Научная статья на тему 'Savremeno naoružanje i vojna oprema'

Savremeno naoružanje i vojna oprema Текст научной статьи по специальности «Технологии материалов»

CC BY
127
48
i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.
Журнал
Vojnotehnički glasnik
Scopus
i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.
iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.
i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.

Текст научной работы на тему «Savremeno naoružanje i vojna oprema»

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT

Promene u strukturi voznog parka oružanih snaga Ujedinjenog Kraljevstva1

Ministarstvo odbrane Ujedinjenog Kraljevstva (UK) je, radi zanavljanja voznog parka i zamene imajućih vozila marke Bedford, Leyland DAF i Fo-den, još marta 2005. godine sklopilo sa MAN ERF UK Ltd. ugovor vredan 1,3 milion funti (1,97 milion američkih dolara) za isporuku ukupno 5 165 vozila. U to vreme, za oružane snage UK to je bila najveća nabavka neborbenih vozila u poslednjih 25 godina. Tokom 2006. godine ukupan broj vozila za isporuku dodatno je povećan na ukupno 7 285 vozila; do početka 2011. godine oko 5 000 vozila je isporučeno, a verovatno da će ukupan broj vozila biti smanjen na oko 6 600 vozila za isporuku do 2013. godine. Određeni broj isporučenih vozila je 2008. i 2009. godine upućen i korišćen u Avganistanu i Iraku.

Opremanje novim RMMV (Rheinmetall MAN Military Vehicles, RMMV) vozilima dovelo je do promene u opštoj strukturi voznog parka oružanih snaga UK, tako da je napušten koncept 4-tonskih, 8-tonskih i 14-tonskih vozila. Novi koncept podrazumeva opremanje vozilima sledećih grupa: 6-tonska vozila srednje pokretljivosti - prohodnosti, 9-tonska vozila srednje i unapre-đene srednje pokretljivosti - prohodnosti, 15-tonska vozila srednje pokretljivosti - prohodnosti, auto-cisterne srednje i unapređene srednje pokretljivosti - prohodnosti i vozila za izvlačenje. Pobrojane grupe vozila u oružanim sna-gama UK tretiraju se kao posebna grupa - vozila za podršku.

Sa aspekta proizvođača, reč je o vozilima SX i HX serije: HX60 (HX 18.330 4x4) kao zamena za do sada korišćene četverotonce, HX58 (HX 25.440 6x6) kao zamena za osmotonce, HX77 (HX 32.440 8x8 IAC) kao zamena za četrnaestotonce, SX44 (SX 36.440 6x6) kao auto-cisterna i teretna varijanta, i SX45 (SX 32.440 8x8 MULTI 2 IAC 3/3) u teretnoj i varijanti vozila za izvlačenje. Sa aspekta korisnika, navedeni tipovi vozila se raspoznaju kao vozila srednje pokretljivosti - prohodnosti, teško teret-no vozilo srednje pokretljivosti - prohodnosti, vozila unapređene srednje pokretljivosti - prohodnosti i sl.

1 Dominik von Wolff Metternich, Mark O. Brunn: Rheinmetall MAN Military Vehicles RMMV, Powerpoint presentation and Information, Beograd, 26. januar 2011; www.roadtransport.com; www.thinkdefence.co.uk,www.janes.com.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

Jedna od osnovnih razlika između vozila HX i SX serije je u okviru vozila i ogibljenju. Kod HX serije iskorišćen je okvir koji se koristi kod ci-vilnog MAN TG programa sa određenim adaptacijama za kretanje vozila van puteva, dok je ogibljenje u osnovi rešeno korišćenjem lisnatih gibnje-va. Kod SX serije, okvir je dizajniran tako da posebno bude otporan na torziju, a ogibljenje je rešeno nezavisno, korišćenjem spiralnih opruga i teleskopskih amortizera.

Dimenzije vozila su takve da omogućavaju njihovo nesmetano tran-sportovanje u železničkom i vodnom saobraćaju, a osim tipova HX 77 i SX 45 MULTI 2 IAC, transport je moguć i avionima C-130 (Lockheed C-130 Hercules).

Motor je smešten ispod kabine koja može biti u balističkom smislu po-sebno zaštićena, tako da zadovoljava uslove propisane odgovarajućim STA-NAG-om, a zajedničke eksploatacione karakteristike obe klase vozila su: ko-rišćenje u temperaturom opsegu od +42°C do -32°C (uz posebnu opremu do -46°C), savlađivanje uspona do 60%, bočnog nagiba do 40%, vertikalnih pre-preka do 0,5 m i rovova do 1,2 m (HX 77 do 2,50 m). Razlike postoje u mo-gućnosti savlađivanja vodenih prepreka gazom, tako da je to za HX vozila do 0,75 m (uz dodatne adaptacije do 1,5 m), a za SX vozila je 1,5 m. Proizvođač je naročito ponosan na mogućnost vozila da vodene prepreke do 1,5 m savla-đuju gazom, čime su zadovoljeni uslovi određeni STANAG-om 2805, odno-sno za UK zadovoljeni su uslovi iz odbrambenog standarda 00-6.

* natovareno vozilo u zavisnosti od vrste kabine

Osnovni tehnički podaci za vozila su: Vozilo HX 60

Dimenzije i geometrijski parametri (mm):

Dužina.......................7440

Širina.......................2535

Visina*.................2610-3065

Međuosovinski razmak.........4500

Klirens**.............412/560/410

(30?)

Motor:

- MAN DO836, dizel, vodeno hlađeni šestocilindrični, linijski, sa di-rektnim ubrizgavanjem, EURO4

- Maks. snaga (pri 1500-1900 min-1) 240 kW (326 KS)

- Maks. obrtni moment (pri 1200-1800 min-1) 1250 Nm

Za prevoženje ljudstva ovim vozilima prilagođena je nadgradnja do sada korišćena na vozilima marke Leyland DAF i Foden. Umesto klupa ili na sličan način uređenih sedišta u tovarnom sanduku, postoji opcija za ko-rišćenje posebne, u balističkom smislu zaštićene nadgradnje sa ugrađenim sedištima („nabacne kabine"). Ovu nadgradnju za potrebe oružanih snaga UK razvila je kompanija Roush Technologies Ltd. (danas deo Revolve™). RMMV u svom asortimanu proizvoda ima sopstvenu, na sličnom principu razvijenu kabinu za prevoz ljudstva.

Maksimalna brzina 88 km/h

Vozilo HX 58

Dimenzije i geometrijski parametri (mm):

Dužina.........................8683

Širina.........................2535

Visina*...................2810-3267

Međuosovinski razmak, 1-2 osovina4000

2-3 osovina1500

Klirens**.............. 350/520/325

Motor:

- MAN DO2066, dizel, vodenohlađeni šestocilindrični, linijski, sa d-irektnim ubrizgavanjem, EURO4

- Maks. snaga (pri 1900 min-1) - 324 kW (440 KS)

- Maks. obrtni moment (pri 1000-1400 min-1) 2100 Nm

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

Vozilo HX 77

Dimenzije i geometrijski parametri (mm):

Dužina....................... 10268

Širina.........................2535

Visina*...................2810-3265

Međuosovinski razmak, 1-2 osovina1800

2- 3 osovina3875

3- 4 osovina1500

Klirens**.............. 345/504/345

Motor: MAN DO2066, dizel, vodenohlađeni šestocilindrični, linijski, sa direktnim ubrizgavanjem, EURO4. Maks. snaga (pri 1900 min-1) -324 kW (440 KS), maks. obrtni moment (pri 1000-1400 min-1) - 2100 Nm.

Vozila HX 77 su iskorišćena za unapređenje kontejnerskog transporta u oružanim snagama Velike Britanije uvođenjem novog utovarno-isto-varnog sistema. Novi utovarni sistem (EPLS, Enhanced Pallet Loading System) pokazao se boljim od sistema do sada korišćenog na vozilima Leyland DAF (DROPS, Demountable Rack Offload & Pickup System). Osnovna prednost ogleda se u mogućnosti utovara (istovara) 20-fitnog ISO kontejnera mase do 15 t za kraće vreme i bez potrebe za posebnom pripremom kontejnera za utovar (istovar), što je bila osnovni nedostatak DROPS sistema.

Vozilo SX 44

Dimenzije i geometrijski parametri (mm):

Dužina..........................8950

Širina..........................2550

Visina*....................2637-3093

Međuosovinski razmak, 1-2 osovina4250

2-3 osovina1500

Klirens**............... 396/569/360

Motor:

- MAN DO2066, dizel, vodeno hlađeni šestocilindrični, linijski, sa di-rektnim ubrizgavanjem, EURO4

- Maks. snaga (pri 1900 min-1) - 324 kW (440 KS)

- Maks. obrtni moment (pri 1000-1400 min-1) 2100 Nm

Vozilo SX 45

Dimenzije i geometrijski parametri (za varijantu MULTI 2IAC 3/3 mm):

Dužina........................ 10200

Širina..........................2550

Visina*....................2902-3176

Međuosovinski razmak, 1-2 osovina1930

2- 3 osovina3860

3- 4 osovina1500

Klirens ........................ 375

Motor:

- MAN DO2066, dizel, vodenohlađeni šestocilindrični, linijski, sa di-rektnim ubrizgavanjem, EURO4

- Maks. snaga (pri 1900 min-1) - 324 kW (440 KS)

- Maks. obrtni moment (pri 1000-1400 min-1) - 2100 Nm

Pored navedenih osnovnih podataka treba istaći da svi motori koji se ugrađuju u HX i SX modele mogu da koriste više vrsta goriva, da su svi rezer-vni delovi kodirani po principu koji se koristi u NATO, a osnovne komande za

(305}

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

upravljanje vozilima su unificirane, kao što je slučaj i sa procedurama održa-vanja i procesima obuke vozača. Nadalje, vozila se mogu posebno naoruža-vati, opremati sredstvima veze, elektronskom zaštitom od dejstva improvizo-vanih eksplozivnih sredstava, itd.

Savremena vozila SX i HX klase zauzimaju zapaženo mesto u oruža-nim snagama Velike Britanije, Nemačke i Danske, a reportaže sa posled-njih sajmova i izložbi naoružanja i vojne opreme ukazuju na to da se upra-vo ovi tipovi vozila i dalje nalaze u samom svetskom vrhu kada je reč o ne-borbenim motornim vozilima. Pored opisanih tipova, RMMV su u razvoju otišla i korak dalje, tako da je na sajmu IDEX 2011, održanom u Abu Dabi-ju februara 2011. godine, predstavljeno vozilo oznake HX 81 koje pokreće motor MAN D2868, snage 500 kW (680 KS). Osnovna namena ovog vozila jeste da se koristi kao tegljač za vuču poluprikolica, odnosno tegljač vuč-nog voza za prevoz borbenih vozila u terenskim uslovima.

Dragiša Zinaja

Intrige u vezi sudbine olupine stelt helikoptera2

Zvaničnici odbrane SAD još nisu sigurni šta Pakistan namerava da učini sa olupinom stelt helikoptera korišćenog pri napadu na uporište Osame bin Ladena, kada je on i ubijen. Oni zahtevaju da im se ostaci helikoptera vrate kako bi bili sigurni da neće dospeti u posed treće strane, na primer Kine. Zapadne obaveštajne službe pratile su četvorodnevnu posetu pakistanskog premijera Jusufa Reze Gilanija Kini, koja je otpočela 17. maja, tražeći naznake o namerama Pakistana.

Jedan zvaničnik pakistanske vlade nazvao je spekulaciju da Kinezi žele pristup olupini „običnom besmislicom” i potvrdio da je ona još uvek u Pakista-nu. Šta će se desiti sa njom umnogome zavisi od odgovora na pitanje: „Koliko ona vredi?".

Neki bivši i sadašnji članovi državne uprave SAD upozoravaju da Pakistan ne bi mnogo izgubio u tehnološkoj saradnji sa Kinom. „Sasvim je vero-vatno, analizirajući istoriju Pakistana, da je vojska komunističke Kine došla u posed naše tehnologije na razne načine, jer joj je ona neophodna da bi parira-la Sjedinjenim Državama", kaže republikanski predstavnik Kalifornije Deina Rorabaher, koja se zalaže za prekidanje pomoći Pakistanu radi povećanja pri-tiska na njegove zvaničnike.

Drugi napominju da bi Pakistan postupio nepromišljeno ukoliko bi predao olupinu Kini ili nekom drugom potencijalnom neprijadelju SAD, kao što je Rusija, na primer, s obzirom na iznos američke pomoći koju bi zbog toga izgubio. U krajnjem slučaju, postupci Pakistana zavisiće od

2 Jane’s Defence Weekly, Volume 48, Issue 20, 18 May 2011.

procene njegovih zvaničnike da li su veze sa SAD manje trajne i značaj-ne od onih sa Kinom.

Pakistan i Kina imaju značajne odnose u oblasti odbrane: zajednički razvoj i proizvodnju višenamenskog lovca JF-17 Thunder, tenka Al-Kha-lid i fregate klase Sword. Te dve zemlje imaju plodnu istoriju razmene „dostupne“ tehnologije. Prema republikancu Rorabaheru, 1998. godine pakistanska vojna obaveštajna služba omogućila je prenos neeksplodira-nog krstarećeg projektila Tomahawk u Kinu, koji su pronašli Talibani. Je-dan pakistanski zvaničnik izjavio je na ABC News da su Kinezi „vrlo zain-teresovani“ za olupinu helikoptera, dok je drugi zvaničnik rekao: „Možda ćemo im (Kinezima) dati da pogledaju“.

Ne zna se koliko je ta olupina vredna s obzirom na to da je glavni deo konstrukcije letelice uništen, a da su preostali samo repni rotor i neki ostaci nalik na oplatu.

Traktor odvozi olupinu ameridkog steit helikoptera koji je korišćen za napad na uporište Osame bin Ladena

Milan Babić

о

Pakistan zahteva od snaga SAD da napuste aerodrom

U daljem zatezanju međudržavnih odnosa, nakon vazdušnog upada snaga SAD na sever Pakistana 1. maja i ubistva Osame bin Ladena, Pakistan zahteva da SAD napuste mali, ali strateški važan aerodrom u jugo-zapadnoj provinciji Baludžistan. Ministar odbrane Pakistana Čaudari Ahmed Muktar izjavio je medijima u Islamabadu, 29. juna, da je vlada nalo-

3 Jane's Defence Weekly, Volume 48, Issue 27, 6 July 2011.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

žila osoblju SAD da napusti aerodrom Šemsi (Shamsi), ali nije naveo šta su oni tamo radili.

iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.

Pakistan nikad nije obznanio da se na njegovoj teritoriji nalaze bes-pilotne letelice CIA, pretpostavlja se da su to MQ-1 Predator i MQ-9 Reaper naoružane AGM-114 Hellfire projektilima vazduh-zemlja, koje izvode vazdušne napade po ciljevima na avganistanskoj granici za koje se sum-nja da ih koriste islamski militanti. Prisustvo američkih bespilotnih letelica veoma je nepopularno u Pakistanu, gde se nacionalisti često žale da u vazdušnim napadima ginu žene i deca.

Jedan zapadni zvaničnik odbrane stacioniran u Islamabadu tvrdi da je pakistanska vlada prećutno saglasna s tim napadima u slučajevima kada se oni izvode protiv militanata koji su pretnja njenoj bezbednosti i strateškim interesima. Međutim, taj isti zvaničnik tvrdi: „Odluka da se za-tvori aerodrom Šemsi odraz je šireg trenda u Pakistanu. Ljudi su ovde vr-lo ljuti (zbog vazdušnog napada u kome je ubijen Bin Laden)".

Vojska i Vlada Pakistana kritikovali su SAD zbog izvođenja vazduš-nog napada u Abotabadu, a da ih prethodno nisu obavestili. Američki zvaničnici, uključujući i novog sekretara odbrane Leona Panetu, kažu da nisu obavestili Pakistan o predstojećem napadu iz straha da će simpati-zeri islamskih militanata, unutar službe državne bezbednosti i obaveštaj-ne službe, upozoriti Bin Ladena.

MQ-9 Reaper nad aerodromom u Kandaharu na jugu Avganistana, 2010. Pakistanci traže zatvaranje aerodroma Šemsi sa kojeg se izvode operacije bespilotnim letelicama

(J308)

Milan Babić

Predator spregnut sa Tornadom4

Bespilotne letelice MQ-9 Predator vazduhoplovnih snaga SAD usme-ravaju udare avijacije NATO koja napada ciljeve na liniji fronta oko opsed-nutog libijskog pobunjeničkog grada Misrate na mediteranskoj obali.

Detalje tih udara obelodanili su, 10. maja, zvaničnici NATO i pripad-nici Kraljevskih vazduhoplovnih snaga Ujedinjenog Kraljevstva (RAF) koji su učestvovali u jednoj od združenih misija nad Misratom. Prvi udar izve-den je 8. maja i za svoj cilj imao je pro-gadafijeve snajperiste i artiljerijske osmatračnice postavljene ne najvišim spratovima jedne visoke zgrade u Misrati, a realizovao ga je borbeni avion Ujedinjenog Kraljevstva Tornado GR4 precizno vođenim bombama Paveway IV, mase 225 kg.

Zemaljska posada koja je upravljala Predatorom, inače pripadnici Vazduhoplovnih snaga SAD, osmatrali su zgradu nekoliko sati i pozvali RAF-ove avione Tornado, koji su patrolirali u blizini Misrate, da unište samo dva gornja sprata zgrade. Opisujući napad, pilot vodećeg Tornada rekao je: „Do-bili smo zadatak da idemo u zonu koju nadgledaju Predatori. Kad smo stigli, uspostavili smo kontakt sa jednom letelicom Predator koja nas je usmerila na zgradu. Identifikovali smo cilj i dobili potvrdu od Predatora. Neuobičajeno je da vas za realizaciju neposrednog napada usmeravaju na takav način. To znači da su sve potrebne provere izvršene pre našeg dolaska".

RAF-ov kapetan grupe (rang pukovnika) Martin Sempson, komandant 906. vazduhoplovnog vinga RAF-a vazduhoplovne baze Gioia Del Colle u Italiji, rekao je da je taj napad oterao pripadnike režimskih snaga iz susedne zgrade, što je omogućilo da se u drugoj RAF-ovoj misiji ta zgrada označi za cilj i uništi, a bila je, ispostavilo se, skladište režimskih snaga.

Predator usmerava vazušne napade na Misratu

Milan Babić

4 Jane's Defence Weekly, Volume 48, Issue 20, 18 May 2011.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

Boing traži kupce za Phantom Ray5

Kompanija Boing oblikuje strategiju prodaje Phantom Ray bespilotne borbene letelice nakon internog finansiranja prva dva probna leta.

Zvaničnici kompanije planirali su da finansiraju pet testiranja u letu Phantom Ray-a pre odabira nabolje ponude, odnosno kupca za finansira-nje dodatnih testova stelt borbene varijante te letelice. Međutim, Boing sada smatra da su prva dva probna leta dostavila dovoljno osnovnih in-formacija, a da dalja testiranja treba uskladiti sa zahtevima potencijalnih kupaca.

„Tokom dva probna leta postigli smo ono što se očekivalo dobiti sa pet letova, tako da nema smisla ponavljati letove da bi se potvrdilo ono što je već postignuto", rekao je 9. maja Deril Dejvis, Boingov rukovidilac projekta Phanotom. Do sada nijedan kupac nije ponudio da plati preosta-la testiranja. „Razgovaramo sa nekoliko kupaca oko korišćenja test poda-taka i nemamo nikakvih dodatnih obaveza za novac koji su spremni da daju", kaže Dejvis.

Da bi podstakli interes vojske SAD da plati letove Phantom Ray-a, rukovodioci Boinga razmatraju interno finansiranje specijalno podešenih letnih demonstracija za program vazduhoplovnih snaga SAD „Sledeća generacija udara dalekog dometa" i program mornarice SAD „Bespilotne letilice lansirane sa nosača za izviđanje i udar iz vazduha".

Boingov Phantom Ray uoči svog prvog leta u Vazduhoplovnoj bazi Edvards, Kalifornija, aprila 2011

Milan Babić

5 Jane's Defence Weekly, Volume 48, Issue 20, 18 May 2011.

Izrael planira lansiranje vojnog komunikacionog satelita6

Ministarstvo odbrane Izraela razvija planove za lansiranje nezavi-snog komunikacionog satelita za vojne potrebe, koji bi služio kao primo-predajna stanica za prenos podataka sa izraelskih satelita za nadgleda-nje u realnom vremenu.

Izrael ima pet izviđačkih satelita u Zemljinoj orbiti: Ofeq-9, lansiran 2010; TecSar, lansiran januara 2008; Ofeq-7, lansiran 2007; i Ofeq-5, lansiran 2002. godine. Izraelske odbrambene snage takođe koriste usluge ko-mercijalnog satelita EROS-B1. Oni imaju svoja ograničenja u preuzimanju podataka (downloading) prikupljenih tokom rotiranja nad Izraelom u vido-krugu zemaljskih stanica. Pun krug oko Zemlje izvrše za 90 minuta.

„Želimo da vidimo ono što naši sateliti prikupe u realnom vremenu, odnosno da uživo gledamo ono što se dešava na zemlji", rekao je novi-naru Janes-a jedan viši oficir iz Uprave za C4I Izraelskih odbrambenih snaga 10. maja ove godine. Ta sposobnost se smatra ključnom za praće-nje neprijateljskih vojnih platformi tokom sukoba.

Kada je trebalo kontinualno nadgledati cilj, Izrael je do sada to činio nadletanjem svojih satelita iznad cilja u kratkim intervalima, koristeći usluge civilnih satelita Amos 2 i Amos 3. Novi plan, koji još čeka odobre-nje Vlade, omogućiće izraelskim odbrambenim snagama da lansiraju ko-munikacioni satelit samo za vojne potrebe, da služi kao relejna stanica iz-viđačkih satelita za prenos živog snimka u Izrael.

Izraelski izviđački satelit nove generacije OpSat 3000

6 Jane's Defence Weekly, Volume 48, Issue 20, 18 May 2011.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

U međuvremenu, napredak je vidljiv i u pogledu lansiranja komuni-kacionog satelita Amos-4, teškog 4,2 tone, sa 10 antena za pokrivanje Afrike, Azije i Evrope planiranog za početak 2012. godine. Izraelska aerokosmička industrija razvija novu generaciju izviđačkih satelita Op-Sat 3000, koja bi zamenila seriju Ofeq i imala bi senzore ekstremno vi-soke rezolucije. Lansiranje prvog satelita OpSat generacije planirano je za drugu polovinu 2012. godine i na njemu će biti instalirana kamera vi-soke rezolucije Jupiter, koja će imati rezoluciju od 50 cm, za razliku od do sada korišćene kamere Neptun čija je rezolucija nešto manja od jed-nog metra.

Milan Babić

Španski helikopter NH907 spreman za prve probne letove8

Prvi helikopter kompanije NHlndustries za špansku armiju NH90 sti-gao je u postrojenje kompanije Eurocopter pored grada Albacete u jugoi-stočnoj Španiji 4. jula radi popunjavanja i probnih letova.

Prve isporuke ove letelice vojnim vazdušnim snagama FAMET (Fu-erzas Aeromoviles del Ejercito de Tierra) treba da počnu u prvom kvarta-lu 2013. godine, izjavila je ova kompanija.

Testovi će podrazumevati letenje po propisanim tehničkim protokoli-ma (u složenim meteo uslovima), pri čemu će se izvršiti testiranje siste-ma za avioniku i elektronsko ratovanje kompanije NHlndustries koja je podnela zahtev za španski sertifikat za letenje helikoptera NH90.

Ovaj prvi helikopter je jedan od dva koji će biti proizvedeni u fabrici Eurocoptera Marignane u Francuskoj, a prvi put je poleteo u decembru 2010.

Drugi helikopter treba da bude isporučen u jesen 2011. godine, na-kon čega preostala poručena 43 helikoptera treba da budu proizvedena u gradu Albacete.

Verzija NH90 za špansku vojsku specijalno je dizajnirana za obavlja-nje različitih taktičkih misija - od transporta trupa do pretraživanja i spa-savanja.

7 Na sajtovima: www.eurocopter.com,www.nhindustries.com izloženi su svi relevantni podaci za helikopter NH90 (taktičko-tehnički podaci, namenske varijante, istorijski razvoj, organizacijska struktura industrije koja proizvodi helikopter NH90, zemlje koje su u svoje oružane snage uvele helikopter NH90 itd.)

8 Izvor:Jane's DEFENCE weekly, broj 28, 13 july 2011.

Kompanija NHlndustries je u vlasništvu kompanija Eurocopter (62,5%), AugustaWestland (32,5%) i Fokker Aerostructures (5,5%).

Opšte karakteristike:

- posada: 2 pilota (+ operater za senzore- opciono)

- kapacitet transporta: 20 vojnika sa naoružanjem

- dužina: 16,3 m

- rotor (prečnik): 16,30 m

- visina: 5,23 m

- masa: 6400 kg

- nosivost: 4200 kg

- maks. težina pri poletanju: 10 600 kg

- pogonska grupa: 2x Rolls_Royce RTM322-01/9, 1662 kW Performanse:

- maksimalna brzina: 300 km/h

- dolet: 800 km (TTH), 1000 km (NFT)

- plafon leta- visina: 6000 m

- brzina podizanja: 8 m/s Naoružanje:

- protivpodmorničke rakete ili rakete vazduh-zemlja (NFH) i 2 x top

Nebojša Kljajić

Brize Norton ostaje jedini vojni transportni centar

u Velikoj BritanijF

Posle nedavnog zatvaranja baze Royal Air Force (RAF) Lyneham u Wiltshir-u svi britanski transportni avioni su sada trajno locirani u Brize Norton bazi RAF-a u Oxfordshire-u.9 10

Baza transportne flote RAF-a Lockheed Martin C-130 Hercules, RAF Lyneham je zatvoren 1. jula, nakon 70 godina funkcionisanja kao operativna stanica. Dvadeset četiri letelice C-130J i 11 letelica C-130K sada su premeštene u bazu RAF-a Brize Norton, odakle će leteti zajedno sa sedam britanskih strateških aviona Boeing C-17 Globemaster III.

9 Jane's Defence Weekly, br.28, str. 13, 13.07-2011.

10 www.en.wikipedia.org/wiki/Raf_Brize_Norton

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

Njima će se kasnije, ove godine, pridružiti prvi od 14 aviona Airbus Military A330-200 MultiRole Tanker Transport (MRTT), koje je RAF na-zvao Voyager i koji treba da zamene avione BAC VC10 i Lockheed L-1011 TriStar koji su trenutno locirani u ovoj bazi, a 2015. godine i prvi od 22 transportna aviona AirbuMilitary A400M.

Sa flotom Hercules koja je sada u bazi RAF-a Brize Norton, ta baza predstavlja bazu za sedam transportnih eskadrila. Oni su sačinjeni od eskadri-la za vazduhoplovno otpremanje 24, 30, 47 i 47 za C-130 i eskadrile 99 za C-17, eskadrile 101 za VC10 i eskadrile 216 za TriStar. Njima će se pridružiti i eskadrila 10 koja će kasnije tokom godine biti organizovana kao eskadrila za prevoz putnika, tj. eskadrila za pružnje usluga turističkim agencijama.

Nebojša Kljajić

Tehnologija radio-uređaja taktičke namene11

Savremena tehnologija prenosnih vojnih radio-uređaja taktičke namene pruža velike mogućnosti. Za korisnike i vojne dobavljače najbitnije su sledeće karakteristike: kompatibilnost sa ostalom telekomunikacionom opremom, gabariti (posebno težina), jednostavno rukovanje uređajem, tr-žišna cena i efektivnost logističke podrške.

U ovom članku dat je kratak opis jednog takvog radio-sistema name-njenog vojniku na bojištu.

Sistem radi na osnovu tehnologije mobilnih telefona. Slušalica je la-ka za upotrebu, ali je šifrirana kao kod taktičkih radio-uređaja zajednič-kog taktičkog radio-sistema (joint tactical radio system - JTRS). Svaki vojnik ima radio-uređaj. Vojnici znaju sopstvenu lokaciju, gde se nalaze sve prijateljske i poznate neprijateljske jedinice i šta sve ove formacije ra-de. Satelitsko pokrivanje omogućuje telefoniranje „nazad do vozila" do ja-čeg radio-prijemnika, a GPS daje lokacije. To omogućava relativno malim snagama da se bore i unište brojčano veće neprijateljske snage.

Međutim, konferencija i izložba „Vojnička tehnologija" otkrila je napetost između dve predstave taktičkog radio-uređaja. Jedan, koji podržava Col Pointing, mali je, lak i jednostavan za upotrebu. Drugi je veći, složen i potencijalno teži. Svi taktički radio-uređaji koji postoje uklopiće se u okviru ovog raspona.

Na vrhu lestvice ovog programa Harris RF Communications12 nudi asortiman radio-uređaja i sistema nabavke koji ispunjavaju JTRS stan-darde. Porodica softverskih taktičkih radio- sistema kompanije Falcon ob-uhvata individualnu i ručnu aplikaciju, kao i aplikaciju u vozilima.

11 Jane's Defence Weeky, 48/28, str. 28, 13 jul 2011.

12 www.defence-update.com/comunication

Falcon III AN/PRC-1I7G13 je taktički radio-uređaj prilagođen JTRS SCA (software communications architecture), sigurnosti tipa 1, koji nudi mogućnosti simultanog prenosa glasa i podataka prenosom širokog opsega, preko borbe-ne mreže. Harris navodi da je opseg frekvencija 30 MHz do 2 GHz - četvoro-struko više u odnosu na postojeće radio-uređaje, a AN/PRC-1l7/G je takođe upola manji i lakši od konkurencije. Najznačajniji ugovori za nabavku radio-uređaja AN/PRC-1l7G potpisani su u junu sa američkim ministarstvom odbra-ne, kopnenom vojskom, snagama marinaca i vazduhoplovnim snagama. U kompletu se nalazi i uređaj N/PRC 152 Type 1 Multiband Handheld.

Harris, takođe, nudi i sistem izgrađen na platformi ovih uređaja. Zasno-van na radiju i računaru RF-7800-LR, sistem je ugrađen u jaknu vojnika i ima 16 različitih delova. Sistem Soldier je modularni i koristi proizvode čiji su standardi otvoreni i mogu se menjati sa razvojem tehnologije. Sastoji se od četiri celine: senzori (vizuelni i fizički), moduli i upravljanje energijom, perso-nalna mreža i mogućnosti komandi, kontrole, komunikacije i računanja.

HELMET-MOUNTED DISPLAY

BODY / PSYCHOLOGICAL DIAGNOSTIC SENSORS

> :o

/

MAGNETIC COMPASS'j

RIST-MOUNTED COMPUTER jfr' DISPLAW^

front view of the Harris Soldier System, based i the RF-7800-LR radio and computer. The other ur components, comprising antenna, battery. >wer managerand dead-reckoning module, are orn on the back. m.,«зы«»

HELMET MOUNTED CAMERA

o

wf

BODY / PSYCHOLOGICAL DIAGNOSTIC SENSORS

RF-7BD0S-LR RADIO & COMPUTER

WIRELESS PUSH-TO-TALK

,0 rifle-mounted accessories:

SCOPE, CAMERA, LASER RANGE 4 TINDER & TARGET DESIGNATOR

Kao i Harris, Selex je poznato ime u oblasti taktičkih radio-stanica. Sa vi-še od 425.000 personalnih uređaja (personal role radio - PRR) koji se koriste u 35 zemalja, PRR i njegova porodica, uključujući i unapređeni radio European Secure Software - defined Radio (EZPRR), Soldier System Radio Plus i

13 www.defenseindustrydaily.com/Harris-supply-US-Army-with-Falcon-III-PRC-Radious-05903

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

Front - Line Soldier Radio, nastoji da ispuni ključne zahteve korisnika koji se odnose na performanse, veličinu, težinu, snagu i lakoću upotrebe.

Radio-uređaji Selex su mali i laki, imaju jednostavne kontrole i mogu da stanu u džep standardne borbene jakne.

Na slici su prikazani delovi radio-sistema (RF7800 LR) koji se vide sa prednje strane na jakni vojnika:

- displej instaliran na šlemu

- telesni /psihološki dijagnostički senzori

- magnetski kompas

- kompjuterski displej instaliran na zglobu

- personalna mreža integrisana u jaknu

- kamera instalirana na šlemu

- slušalica sa integrisanom audio i slušnom zaštitom

- telesni/psihološki dijagnostički senzori

- GPS sistem

- RF-7800S-LR radio i računar

- bežična mikrotelefonska kombinacija - poludupleks (Wireless push-to talk))

- dodaci na pušci: panorama okoline, kamera, laserski nišan i da-ljinomer.

Ostale četiri komponente (antena, baterija, senzor lokacija/pokreta i energetski modul) nalaze se na leđnoj strani kombinezona.

Nebojša Kljajić

Nove tedencijeu

Svedoci smo novih tendencija u razvoju naoružanja i taktici njegove upotrebe.

14 26. 07. 2011. http://www.dw-world.de

Velika važnost danas se pridaje bespilotnim letelicama. Američka le-telica X-47 je robot koji može da leti bez pilota. Ona može da nosi dve tone bombi i raketa. Na radaru je teško uočljiva, a njome se može upravljati sa bezbedne daljine, iz stotinama kilometara udaljenog centra.

Isprva su bespilotne letelice služile samo za izviđanje, ali u posled-nje vreme se sve više koriste kao opasno oružje. U tome prednjače SAD, posebno u operacijama na prostranim područjima Pakistana. Promena strategije vidi se i iz statistike: od 2004. do 2007. takve letelice izvršile su samo devet napada, dok je samo u 2010. izvedeno 118 bombardovanja sa najmanje 600 žrtava.

Uprkos vrhunskoj tehnologiji i novim senzorima, na kopnu još uvek nema mnogo borbenih vozila bez posade. Bespilotne letelice, osim Ame-rikanaca, proizvode ili kupuju i druge države, njih pedesetak, od Nemač-ke preko Izraela do Kine ili Rusije. Mnoge današnje letelice ne samo da imaju vrhunsku optiku za izviđanje, već su i naoružane „do zuba". Razlika u troškovima za bespilotnu letelicu i za klasični borbeni avion je očigled-na: američka bespilotna letelica Reaper MQ-9 košta desetak miliona do-lara, dok novi američki lovac-bombarder F-22 kojim mora da upravlja pilot košta 150 miliona.

Američka vojska, pored tenkova i aviona, sve više novca ulaže u od-branu informatičkih sistema. Do 2014. će za to biti izdvojeno 12 milijardi dolara, dvostruko više nego što se u tu svrhu trošilo 2009. godine.

I od ratne mornarice se očekuje da što brže odreaguje na pretnju i za-to se i ona automatizuje. Ali, to neizbežno dovodi i do velikih grešaka, ka-kva se već dogodila 3. jula 1988, kada je potpuno automatski PVO sistem AEGIS, američke krstarice Vincenes, identifikovao iranski putnički avion kao neprijateljsku vojnu letelicu. Avion je smesta automatski oboren.

Proteklih godina se pokazalo koliko sajber oružje može da bude efektivno. Tu snagu demonstrirao je Staksnet virus koji je uspešno napao iranski pogon za obogaćivanje uranom u Natanu. Sve više oružanih sila na svetu radi na virusima i programima koji će naneti i fizičku štetu neprija-telju i njegovim kompjuterozivanim postrojenjima.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

Sjedinjene Države su nedavno predstavile svoj novi sistem sajber odbra-ne. Prethodno je u jednom hakerskom napadu na Pentagon ukradeno 24.000 poverljivih dokumenata. Pentagon smatra da je za taj napad odgovorna vlada neke strane države.

Takođe, 2007. godine se pokazalo koliko precizna oružja mogu da budu neprecizna. Tada je kompjuter u nemačkom protivvazdušnom topu koji je kupila Južnoafrička Republika zakazao i otvorio paljbu bez razlo-ga. Rezultat je bio devet mrtvih vojnika i 14 povređenih, od kojih nekoliko i teško.

U sajber prostoru nema nikakvih pravila. Petnaestak stručnjaka iz de-setak zemalja zato pokušava da stvori međunarodni kodeks za sukobe u virtuelnom svetu, a među njima ima i onih koji su uvereni da više nema razlike između stvarnog i virtuelnog, pa zato i na sajber-napade treba od-govoriti „pravim" oružjem.

Nebojša Gaćeša

Kina lansirala orbitalni satelit za „kosmičko istraživanje‘A5

Kina je 6. jula lansirala eksperimentalni orbitalni satelit iz porodice satelita Shijian radi sprovođenja, kako se navodi, „kosmičkih eksperime-nata".16

Satelit SJ-ll-03 razvila je kompanija China Spacesat, kooperant kompa-nije China Aerospace Science and Technology Corp (CASC), a podignut je na raketu-nosač Long March II-C iz lansirnog centra Jiuquan Satellite u oblasti Gansu. Među svojim mnogobrojnim funkcijama, CASC je poznat po

15 Jane's Defence Weekly, broj 28 od 13 jula 2011.

16 http://en.wikipedia.org/wiki/Chinese_space_program

pružanju podrške Odeljenju opšteg osoblja i Odeljenju opšteg oružja u raz-voju svemirskih nadzornih sistema.

Orbita ovog satelita ima periapsis (perigeju) od 701 km i apoapsis (apogeju) od 723 km na 98,21 stepeni, slično svom prethodniku SJ-ll-01, koji je lansiran u novembru 2009. godine i ima periapsis od 695,7 km i apoapsis od 710,6 km. Rezultati naučnog rada koji su obavili sateliti Shi-jian nikada nisu objavljeni i time navode na spekulacije da se koriste za nadzor i prikupljanje elektronskih obaveštajnih podataka.

U svom nedavnom izveštaju institut Project 2049 je naveo da određe-ni broj Shijian satelita izgleda ima karakteristike elektronskih obaveštajnih podataka (ELlNT) i orbitalnu konfiguraciju koja sugeriše vojnu primenu.

Nepotvrđeni izveštaji navode da porodica orbitalnih satelita SJ-6 ko-je je Kina 2006. godine počela da lansira u parovima u sunčano-sinhro-nim orbitama na visini od 600 km možda obavlja izviđanje pomorskih sig-nala. Smatra se da misija dva koorbitalna satelita SJ-6 Group-04, lansira-na u oktobru 2010, obuhvata i testove ELI NT tehnologije.

Dok su informacije o satelitu SJ-ll-02 još uvek poverljive, uvođenje satelita SJ-ll-03 bi moglo da kreira „konstelaciju” orbitalnih satelita koji mogu da obavljaju procenu vremenske razlike u dolasku (time difference of arrival - TdOa) ili geolociranje neophodno za praćenje objekata preko velikih teritorija, kao što su grupe borbenih nosača na moru.

Njihove orbite su, takođe, veoma slične orbiti satelita Shiyan-2, sa daljinskim upravljanjem, fotografskim premerom i sposobnostima stereo mapiranja, što je dovelo do spekulacija da serija Shijian može, takođe, imati namenu ranog upozorenja.

Kineski prvi eksperimentalni ELiNT satelit SJ-1 lansiran je u martu 1971, uz još tri lansiranja od jula 1975. do avgusta 1976. Tri satelita SJ-2 su lansirana 1981. godine.

(3l9>

Nebojša Kljajić

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

Kineski nosač aviona okončao prvu plovidbu17

Prvi kineski nosač aviona okončao je, polovinom avgusta, prvu plovidbu morem i vratio se u luku Dalijan, na severoistoku zemlje.

Kako su javili kineski mediji, plovidba je trajala pet dana, prenela je agencija AP. Nosač aviona, redizajnirano i obnovljeno bivše sovjetsko plovilo, isplovilo je u sredu iz brodogradilišta u luci Dalijan, na severoistoku provincije Liaoning.

Nosač aviona napravljen je od starog sovjetskog nosača „varijag", koji je ruska mornarica počela da gradi tokom osamdesetih godina, ali ga nije završi-la. Po završetku probe na nosaču će biti nastavljene prepravke i probni radovi.

Američki i kineski vojni stručnjaci smatraju da taj nosač ne predsta-vlja izvor tenzija u odnosima Kine i SAD i drugih država u azijsko-pacifič-kom regionu.

Sjedinjene Države, Velika Britanija, Francuska, Rusija, Španija, Itali-ja, Indija, Brazil i Tajland imaju ukupno 21 aktivan nosač aviona, dok Japan ima dva nosača helikoptera.

Nebojša Gaćeša

Rusija predstavila Suhoj T-50, novi lovac pete generacije

Rusija je sredinom avgusta prvi put predstavila javnosti Suhoj T-50, novi lovac pete generacije, proizveden u saradnji sa Indijom i Brazilom, prilikom otvaranja međunarodnog aeronautičkog sajma MAKS koji se održao u četvrti Žukovski, u predgrađu Moskve. Javnost ga je mogla vi-deti samo na nebu. Iz sigurnosnih razloga nije bio izložen na tlu.

17 Blic, Tanjug, 14. 08. 2011., Foto: AFP

Ovaj, za radare nevidljivi avion jednosed, imao je prvi probni let 29. januara 2010. u Komsomolsku na Amuru.

Ovim avionom, jedinim tipom lovca pete generacije u svetu, a koji proizvodi Rusija, opremat će se rusko vazduhoplovstvo od 2016.

Svaka letelica košta oko 100 miliona dolara, po procenama stručnja-ka koje prenosi štampa. U razvoj novog Suhoja Rusija je uložila oko 10 milijardi dolara.

Mada su mnoge pojedinosti u vezi sa ovom letelicom i dalje vojna tajna, obavešteni izvori tvrde da Suhoj T-50 u mnogo čemu prevazilazi karakteristike famoznog američkog nevidljivog aviona F-117 i da predsta-vlja novi izazov za inženjere iz NATO-a.

Nebojša Gaćeša

Rusija predstavila novi pokretni raketni sistem

Ruske strateške raketne snage (RVSN) predstavile su novinarima, krajem septembra, novi pokretni raketni sistem Jars u regiji Ivanovska, prenose ruski mediji, navodeći da se ovom sistemu ne može suprotstaviti nijedan protivraketni sistem u svetu.

Jars će zameniti raketni sistem Topol-M. Sistem Jars je opremljen interkontinentalnom balističkom raketom RS-24 sa višestrukim bojevim glavama, koja je u stanju da pogodi nekoliko ciljeva na udaljenosti do 11.000 kilometara.

To je prvi put da je Jars predstavljen javnosti, jer su je dosad mogli videti samo naučnici i vojni zvaničnici. Novi sistem biće glavna udarna snaga RVSN-a.

(32T>

Nebojša Gaćeša

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA (MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT), str. 301-322

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK (MILITARY TECHNICAL COURIER), 2011, Vol. LIX, No. 4

Nove rakete za ruske nuklearne podmornice18

U Rusiji je uspešno završena proba nove strateške rakete Lajner. Uskoro će ona biti primljena u naoružanje vojnopomorske flote. Kako je saopštio izvor u glavnom štabu ratne mornarice, raketnim kompleksima Lajner biće opremljene podmornice projekta Delfin u Severnoj floti.

To će omogućiti Severozapadnoj grupaciji nuklearnih podmornica da održava visok nivo bojne gotovosti najmanje do 2030. godine. Oba lansi-ranja interkontinentalne balističke rakete Lajner izvedena su uspešno ove godine sa nuklearnih podmornica Jekaterinburg i Tula. Kao što se zna, u Rusiji se nastavljaju ispitivanja druge interkontinentalne trostepene bali-stičke rakete Bulava. Za sada je od 15 lansiranja bilo uspešno 8. Lajner i Bulava nisu konkurenti. Prva raketa je na tečno gorivo, a druga na tvrdo.

Idealnog oružja nema, pa razni vidovi naoružanja kompenzuju ili eliminišu postojeće nedostatke. Raketa na tvrdo gorivo je lakša za eks-ploataciju i bezbednija za čuvanje. Međutim, raketa na tečno gorivo zah-teva brižljivije servisiranje.

Lajner ima veliki domet i visoku preciznost. Lajner, u stvari, predstavlja modernizaciju rakete Sinjeva koja je u naoružanju. Mnogi eksperti ističu da Lajner poseduje nove mogućnosti u odnosu na Sinjevu u smislu protivraket-ne odbrane. Takođe, Lajner ima dva puta više bojevih blokova male klase snage u odnosu na Bulavu i veći domet leta. Po informaciji izvora ratne mornarice, letačke probe Lajnera su završene 2011. godine. Po njihovim rezul-tatima doneta je odluka o serijskoj proizvodnji i eksploataciji rakete.

Uključivanje Lajnera u naoružanje ojačaće strateške nuklerne snage Rusije. Postojanje više varijanti bojne opreme omogućiće operativno rea-govanje na pojavu vojnih opasnosti.

Nebojša Gaćeša

18 Glas Rusije (http://serbian.ruvr.ru), 7. 10. 2011.

i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.