasavaju znacajnu ulogu autorova rukopisa i protive se uporabi stranih rijeci kao i oponasanju stranoga, istodobno pozivajuci na stvaranje „novih domacih rijeci" („Novi putovi rijeci" rus. „Новые пути слова"). U skladu s time u manifestima se izdvaja i vrsta „(subjektivno) percipirane originalnosti" jezicne jedinice kao sto je njezina kulturna (ili nacionalna) posebnost.
Kao drugi primjer mozemo promotriti atribut „aforistiCnost". Lingvokognitivna analiza otkriva nam srednji stupanj fokusiranja ovoga atributa, ali istovremeno i potpunu lojalnost avangardnih manifesta kategorijalnom obiljezju idioma koje se prenosi ovim atributom. O relevantnosti potonjega osobito svjedoce sljedeca verbalna sredstva: fraza „kako bi se pisalo i gledalo u tren oka", poziv da se izbjegava dosadno rastegnuto pripovijedanje, da je „zaum najkraca umjetnost, kako po trajanju od percepcije do reproduciranja, tako i po svojemu obliku" („Rijec kao takva" rus. „Слово как таковое", „Deklaracija zaumnoga jezika" rus. „Декларация заумного языка"). Osim toga, V. Hlebnikov ustraje na stvaranju „izravnih rijeci" i odbijanju koristenja „slozenih i lomljivih opisnih izraza" koji povecavaju „tracenje svjetskoga razuma na vrijeme posveceno razmisljanju" („Nasa osnova").
Treba obratiti pozornost i na klasterne atribute okvira „idiom" kao sto su „nejednorjecnost" i „usloznjeni nacin upucivanja na denotat". Provedena analiza otkriva veliko zanimanje kubofuturista za razradu novih nacela i postupaka kovanja sintagmi razlicitih strukturno-funkcionalnih razreda. Medutim, u analiziranim tekstovima nismo pronasli informacije o prioritetu ili preferiranju sintagmi, ili pak njihovoj znacajnijoj ulozi u umjetnickom (pjesnickom) stvaralastvu u usporedbi s rijecima. Ta nas cinjenica dovodi do zakljucka da analizirani atributi imaju nizak stupanj fokusiranja, a lojalnost
tekstova manifesta kategorijalnim obiljezjima idioma moze se okarakterizirati kao djelomicna.
Poopcavanjem podataka dobivenih analizom 15 atributa u strukturi okvira „idiom", i uzimajuci u obzir pristup za razumijevanje idiomatike avangarde koji smo razradili i predstavili na pocetku ovog clanka, formirali smo ID card (identifikacijsku karticu) idioma u avangardnom diskursu u obliku tablice u kojoj se donose informacije o svakom analiziranom obiljezju idioma. Te informacije omogucuju da se izgradi sustavna hijerarhija kategorijalnih obiljezja i da se procijeni polozaj i uloga svakog od tih obiljezja u hijerarhiji, a u cjelini ona otkriva tipolosku karakteristiku skupine pravih avangardnih idioma (skraceno PAI). Prikazat cemo fragment zajednicke identifikacijske kartice idioma (ID card) s informacijama za osam atributa okvira „idiom" (tablica 1).
Tablica 1. ID card idioma u avangardnom diskursu (fragment)
Atribut okvira „idiom" Stupanj fokusiranja Lojalnost obiljezju Status kategorijalnoga obiljezja za skupinu PAI
„(subjektivno) visok potpuna osnovni/dominantni
percipirana originalnost"
„aforisticnost" nizak potpuna sporedni/izborni
„nejednorjecnost" nizak djelomicna osnovni/dominantni
„usloznjen nacin nizak djelomicna sporedni/izborni
upucivanja na denotat"
„usmjerenost na deautomatizaciju visok potpuna osnovni/dominantni
percepcije"
„uvrijezenost" visok nulta sporedni/izborni
„neprozirnost" visok potpuna osnovni/dominantni
„ekspresivnost" visok potpuna osnovni/dominantni
Proucavanj e manifesta kubofuturista posvecenih razradi novih koncepcij a jezika i nacela umjetnickoga stvaralastva te poopcavanje dobivenih podataka rezultiralo je sljedecim osnovnim (kategorijalnim) obiljezjima pravih avangardnih idioma: (subjektivno) percipirana originalnost, slikovitost, ekspresivnost, neprozirnost, alogicnost, usmjerenost na deautomatizaciju
percepcije, medusemioticnost. Prema nasem misljenju ostala se obiljezja idioma mogu smatrati sporednima ili fakultativnima.
Kao sto se navodi vise u tekstu, kubofuturisticka teorijska ispitivanja u manifestima koja se ticu nacela pjesnickoga novatorstva povezuju se s prakticnom realizacijom jezicnih eksperimenata. Stoga je sljedeci korak u istrazivanju njihovo izdvajanje u analiziranim manifestima i pronalazenje pravih avangardnih idioma.
Na primjer, u manifestu V. Hlebnikova „Nasa osnova" sintagme kao sto su hrebty jazykovogo molcanija, gluhonemye plasty jazyka, gamma budetljanina, „lysyj jazyk", ceta nebedej, dolina jazyka, laskovyj peter, putejcy jazyka, vraceso zamirnoj voli, samovitoe slovo, jazykovoe molcanie, ce vody7 i dr. vrijede sukladno razradenoj identifikacijskoj kartici kao pravi avangardni idiomi (v. na primjer kontekst: „ Celavi jezik" izdancimapokriva svoje poljane; Rjecotvorstvo je prasak jezicne sutnje, gluhonijemih slojeva jezika). U nasem se istrazivanju pokazalo vaznim da se popunjavanje identifikacijske kartice za svih 15 kategorickih obiljezja koji su u nju ukljuceni i njihova relevantnost za svaki pojedini avangardni idiom moze razlikovati. Promotrimo primjere.
Dakle, usporedba identifikacijske kartice sljedecih triju idioma: gluhonemye plasty jazyka, gamma budetljanina i vraceso zamirnoj voli, pokazuje prisutnost svih osnovnih kategorijalnih obiljezja: „nejednorjecnost", „(subjektivno) percipirana originalnost", „slikovitost", „izrazajnost", „neprozirnost", „alogicnost", „usmjerenost na deautomatizaciju percepcije". Ipak, kod navedenih se idioma primjecuju razlike u manifestiranju obiljezja, na primjer „(subjektivno) percipirana originalnost". Za sve je tri jedinice karakteristicno originalno slaganje njihovih komponenti. Medutim, u slucaju idioma gluhonemye plasty jezika (hrv. gluhonijemi slojevi jezika) stupanj te originalnosti nizi je nego u ostala dva slucaja jer njegovu osnovu cini relativno uvrijezeni spoj rijeci plasty jazyka (hrv. slojevi jezika).
Osim toga, u avangardnih idioma koje usporedujemo na razlicit se nacin izrazava i obiljezje „usmjerenost na deautomatizaciju percepcije" cija se stupnjevitost moze prikazati na sljedeci nacin: gluhonemye plasty jezika -niski stupanj izrazenosti obiljezja, gamma budetljanina - stupanj izrazenosti visi je od srednjega, vraceso zamirnoj voli - visoki stupanj izrazenosti obiljezja.
Treba obratiti pozornost i na obiljezje „neprozirnost" koje je takoder varijabilno. Znacajan je intenzitet manifestacije toga obiljezja u slucaju
7 rus. хребты языкового молчания, глухонемые пласты языка, гамма будетлянина, „лысый язык", чета небедей, долина языка, ласковый петер, путейцы языка, врачесо замирной воли, самовитое слово, языковое молчание, че воды.
idioma vraceso zamirnoj voli zahvaljujuci rijecima vraceso i zamirnoj jer tih rijeci nema u leksickom fondu ruskoga jezika pa je samim time tesko dekodirati njihovo znacenje. Nesto je manje znacajan u slucaju idioma gamma budetljanina jer je rijec gamma iz njegova sastava zabiljezena u rjecniku, a znacenje je rijeci budetljanin „semanticki motivirano, to jest izvodi se iz znacenja njezinih komponenti. I moglo bi se reci da je za idiom gluhonemye plasty jezika karakteristican beznacajan intenzitet manifestacije promatranoga obiljezja jer su znacenja svih leksema koji ga tvore poznata i razumljiva.
Znakovito je i to da se idiom gamma budetljanina reproducira u promatranom manifestu cetiri puta te u jednoj od svojih reprodukcija ima oblik gamma budetljan, sto je dokaz aktualizacije fakultativnih kategorijalnih obiljezja kao sto su „reprodukcija u gotovom obliku", „uvrijezenost" i „dekompozicionalnost".
Kako bismo rezimirali sve do sada receno, smatramo vaznim naglasiti da je ID card (identifikacijska iskaznica) idioma u avangardnom diskursu svojevrsni slozeni „navigacijski" i „identifikacijsko-propustajuci" sustav koji omogucuje da se u tako raznolikom i raznovrsnom prostoru jezicnih (eksperimentalnih) inovacija avangardista pretrazuju ili odabiru posebne jedinice na strukturnom, semantickom i pragmaticnom planu, odnosno da se pretrazuju ili odabiru pravi avangardni idiomi. Pomocu identifikacijske kartice (ID card) otkrivaju se i razlike izmedu pravih avangardnih idioma cije usporedivanje omogucuje da se odrede jezgra i periferija te kategorije, te da se „uhvate" trenutak i dinamika prijelaza jedinica iz periferije te kategorije u kategoriju „tradicionalnih" frazema, ili, drugim rijecima, u frazeoloski fond jezicnoga sustava.
Literatura
Беляевская, Е. Г. (2014). Методы анализа лексической семантики в когнитивной лингвистике. В Вестник МГЛУ. No 20 (706). 9-21.
Демьянков, В. З. (1996). Фрейм. В Краткий словарь когнитивных терминов. Е.С. Кубрякова (Ред.). Москва: Изд-во МГУ. 187-189.
Зыкова, И. В., Соколова, О. В. (2019). Языковой эксперимент как установка на идиоматизацию в манифестах кубофутуристов: Идиоматика авангарда. В Вопросы когнитивной лингвистики. (U tisku.)
Минский, М. (1979). Фреймы для представления знаний. Москва: Энергия.
Соколова, О.В. (2018). Идиоматика авангарда: история вопроса и современный подход. В Когнитивные исследования языка. Вып. XXXV: Взгляд в будущее: новые перспективы когнитивных исследований языка. 263-271.
Филлмор, Ч. (1983). Основные проблемы лексической семантики. В Новое в зарубежной лингвистике. Вып. XII: Прикладная лингвистика. Москва: Радуга. 74-122.
ЭРА - Энциклопедия русского авангарда. URL: http://rusavangard.ru/online/ (Datum posjeta: 10.04.2018).
Prijevod: Jelena Huzanic
References
Belyaevskaya, E.G. (2014). Metody analiza leksicheskoy semantiki v kognitivnoy lingvistike [Methods of analysis of lexical semantics in cognitive linguistics]. In Vestnik Moskovskogo gosudarstvennogo lingvisticheskogo universiteta [Bulletin of Moscow State Linguistic University] No 20 (706). 9-21. (In Russian.)
Demyankov, V.Z. (1996). Freym [Frame]. In Kubryakova, E. S. (Ed.). Kratkiy slovar' kognitivnykh terminov [Brief Dictionary of Cognitive Terms]. Moscow: Izdatel'stvo Moskovskogo gosudarstvennogo universiteta. 187-189. (In Russian.)
Entsiklopediya russkogo avangarda [Encyclopedia of the Russian avant-garde]. URL: http://rusavangard.ru/online/ (accessed April 10, 2018). (In Russian.)
Fillmore, C. (1983). Osnovnye problemy leksicheskoy semantiki [The main problems of lexical semantics]. In Novoe v zarubezhnoy lingvistike. Vyp. XII: Prikladnaya lingvistika [New in foreign linguistics. Vol. XII: Applied Linguistics]. Moscow: Raduga. 74-122. (In Russian.)
Minsky, M. (1979). Freymy dlya predstavleniya znaniy [Frames for representing knowledge]. Moscow: Energiya. (In Russian.)
Sokolova, O.V. (2018). Idiomatika avangarda: istoriya voprosa i sovremennyy podkhod [Idioms of the avant-garde: background and modern approach]. In Kognitivnye issledovaniya yazyka. Vyp. XXXV: Vzglyad v budushchee: novye perspektivy kognitivnykh issledovaniy yazyka [Cognitive linguistic studies. Vol. XXXV: A Look into the future: New perspectives on cognitive language studies]. 263-271. (In Russian.)
Zykova, I.V., Sokolova, O.V. (2019). Yazykovoy eksperiment kak ustanovka na idiomatizatsiyu v manifestakh kubofuturistov: Idiomatika avangarda. [Linguistic experiment as attitude for idiomatization in the manifestos of cubo-futurists: Idioms of the avant-garde]. In Voprosy kognitivnoy lingvistiki [Questions of cognitive linguistics]. (In print.)
