CC BY
7izvorni znanstveni clanak
УДК 070.11:343.086(497.5)
OD TRIVIJALIZACIJE MEDIJSKIH SADRZAJA DO UVODENJA CLANKA SRAMOCENJA U KAZNENI ZAKON - JESU LI HRVATSKIMEDIJI NA PROFESIONALNOJ PREKRETNICI?
Gordana Lesinger
Sveuciliste J. J. Strossmayera, Hrvatska
Ivan Tanta
Veleuciliste VERN, Hrvatska
Keywords: gossip, tabloidization, embarrassment, legal regulations, the future of media
Summary: Inscribing of Article 148.1 called „embarrassment" in to the Criminal Code is an additional attack on media freedom because every journalist who present "factual assertion" that can harm one's honor and reputation shall be fined. Is the "factual assertion" substantial for public interest, in its sole discretion determines the subject judge. This article was adopted "in order to put an end to the press" Vladimir Seks told to the media (Lovric, 2011), what confirms the political pressure on media practice in Croatia. When we talk about media rights and freedoms, for the first time reversing four years of legislative changes were made at the expense of media freedom, which in twenty-four years of democracy in Croatia did not happened. Any change in the law was a step forward in expanding media freedom, and this is actually the first regression in that sense. Croatian Journalists' Association warned that the truth can not be penalized in any way, but the problem in the Croatian media lies much deeper - in Croatia there is no newspapers that deals with serious information. Every day we witness the trivialisation of media content but consumers of media content want quality information, they want it on time and want it for a reason. In further work, we will try to answer the question whether there is in Croatia sufficiently serious newspaper or media outlet that would clearly separate information from rumors and tabloid content through deeper interview with
1 Marijan, R. (21.12.2012). Penal Code. Retrieved on 17. 6. 2014, the Official Gazette (OG 125/11, 144/12): http://www.nn.hr/RankoMarijanKazneniZakon . "The criminal offense embarrassment of Article 148. of the Criminal Code makes "whoever before another asserts or disseminates factual proposition can damage his honor and reputation" and required that the perpetrator acted with direct or indirect intent." Lucija Mavar (14. 2. 2014). Criminal offense embarrassment. Retrieved on 25. 6. 2014 from: IUS INFO: ttp: //www.iusinfo.hr/dailycontent/Topical.aspx? Id = 17703
professor dr.sc Gordana Vilovic where she said: "No, no! And that's the saddest part of Croatian journalism because in our country was born one semiform of semitabloids." In addition, in the work we ask the question of whether this form of journalism cause the introduction of Article 148. of the Criminal Code, and what is the character of the media in Croatia. Does Croatian journalism rests on hearsay, in a semi-structured interview responds dr. sc. Gordan Vilovic2. How vocational journalists association acts in the new situation, in unstructured interview we have talked to Ana Raic - Knezevic3. Vesna Alaburic4, in structured interview, talks about how the legal profession interprets the consequences of the introduction of Article of humiliation. Through the work, in the content analysis method, we will try to give the answer is Croatian media space at a turning point and what is the future of Croatian media.
Kljucne rijeci: trac, tabloidizacija, sramocenje, zakonske regulative, buducnost medija
Sazetak: Uvodenje clanka 148.5 sramocenja u Kazneni zakon dodatni je udar na slobodu medija jer svaki novinar koji iznese „cinjenicnu tvrdnju" koja moze nastetiti necijoj casti i ugledu odgovara novcanom kaznom. Je li „Cinjenicna tvrdnja" znacajna za javni interes, po vlastitom nahodenju odreduje predmetni sudac. Ovaj clanak izglasan je „kako bi se stalo na kraj novinarima" izjavio je medijima Vladimir Seks sto potvrduje politicki pritisak na medijsku praksu u Hrvatskoj. Kada govorimo o medijskim pravima i slobodama, prvi puta unazad cetiri godine zakonodavne izmjene napravljene su na stetu medijskih sloboda, sto se u dvadeset i cetiri godine demokracije u Republici Hrvatskoj nije dogadalo. Svaka promjena zakona bila je korak dalje u sirenju medijskih sloboda, a ovo je zapravo prva regresija u tom pogledu. Hrvatsko novinarsko drustvo upozorilo je da se istina ne moze kaznjavati ni na koji nacin, no problem u hrvatskom medijskom prostoru lezi puno dublje - u Republici Hrvatskoj ne postoji novina koja se bavi ozbiljnim
2 Interview: Vilovic, G. (25.4. 2014). Does Croatian journalism rests on the bar. (Lesinger, examiner)
3 Interview: Raic-Knezevic, A. (15th 5th 2014). Attitude professional association HND article about humiliation. (Lesinger, examiner)
4 Interview: Alaburic, V. (23rd 5th 2014). As the legal profession explains the consequences of the introduction of Article embarrassment. (Lesinger, examiner)
5 Marijan, R. (21. 12. 2012.). Kazneni zakon. Preuzeto 17. 6. 2014. iz Narodne novine (NN 125/11, 144/12): http://www.nn.hr/RankoMarijanKazneniZakon. „Kazneno djelo sramocenja iz clanka 148. Kaznenog zakona cini onaj „tko pred drugim iznese ili pronese cinjenicnu tvrdnju koja moze skoditi njegovoj casti i ugledu", a trazi se da je pocinitelj postupao s izravnom ili neizravnom namjerom." Lucija Mavar, (14. 02. 2014.). Kazneno djelo sramocenja. Preuzeto 25. 06. 2014. iz IUS-INF0:ttp://www.iusinfo.hr/dailycontent/Topical.aspx?id=17703
informacijama. Svakodnevno smo svjedoci trivijalizacije sadrzaja, a konzumenti medijskih sadrzaja zele kvalitetnu informaciju, zele ju na vrijeme i zele ju s razlogom. U daljnjem radu pokusat cemo dati odgovor na pitanja postoji li u Hrvatskoj dovoljno ozbiljna novina ili medijska kuca koja bi jasno odvojila informaciju od glasina i tabloidnih sadrzaja o cemu dublje govori prof. dr.sc Gordana Vilovic te odgovara: „ Ne, ne postoji! I to je najtuzniji dio u hrvatskom novinarstvu jer se kod nas rodio jedan polutanski oblik polutabloida." Nadalje, u radu trazimo odgovor na pitanje je li ovakav oblik novinarstva uzrok uvodenja clanka 148. Kaznenog zakona te kakav je karakter medija u Republici Hrvatskoj. Pociva li hrvatsko novinarstvo na glasinama, metodom polustrukturiranog intervjua odgovarala je prof.dr. sc Gordana VilovicD. Kako se strukovno novinarsko udruzenje ponasa u novonastaloj situaciji, nestrukturiranim intervjuom odgovorila je Ana Raic - Knezevic6 te kako pravna struka tumaci posljedice uvodenja clanka sramocenja, strukturiranim intervjuom odgovorila je Vesna Alaburic7. Kroz rad ce se, metodom analize sadrzaja, pokusati dati odgovor nalazi li se hrvatski medijski prostor na prekretnici i kakva je buducnost hrvatskih medija.
Tabloidizacija medijskog sadrzaja - kako je trac postao vijest
Davne kritike usmjerena su na medije kao pokretace zabave, ogovaranja, senzacionalizma i tracanja, sto nije daleko od istine, jer je jos Mark Twain primijetio: "Postoje zakoni koji stite slobodu govora novinara, ali niti jedan koji bi stitio ljude od novinara". (White, 2008.:33)
Nije nikakvo cudo sto su i tabloidi postali sastavni dio javnog i politickog zivota uopce, jer u Hrvatskoj ne postoji jasna podjela na tabloide i na ozbiljne novine. Iako je u nasem javnom prostoru cesto koristena sintagma „to je ono sto citatelji i gledatelji traze", u sto je sira javnost dvojila, danas, pojavom portala i alatima koji mjere klikanost sadrzaja, jasno je vidljivo koje se rubrike i clanci najvise citaju i dijele na drustvenim mrezama.
Profesorica Gordana Vilovic s Fakulteta politickih znanosti u Zagrebu ovu tvrdnju tumaci na sljedeci nacin: "Mislim kako to nije nikada egzaktno utvrdeno i to je cista floskula da ljudi to traze. Mislim da je to samo izgovor kako bi se i dalje nastavio s takvim nacinom rada, s takvim tekstovima, s necim sto moze cak i biti istina sto onda vise nije trac, ali ako ga tako
6 Intervju:Raic-Knezevic, A. (15. 5. 2014.). Stav strukovnog udruzenja HND-a o clanku sramocenja. (G. Lesinger, Ispitivac)
7 Intervju: Alaburic, V. (23. 5. 2014.). Kako pravna struka tumaci posljedice uvodenja clanka sramocenja. (G. Lesinger, Ispitivac)
prikazete onda dajete jednu potpuno novu dimenziju onoga sto se uistinu dogodilo."
Dopredsjednica Hrvatskog novinarskog drustva (HND), Ana Raic -Knezevic nastavlja s komentarom na ovu tvrdnju te kaze: „Na zalost, ocito je nasa publika takva. Nasa publika ne zna sama kazniti medije koji su tabloidni, koji su senzacionalisticki. Ovo se moze primijetiti po naslovima portala gdje svi naslovi pocinju sliciti jedni na druge. Netko je krenuo sa stravom, dramom, senzacionalizmom - gdje svaki dogadaj „rusi ovu zemlju". Ne znam uistinu sto kolege i urednici misle kada stave takve naslove?"
Biti vlasnik medija danas je sve teze jer mediji danas moraju stedjeti na osoblju u urednistvu, a u tom procesu zrtvuje se kvaliteta i kredibilitet. Natjecateljski duh medu medijskim kucama i pritisak oglasivaca ostavlja duboke rane na samom smislu novinarstva. Sve je manje istrazivackog novinarstva i svega je par urednika koje korigiraju cinjenicne pogreske i intonaciju clanka ili priloga, jer je prisutna meksa varijanta - celebrity vijesti s fokusom na zabavu reality showa koji se hrane pohlepom, ponizenjem i ljudskih mizerijama. Zablurana je linija koja definira trac ili glasinu i ono sto smo nekada zvali cinjenicom ili informacijom. (White, 2008.:148)
Danas mozemo slobodno postaviti pitanje - nalaze li se hrvatski mediji na prekretnici i kakva im je buducnost? Hoce li se i kako ispraviti nastale pogreske u struci? Tko ce postaviti nove standarde i kako povratiti ono sto se nekada nazivalo respektabilno novinarstvo, jer je danas sve vise novina koje u svojim clancima sadrze prizvuk glasine u samome sadrzaju?
„Danasnja glasina, sutrasnja vijest"
Senzacionalizam, tabloidizacija i glasine postali su sastavni dio nasih medija. Neizostavni su dio medijskih, pa onda i kuloarskih prepricavanja, a ta se prepricavanja vise ne objavljuju samo u „trac rubrikama" nego postaju dio informativnog programa. Profesorica Vilovic o buducnosti i regulaciji ovakvih sadrzaja u medijima kaze sljedece:" Ne gledam na to kao nesto jako dobro i ne bih imala nista protiv da postoji alternativa - da postoji neki medij koji ce svoj sadrzaj bazirati na provjerenim informacijama i koji nece podilaziti najnizim strastima. Mislim da su novi mediji znatno pridonijeli ovoj pojavi, jer broj klikova ili likevoa je nesto sto uvelike pridonosi uvjerenju ljudi da neki sadrzaj gledaju vise puta kako bi zadovoljili svoju
znatizelju. Ne mislim da ce se to smanjiti, to ce i dalje rasti, no hoce li samo sebe dokinuti u jednom trenutku to ne mogu pretpostaviti."
Iako je jos Walter Lipman govorio o nuznosti objektivnosti u medijima, cini se kako su se mediji u hrvatskoj priklonili komercijalizaciji i trivijalizaciji medijskog sadrzaja. Karin Wahl-Jorgensen i Thomas Hanitzsch u knjizi „The handbook of journalism studies" (Prirucnik studija novinarstva" (2009. :92) parafraziraju Lipmana te kazu kako novinari moraju osigurati istinitost informacija te tvrdnje prikazati objektivno. Povezanost profesionalizma, objektivnosti i traganja za istinom treba biti prihvacena kako od strane novinara, tako i od strane istrazivaca i znanstvenika. Sama pojava objektivnosti je kljuc je razumijevanje pojave profesionalizma.
Glasine, spinane klevete i posprdne optuzbe, ispecene u mnogim tamnim pecnicama, ukorijenili su se tijekom domaceg visestranacja i jos aktivno kreiraju javno mnijenje. Koliko je samo zabluda i neistina prosuto o vodecim politickim liderima u zemlji, koje su se prenosile a koljena na koljeno kao "legitiman nacin politicke borbe"? Nijedan demantij, protutrac ili dokumentirani dokaz da je "istrazena i otkrivena istina", zapravo prizemne izmisljotine, nije se moglo rasiriti brze na isti nacin kao laz." (Epstein, 2011.)
Stav dopredsjednice HND-a, Ane Raic - Knezevic, nesto je drugaciji: „Ja zelim vjerovati da novinari sve sto rade, rade u javnom interesu! Na zalost ima kolega i imamo primjera koji ukazuju na to da postoje privatni obracuni preko medija. Mediji zive od klikova, od publike, od okretanja radijske stanice, od reklama koje temeljem toga dobivaju i svoje konzumente, stoga cu i dalje vjerovati kako je 99% sadrzaja sto se objavi u medijima u javnome interesu zato sto novinar zeli da neka istina izade u javnost."
Ovdje je rijec o velikim ulozima, lobijima i interesima, a kada se radi o tako ozbiljnim pricama novinarima se otvara prostor za istrazivacku pricu, a urednicima pak za prodaju medijskog prostora uz glavnu vijest dana. Novinari tada imaju prostora za pisanje i plasiranje prica, opremanje clanka kako bi bio sto upecatljiviji cime bi ostavio sto dublji dojam ili pak za dodatne zvucne i vizualne efekte kojima se opremaju televizijski i radijski prilozi- ovakve ce price zasigurno imati dobar odjek, a medijski sherovi i naklade znatno ce porasti.
Politicki su glasine puno ozbiljnije, stoga nije ni cudno sto je sprega vlasti i medija vec dugo prisutna. Politicari su stoga kod nas prave zvijezde koje novinari mogu podici na politicku pozornicu, no onoga trena kada se
izgubi medijski ínteres za nekom osobom ti isti novinari spremni su, na isti nacin, zapecatiti politicku karijeru koju su sami stvorili.
„Moje je misljenje da niti jednom politicaru nije problem nekakav senzacionalizam, glasine ili tracevi jer su nasi novinari vrlo diskretni kada je rijec o privatnim zivotima politicara i o tome se ne iznose nikakve informacije, u tome se dijelu postuje privatnost politicara. Ali mislim da velika vecina nasih politicara i drugih sudionika javnog komuniciranja zeli stati na kraj novinarima, ne zbog senzacionalizma i glasina, nego smatraju da novinari ne obavljaju dovoljno odgovorno svoj posao ili iznose razlicite neistine i nepravedne kritike o njima. Oni zele da to prestane i zele naprosto kazniti novinare te zaprijetiti mogucnoscu vrlo laganog kaznenog progona pa cak i dotle da ne mogu iznositi istinu o necemu sto nije privatnost", zakljucuje Vesna Alaburic pa obzirom smo prethodno u radu govorili o tome koliko je glasine prisutno u medijima, mozemo zakljuciti kako novinarstvo opcenito, u dobroj mjeri, pociva na glasinama koje odmah postaju vijesti.
Oznacava li clanak sramocenja iz kaznenog zakona novi pravac hrvatskog novinarstva?
Bilo da je rijec o tradicionalnim medijima ili online medijima, glasine imaju svoje mjesto u medijskom prostoru. Glasina moze biti samo poticaj za neko istrazivanje, a moze biti i cinjenica. Pitanje je postoji li u Hrvatskoj ozbiljan medij koji ce potpuno iskljuciti glasinu i pretvoriti ju u vijest ili ce jednostavno od glasine napraviti pricu. Cesto se gubi oznaka glasine i takva informacija tada postaje dogadaj koji u vrlo kratkom vremenu postaje glavna informacija na naslovnicama, a tako uokvirena tema moze vrlo snazno utjecati na politicke odluke.
Zakonski izricaj novog kaznenog djela sramocenja (clanak 148. stavak 1. KZ/11) ne propisuje neistinitost tvrdnji, za sramocenje nije propisana izravna namjera pocinitelja. U opisu kaznenog djela sramocenja nema ni "neistine", niti pociniteljeve namjere iznositi "neistinu", vec je dostatno samo iznijeti ili pronijeti cinjenicnu tvrdnju koja moze skoditi necijoj casti ili ugledu.8
Dopredsjednica HND-a, Ana Raic Knezevic, smatra kako zakonodavac nije jasno precizirao znacenje „cinjenicne tvrdnje" koju novinari tumace kao istinu, dakle kao nekakvu cinjenicu. Odvjetnica Vesna Alaburic
8 Isto kao biljeska 1.
pojasnjava kako je rijec o vrstama informacije koje se mogu objaviti u bilo kojem mediju i uopce su dio kazivanja bilo kojeg covjeka. To su tvrdnje o nekom dogadaju, pojavi ili osobi koje se mogu utvrditi suglasno za sve ljude i smatraju se istinom ili neistinom. To su zapravo informacije u kojima se interpretiraju neke cinjenice, kvalificira se, evaluira i iznosi svoje misljenje o tome. Sud ce na kraju biti taj koji ce utvrditi je li neka informacija cinjenicna tvrdnja ili vrijednosni sud i sud ce biti taj koji ce ocijeniti postoji li javni interes iznosenjem takve cinjenicne tvrdnje ili ne.
Dakle, u sudskim sporovima je uvijek sud taj koji odlucuje o svim elementima kaznenog djela, pa i o javnom interesu. Javni interes procjenjuju iskljucivo suci. To kazneno djelo je iz opcinske nadleznosti, a sudac pojedinac prosuduje na temelju privatne tuzbe. Postupak se rasplice unutar sudskog procesa, ne u istrazi ili pretkaznenom postupku, nego u stvarnom sudskom procesu. Novinar pri tome mora dokazati istinitost, odnosno osoba koja je iznijela tu nekakvu sramotnu tvrdnju mora dokazati istinitost „cinjenicne tvrdnje", a nakon sto dokaze istinitost mora se dokazati opravdani javni interes.
U dokazivanju javnoga interesa lezi jos jedan od problema zbog kojih negoduju u Hrvatskom novinarskom drustvu jer „ako nema javnog interesa da se neka prica objavi, odnosno da se da ta nekakva „cinjenicna tvrdnja" objavi, onda je novinar kriv" (Raic-Knezevic, 2014.).
Medutim, stavak 3. znatno korigira temeljnu definiciju sramocenja, jer iskljucuje protupravnost ako pocinitelj dokaze istinitost cinjenicnih tvrdnji koje je iznosio, ili pronosio, odnosno ako dokaze postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je, postupajuci u dobroj vjeri, povjerovao u njihovu istinitost. 9
"Ovakve odredbe kaznenog zakona ogranicavaju bilo kakvo kriticko i istrazivacko novinarstvo" naglasio je predsjednik HND-a Zdenko Duka, te smatra kako je „najspornije u odredbi o sramocenju u Kaznenom zakonu cinjenica da se moze raditi i o istinitim podacima, ako sudac presudi da njihovo iznosenje nije u javnom interesu novinar svejedno moze biti optuzen."10
9 ibidem
10 HND-SNH Info (2б.05. 2014.). HND Newsletter - svibanj 2014. Preuzeto 25. 0б. 2014. iz Hrvatsko novinarsko drustvo: http://www.hnd.hr/hr/newslist/show/б7б01/
Clanak sramocenja kao korektiv trivijaliziranog medijskog sadrzaja
U cijeloj glavi kaznenih djela protiv casti i ugleda izvrsene su relativno znacajne promjene tako da je brisano kazneno djelo koje je predstavljalo povredu privatnosti, a uvedeno je kazneno djelo sramocenja. Poenta je u tome sto se to kazneno djelo moze pociniti iznosenjem istinitih i neistinitih cinjenicnih tvrdnji, a daljnji je problem sto novinari ili bilo tko drugi tko je optuzen, moze biti u situaciji i da mu se niti ne dopusti dokazivanje da se radi o istinitoj tvrdnji i to sud moze uciniti ako ocijeni da se ne radi o javnom interesu ili da je novinar postupao s pretezitim ciljem da steti necijem casti i ugledu.
„Zakon nije pisan samo za novinare i da on obuhvaca sve koji svojim ponasanjem ili istupima mogu nekoga klevetati i narusiti mu cest i ugled. Zakon je pisan po njemackom, svicarskom i slovenskom modelu i jasno odvaja pojam klevete kada netko namjerno iznosi neistine o nekome i sramoti ga i sramocenja kao blazi oblik kaznenoga djela kada se iznosi neka istina koja nekoga moze uvrijediti" rekao je Petar Novoselec, umirovljeni profesor kaznenog prava na zagrebackom Pravnom fakultetu i clan radne skupine za izradu Kaznenog zakona.11
Misljenja sam da ima mnogo medijskog sadrzaja koji povrjeduju druge osobe i drzim da svatko tko je povrijeden nekom informacijom ima pravo na odgovarajucu satisfakciju. Ali ako iznosite cinjenice o necemu sto nije necija privatnost, novinari i mediji trebaju uzivati apsolutnu zastitu. Isto tako ako iznosite informaciju o necijoj privatnosti, a postoji opravdani javni interes i postoji opravdani javni interes da to cinite, mediji i novinari trebaju biti zasticeni. Nikada se nisam zalagala da osobe koje su ostecene nekom obavljenom informacijom ne mogu dobiti odgovarajucu satisfakciju, ali sam misljenja da se ta satisfakcija moze dobiti u gradanskom postupku i da kazneni progon naprosto nije neophodan. (Alaburic, 2014.)
Ako dva glavna lista napisu da je netko navodno lopov i da je on navodno ukrao, a znate da to „navodno" nitko ne cita i ako se to objavljuje iz dana u dan bez dokaza, vi zapravo osobi mozete uciniti veliku stetu. Moje misljenje o sramocenju se znatno razlikuje od pravnog misljenja, jer sramocenje ne mozete ukloniti niti demantijem niti sudskim rjesenjem, a
11 HINA (17. 04. 2013.). TribinaHND-a "Kaznenim zakonompo novinarima". Preuzeto 25. 06. 2014. iz Hrvatsko novinarsko drustvo: http://www.hnd.hr/hr/najnovije/show/66731/
novinari smatraju da oni u svome radu i istrazivanju, cesto, moraju zahvatiti i malo sire gdje naravno bude kolateralnih zrtava pa se dogodi i sramocenja. Ali sramocenje je tesko dokazivo, sto onemogucuje slobodan novinarski rad. (Vilovic, 2014.)
Ako mediji svjesno objavljuju neprovjerene informacije, slazu se svi ispitanici, trebaju za to i odgovarati. HND smatra kako se takvi slucajevi trebaju rjesavati u parnicnom postupku te da se od nakladnika moze traziti odsteta. U procesu nastajanja vijesti ne sudjeluje samo novinar, nego su tu instance poput urednika, glavnog urednika, izvrsnog urednika, te u konacnici nakladnik ili izdavac. U sustavu proizvodnje vijesti moraju biti odgovorni svi, pa ako je netko napravio propust ili se potkrala pogreska, osoba koja je povrijedena ima pravo traziti zadovoljstinu a na sudcu je tada da procijeniti o kakvoj se steti i namjeri radi.
Odgovornost nase profesije je ono na cemu ja inzistiram! Budimo odgovorni prema svome poslu, budimo maksimalno odgovorni i profesionalni i izvazimo svaku informaciju i provjerimo svaki izvor. Senzacionalizam i tabloidizacija je nesto sto brani kodeks casti HND-a, posebice ako se pise o nekim slucajevima iz domene crne kronike, kada se pise o djeci i slicno. Mi u Hrvatskoj jedino sto imamo, imamo senzacionalizam i tabloidizaciju, no ne moramo zato imati sramocenje u kaznenom zakonu. Idemo se boriti zajedno, jer se dogada to da nam u medijima rade poluobrazovani kolege na poluportalima, pa se moze postaviti pitanje koja je tu uloga Vijeca za elektronicke medije i zasto ono ne reagira na neke pojave u medijima. (Raic-Knezevic, 2014.)
Zakon o medijima u Hrvatskoj regulirao medijsku problematiku, no problem je nastao kada se toga Zakona malo tko pridrzavao, a od samoga pocetka nije bilo utvrdeno koje su sankcije za ne pridrzavanje odredenih clanaka. Zakon o elektronickim medijima obuhvaca elektronicke medije, ali potrebno je bolje regulirati podrucje takozvanih novih medija, primj erice od onoga sto se objavljuje na utjecajnim drustvenim mrezama do nekih medijskih sadrzaja koji nisu vise u domeni tradicionalnih medija. „Ako se postupanjem po dosadasnjim zakonima nije moglo nista uciniti, onda znaci da bi trebali razmotriti zakonske okvire i da bi trebalo prilagoditi Zakon novom vremenu. Meni se cini da se ni prije donosenja ovakvog Zakona nitko nicega nije pridrzavao, pa onda sramocenje u sustini nije los clanak." (Vilovic, 2014.)
Postojeci je Zakon relativno dobar, ali naravno da neke stvari mogu biti i bolje formulirane. U sudskoj se praksi ne dogadaju spektakularne stvari koje bi nalagale promjene Ono sto bi mozda trebalo, na neki nacin
pojednostaviti, je objavljivanje ispravka i odgovora na informaciju i inzistirati da to bude objavljeno na nacin kako je objavljena izvorna informacija na koju se reagira bila. Mislim da bi rad u tome pravcu i ustrojavanje samih ostecenika na takvim oblicima satisfakcije pridonijelo jednoj dobroj sudskoj praksi. (Alaburic, 2014.)
Zavrsne rijeci umjesto zakljucka
U ovome radu analizirano je stanje u medijima u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na posljedice uvodenja clanka 148 sramocenja u Kazneni zakon koji je stupio je na snagu 1. sijecnja 2013.
Pravo novinara da objavljuju glasine i traceve moze biti zasticeno clankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima. (Burdevic, 2014.) Kada bi novinari mogli objavljivati samo informacije koje se mogu u potpunosti dokazati, to bi za njih bio nerazuman zahtjev i nemoguc zadatak te bi ozbiljno otezao doprinos tiska raspravi o stvarima od javnog interesa. Prema clanku 10. Europske konvencije o ljudskim pravima dozvoljeno je iznosenje misljenje, kritika i spekulacija, osobito u politickom podrucju, i kada se temelji na cinjenicama koje nisu istinite.
No, trac moze biti i istina samo je pitanje na koji se nacin uzima, kome treba i kako se time trzi. Pitanje je tko u konacnici vodi minimum racuna i tko koga stiti. Naprosto ne znam, ali ni ne razumijem kriterije selekcije vijesti u Hrvatskim novinama (Vilovic, 2014.). Ne znam gdje je kraj kada ce se shvatiti da se srozavanje hrvatskih medija mora zaustaviti. Gradani su medijski osiromaseni. Gradani su osudeni na ove medije koji egzistiraju u javnom prostoru, ali na zalost gradani nemaju niti novaca kupiti kvalitetnu novinu pa samim tim nisu niti u mogucnosti kaznjavati medije koji im doista vise nista ne nude. (Raic-Knezevic, 2014.)
Mislim kako hrvatski mediji koji prate drustvene ili politicke teme, nisu niti senzacionalisticki niti tracerski jer uvijek postoje rubrike koje prate laganije teme. Smatram kako mediji koji objavljuju neku informaciju, a kojom se povreduje pravo privatnosti, budu obvezani placati naknadu stete, objavljivati ispravke informacija, objavljivati presude i na drugi nacine davati ostecenicima satisfakciju. Osobno se zalazem za dekriminalizaciju svih kaznenih djela protiv casti i ugleda i reguliranje kompletne materije u gradanskom pravu.
Posao novinara je javni posao, a konzumenti medijskih sadrzaja trebaju biti prvi korektiv njihova rada. Stoga bi se cijela drustvena klima trebala promijeniti kako bi se iznjedrio jedan novi ozbiljniji list. Prema tome
mozemo zakljuciti kako ima prostora za novi smjer u hrvatskom novinarstvu, posebice ako se uzme u obzir da u zemljama regije jos uvijek postoje ozbiljne novine sto se novinarskim rjecnikom naziva news magazin12.
Literatura:
Alaburic, Vesna (23. 5. 2014.). Kako pravna struka tumaci posljedice uvodenja
clanka sramocenja. (G. Lesinger, Ispitivac) Danesi, Marcel (2009.). Dictionary of Media and Communications. London: M.E.Sharpe.
Durdevic, Zlata (n.d.). Pravo na slobodu izrazavanja, Kompatibilnost hrvatskih zakona i prakse sa clankom 10. EKLJP. Preuzeto 25. 06. 2014. iz pravo.unizg.hr:
www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Cl._1 O.ELJKPPDS.ppt Epstein, Joseph (26.11. 2011.). How gossip took over the news. Preuzeto 12. 6. 2014.
iz Salon: http://www.salon.com/2011/11/26/how_gossip_took_over_the_news/ HINA (17. 04. 2013.). Tribina HND-a "Kaznenim zakonom po novinarima". Preuzeto 25.. 06. 2014. iz Hrvatsko novinarsko drustvo: http://www.hnd.hr/hr/najnovije/show/66731/ HND-SNH Info (26. 05. 2014.). HND Newsletter - svibanj 2014. Preuzeto 25. 06. 2014. iz Hrvatsko novinarsko drustvo:
http://www.hnd.hr/hr/newslist/show/67601/ Karin Wahl-Jorgensen, Thomas Hanitzsch (2009.). The Handbook of Journalism
Studies. New York: Routledge. Lovric, Jelena (22. 10. 2011.). Hrvatsko novinarsko drustvo. Preuzeto 10. 06. 2014. iz HDZ medijima zeli zalijepiti flaster na usta : http://www.hnd.hr/hr/najnovije/show/64820/ Marijan, Ranko (21. 12. 2012.). Kazneni zakon. Preuzeto 17. 6. 2014. iz Narodne
novine (NN 125/11, 144/12): http://www.nn.hr/RankoMarijanKazneniZakon Mavar, Lucija (14. 02. 2014.). Kazneno djelo sramocenja. Preuzeto 25. 06. 2014. iz
IUS-INFO: http://www.iusinfo.hr/dailycontent/Topical.aspx?id=17703 Raic-Knezevic, A. (15. 5. 2014.). Stav strukovnog udruzenja HND-a o clanku
sramocenja. (G. Lesinger, Ispitivac) Vilovic, G. (25. 04. 2014.). Pociva li Hrvatsko novinarstvo na tracevima. (G. Lesinger, Ispitivac)
White, Aidan (2008.). To tell you the truth - Ethical Journalism Initiative. Brussels: International Federation of Journalists.
12 Tiskano izdanje koje izlazi redovito. Sadrzi komentare na dnevne vijesti, istrazivacke clanke i slicno.Nadalje radio, televizija ili online program nacinjen prema informativnim listovima News magazines dobili su veliku popularnost zbog toga sto su objavljivali i analizirali najznacajnije informacije. (Danesi, 2009.: 12)
