CC BY
12izvorni znastveni clanak
UDC 398.3(=163.42):2-167.6
MORA, ZENSKO DEMONOLOSKO BICE, U SUVREMENIM KAZIVANJIMA HRVATA U BOSNI I HER CEGOVINI
Mirna Brkic
Sveuciliste u Mostaru, Bosna i Hercegovina
Keywords: ancient Slavic religious system, mythology of pagan Croats, Morana, modem tales of Mora among BiH Croats.
Summary: Mora is a nocturnal female demonic creature who draws her strength and life juices out of a sleeping person. Although there are different apotropes against Mora, she can be lethal, especially if her potential victims are children. When investigating this female demonic being we have to start from ancient Slavic religious system through which reconstruction do we come to Croatian pagan mythic images. Mora as a nocturnal female demon can be related to Morana, who in the ancient Slavic religious system was the godess of winter and death. Tales of Mora are still present in the storytelling of Croats in Bosnia and Herzegovina. Interpretation of modern tales of Mora recorded among BiH Croats will show how Mora from these stories significantly resembles Morana, originally a young and joyful girl and bride at a divine wedding, and later an abandoned wife and a fearsome vigilante from the Croatian pagan mythology.
U proucavanju demonoloskog zenskog bica more, koje se jos cesto javlja u suvremenim kazivanjima Hrvata BiH kao nocno zensko bice koje iz usnulog covjeka crpi snagu i zivotne sokove, moramo krenuti od praslavenskog vjerskog sustava. Tek tada ce se obrisi ovoga demonoloskog bica ukazati pred nama. Mora kao nocni zenski demon povezana je s Moranom koja u praslavenskom vjerskom sustavu slovi kao bozica zime i smrti.
Mitologiju/bajoslovlje poganskih Hrvata nitko nije zapisao. Stoga, kako navodi V. Belaj, hrvatske poganske mitske predodzbe tek treba rekonstruirati. Do hrvatskog bajoslovlja dolazi se zaobilaznim putem, tako da se prvo rekonstruiraju praslavenske i onda dobivene spoznaje primijene na hrvatske prilike (usp. Belaj, 1998:30). Na slavenskoj razini prva znacajnija istrazivanja proveli su ruski filolozi Vjaceslav Vsevolodovic Ivanov i Vladimir Nikolajevic Toporov svojim studijama o dvoboju izmedu Gromovnika i Zmije/Zmaja. Od hrvatskih im se istrazivaca pridruzuju Radoslav Katicic te Vitomir Belaj. Katiciceva i Belajeva rekonstrukcija praslavenskog vjerskog sustava dovodi nas do djece boga gromovnika
Peruna, brata i sestre, Jarila i Morane. Tako Katicic u Zelenom lugu (2010.) sustavno izlaze ono sto je bilo moguce saznati iz obrednog pjesnistva o Perunovoj djeci, bogu Jarilu i bozici Morani, mladozenji i nevjesti svete bozanske svadbe koja svakog proljeca iznova pokrece rodnost godine.
Svadba koja ce donijeti rodnost zemlji, svadba je izmedu brata i sestre. To je incestuozan brak, a incest je kod svih naroda svijeta zabranjen. No, ova se svadba odvija u bozanskom svijetu gdje vlada druga logika. Bogovima moze biti dopusteno ono sto je ljudima strogo zabranjeno. Svadba izmedu bozanskih partnera donosi rodnost i plodnost na zemlju. Potvrduju to analogni primjeri iz mitologije raznih indoeuropskih naroda, primjerice brak Zeusa i Here kod starih Grka ili veza izmedu Yame i Yami u indijskim Vedama. Rijec je bez sumnje o vrlo staroj predodzbi jer su ju osim Praindoeuropljana poznavali i drugi narodi. Potvrdena je primjerice u Egiptu (Oziris i Izida), Fenikiji (Baal i Anat), Mezopotamiji (babilonski Marduk i Astarta, sumerski Tammuz i Inanna). Uvijek je rijec o bogu vegetacije i njegovoj sestri (Belaj, 1998:207-208).
Jarilo i Morana javljaju se na pocetku vegetacijskog ciklusa u punom sjaju mladosti i snage. Iz ljubavi i bozanske svadbe proizlazi i rodnost godine. Ali sretna svadba Jarila i Morane ima i svoju mracnu, krvavu stranu. Nakon sto ju je osvojio, Jarilo ostavlja Moranu te ona, odbacena i razocarana, postaje strasna, okrutna osvetnica. U Zelenom lugu Katicic iscrpno analizira tekstove ruskih balada u kojima nevjesta pokazuje svoje strasno i okrutno lice. Izmedu ostalog zapovijeda svojoj braci da njenog nevjernog dragog ubiju „do polusmrti“ pa ce ona iz njegova tijela naciniti uporabne predmete: krevetac, svijece..., a u jednoj od navedenih pjesama djevojka cak pije krv svoga nevjernog dragog (usp.Katicic, 2010:389-396).
Kako godina protjece i blizi se zima, Jarilo i Morana gube svoje lijepo, mlado lice s pocetka godisnjeg ciklusa rodnosti. Od mladih ljubavnika i supruznika, Jarilo postaje prevarant, a Morana se ogorcena preobraca u isusenu osvetnicu. Na kraju ih oboje kao nakazne lutke iznose iz sela - Jarila okapaju ili potapaju, a Moranu, sada u liku starice, spaljuju, potapaju ili trgaju. Time se otvara put novomu „hodu kroz godinu“, kako navodi V. Belaj, novome godisnjem i vegetacijskom ciklusu od koje zavisi prezivljavanje ljudi, stoke i usjeva (usp. Katicic, 2010:389-396).
Cudna je Marina sudbina. Postupno se vesela nevjesta pretvara u opasnu zenu koja mori, Moru, Moranu, da bi se na kraju svojega zivota, kada i sama umire, posve izjednacila sa smrcu (Belaj, 1998:323).
Osvetoljubivost ostavljene Gromovnikove kceri dobro je potvrdena u slavenskoj i baltickoj predaji. Ta se opasna osvetoljubivost krije i u njezinu imenu. Praslavensko ime bozice Morana/Morena/Marena s velikom se vjerojatnoscu veze uz praslavensku leksicku porodicu odredenu korijenom
mer- 'umirati'. Jos izvornije mu je znacenje, cini se, 'drobiti', 'mrviti', 'nistiti'. Temeljan je tu praslavenski glagol merti i o od njega kauzativ moriti 'ciniti da umre', 'moriti', 'ubijati'. Ovamo idu i krace tvorbe Mora i Mara. U slavenskim predajama tako se imenuje zloduh, utjelovljenje smrti, covjeku stetan. Obje se javljaju kao opce imenice. Ruski i ukrajinski mapa znaci 'utvara', 'prividenje', bjeloruski mapa znaci 'necist', poljski mara 'snovidenje', 'utvara'. Praslavensko pak mora kao vise manje sveslavenska rijec znaci 'tezak, mucan san' i 'teska briga'. Tome se moze pridruziti i keltski staroirski Morrigain 'kraljica duhova', 'kraljica rata i smrti', a od iste indoeuropske rijeci su i staroindijski i svedski mara 'mora', engleski nightmare 'nocna mora', njemacki Mahr 'sablast', 'mora' (Katicic, 2010:310).
U tradicijskoj kulturi zapadnih Slavena i njima bliskih istocnih, Ukrajinaca i Bjelorusa, javlja se zenski lik, ocito mitoloskog podrijetla. Noviji ceski zapisi poznaju je pod imenima Smrt, Smrtolka, Smrtholka, Smrtka, ali i Marena, Maroska, Marena-caramura, Marena krasna te Nevesta. U Slovackoj su primjerice zapisana imena Morena, Marmuriena, Murienda, Mamurienda, Najmariena. (Belaj 1998:322) U Poljaka ona je Marzan(n)a, Marzena, Marza, u Ukrajinaca Marena, Mara, u Bjelorusa Marena, Mora, Morava, Mara itd. (Katicic, 2010:306).
U nastavku donosimo interpretaciju suvremena kazivanja o mori zabiljezenih medu Hrvatima u Bosni i Hercegovini te cemo pokazati kako mora iz hrvatskih predaja ima velikih slicnosti s Moranom, prvo mladom, veselom djevojkom/nevjestom, a kasnije ostavljenom zenom i strasnom osvetnicom iz bajoslovlja poganskih Hrvata.1 Mora je zena koje u pohode odlazi nocu kako bi trala/dusila spavace i iz njih isisala zivotnu energiju. Ponekad svi znaju tko je mora u selu - to je neka zla susjeda, stara cura, koja u svojim nocnim pohodima zna poprimiti oblicje zivotinje. Iako postoje razni apotropeji/zastitna sredstva protiv more, moze biti i smrtonosna, posebice kad za zrtve odabere djecu. Prema hrvatskim narodnim vjerovanjima mora ne moze biti ni djevojcica ni udana zena, vec samo (spolno) zrela djevojka - Mora je djevojka koja mori lipe i naocite mladice2
1 Predaje koje navodimo u radu rezultat su vlastitih terenskih istrazivanja i zapisivanja suvremenih usmenih predaja koje se kazuju medu Hrvatima u Bosni i Hercegovini. U radu donosimo tek jedan dio zabiljezenih predaja o morama, a sve navedene predaje se po prvi put u pisanom obliku navode u ovom radu.
2
Specijalizaciju morina djelovanja uspostavlja podjelu mora na djecju moru, moru koja mori samo mladice, moru koja mori sve uzraste i zivotinjsku moru (Marjanic, 1999:60).
Ocita je veza izmedu more koja mori mladice s Moranom/Marom, osvetnicom koju je obljubio pa prevario Jarilo. U predaji o mori zabiljezenoj u selu Mokro (Siroki Brijeg) zabiljezena je predaja u kojoj se mora izricito naziva Mara. U suvremenim kazivanjima Hrvata BiH o mori, mora se i najcesce javlja kao ostavljena/prevarena/nezeljena djevojka koja onda nocu dusi mladica koji ju je ostavio ili ju nije zelio:
Prije kad bi momci dulje isli s curama, pa ih onda ostave one bi ih proklele, pa bi ih nesto cilu vecer dusilo, kazu koda im neko kolina na prsa stavi i pritisce cim se svitlo ugasi.3; A bila je to jedna zena iz sela koja se zaljubila u mene dok smo jos bili mladi. Ona se pritvorila u vilu kako bi me morila, jer je nisam tijo(...)4 ; U mene dedo imo brata. Hodo je s curom jednom, a njezina se kolegica bila u njega zaljubila, a bila vjestica. Kad bi spavo, vazda bi ga nesto dusilo i ujutro bi bio sav nikakav, umoran.5
Zanimljivo je da se u jednom od navedenih primjera bice koje je ocito mora naziva vilom. Odmah moramo ukazati na „meke granice“ izmedu natprirodnih bica. Mora i vjestica se, kako vidimo, u nekim predajama izjednacavaju, a morama se cak nazivaju i vile koje posjeduju potpuno drugacije karakteristike, sto bi bilo u skladu s opcom demonizacijom natprirodnih bica iz sustava vladajuce krscanske vjere koje je svim bicima povezanih sa starom vjerom Hrvata pridodavala negativne, cak demonske karakteristike.
Kao izrazit primjer fluidnih granica medu natprirodnim bicima donosimo sljedecu predaju u kojoj se u uvodu navodi kako je mora morila nekog naocitog mladica, no u nastavku se to bice naziva vilom te je na koncu mladic, ocaran njenom ljepotom, i ozeni.
Mora je djevojka koja mori lipe i naocite mladice(...) Naime, mlad, lip i naocit momak zalio se svom kumu kako ga nesto tare kad spava. Kum postavi strazu i ceka, kad u neko doba noci ide djevojka lijepa ko vila, duge kose koja se vijorila na misecini. Kum je cekao na raspuklom stablu drveta koje je bilo odmah blizu vrata mladiceve sobe. Kad je djevojka naisla kraj raspuknutog stabla drveta, kum mladica je uzme za dugu kosu i omota kosu
3
Kazivala Radica Zeljko (djev. Crnjac, rod. 1948.) u selu Donji Crnac (Siroki Brijeg) 2010. godine.
4
Kazivao Mate Bagaric (rod. 1938.) u selu Gornji Brisnik (Tomislavgrad) 2011. godine. Kazivao Nikica vidic (rod. 1967.) u selu Blizanci (Citluk) 2011. godine.
oko stabla (smatralo se da se vila jedino moze odrzati za kosu), pozove mladica da vidi djevojku. Kada mladic vidi djevojku tako krasnu i lijepu odma se zaljubi u nju i ozeni je i sritno su zivili.6
No, kako se kazuje, more nisu morile samo nevjerne mladice. Vjerovanje u moru koja mori sve uzraste nastaje kao posljedica opce demonizacije more (Marjanic, 1999:61). Tako su znale napadati i neduzne zene, kao u sljedecim primjerima:
Ostala Kata mlada udovicom. Umre joj muz od susice. Nije imala djece. Bila krsna i vrijedna da su se mnogi za njom okretali. Zivjela skromno sa svekrom i svekrvom. Bila im poslusna i odana. Radila je i najteze poslove. Nakon nekog vremena pocela Kata bivati sve blijeda i nemocna. Svekrvi bilo nemocno vidjeti Katu kako sklapa oci za vrijeme skromnog rucka pa je jednom i upitala sto joj je. Kata se povjeri svekrvi da je po cijelu noc mori mora i da je to bas jedna djevojka iz susjedstva. 7; Moja baba bi mi pricala: U snu, s nogu mi prisla, pridusi mi pluca da ne mogu disati i tako dotra me do smrti. 8
Strasne posljedice po djecu, koje znaju rezultirati i smrcu djeteta, moze naciniti djecja mora. Smatralo se da je neprestani nocni djetetov plac siguran znak da ga napada mora: Svaku vecer su hodale more i dolazile kod djece kod besike u sobu i morile ih. Moj caca imao djecu, a najmlade je jos bilo u besiki. Tom najmladem je svaku vecer dolazila mora. Dijete je svaku vecer plakalo9
Takoder su djecje bolesti za koje nisu nalazili uzroka objasnjavali time da su ih nocu sisale more:
Jedna baka prica kako je jos kao mlada zena vodila tri godine borbu sa vjesticama. Pogotovo s jednom iz sela. Kad je rodila prvo dijete, sina, zivjeli su u jednoj prizemnoj kucici. Prica kako je njezin sin, tada star godinu dana, bio pun nekih crvenih plikova, naprosto ugriza. Doktori takvu pojavu nisu nicime mogli da objasne. Baka je svake noci vodila borbe sa placem i bolnim urlanjem toga djeteta dok nije otisla jednom sveceniku. On joj je dao masti da maze dijete svaku vecer prije spavanja i rekao da obavezno zatvara prozor sobe jer da vjestice dolaze i sisaju ga po tijelu.10
6 Kazivala Blagica Kraljevic (djev. Zovko, rod. 1927.) u selu Mokro (Siroki Brijeg) 2010. godine.
7
Kazivala Sofija Ilicic (djev. Zoric, rod. 1940.) u Grudama 2009. godine.
8 Kazivala Vinke Pavic (djev. Jandrijevic, rod. 1937.) u selu Podhum (Livno) 2010. godine.
9
Kazivala Jele Lucic (rod. 1938.) u Busovaci 2011. godine.
Djecjoj mori bliska je grcka Lamija, mitska libijska kraljica. Lamiju neobicne ljepote zavolio je Zeus, ali ju je Zeusova supruga Hera progonila svojom ljubomorom i poubijala joj svu djecu. Lamija je nakon toga zbog ljubomore na druge majke progonila njihovu djecu, otimala ih i prozdirala te postaje simbol ljubomorne zene koja iz osvete ubija tudu djecu.
U hrvatskim predajama navode se jos i more koje more zivotinje. Napadaju male svinje, telice i krave. U Orasju je tako zabiljezena predaja u kojoj more nocu sisaju krave: Vjestice su zle zene koje su svojim vradzbinama nanosile zlo drugim ljudima kad god bi im se pruzila prilika. Vjerovalo se da su nocu sisale krave.. ,n
U Rjecniku stranih rijeci B. Klaica navodi se da se diljem svijeta mora ubraja se u rod inkuba, „zloduha, demona koji prema puckom vjerovanju spolno opce s usnulim osobama“. Dok succubus ostvaruje spolnu vezu i uglavnom lezi ispod muskarca kao zrtve, mora pritisce zrtvine grudi i pritom ne ostvaruje spolni cin (Marjanic, 1999: 58): Bio je u selu momak, mlad i naocit. U zadnje vrime kad bi god momak iso na spavanje u snu bi ga nesto pritiskalo, tistalo i nije mu dalo mira. 12
Kao fatalni zenski zlodusi koji nocu kradomice ulaze u spavace sobe kako bi ubijali djecu, a iz tijela odraslih isisali volju za zivotom, more pokazuju slicnost s jos jednim prastarim mitom, a to je onaj o Lilit (Lilith), Adamovoj prvoj druzici. Prema hebrejskom vjerovanju Svevisnji ju je stvorio prije Eve, kada i Adama, ne od muskarceva rebra nego od prave zemlje. Stoga je Lilit smatrala da su oboje jednaki i zbog toga su se posvadali. Brak im je propao zbog svade oko polozaja koji je trebalo zauzeti pri vodenju ljubavi, jer se Lilit iz sve snage opirala onome sto ce se kasnije prozvati „misionarskim polozajem“. Umjesto da se pokori Adamovim zeljama, Lilit je, izrekavsi tajno Bozje ime, dobila krila i odletjela u pustinju „onkraj Crvenog mora“, gdje ce se spariti s demonima i radati im demonsku djecu, inkube i sukube, kojima ce vladati kao kraljica. Na mitoloskoj razini zazivjet ce kao opak zloduh, koji „izlazi nocu i pripija se uza svakoga tko u sobi spava sam“ (Peric/Pletenac, 2008:54).
Najcesce se Lilit opisuje kao lijepa zena duge crvene kose, a donjeg dijela tijela kao u zmije. Postat ce Evina neprijateljica, ona koja podstice na nezakonitu ljubav, koja unosi nemir u brak. Kao zena koja je odbacena ili napustena u korist druge zene Lilit predstavlja mrznju prema porodici. Kako
Kazivala Anka Pejic (djev. Orsolic, rod. 1942) u Orasju 2011. godine.
navodi S. Marjanic, predodzba o mori koja mori mladice bliska je imaginaciji o hebrejskoj (crnokosoj) Lilit koja je odbacena i napustena radi druge zene. Na njezino mjesto dolazi (arhetipski plavokosa) Eva (Marjanic, 1999:61).
Tako je u najvecem broju hrvatskih predaja o mori, i onih suvremenih zabiljezenih medu Hrvatima u BiH, mora koja mori mladice objasnjena osvetom prevarene djevojke koju je mladic napustio. Mora stoga, kao i vjestica, nakazna, strasna zena, moze figurirati kao opreka savrsenom prikazu jednog drugog zenskog natprirodnog bica hrvatske mitologije - vili, koja je uvijek prikazana kao prelijepa djevojka, duge plave kose.
U kontekstu navedenog donosimo primjer predaje zabiljezene u selu Donji Mali Ogradenik (Citluk) u kojem se ostavljena/prevarena zena prikazuje kao mora, no ne sveti se samo nevjernom mladicu, nego i mrskoj suparnici, zeni zbog koje je ostavljena:
Dosad bilo u stara vrimena, zene bi se udavala, a ostani momak sto je prije k njoj isa, ostavi je, i onda uzme sebi drugu, a toja sto je nju ostavio oce da se osveti, ko naime to su bile vistice, a napadale tu zenu sto je dosla za tog momka...1
Mora je, kako je vec uoceno, ziva zena koja zivi dvostrukim zivotom -dnevnim zivotom zene i nocnim zivotom more. U svojim nocnim pohodima moze se preobrazavati u razne zivotinje, najcesce macku: Oko neko doba noci ocu Kata macku na lisi povrh svoga kreveta. Mijauce macka, vrti se amo-tamo kako bi skocila na krevet i na Katu.14
Zatim u muhu i nocnog leptira i kao takva moze neometano kroz kljucanice ulaziti i sobu spavaca. Morina je zoomaterijalizacija u nocnog leptira povezana sa simboliziranjem leksema mora koji oznacuje i nocnog leptira (Marjanic, 2005:129).
Dakako postoje i brojni apotropeji/zastitna sredstva protiv more. U hrvatskoj tradiciji zabiljezeni su kao apotropeji premazivanje bijelim lukom, kolacic napravljen od brsljana koji se stavlja djetetu pod jastuk, sol, cak smrad udaljava moru, zeljezni predmeti od oruzja do oruda (igla, sjekira, britva, britvica, vilica, noz, potkova, srp, silo, skare^).
Uzela mora dijete i pocela ga morit. Dijete place, a caca uze noz, i zabode ga u morinu haljinu i pod. Nije se mogla pomaknut. Ostavi on dijete u besku. Kad ugleda mora to bila komsinka, kuma njihova. Zapomagala,
13 -
Kazivala Sima Luburic (djev. Barbaric, rod. 1927.) u selu Donji Mali Ogradenik (Ciluk) 2011. godine.
14
trazila da je pusti i darovat ce ga. On nije htio nego reko nece je puscat dok orozovi ne zapjevaju. Kad je svanulo, orozovi zapjevali. Mora nestade i vise nije morila mu djecu.15
Vrlo ucinkovito sredstvo borbe protiv more je otrgnuti s nje komadic odjece i razotkriti joj identitet. Kako se kazuje, jedanput kad joj je identitet razotkriven, bas poput vjestica kojima se razotkrivanjem identiteta ukidaju moci, mora vise ne napada osobu kojoj je to poslo za rukom.
Kad je tila nestat, ja joj skinem maramu sa glave. Ona me molila da joj vratim i ako joj vratim da ce mi reci ko je. I rekla je ona meni, al mi je rekla da ne smim pripovidit nikome o tome ko je ona, a ako kazem ona ce me morit cili zivot. I nisam nikom kazo(...) Kad sam sazno ko je, vise mi nije dolazila u san.16
Ponekad bi se naso neko dovoljno jak da se otrgne i ako bi je uspio uvatiti za ruku i dovesti pred malo svjetla da joj vidi lice, mogo bi joj zapovjediti da se vise nikad ne vraca u tu kucu i ona bi morala poslusati.17
Kazuje se i da je mora prva osoba koju ujutro vidis nakon veceri u kojoj si bio napadnut: (...) apopredajama osoba kojuprvu sretnes to jutro je ona koja ti je bila u toku noci... 18; Ko mu ujutro prvi dode na vrata ta osoba je
19
vjestica.
No najcesci nacin zastite od mora, kao bica koje su poput vjestica povezana sa zlim silama, dolazi iz sfere interpretatio christiana. Svecenici su oni kojima se ljudi utjecu po savjet kako da se obrane od more. Ucinkovita su stoga tipicno krscanka zastitna sredstva protiv zlih sila -blagoslovi, blagoslovljena voda, znak kriza.
Da bi otiso kod svecenika i potuzio mu se. Svecenik mu kaze da sebi na prsa stavi noz i da ne smi zaspat. I kad ga pocne dusit da mahne rukom i uhvati nesto i da podigne noz i onda ce otkrit sto je. Kad je uhvatio, vidio je da je uhvatio zenu20
I ode on pratru i pratar mu kaze da stane na kapiju ispred crkve i gleda sve bivse cure, koja se pokloni livom nogom, ta je i nece ga vise dusit, i on
15 Kazivala Jele Lucic (rod. 1938.) u Busovaci 2011. godine.
Kazivao Mate Bagaric (rod. 1938.) u selu Gornji Brisnik (Tomislavgrad) 2011. godine.
17
Kazivala Anka Pejic (djev. Orsolic, rod. 1942) u Orasju 2011. godine.
18 Kazivala Vinke Pavic (djev. Jandrijevic, rod. 1937.) u selu Podhum (Livno) 2010. godine.
19
Kazivala Kata Tadic (djev. Martic, rod. 1945.) u selu Lovinac (Zepce) 2009. godine.
20
tako i uradio, vidio je, i cim je vidio nije ga vise dusila. I bilo je tako vise slucajeva, ta prica mi je svekar da je njemu tako bilo21
Osim svecenika postojali su u selu ljudi koji su znali prepoznati moru te nacine borbe protiv nje:
Znala je svekrva kako Mari vjestici i mori doskociti i kako je razotkriti jer su i drugi potajno pricali i dozivljavali iste nocne more kao i nevjesta Kata. Jednu vecer rece svekrva Kati da na jastuk gdje lezi napravi kriz od krpe, odnosno da preko jastuka zaveze dvije krpe u obliku kriza. 22
Suvremena proucavanja demonoloskih bica navode da su more neprihvatljivi oblici zenskih identiteta. More tako uglavnom sluze kako bi se kontroliralo zensko ponasanje jer nikom nije bilo u interesu da ga se proglasi morom (Peric/Pletenac, 2008:15).
Od zena se u patrijarhalnom sustavu ocekivalo da budu mile, tihe, pasivne i poslusne, a mora nikako ne spada u tu kategoriju. Kako navodi S. Marjanic, prema narodnim vjerovanjima poput vjestice, davolske kurve, i mora nije mitolosko bice vec zivi uobicajenim dnevnim zivotom Zene (dan-dnevna pasija Zene-domacice, kucanice, dnevna slika zene), ali nocu luta i napada usnule (nocna akcija oslobodene zene: niktomorfna slika zene). Time je dobivena prva bitna, naravno, binarna opozicija unutar njezinog demoniziranog zivota: dnevna pasija Zene kao domacice - niktomorfna akcija Zene kao more. A kada je rijec o oslobodenoj Zeni, takva Zena dobiva atribute demonske prirode jer je oslobodeno Zensko negativno kvalitativno vezano uz raspojasano, simbolicki ono sto nije vezano cvrstim, naravno, muskim pojasom (Marjanic, 1999:55).
Mora u svojoj nocnoj akciji preuzima aktivnu ulogu nalijezuci na muskarca i isisavajuci mu zivotne sokove, dok muskarac, suprotno ocekivanjima, zadobiva pasivnu poziciju. Nastavljajuci trag arhidemona Lilit, morin zivot u dnevnoj slici zene odreden je femininom poniznoscu u zivotu sutnje, dok u niktomorfnom zivotu preuzima akciju koja je snagom religiozne volje i folklornoga straha morala biti utisana, usutkana, unistena (Marjanic, 1999:68).
U prilog ovakvim suvremenim stajalistima o mori navodim jednu predaju o mori/vjestici koja je zabiljezena u Grudama. Muz ne moze spavati te budi svoju zenu koja lezi kraj njega. No ona kao da ne spava, kao da je mrtva. U tom trenutku muha ulijece kroz kljucanicu u sobu te ulazi u
21
Kazivala Radica Zeljko (djev. Crnjac, rod. 1948.) u selu Donji Crnac (Siroki Brijeg) 2010. godine.
22
zenina usta. Zena ozivljava, budi se iz stanja obamrlosti. Nocna slika zene u obliku muhe cinila je kojekakve nedolicne akcije, dok je tijelo zene bilo u krevetu gdje i treba biti, pokraj njenog muza. Dakako, muz ubija tu oslobodenu zenu, jer je sukladno tradicijskim predodzbama ta zena vjestica. Dok je po danu, mozemo pretpostaviti, bila poslusna, pasivna zena, nocu se njen identitet oslobadao i lutao, preuzimao aktivnu poziciju, a takvu zenu treba ubiti, sto ce muz, sukladno ocekivanjima i zahtjevima sredine, bez imalo griznje savjesti uciniti.
Kazu jedan covik spava i probudi se on. I sad ne da mu se zaspat. On gurne zenu, a ona razvalila usta, spava ko mrtva, ne mrda. On je gura da se probudi, a ona nista. Kad odjednom kroz kljucanicu ude muva zvrkulja. Kaze zvrk zvrca po sobi, zvrca po sobi. Kako njoj dode u usta, odjednom se zena protegne i kaze: “Uuu... jesan dobro spavala“. Tako su govorili da je odma covik zadavio kad je vidio sta je, jer znaci vistica je. Isla negdi u pohode pa se sad vraca s terena. 23
Literatura:
Belaj.Vitomir. 1998. Hod kroz godinu: mitska pozadina hrvatskih narodnih obicaja i vjerovanja. Zagreb: Golden marketing Boskovic-Stulli. Maja. 1991. Pjesme, price, fantastika. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske
Boskovi-Stulli. Maja. 1963. Narodne pripovijetke. PSHK. knj. 26. Zagreb: Zora-Matica Hrvatska
Cavendish. R./ Ling. T.O. 1988. Mitologija. Ilustrirana enciklopedija. Ljubljana-Zagreb: Mladinska knjiga Chavalier. Jean/Gheerbrandt. Alain. 1987. Rjecnik simbola. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske
Eliade. Mircea. 1981. Okultizam, magija i pomodne kulture: eseji s podrucja komparativne religije. Zagreb: GHZ Graves. Robert. 1969. Grcki mitovi. Beograd: Nolit
Hall. James. 1991. Rjecnik tema i simbola u umjetnosti. Zagreb: August Cesarec Katicic. Radoslav. 2008. Bozanski boj. Zagreb: Ibis grafika d.o.o., Katedra cakavskog sabora Opcine Moscenicka Draga,Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu Katicic. Radoslav. 2010. Zeleni lug. Zagreb: Ibis grafika d.o.o., Matica hrvatska, Katedra cakavskog sabora Opcine Moscenicka Draga Katicic. Radoslav. 2011. Gazdarica pred vratima. Zagreb: Ibis grafika d.o.o., Matica hrvatska, Katedra cakavskog sabora Opcine Moscenicka Draga
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog krscanstva. 1979. Ur.
Andelko Badurina. Zagreb: Krscanska sadasnjost Marjanic. Suzana. 1999. Zastitna sredstva protiv more kao zensko-niktomorfnog demona. Treca, casopis Centra za zenske studije. 2/1:55-71 Marjanic. Suzana. 2005. Vjesticje psihonavigacije i astralna metla u svjetovima hrvatskih predaja kao (moguci) aspekti samanske tehnike ekstaze (i transa), Studia ethnologica Croatica, vol. 17. 111-169.
Peric. Boris/Pletenac. Tomislav. 2008. Fantasticna bica Istre i Kvarnera. Zagreb: Vukovic& Runjic,
Sucic. Nikola. 1943. Hrvatska narodna mitologija. Zagreb: Grafika Vlastite rukopisne zbirke
