Научная статья на тему 'Savremeno naoružanje i vojna oprema'

Savremeno naoružanje i vojna oprema Текст научной статьи по специальности «Строительство и архитектура»

CC BY
349
172
i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.
i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.
iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.
i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.

Текст научной работы на тему «Savremeno naoružanje i vojna oprema»

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

SAVREMENO NAORUŽANJE IVOJNA OPREMA

MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT

Poboljšani EMTAS kompjuterski sistem za kontrolu minobacačke vatre iz Mistral Inc.1

Komanda kopnene vojske SAD je, početkom marta 2013. godine, zatražila od kompanije Mistral Inc. u Betezdi, Merilend (Bethezda, Maryland) da njihovi stručnjaci za pešadijsko naoružanje i municiju razviju kompjuterizovani sistem za kontrolu vatre i preciznu municiju za minobacače 120 mm EMTAS (Enhanced Mortar Targeting System). Zadatak se realizuje preko američkog vojnog istraživačkog i razvojnog centra Pikantini arsenal (The Picatinny Arsenal) kod istoimenog jezera u državi Nju Džer-si. Prema specifikacijama za razvoj, sistem EMTAS treba da obezbedi da standardni minobacači pogađaju cilj sa velikom preciznošću na daljinama oko četiri milje (od 7 do 8 km). Usavršeni sistem EMTAS treba da omogući dejstvo standardnih minobacača 120 mm po ciljevima na daljinama do 8 km, u bilo kom pravcu u punom krugu od 360 stepeni, ispaljujući projektile sa razmakom od 30 s. Sistem, pored toga, treba da obez-beđuje automatsku kontrolu elemenata za gađanje po visini i pravcu, uz istovremeno programiranje dejstva na nekoliko različitih ciljeva, bez premeštanja vatrenog položaja.

i

Pokušaj da se klasični minobacač učini efikasnijim, korišćenjem savremenog sistema za upravljanje i kontrolu vatre pomoću takvog sistema skinutog sa vozila „hamvej“

1 Military & aerospace electronics, March 12, 2013: Army orders Improved EMTAS computerized mortar fire-control systems from Mistral Inc.; Posted by John Kelera

Komanda je navedenoj kompaniji odobrila 14 miliona dolara za poboljšanje postojećeg minobacačkog kompjuterskog sistema.

Poboljšani EMTAS mora biti kompatibilan sa prethodno razvijenim nišan-skim sistemima, kakve poseduje minobacački lanser RMS6L, koji se koristi sa motornih vozila M1129 „strajker” i samohodnih oklopnih borbenih vozila. Na po-stojećim minobacačima integrisan je taktički nišanski sistem MFCS-D sa računa-rom, koji obezbeđuje dejstvo na temperaturama od -20 do +60 stepeni Celzijusa. Sistem može da izdrži uticaj prašine, peska, snega i vetra.

U taktičko-tehničkim specifikacijama koje je postavila Komanda američke KoV zahteva se da se računar napaja NSN standardnim baterijama, preko pre-tvarača priključenih na klasične priključnice električne energije ili preko hamveje-vog (HMMVV) napojnog kabla za agregate.

Obaveza kompanije „Mistral” je da kompjuterski usavršeni nišanski sistem EMTAS, za minobacače 120 mm, završi, proveri i dobije atest za upotrebu, do novembra 2014.

U američkim kopnenim snagama, angažovanim u Avganistanu i Iraku, za kontrolu i upravljanje vatrom koristi se sistem MFCS-D, razvijen 2010. godine u Pikantili arsenalu, za minobacače М150/М151. Sistem ima povećanu brzinu iz-računavanja elemenata za otvaranje vatre po ciljevima, a koristi se na minoba-cačima koji su postavljeni na samohodna vozila tipa strajker (the M1064 Self-Propelled mortar and the Stryker mortar carrier).

Sastavni delovi automatizovanog sistema za upravljanje i kontrolu vatre u minobacačkom vozilu „strajker“

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Nakon što se pokušalo sa korišćenjem ovog sistema, skinutog sa samohodnog vozila, na standardnom minobacaču, uočena je potreba za njegovim usavršavanjem i ugradnjom savremenijeg kompjutera koji će upravljati sistemom. Ispitivanje moguć-nosti za korišćenje ovog sistema za nišanjenje, obavljeno je u Centru za inženjering i razvoj naoružanja (ARDEC). Ovaj sistem je omogućio ispaljivanje projektila sa raz-makom od dva min, dok je prethodnom bilo potrebno 12 min za izračunavanje ele-menata i njihovo prenošenje na nišanske sprave minobacača. Sistem za nišanjenje MFCS-D ima balistički kompjuter koji precizno izračunava azimut i visinu, kao i GPS komponentu koja omogućava precizno izračunavanje podataka o cilju.

Računar izračunava elemente gađanja za određenu vrstu municije. Međutim, podaci se ne prenose automatski na nišanske uređaje minobacača, već ih nišandži-ja čita sa ekrana računara. Ispitivanje je obavljeno sa minobacačem na kružnom po-stolju, koje omogućava dejstvo u krugu od 360 stepeni. Inače se minobacač prevozi na prikolici М1101 koju vuče vozilo hamvej (HMMVV), i lako se skida. Za nišanjenje se koriste piketi udaljeni 50 do100 m od vatrenog položaja.

U martu 2011. godine sistem MFCS-D je postavljen na minobacač 120 mm, koji se nalazi u jedinicama kopnene vojske. U isto vreme počelo se eksperi-mentisati sa mogućnošću korišćenja tog sistema na standardnim minobacačima. Nakon što su minobacači sa sistemom za nišanjenje MFCS-D korišćeni na Ha-vajima, tokom 2010. godine pri intervenciji američke vojske, u Komandi KoV odl-učeno je da se sve kopnene jedinice popune ovim sistemima do 2016. godine.

Nikola Ostojić

Otkazan nastavak projekta vojnog balona LEMV

Kompanija Nortrop Gruman, glavni nosilac realizacije projekta balona LEMV (Long Endurance Multi-Intelligence Vehicle - vozilo za višenamensku obaveštajnu delatnost velike izdržljivosti), saopštila je početkom 2013. godine da je dalji rad na tom projektu otkazan pošto je Ministarstvo odbrane SAD donelo odluku o gašenju programa.

Kadje balon LEMV poleteo u svom prvom eksperimentalnom letu 2011. godine, činilo se kao da stara Žil-Vernova ideja o velikim vazdušnim lađama vaskrsava

LEMV predstavlja balonsku platformu za velike visine, na kojoj bi se nalazi-la osmatračka, telekomunikaciona i druga obaveštajno-izviđačka oprema. Na-menjena je za američku kopnenu vojsku, obaveštajne i druge agencije, kao i te-lekomunikacione i ostale kompanije.

Balon LEMV je, u stvari, hibridna vazdušna lađa proizvedena po najnovijim naučnim i tehnološkim standardima za ovakve vrste letelica. Pogon omogućuje kretanje na velikim visinama, a poseduje i sistem za stabilizaciju leta u složenim atmosferskim uslovima. U nju je ugrađena najnovija tehnologija, elektronika i mehanika, koje su trebale da obezbede sigurnost leta, određene manevarske sposobnosti, kao i višenamensku funkcionalnost. Projekat je ostvarivan u nadle-žnosti Komande američke vojske za vazduhoplovstvo i raketnu odbranu u Stra-tegijskoj komandi konenih snaga (U.S. Army Space and Missile Defense C-ommand/Army Forces Strategic Command). Prvobitno je osmišljen da podrži operativne potrebe u Avganistanu u proleće 2012, ali se sa njegovom realizacijom kasnilo zbog problema sa tehničkim performansama i ograničenim materijalnim i finansijskim resursima.

Projekti decenije

Novije ideje o korišćenju velikih balona za vojne potrebe razmatraju se un-azad desetak godina. Američki tim iz Jugozapadnog istraživačkog centra (Southwest Research Institute - SwRI) 2005. godine prikazao je vazdušnu balonsku letelicu Hi-Sentinel, odnosno stratosferski balon, koji može da lebdi na visini od 74 kilometra. Projekat je pokrenuo razvojni tim Međunarodne istraživačke laboratorije vazduhoplovnih snaga (Aerostar International, the Air Force Research Laboratory - AFRL), a realizuje se u fiskalnom periodu do 2012. godine. Sistem je proveravan i testiran od marta do maja 2011. godine i pokazao je sta-bilnost vazdušne balonske platforme, kao i uspostavljenih veza putem releja na toj platformi. Težište testiranja bilo je na analizi oblika vazdušnog broda, da bi se on redizajnirao prema uslovima koji vladaju u stratosferi. Međutim, najviše pažnj-e posvećeno je uređaju za stabilizaciju i sistemu za upravljanje letom (kormilo). -Taj vazdušni brod poleteo je iz Rozvela, testiranje je trajalo pet sati, pri čemu je proverena stabilnost leta, upravljivost i sve ostale karakteristike koje treba da omoguće praktičnu upotrebu ovog vazdušnog broda. Balonska letelica dugačka je 146 m, nosi 60 kg opreme, a poseduje pogonski sistem koji omogućuje let u -stratosferi. Testiranje je počelo tako što je polunaduvan balon počeo da se uzd-iže i pri tome puni helijumom. Prireme su trajale šest meseci pod nadzorom američke Komande kosmičkih i raketnih odbrambenih snaga (U.S. Army Space and Missile Defense Command).

Američka Odbrambena agencija za usavršene projekte i istraživanja DAR-PA, 2006. godine obezbedila je, takođe, i sredstva za razvoj još jednog vazdu-šnog broda, odnosno balonske letelice Aerokraft ML866. Projekat je dobio naziv „Visokomobilni sistem za aktivnosti unutrašnje bezbednosti”, a realizator je firma Aeros iz Montabela, u Kaliforniji. Već novembra 2007. godine završen je projekt-antski deo istraživanja, koji se odnosio na COSH sistem (Control of Static Heaviness system), sklop koji automatski kontroliše statičnu težinu, odnosno proraču-nava odnos mase letelice i mogućnosti da ona nosi određeni teret. Test sistema bio je uspešan i DARPA je angažovala kompaniju „Nortrop Gruman”.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Kada se analizira koji su činioci doprineli da se razmišlja o upotrebi balona u vojsci, valja uzeti u obzir i to da je britanska Kompanija hibridnih vazduhoplov-nih vozila, 2007. godine, otvorila perspektivu za komercijalno korišćenje vazduš-nih balona za prevoz ljudi i robe svojim balonskim sistemom HAV (High altitude -vehicle - letelica za visoke letove). Balon je izrađen od polukrutih materijala, -napunjen helijumom, a pokretali su ga vektorski podešeni motori. Brzina leta je 185 km/h. Vazdušni potisak za dizanje čini samo 40 odsto mase balona, a ostat-ak otpada na potisnu snagu motora, koji, koristeći velike ravne površine, obe-zbeđuju uzdizanje, letenje i spuštanje. Kao i na starijim tipovima balona, s donje strane se nalazi platforma za teret, kao i sistem za prizemljenje.

Balon HAV može da ostane u vazduhu 21 dan, koliko ima zalihe goriva za -motore, a nesi teret od 200 t. Američka vojska ga je koristila za prevoza tereta do Avganistana i Iraka tokom 2011. i 2012. godine.

PROJEKAT HIBRIDNIH VAZDUŠNIH LETELICA (HYBRID AIR VEHICLES)

HAV Звв LETELICA ZA PREVOZ TEŠKIHE TERETA

Balonska platforma HAV366

Američko Ministarstvo odbrane poverilo je i kompaniji „Lokid Martin” da, za 400 miliona dolara, razvije „vazdušni brod za velike visine” (HAA - High altitude Airship). Reč je o bespilotnom, daljinski kontrolisanom balonu, koji bi bio sta-

cioniran u stratosferi, na geostacionarnoj poziciji. Prvo testiranje obavljeno je već 2011. godine, na visini od 21 kilometar, a autonomni let je trajao 90 dana. Slede-će godine provereni su uređaji koji skeniraju područje prečnika 970 kilometara, kao i vazdušni prostor. Uz to, ugrađen je translacioni telekomunikacioni relej, m-eteorološki uređaji, kao i sistemi za kontrolu funkcionisanja svih uređaja na platformi balona. Nakon što postane operativan, posle svih proveravanja, testira-nja opreme i konstrukcije, planirano je da se balon upotrebljava u Avganistanu i Iraku.

U projektu upotrebe sistema balona HAA razmena i verifikacija podataka o situaciji na tlu obavljala bi se preko sistema AVAKS, a stanje u vazdušnom pro-storu upoređivalo bi se sa podacima iz sistema JSTARS.

Hibridni dirižabi LEMV

Projekat LEMV, hibridnog dirižabla, odnosio se na balon koji bi leteo do vi-sine 6 km sa velikim radijusom delovanja, u vazduhu bi mogao da ostane tri ne-delje, a poletao bi i sletao na različite terene nezavisno od postojanja piste. Ova letelica bi se koristila višekratno, po planu i za potrebe obaveštajno-izviđačkih organa američke vojske. „Northrop Grumman” je za osnovu iskoristio balonsku platformu HAV366 koju je proizvela kompanija „Vazdušna hibridna vozila” u Cranfildu, Velika Britanija. Materijal za balonsku oplatu bio je proizvod firme „Vorvick Mils” iz Novog Ipsviča, delove za upravljanje letom proizvodi preduzeće KMP Dover u Kentu, koje je i konstruktor, sredstva i sistemi za osmatranje i nad-zor, kao i izgradnja stanica za distribuciju informacija potiču iz firme Tekstron (sastavni deo AAI Corp u mestu Hunt Valej, Merilend-nedaleko Baltimora u SAD), dok je SAIC u McLeanu, Vašington, SAD, dobavljač bezbednosne i zaštit-ne opreme.

Platforma LEMV ima obaveštajnu, osmatračku i izviđačku namenu (Intelligence, Surveillance, and Reconnaissance - ISR), a planirano je da se na nju po-stave radari raznih vrsta, elektro-optički uređaji, komunikacioni releji, uređaji za pri-sluškivanje sistema veza i praćenje signala, kao i za sprovođenje određenih proti-velektronskih mera. Leteo bi izvan vizuelnog dometa protivnika, a zaštićen odgo-varajućim premazima bio bi nevidljiv za radarske signale. Bio bi povezan sa nizom zemaljskih stanica za prijem podataka. Prednost bi bila što ne bi imao posadu, svi uređaji bi funkcionisali autonomno ili bi bili kontrolisani iz bazne zemaljske stanice. Mogao bi se premeštati po visini i prav-cu pomoću motora, ali bi koristio i va-zdušna strujanja radi uštede u gorivu.

Planirano je da gornja oplata balona bu-de od materijala u koji su utkani foto-senzori koji bi obezbeđivali napajanje uređaja električnom energijom. Pored toga, ova platforma bi mogla da ponese i određenu vrstu energetskog ili raket-nog oružja, kako za neposrednu odbra-nu, tako i za dejstvo po ciljevima u va-zdušnom prostoru ili na zemlji.

Daijinski radarski sistem TARS

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Proračuni pokazuju da je upotreba balona mnogo jeftinija od satelita, u čije lansiranje treba uračunati ne samo cenu rakete, goriva i drugih pratećih troško-va, već i troškove njihovog održavanja, popravku u slučaju kvara i dr. Racional-nost upotrebe balonskog sistema obrazložena je i proračunom da su letovi izvi-đačkih aviona skupi, odnosno da sat leta košta do 20.000 dolara. Sa tog aspekta nešto su povoljniji helikopteri, ali njihova visina leta nije odgovarajuća za obave-štajna izviđanja na većoj površini. Cena korišćenja osmatračkog balona, kako u trupi, tako i za operativne i strategijske potrebe, mnogo je manja, čak i za deset puta. Pored toga, ovakav balon može da preveze do sedam tona tereta, na dalji-nu preko 5.000 kilometara, brzinom većom od 60 km na sat.

Prema planu realizacije, kompanija Nortrop Gruman je u junu 2010. godine testi-rala balon na poligonu Juma u pustinji Arizone. Planirano je da se, nakon toga, testira u Avganistanu tokom 2011. i 2012. godine. Međutim, u novembru 2011. godine prvi protoip je pokazao određene probleme, pa je testiranje pomereno na početak 2012. Prvi let LEMV izveden je 7. avgusta 2012. u bazi Lakehurst, Nju Džersi. Let je trajao 90 min, sa posadom na brodu. Primarni cilj tokom tog testiranja bio je da se proveri bezbedno poletanje i stabilnost u vazduhu, dok je sekundarni cilj bi da se da proveri mogućnost upravljanja i funkcionisanje kontrolnih sistema. Izvedena su i dodatna ispi-tivanja letnih karakteristika i ponašanje u vazdušnom prostoru u odnosu na meteorolo-šku situaciju. Svi ciljevi su ispunjeni tokom prvog leta. To je nadležne u Komandi va-zduhoplovnih i raketnih snaga uverilo da je ova leteća lađa spremna da se početkom 2013. godine rasporedi na borbeni položaj u Avganistanu. Međutim, dva meseca po-sle probnog leta, Komanda kopnene vojske postavila je pitanje slanja ovog dirižabla, -uzevši u obzir bezbednost, prevoz do ratišta, kao i vremenski okvir za raspoređivanje. Zatim su, 14. februara 2013. godine, nadležni u Komandi kopnene vojske potvrdili da se odustalo od daljeg razvoja LEMV, navodeći tehničke razloge i nerešena pitanja teh-ničkih i letnih performansi, kao i ograničene (finansijske) resurse.

NAZIV PROJEKATA AEROSTATA I VAZDUŠNIH BRODOVA DO JUNA 2012.

Ime Namena Planirana Broj - sredstva u periodu _.. jedinica 2007-2012. Status (u mil $)

AEROSTAT

Istraživanje geostacio-narne platforme - va-zdušnog broda (GARP) Sistem za neprekidni nadzor teritorije (PGSS) Testiranje platforme za oba-veštajno-izviđačko-osmat-račku delatnost (ISR) Obezbeđuje ISR podršku 2 9,4 Postavljeno 59 1,508.0 Postavljeno

Sistem za detekciju neposrednih pretnji (PTDS) Obezbeđuje ISR podršku 66 1,717.1 Postavljeno

Aerostat za automatsko praćenje početnog raspoređivanja (RAID) Obezbeđuje stalan nadzor za specijalne zaštitne snage 21 127.1 Postavljeno

Aerostatska platforma za brzo reagovanje (REAP)-XL B KoV: obezbeđenje stalnog nadzora/RM: prošireni komunikacioni sistem 3 5.3 Postavljeno

Usidreni aerostat sa radarskim sistemom (TARS) Podrška Ministarstva odbrane u akcijama sprečavanja krijumčarenja droge, duž južne granice SAD 8 213.5 Postavljeno

<320)

VAZDUŠNI BRODOVI

Napredna leteća laboratorija (AAFL, nazvana i MZ-3A) Testiranje platforme za ISR i komunikacije 1 14.1 Postavljeno

„Plavi đavo” Blok 2 (avganistanski superšpijun) Prikaz multi-obaveštajnih mogućnosti ISR 1 243.6 Prekinuto

Platforma za testiranje izdržljivosti na velikim nadmorskim visinama (HALE-D) Prikaz mogućnosti ISR na velikim nadmorskim visinama 1 36.3 Završeno

HiSentinel Prikaz mogućnosti ISR na velikim nadmorskim visinama 2 11.2 Završeno

Starlajt („Zvezdana svetlost”) Dirižabl za prikaz letne izdržljivosti na velikm nadmorskim visinama 1 2.1 Prekinut

U TOKU RAZVOJA

AEROSTAT

Zajednički sistem za odbranu od krstarećih raketa sa dnevno-noćnim senzorima (JLENS) VAZDUŠNI BRODOVI Za otkrivanje i praćenje kretanje preko terena, određujući mesto napada krstareće rakete 2 2,222.3 Razvoj u toku

Integrisani senzori u strukturi dirižabla (ISIS) Razvoj i predstavljanje radara i senzora integrisanih u strukturu stratosferskog dirižabla 1 471,4 Razvoj u toku

Multiobaveštajna letelica velike izdržljivosti (LEMV) Razvoj i predstavljanje hibridnog prototipa vazdušnog broda za dugotrajan boravak i podršku ISR 1 275.9 Razvoj u toku

Projekt „Pelikan” Razvoj, testiranje i predstavljanje hibridnog prototipa dirižabla, sa krutom unutrašnjom strukturom; Kontrola tehnologije za upravljanje, Namenjen za logističku podršku 1 42.4 Razvoj u toku

Izvor: Vlada SAD, Kancelarija Ministarstva odbrane za analizu podataka

Drugi programi

Pored programa LEMV, američka vojska i policija, za kontrolu granice koriste (Persistent Border Security 420K Aerostat System) američke vazduhoplovne snage, odnosno daljinski radarski sistem (Tethered Aerostat Radar System - TARS), a peša-dija sistem za neposrednu borbenu podršku (Persistent Combat Support). Od 2010. godine u Avganistanu i Iraku koristi se sistem TAS (Tactical Air Surveillance - taktičko vazdušno osmatranje), nazvan PTDS (Persistent Threat Detection Systems - Stalni sistem za otkrivanje potencijalnih opasnosti) koji se zasniva na balonskoj platformi na-zvanoj 74K „Aerostat”. Realizuju se i programi stratosferske balonske platforme ISIS (dirižabl sa integrisanim radarom i senzorskim sistemima u trupu letećeg broda (Integrated Sensor is Structure - integrisani senzori u strukturi dirižabla).

Prema studiji američkog Pododbora za iznenadne pretnje i mogućnosti od-brane Komiteta za oružane službe američkog senata iz 2012. godine,2 u američ-

2 United States Government Accountability Office: Subcommittee on Emerging Threats and Capabilities, Committee on Armed Services, U.S. Senate; October 2012.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

koj vojsci se od 2007. godine realizuje 15 projekata balonskih sistema za osma-tranje, izviđanje i uzbunjivanje o iznenadnim opasnostima. Tri od četiri projekta, koji su u fazi razvoja, uključujući projekat koji je raskinut u junu 2012. godine, imali su problema sa ugradnjom visokosofisticirane opreme za elektronsko osmatranje i izviđanje, zbog njene glomaznosti, kao i poteškoće sa integracijom softvera i njegovom nekompatibilnošću sa postojećim sistemima za komunikaci-je i integrisanje u jedinstveni obaveštajno-osmatračko-izviđački sistem.

Sve to zahtevalo je dodatne troškove i angažovanje stručnjaka više nego što je planirano. Američko Ministarstvo odbrane obezbedilo je ograničen nadzor nad svim projektima kako bi osiguralo saradnju između svih službi, agencija i vojnih struktura koje koriste aerostatske osmatračke sisteme. Namera je bila da se obezbedi integraci-ja u strategiji razvoja, s obzirom na to da ranije nije imao uvida u realizaciju ovakvih projekata. Imenovan je i visoki vojni funkcioner odgovoran za nadzor i koordinaciju razvoja i korišćenja programa balonskih osmatračkih sistema.

Imajući u vidu novu organizaciju i koordinaciju, kao i značaj koji ima korišćenje balonskih sistema, čini se da će pod udar doći i drugi projekti, neposredno povezani sa razvojem osmatračko-izviđačke, komunikacione i druge opreme, koja je činila sa-stavni deo ovih 15 projekata. Ali, to može i značiti objedinjavanje projekata u jedan, perspektivan i dugoročan, koji u skladu sa projektom razvoja američke vojske do 2025. godine može predstavljati okosnicu balonskih sistema za osmatranje i izviđanje. U 2012. godini za ovakve projekte planirano je 1,3 milijarde dolara. Valja imati u vidu da je prošle godine istekao petogodišnji rok za realizaciju 15 pomenutih projekata.

Od 15 programa razvoja aerostata i dirižabla koji su u toku ili su pokrenuti 2007. godine, deo je ostao u planu finansiranja, neki su završeni ili prekinuti. Tokom proteklih šest godina sveukupne investicije su porasle, a procenjeno je da bi za dalju realizaciju ovih projekata Ministarstvo odbrane trebalo da izdvoji još 7 milijardi dolara.

Pored toga, dešavalo se da, čak i prilikom predstavljanja ovih letelica, dođe do kvarova. Tako se balonska platforma za velike visine HALE-D, prilikom prezen-tacije u Ohaju 2011. godine, kada je balon dostigao visinu od 32 kilometra, iz neu-tvrđenih razloga (komisija je zaključila da su uzrok atmosferske anomalije), izduv-ao se i pao na zemlju. Oštećen je i deo opreme. Inače je bilo predviđeno da se balon digne na visinu od 60 kilometara. To je doprinelo da se u projekat uvedu novi materijali i usavršene tehnologije. Takvi slučajevi poskupljuju dalji razvoj.

Iz tabele se vidi da su do 2012. godine tri projekta imala prioritet, a verovatno i perspektivu. To potvrđuje činjenica da je više od 90 odsto svih investicija uloženo u programe JLENS, PGSS i PTDS, te da je korišćenje ovih balonskih platformi predvi-đeno u Avganistanu i Iraku. Kada je 2012. godine usvajan budžet, za projekte balonskih platformi do 2016. godine, prioritet su imali projekti JLENS i LEMV.

Planirani iznos sredstava (u mil $)

FISKALNA GODINA 2013. 2014. 2015. 2016.

JLENS 187 92 31 23

NAZIV PROJEKTA ISIS LEMV 0 26 0 28 0 26 0 0

Project Pelikan 0 0 0 0

Može se pretpostaviti da je program LEMV obustavljen da bi se nastavio neki od projekata koji su trenutno značajniji za nacionalnu bezbednost i protivte-rorističku borbu, i time dobiju šansu da se realizuje u narednom periodu, zbog ograničenja finansijskih sredstava u planiranom budžetu.

Nikola Ostojić

Projekat MULE (LS3)

Četvoronožni roboti izvršavaju glasovne komande

Ekipa stručnjaka agencije DARPA završila je, u decembru 2012. godine, još jed-nu fazu razvoja sistema nazvanog MULE (Multifunction Utility/Logistics and Equipment, odnosno višenamensko saobraćajno sredstvo upotrebljivo za logistiku i opre-mu). Projekat MULE obuhvata seriju robotizovanih vozila sa istom platformom, kod ko-je se razlikuju vrste pogona - da li je točkaš, guseničar ili četvronožni robot. Tokom 2012. godine prijekat četvoronožnog robota nazvan je BigDog (veliki pas). Međutim, tokom kasnijeg razvoja projekta ustalio se naziv LS3 „hodajući sistem za podršku” (Legged Support Sistem). Ovaj deo projekta, u kojem je ugrađen modul za prepozna-vanja glasa, obezbedio je da se ovim robotima komanduje rečima - komandama.

Testiranje sposobnosti i mogućnosti ovakvog robota izvedeno je na četiri prototipa, 19. decembra 2012. godine, u Fort Piketu (Virdžinija, SAD). Predsta-vljen je napredak u autonomiji robota, pokretljivost po različitom terenu i mogu-ćnosti komandovanja glasom. U stvari, stručnjaci agencije DARPA su, uz pomoć inženjera Borbene laboratorije Mornaričkog korpusa (Marine Corps Varfighting laboratory - MCVL), pokazali unapređenja u kontroli robota, njegovu pokretljivost i stabilnost, uključujući i „Lider Follov” odlučivanje (sposobnost da se sledi vodič). Takođe, predstavljena je sposobnost za samostalnu dijagnostiku sistema i njegov oporavak u slučaju kvara, preciznost kojom robot bira gde će stati sto-palom u odnosu na kofiguraciju (nerav-nog) terena (što je veoma bitno ne sa-mo sa aspekta održavanja ravnoteže već i u odnosu na osobine tla - klizava ili travnata površina, tlo prekriveno li-šćem i dr.). S obzirom na to da su danas u fokusu interesovanja vojnih stru-čnjaka i sposobnosti robota u urbanim dejstvima, jedan deo testa odnosio se i na sposobnost manevarisanja (prom-ene smera) u urbanoj sredini. Medutim, čini se da je najveća pažnja ipak poklo- Postignutje napredak u autonomiJI robota LS3,

njena sposobnosti ovog robota da izv- koji se odnosi na pokretljivost po različitom

ršava verbalne komande. terenu i mogućnosti komandovanja glasom

Hodajući sistem za podršku

Inače, višenamenska platforma na četiri noge predstavljena je i septembra 2012. godine, u okviru drugih projekata daljinski upravljanih ili samostalnih (robotizovanih) višenamenskih platformi za prevoz (prenošenje) tereta. Projekat LS3 pri-pada porodici ovih vozila, sa tom razlikom što model LS3 ima noge umesto točko-va ili gusenica. Od 2010. godine razvija ga američka kompanija „Boston dajna-miks” (Dynamics). Kad je ovaj robot prestavljen rečeno je da bi trebalo da zameni tovarnu životinju, mulu ili magarca na koje podseća robot tog tipa. Robot izgleda kao čelična kutija dužine metar i visine 75 cm, sa dva para nogu sličnih prednjim nogama magarca. Noge su okrenute jedne prema drugima. U njega je ugrađeno

(323>

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

daljinsko upravljanje koje se, inače, koristi za upravljanje vozilima namenjenim pe-šadiji (Unmanned ground combat vehicle - UGCV), čime je obezbeđeno korišće-nje postojeće taktičke komunikacione mreže u oružanim snagama SAD.

Model LS3 može poneti tri puta više opreme u odnosu na vojnika na bojištu. Sto kilograma opreme, koliko je izračunato da bi iznosio celokupan borbeni kom-plet savremenog pešadinca, vojnik teško može da nosi duže vreme. Zbog toga je smanjenje opterećenja vojnika jedan od glavnih prioriteta istraživanja koja finansi-ra američka odbrambena agencija DARPA, a koja se odvijaju u više pravaca. Jedan od projekata odnosi se na upotrebu egzoskeleta, što mu omogućava da nosi do 180 kg opreme, ali ga to može ometati u neposrednoj borbenoj situaciji. Drugi projekti odnose se na smanjenje mase i težine naoružanja, municije i drugih delo-va opreme, u čemu se koriste najsavremenija tehnologija u razvoju nanomaterija-la. Naravno, u upotrebi se nalaze i odgovarajući četvorotočkaši, odnosno guseni-čari, koji vuku za sobom prikolice sa delom vojničke opreme, ali oni ne mogu da se kreću po svakom zemljištu, posebno van puteva. Za razliku od tih vozila, plat-forma koja može da ponese deo borbenog kompleta, i koja može da sledi vojnika u stopu, na svakom terenu, osnovna je zamisao projektanta. To što je u platformu LS3 (MULE) ugrađena robotska tehnologija omogućava održavanje ravnoteže na neravnom terenu, kretanje na strminama gde nijedno vozilo ne bi moglo da se koristi, programiranje kretanja po GPS koordinatama, kao i, najnovije, komandovanje glasom umesto korišćenja džojstika i upravljačkog pulta.

iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.

Pogon MULE UGV (Unmanned Ground Vehicle) robota je hibridni električ-no/dizel motor. Dizel motor daje pogon generatoru koji stvara struju. Eksperi-mentiše se i benzinskim motorom, ali i drugim alternativnim vrstama goriva. Sva-ki točak posebno pokreće električni motor. Kod četvoronožne varijante električni motori pokreću hidraulični sistem za kretanje. Kako kažu konstruktori, na robotu MULE biće ugrađeno još i desetak različitih alata za samodijagnostiku sistema, održavanje instalacije i mehaničkih delova.

Kompjuter se na početku sastojao od tri seta delova: jedan za autonomni navigacioni sistem (ANS), drugi za upravljanje vozilom (VMS) i treći za upravljanje vatrom (Battle Command system). Nakon poslednjih izmena tu su i podsiste-mi za komunikaciju i glasovne komande.

Roboti LS3 pratiće svoje vodiče u stopu po svakom terenu

Novi konjovoci

Program LS3 ima za cilj da pokaže koliko su korisni mali, veoma pokretni, poluautonomni robotski sistemi, koji se kreću na nogama, i mogu da ponesu do 400 kg opreme, prate jedinicu kroz neravan teren i nalaze se u aktivnoj interakci-ji sa vodičem. Pri tome se podržava prirodan način na koji obučena životinja sle-di svog vodiča. To može značiti i da će se uskoro u jedinicama naći i neki novi „konjovodci” (koji postoje u planinskim jedinicama gde se koriste konji i mule za nošenje opreme). Naravno, demonstracija je predstavila i sposobnosti tog robota da noću manevriše između stabala u šumi. Pored toga, on ima još jednu, veoma praktičnu osobinu, koju životinje nemaju. Naime, zahvaljujući precizno definisa-noj snazi pogonskog sistema i drugih karakteristika, veoma je lako proračunati koju težinu opreme može da ponese, kako ju je najbolje rasporediti da bi se odr-žavala ravnoteža pri kretanju i, pored toga, daju vodiču i podatke sa svojih sen-zora o prostoru kojim se kreću. Stručnjaci su istakli da su na ovu MULU ugradili više priključaka na koje se može uključiti i kabl za pomoćno napajanje senzor-skih, radio ili mobilnih komunikacionih uređaja za vreme kretanja.

Poligon za ispitivanje predstavljao je raznolik teren: rovovi, šumovite i ste-novite padine, klizavo i peskovito tlo, simulirana urbana sredina, ledena površi-na... A predstavljena je još jedna mogućnost robota - na situacionoj karti LS3 kretao se prema programiranoj putanji, poluatonomno, praćen od operatera za upravljačkom konzolom. Naravno, predviđeno je da sa Upravom za obuku u Pentagonu budu planirane vežbe na kojima će se ovi roboti koristiti.

Demonstracija sposobnosti LS3, decembra 2012. godine, predstavljala je uvod u niz sledećih testiranja u Fort Piketu, koja će se nastaviti tokom prve polo-vine 2014. godine, radi usavršavanja ovog robota. Predviđeno je da se u tom periodu testiraju maskirni sistemi i uređaji za zaštitu od optoeletronskih sistema, otkrivanje biološke, hemijske ili radiološke opasnosti i korišćenje u različitim vre-menskim uslovima, pod veoma visokim ili ekstremno niskim temperaturama. Osnovni komplet posedovao bi i sistem za samogašenje, ventilaciju i izolaciju, kao i opremu za balističku zaštitu. Modularnost ovog robota bila bi proširena, pa se on ne bi koristio samo za prenošenje opreme (naoružanje, namirnice i voda, municija), već i sa opremom za osmatranje sa više senzora, radio-komunikacio-nim sistemima, pa i oružjem kojim bi se autonomno ili po komandi operatera dej-stvovalo po protivniku u iznenadnoj zasednoj borbi. Vodič bi imao šlem, koji sa-drži digitalni i magnetni kompas, slušalice, noćne naočare, jedan modul infracr-venog prijemnika i ugrađen ekran za proširnu realnost. Ekran na viziru šlema pružio bi koamdiru tima (voda, odeljenja) sveobuhvatnu sliku terena, podatke dobijene preko mreže za taktičko komandovanje o položaju protivnika i njego-vom naoružanju (oruđima i senzorima kojima se ta oruđa koriste za dejstva), kao i informacije koje primaju senzori na robotizovanoj „muli”.

Početak i uspešna premijera

Sam projekat platforme MULE počeo se ostvarivati 2001. godine i, kao ta-kav, svoju premernu upotrebu doživeo je 2008. godine, iako je do tada realizo-vano samo 80 odsto projekta. U razvoju, od 2009. godine učestvovalo je i Ode-ljenje za robote izraelske avionske industrije, deo diviziona Lahav (lAI’s robotics

(325>

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

department, part of the LAHAV division). Njihovi inžinjeri razvijali su platformu MULE, nazvanu REX koja ima četiri točka, mase 150 kg, a može da nosi 250 kg tereta. Izraelski robot ima goriva da obezbedi podršku pešadijskim jedinicama do 72 časa, odnosno da sa jednim punjenjem goriva pređe 100 km.

Platforma robotizovanog vozila MULE sa točkovima (FCS MULE UGV)

Prva američka platforma MULE, mase 2,5 t, testirana je od 2010. do 2012. godine na poligonu Velika prerija nedaleko od Dalasa (Teksas, SAD). Vozilo ima šasiju nalik na manje oklopno vozilo sa šest točkova. Svaki točak ima svoj po-gon, što omogućava kretanje po različitim vrstama zemljišta. Na šasiji su senzor-ski uređaji, sistem za globalno pozicioniranje (GPS) i drugi eksperimentalni ure-đaji. Vozilom upravlja operater, preko bežične veze. On nosi šlem sa vizirom na kojem se projektuje slika koju dostavljaju senzori i kamere na vozilu. Uređaji za upravljanje, u obliku konzole za kompjuterske igrice, smešteni su u komandno vozilo. Sve se kontroliše preko Xbox 360 kontrolera, povezanim na kompjuter sa snažnim procesorom (u ovom slučaju tipa Pentium Intel i3). Inače, Xbox je firma koja proizvodi veoma kvalitetne bežične kontrolere za kompjuterske igrice. Program je izrađen na Linux platformi. U komandnom vozilu nalaze se uređaji koji-ma se može zumirati slika sa kamera, njima se može odrediti daljina do cilja i navoditi artiljerijska vatra na pokretne ciljeve - ako postoji optička vidljivost.

Kompjuter autonomno kontroliše kretanje, servo uređaje i brojne senzore. Kontrolni sistem tog robota upravlja pokretima nogu, balansom tela, orijentaci-jom u prostoru i na zemljištu, i reguliše racionalnu potrošnju energije. Senzori za kretanje prate celokupan položaj tela robota, silu koja se koristi za hodanje, do-dir sa tlom, raspored i pokrete tereta. Stereo sistem osmatranja prati konfiguraci-ju zemljišta, a laserski žiroskop brine se o ravnoteži. Drugi senzori prate položa-je tela u odnosu na spoljno okruženje, upravljaju hidrauličnim delovima, ostali mere temperaturu, kapacitet baterija i druge podatke, neophodne za njegovo funkcionisanje.

<326)

Ne čekajući da se projekat MULE završi, kopnena vojska SAD i Korpus mornaričke pešadije su, još 2010. godine, naručili 6.000 takvih vozila za korišće-nje u Iraku i Avganistanu.. Borbeni deo projekta za Irak i Avganistan nazvan je Kopneno vozilo bez vozača (Unmanned ground vehicles - UGVs). Tri takva ro-bota, među kojima je i model SWORDS (Special Weapons Observation Remote Direct-Action System ili sistem specijalnog naoružanja koje se, na osnovu osma-tranja, koristi za direktno dejstvo) isporučena su juna 2008. godine snagama u Iraku. Ovi roboti na gusenicama naoružani su mitraljezom M249. Prvo vatreno kratenje doživeo je robot koji je dodeljen Trećem armijskom pešadijskom divizio-nu za osmatranje u mirovnim i zaštitnim operacijama. Sličan robot nazvan „Gla-dijator” isporučen je Korpusu mornaričke pešadije angažovanom u Iraku.

Taktička primena

Američki vojni stručnjaci pomno prate kako se koriste platforme MULE na ratištu, izučavajući način na koji ovi roboti doprinose razvoju taktičkih postupaka u frontalnom i urbanom ratovanju. Zbog toga je DARPA uvrstila robotska vozila tipa MULE i u projekat Urbani izazov (DARPA Urban Challenge). Od 2010. godine projekat robotskih vozila tipa MULE nastavlja se sa razvojem senzora sa soft-verom za prepoznavanje (rekognitaciju) objekata na bojištu - vozila, zemljišta, drveća, ljudi, zgrada i naoružanja. U tom pravcu razvija se i 3D LADAR (Laser-Radar) sistem, koji treba da omogući trodimenzionalni prikaz bojišta, a povezan je sa uređajem za određivanje koordinata stajne tačke pomoću GPS. U trodi-menzionalnom pregledu površine zemljišta koja se osmatra daje detaljne vizuel-ne topografske podatke i geografsku mikropoziciju objekata.

Pored borbene postoje još dve druge varijante: transportno i MULE vozilo za protivminsku borbu. Protivminski MULE robot ima radar koji detektuje mine u zemlji (ground-penetrating radar) i može da neutrališe minske elektronske kom-ponente. U projektu je i varijanta lakog jurišnog robota MULE (Assault Light) za protivtenkovsku borbu. On bi bio naoružan protivtenkovskim raketama, ali i lakim mitraljezoma za dejstvo protiv pešadije koja prati tenkove.

Zanimljivo je i to da je razrađena borbena upotreba robota MULE u obez-beđivanju pokreta jedinica. Ispred svake kolone kretao se, daljinski vođen, robot tipa MULE. Tako je ta vrsta robota, još od 2008. godine, postala glavni činilac upravljanja pokretima kolona vozila, s obzirom na to da su svim vozačima u ko-loni dostupni podaci koje robot dobije preko svojih senzora. Time svaki vozač ima isti realni pregled stanja na putu i ši-rem okruženju, kao i operator na robotu MULE.

Puno nade polaže se u projekat robota MULE kada on, za narednih šest godina, bude u operativnoj upotrebi, naravno u velikom broju od najmanje 6.000, posebno u neposrednim taktičkim i urbanim dejstvi-

ma. Za sada su u četi po dva takva borbe- Izviđačka jedinica u čijoj pratnji je

na robota. Nije razrađena opcija koliko bi rrirtmvm0 voziotipa mule

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

se u četi nalazilo četvoronožnih robota LS3, ali je najverovatnije da bi svako odelje-nje ili borbena grupa bili podržani jednim ovakvim robotom.

Operativci u kopnenim snagama američke vojske u Iraku i Avganistanu smatraju da je robot MULE već sada spreman za borbenu upotrebu, jer je bor-bene testove prošao bez problema, usprkos nekompletnosti elektronske, opto-senzorske i neke druge opreme. Svojom primenom on donosi značajne novine kojima se borbena dejstva kopnenih snaga, posebno na nivou osnovne borbene jedinice, čine efikasnijim. Zbog toga komandanti snaga u Iraku zanemaruju fine-se kojima inžinjeri, koji su stvarali tog robota, žele da završe i kompletiraju proje-kat. Međutim, inžinjerima je veoma važno i to da finaliziraju komandno vozilo, kao i sve aspekte upravljanja robotom putem radio-veze, komandama glasom, pa i mimikom (pokretima ruku) vodiča. Interesantno je da su ti roboti veoma do-bro prihvaćeni među američkim vojnicima u Iraku i Avganistanu.

Nikola Ostojić

Projekat ,,Gladijus“- nemački sistem vojnika budućnosti

Početkom 2013. godine nemačko Ministarstvo odbrane dodelilo je kompa-niji Rajnmetal Grupa (Rheinmetall Group) 84 miliona evra (112 miliona američ-kih dolara) za projektovanje i izradu elemenata sistma vojnika budućnosti „Gladi-jus”. Ovaj sistem najavljivan je kao jedan od najnaprednijih sistema takve vrste, još od 2008. godine. U ugovoru je reč o isporuci 60 „Gladijus sistema vojnika bu-dućnosti” za nemačke Savezne odbrambene snage (Bundesver).3

„Gladijus" predstavlja modular-ni sistem, koji sačinjava visokoteh-nološka zaštitna oprema vojnika (odeća i balistički pancir), naoruža-nje, podsistem za komunikaciju, na-vigaciju i umrežavanje, kao i odgo-varajuća informatička oprema i pro-grami koji će podržavati funkcionisanje svih elemenata sistema. Ovaj sistem na-menjen je za dva kontingenata nemačkih trupa koje su angažovane u Avganistanu, u sastavu multinacionalnih snaga.

Sistem, čiji je početni originalni naziv bio „Vojnik budućnosti - poboljšani sistem" (IdZ-ES - Infanterist der Zukunft-Erweitertes System), najnovijim nazivom asocira na oštricu mača (gladius latinski znači mač), a objedinjava najnovija svetska saznanja u oblasti projektovanja vojničke opreme i naoružanja sa na-pretkom moderne tehnologije, posebno u nemačkoj industriji. Ugovor najavljuje drugu fazu usavršavanja programa vojnika budućnosti i nosi skraćen naziv IdZ2.

Naravno, pre nego što su potpisani ugovori o finansiranju i realizaciji projekta, najpre su definisani kriterijumi koje taj sistem mora da zadovolji. Prema njima, on treba da omogući vojniku punu slobodu kretanja, kako na bojištu, tako i u mirovnim i drugim operacijama ili pri pružanju (doturanju i obezbeđenju) humanitarne pomoći.

3 Izvor; Rheinmetall (Press release): Bundeswehr fuhrt „Gladius”-Soldatenausstattung ein -Rheinmetall mit 60 weiteren Systemen im Wert von 84 MioEUR beauftragt, 08.02.2013

Logo projekta „Gladijus

Pri tome treba da smanji rizik po ličnu opasnost vojnika. Draga njegova bitna karak-teristika je smanjenje težine naoružanja i opreme, odnosno njihova minijaturizacija. Komunikaciona oprema mora da omogući neprekidnu vezu u odeljenju (deset vojnika i komandir) i vezu sa pretpostavljenim starešinom, kao i sa oklopnim vozilima pe-šadije koja su im na raspolaganju. Srce sistema treba da predstavlja računar, koji će kontrolisati radio-uređaj, napajanje kao i GPS modul. Pored toga, modularnost treba da obezbedi dalju nadogradnju sistema ili zamenjivost komponenti.

Zaštitni prsluk, kao i druge komponente fizičke zaštite tela vojnika, moraju da obezbede otpornost na udar (blast), kao i na spoljnu visoku temperaturu (koja nastaje pri eksploziji), ventilaciju i smanjivanje vlažnosti delova tela koji se najvi-še znoje (pomoću izolacionih slojeva koji stabilizuju temperaturu organizma). Najveći deo kriterijuma odnosi se na pancir koji, pored zaštite, služi i za nošenje municije i druge opreme i uređaja.

Šlem treba za bude izrađen prema najnovijim standardima fizičke zaštite glave, da bude ergonomski prilagođen i lak za nošenje. Uz to, sastavni deo šle-ma su digitalni (i magnetni) kompas, slušalice, noćne naočare, jedan modul sa infracrvenim prijemnikom i ugrađen ekran za proširenu realnost. Vizir ekrana treba da pruži komandiru i vojnicima sveobuhvatnu sliku terena i raspored otkrive-nih položaja neprijatelja, protivničke elektronske i druge opreme i naoružanja. Oprema, a posebno naoružanje vojnika, mora biti tako prilagođena da se, bez posebnih problema, na njega mogu postaviti termovizijske kamere, laserski niša-ni ili označivači cilja. Uz to, oprema mora da sadrži i detektor ozračavanje od osmatračke i nišanske opreme protivnika. Definisano je da sistem modularne promene opto-elektronskih dodataka i senzora uključuju jurišnu pušku G36, ba-cač granata AG36, puškomitraljez MP7, pušku G82 i laki mitraljez MG4.

Za komandovanje starešini jedinice namenjen je ručni VHF radio i prenosivi računar za pripremu, odnosno kontrolu izvršavanja zadatka i primanje podatake u mreži komandovanja.

Sastavni delovi nemačkog sistema IdZ2 (vojnik budućnosti)

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Bundesver je program definisao 2012. godine, a prvi komplet od trideset si-stema, od ukupno 600 koliko je naručeno, treba se isporuči sredinom 2013.

U svom teorijskom prilazu koncipiranju vojničke opreme vojnika u pešadij-skim jedinicama (Nemci je nazivaju i laka pešadija), stručnjaci polaze od stava da kopnene snage imaju centralnu ulogu. Najobimniji deo kopnenih snaga je pe-šadija, koja će u savremenim ratovima imati odlučujuću ulogu u borbenim dej-stvima. Zbog toga pešadija mora posedovati veliku mobilnost (pokretljivost), sposobnost kretanja po složenom i raznolikom terenu, ali i u urbanoj sredini.

Posebnu uloga pešadija ima u tzv. asimetričnim dejstvima, odnosno u okr-šajima sa terorističkim snagama ili diverzantskim grupama. Podrazumeva se da se takvi zadaci mogu izvršavati i pod najekstremnijim vremenskim, odnosno kli-matskim uslovima i okolnostima.

Upotreba pešadije predviđena je i uz pomoć i podršku vazduhoplovnih snaga (helikoptera, jedrilica, padobrana...), ostalih rodova i službi, a njihovo angažovanje u specijalnim operacijama zahteva i kompatibilnost opreme i naoružanja pešadinca sa opremom drugih rodova i vidova. Svemu tome najveći doprinos treba da daju napred-ne tehnologije, od kojih, kako kažu nemački vojni stručnjaci, zavisi efikasna upotreblji-vost poboljšane opreme i naoružanja, opstanak (izdržljivost) jedinica i pojedinaca na bojištu, sposobnost komandovanja, pokretljivost i borbena efikasnost. To je moguće ukoliko su vojnici pešadije naoružani odgovarajućim i provereno funkcionalnim naoru-žanjem i opremljeni sistemom za obaveštavanje o situaciji, kao pouzdanim načinom komunikacije. Naglašenu ulogu ima načelo modularnosti, koje omogućava dalje usa-vršavanje u skladu sa napretkom nauke, tehnike i tehnologije. Pored toga, vojni struč-njaci od inženjera i projektanata zahtevaju i razvijen autonomni sistem za samodetek-ciju kvarova i kontrolu opreme pod složenim radnim (borbenim, ratnim) uslovima. Tako stručnjaci nemačkog Ministarstva odbrane naglašavaju da modularni dizajn obezbe-đuje fleksibilnost pešadijskih jedinica da se prilagode novim situacijama i okolnostima u borbenim dejstvima, ali i da omogući korišćenje i drugim oblastima oružanih snaga.

Jedan od bitnih elemenata celokupnog sistema nemačkog vojnika buduć-nosti jeste visoka pokretljivost, koju treba da obezbede oklopna vozila zaštićena (od oštećenja i uništenja) protivoklopnim sistemima (Luftverlustbares Fahrzeug). Ovako definisan celokupni sistem IdZ2 treba da poveća preživljavanje vojnika, uz poboljšan ubojni efekat naoružanja.4

Prethodni nemački programa, označen kao IdZ, obuhvatio je i testiranje sa-vremene opreme u jedinicama Bundesvera 2002. godine na Kosmetu. U Prizre-nu je tada bio raspoređen jedan bataljon u kojem je proveravana, u to vreme nova oprema i naoružanje, u saradnji sa Pešadijskom školom Hamelburgu. Ta ver-zija opreme i naoružanja korišćena je i u nemačkoj jedinici angažovanoj 2003. godine u Avganistanu, u okviru savezničkih snaga. Međutim, desetogodišnje is-kustvo, kao i nova saznanja i tehnologije dostupne u vojnoj industriji, doprinele su spoznaji da postojeći sistem naoružanja i vojne opreme mogu znatno da se unaprede i postanu efikasniji, a da zadovolje nove savremene kriterijume.

I druge armije razvijaju svoje sisteme za vojnike budućnosti. U Velikoj Britani-ji to je program FIST - Future Infantry Soldier Technology (tehnologija pešadinca budućnosti), američki projekat ima naziv Land Warrior - Integrated Modular Fig-

4 Defense Industry Daily: Infantry-21: Germany's IdZ-ES, Mar 02, 2011.

hting System (vojnik kopnenih snaga - integrisani modularni borbeni sistem), kod francuza je nazvan FELIN (Fantassin a Equipements et Liaisons Integres - fran-cuski budući vojnički sistem za pešadinca), Austrija, Francuska, Nemačka, Finska, Portugal, Španija i Švedska rade na zajedničkom programu CEDS (The programme Combat Equipment for Dismounted Soldier - program zamenjive borbene opreme vojnika), Švedska, pored toga, razvija i projekat MARKUS: Serving the Three Block War (oprema za treći svetski rat). U Kini postoji program za specijalne snage i za kopnenu vojsku (Futuristic Soldier of Chinese Special Operations Force - vojnik budućnosti kineskih specijalnih snaga) u koji je uloženo tri milijarde dolara. Rusija je krajem prošle godine testirala svoj projekat oprema za vojnika budućnosti „Ratnik“ (Russian Armed Forces high-tech equipment for future soldiers - visokotehnološka oprema vojnika budućnosti ruskih oružanih snaga).

Poznati su još i programi drugih zemalja: 21st Century soldier (Ceška), Advanced Combat Man System (Singapur), African Warrior (Južna Afrika), COBRA COmbatente BRAsileiro (Brazil), Combatiente Futuro - COMFUT (Španija), F-INSAS (India), IMESS (Švicarska), Individual Fighting System (Rumunija), Integrated Soldier System Project (Kanada), Land 125 (Australia). NORMANS (Norveška), Projekt TYTAN (Poljska), Soldado do Futuro (Portugal), Soldato Futuro (Italija), Soldier Modernisation Program - SMP (Holandija), TEK-ER Modernization (Turska), FUTURE soldier Program Ambitions (Pakistan)...

Još u vreme JNA, kasnije oružanih snaga SCG, u našoj vojsci projektovan je sličan sistem modernizacije vojnika - znatno usavršenije naoružanje (puška M21, novo snajpersko oružje, bacač granata), oprema, odeća i obuća, sredstva veze i druge vojničke komponente. Prema listi prioriteta definisanoj u nacrtu Strateškog pregleda odbrane za period od 2010. godine bilo je predviđeno da se usavrše ko-mandno-informacioni sistemi taktičkog nivoa za KoV i nove vrste naoružanja sa vođenim projektilima visoke preciznosti (protivoklopni sistem bumbar). Planirana je i nabavka elektronskih sistema za izviđanje, prikupljanje, obradu i distribuciju oba-veštajnih podataka, individualna zaštitna sredstva i razna sredstva za specijalne jedinice. U Vojsci Srbije Uprava za planiranje i razvoj (J-5) u Generalštabu Voj-ske Srbije5 izrađuje predlog srednjoročnog plana opremanja, s težištem na na-bavci složenih borbenih sistema, kojima se postiže pravovremeni razvoj operativ-nih i funkcionalnih sposobnosti.

Nikola Ostojić

Odeća za zaštitu od osmatračkih uređaja bespilotnih letelica

Neuobičajeno je da modni kreator izradi, a zatim javno predstavi seriju ode-će koja bi trebalo da zaštiti ljude od osmatračkih uređaja i senzora na bespilot-nim letelicama. Adam Harvi, koji živi i radi u Njujorku, predstavio je seriju odeće za koju se tvrdi da predstavlja „ogrtač nevidljivosti” za ljude koji žele da izbegnu radoznale oči kojima bespilotne letelice pretražuju teren ili identifikuju određene osobe. Ova odeća prikazana je na sajmu mode, kao posebna kolekcija u Londo-nu (Velika Britanija) koja je trajala od 4. do 31. januara 2013. godine, pod motom „Nosite stelt kapuljaču“.

5 Intervju načelnika Uprave za planiranje i razvoj VS, „Odbrana“ 15. 9. 2012.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Informacija je zanimljiva sa više aspekata. Ideja nije samo plod mašte, već se propagandna kampanja za prodaju ovakve odeće zasniva na više činjenica.

Još juna 2011. godine objavljena je nova Američka protivteroristička strategija, zasnovana na „laserski preciznim udarima po terorističkim liderima” pomoću nove i sve više korišćene tehnologije naoružanih bespilotnih letelica - dronova. Takve letelice navode se na ciljeve iz posebnih operativnih centara na periferiji Vašingtona ili sa dru-gih lokacija pogodnih za nesmetano kontrolisanje leta ubistvenog drona. Među broj-nim akcijama tih letelica, navođenom raketom iz jednog drona okončan je talibanski prepad na kabulski hotel „Interkontinental” (maj 2011), pri čemu je likvidirana druga lič-nost u komandnoj hijerarhiji „Hakani mreže”, zajedno sa nekoliko terorista. Akcija je izvedena na avganistanskoj strani pograničnog područja. Slučajnom ili nekom drugom podudarnošću, u isto vreme, nekoliko hiljada kilometara južnije, u Somaliji, drugi dron je za metu imao dvojicu lidera lokalne filijale Al Kaide. Somalija je tako, pored Avganistana, Pakistana, Libije, Iraka i Jemena, postala šesta zemlja u kojoj SAD kori-ste robote -letelice za uklanjanje terorističkih vođa.

Naoružani predatori

Tokom 2012. godine objavljen je i podatak da je lider Al Kaide, Osama Bin Laden, otkriven kada je CIA analizirala obaveštajne podatke o njegovim mogućim skrovištima u Pakistanu, koristeći jedan od njenih novih stelt dronova, RK-170 „Sentinel”, kojima se upravljalo iz baze u Kandaharu.

Iz brojnih svakodnevnih vesti o korišćenju dronova za likvidaciju nepoželjnih osoba, pretežno čelnika terorističkih organizacija, analitičari su izradili statistiku nji-hove upotrebe u nekoliko proteklih godina. Tako je zabeleženo da je od juna 2010. godine do prve polovine 2011. godine u Pakistanu izvedeno 84 napada letelicom „Predator”. Procenjuje se da su američki obaveštajni organi samo u Pakistanu, od 2006. godine, likvidirali, na ovaj način, približno 2.000 osumnjičenih terorista i talibanskih pobunjenika (ali i veliki broj civila). Ubijeno je bar dve trećine visokih komandanta Al Kaide. Do početka 2013. godine akcijama dronova likvidirano je

3.000 do 4.500 ljudi u Pakistanu, Avganistanu, Iraku, Somaliji i Jemenu.

Pored američkih specijalnih snaga, različite vrste bespilotnih letelica, sa so-fisticiranom osmatračkom opremom, poseduju mnoge druge države, među koji-ma su Rusija, Kina, Izrael... Na vazduhoplovnoj izložbi u Kini 2012. godine, kao dostignuće vlastite vojne industrije prikazan je model naoružane bespilotne lete-lice na mlazni pogon. Ona nosi oznaku WJ-600, a uz nju je prikazano i desetak drugih modela dronova - aviona robota.

Ovi, kao i drugi podaci, govore da bespilotne letelice često krstare nebom radi nadzora i osmatranja određenih teritorija, dok se naoružani dronovi sve više ko-riste za tzv. protivterorističke i druge akcije značajne za nacionalnu bezbednost.

Kako tvrdi Harvi, njegovi ogrtači, naočare, kese za mobilni telefon i dr. smanjuju efikasnost osmatračkih uređaja i senzora na bespilotnim letelicama. Naravno, ova odeća je odmah ponuđena za reklamnu prodaju. Šta su njene osnovne karakteristike? Najpre, ona blokira signal mobilnog telefona ako se ure-đaj nalazi u posebnoj kesi. To, dakle, ne obezbeđuje samo privatnost vlasnika mobilnog telefona, već i onemogućuje senzore da ga lociraju i da se telefon kori-sti kao izvor signala za navođenje naoružane bespilotne letelice. U kompletu su kapuljače, marame koje blokiraju termalni odraz lica, odnosno burke, koje se nose u arapskim zemljama. Tu je i XX-košulja,koja blokira rendgensko zračenje, sa posebnim džepom na odeći za nošenje mobilnog telefona, koji potpuno blokira telefonski signal.

Savremena maskirna odeća

Treba imati u vidu da u svim vojskama sveta postoji maskirna odeća, koja uz nekoliko senzora i detektora, ima više funkcija. Najpre spečava termalni odraz vojnika koji je nosi i umanjuje mogućnost korišćenja kamera i nišanskih ure-đaja sa infracrvenim sistemom. Senzori i detektori na odeći predstavljaju sistem za upozoravanje o približavanju protivnika, kao i o pravcu ispaljivanja snajper-skih metaka, o izloženosti ozračivanju pomoću laserskog označivača ili nišana. Takvi senzori mogu biti višenamenski, odnosno modularni i sve su manjih di-menzija, tako da se jednostavno uklope u neki deo odeće, od šlema do prsluka ili obuće. Postoje i cerade za maskiranje vozila koje, pored toga što omogućava-ju stapanje boje vozila s okolinom, smanjuju i termalni odraz.

(333}

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Jedan od novijih sistema za termičku zaštitu vojnika na bojištu je Blučerov „duh sistem” za višespektralno maskiranje vojnika i vozila (Blučer je nemačka firma koja proizvodi vojnu odeću - Blucher Sistems GmbH, Nettetal, Germany). Ta odeća pruža antitermalnu zaštitu, odnosno ometa detekciju vojnika optoelektronskim uređajima (termo i IC kamerama), a predstavljena je 19. aprila 2011. godine na izložbi vojne opreme. Materijal, nazvan spektralno platno (spectralflage), koristi metalizirana vlakna koja menjaju vidljivi odraz vojnika koji ga nosi, „pretvarajući ga u duha”, koji se jedva nazire na ekranima ovih uređaja. Ovaj materijal može da se ugrađuje i u cerade za vojna vozila, od njega mogu da se izrađuju maskirne mreže, kao i delovi vojničke ode-će ili plašt (sličan kabanici, odnosno pelerini). Predviđen je za odeću u pešadiji, gde smanjuje toplotni odraz u ultraljubičastom, toplotnom i infracrvenom spektru. Od njega se prave delovi odeće za sve rodove i službe koje svoje zadatke izvode na terenu, gde njihove pokrete mogu zabeležiti i senzori na bespilotnim letelicama.

Ovu tkaninu predstavila je Odbrambena revija (DefenseReview) u svom aprilskom broju 2011. godine. Masa tkanine je 55 g/m2, a predstavljene su jakne i pantalone, navlake za šlem i obuću, za zaštitu ličnog ili kolektivnog naoružanja, agregata i drugih uređaja sa jačim termalnim odrazom. Zaštitne mreže od ovog materijala su dvodimenzionalne, obojene i sprečavaju termalni odraz. Predstavljena je i protivtermalna „šminka” (pasta za ruke i lice). Ova odeća predviđena je za specijalne snage, snajperiste, izviđače i osmatrače, kao i za druge sastave čije prisustvo na bojištu treba sakriti od brojnih senzora i detektora.

Naravno, to je samo jedna od brojnih oprema na kojima rade stručnjaci za maskiranje u vojnoistraživačkim centrima. Tkaninu nazvanu blučer saratoga ko-riste američki vojnici u Avganistanu, vojnici nemačkog Bundesvera u mirovnim i drugim misijama, a sastavni je deo programa „pešadinac budućnosti”. U američ-kim laboratorijama, još od 2000. godine, razvija se RTO-TM-SCI-096 -višespektralni maskirni vojnički sistem (Multispectral Camouflage for the Soldier System), namenjen kako kanadskim, britanskim, australijanskim oružanim snagama i policiji, tako i drugim članicama NATO-a. Belgijski stručnjaci istražuju i razvijaju tkaninu sejnteks (SEYNTEX NV) koja bi imala i balistička svojstva itd.

Nikola Ostojić

Ruske padobranske jedinice naoružavaju se jurišnim robotom MRK-27 BT

Početkom januara 2013. godine iz komande Vazduhoplovnih snaga Rusije stiglo je obaveštenje da se padobranske jedinice naoružavaju višenamenskim jurišnim robo-tima MRK-27 BT. (Многофункциональный робототехнический комплекс МРК-27 БТ - Боевая точка). Ista robotska platforma uvedena je i u rusku mornaricu decembra 2012. godine, a testirani su u Centru za vanredne situacije „Lider”. Ovakav tip robota pogodan je za spuštanje iz aviona i helikoptera, što mu je, pored borbenih i manevar-skih sposobnosti, preimućstvo nad drugim tipovima takvih borbenih mašina

Inače, prve informacije o ovim robotima pojavile su se u novembru 2009. godine, kada je prototip prikazan na sajmu naoružanja u Moskvi (Interpolitex-2009 arms exhibition). Kasnije, u okviru rasprava o osavremenjavanju ruske voj-ske robotizovanim i informatički naprednim sistemima, MRK-27 BT je spominjan kako najperspektivnije robotizovano borbeno sredstvo. Ovaj „robotski vojnik”

<зз4)

razvijen je u Laboratoriji za primenjenu robotiku Bauman, na Moskovskom dr-žavnom tehničkom univerzitetu. Platformu i upravljačke sisteme razradili su inže-njeri i stručnjaci za robotiku u Istraživačkom institutu za tehniku, robotiku i kiber-netiku (RTC) u Petersburgu. Sisteme naoružanja na robotu osmislili su vojni stručnjaci Akademije ruskih oružanih snaga, na Katedri za oružane sisteme u Omsku. Robot poseduje savremene kontrolne sisteme, autonomni sistem za programiranje funkcija i mogućnost da ponese više vrsta naoružanja i drugu bor-benu i neborbenu opremu. Pokreće ga električni motor. Namena ovakvog, nao-ružanog sistema je višestruka. Naime, pored sposobnosti da precizno dejstvuje po protivničkim snajperistima i mitraljeskim gnezdima, predviđena je i upotreba protiv naoružanih terorista.

Višenamenski robotizovani sistem MRK-27 BT

Za postavljanje platforme sa sistemom naoružanja korišćen je princip mo-dularnosti, što znači da se za različite borbene zadatke na platformu mogu po-staviti brojni borbeni sistemi ili oružja. Ovaj robot može istovremeno da dejstvuje iz tri različita oružja, odnosno da se koristi u protivpešadijskim dejstvima, za uni-štenje bunkera ili utvrđenih vatrenih tačaka ili u borbi protiv tenkova i oklopljenih borbenih vozila. Kaže se da je koncipiran za borbu umesto vojnika, u situacijama

(335}

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

kada su ugroženi njihovi životi, pa je nazvan „robotski vojnik”. Tvrdi se da je va-trena snaga robota MRK-27 BT uporediva sa borbenim spobnostima lakog ten-

ka. Može da bude naoružan sa dva bacača plamena „šmelj”, dva raketna baca-ča granata RShG-2 (rocket-propelledgrenade), mitraljezom „pečeneg” i 6 bacača sa po 100 patrona dimnih bombi. Oružje ne treba da se podešava prema robotu, pošto postoji unificirano postolje, na koje se svako oružje može lako postaviti. Postolje se može okretati više od 100 stepeni i pokretati po visini oko 45 stepeni.

Kontrola i upravljanje robotom obavlja se pomoću nekoliko džojstika, na taktičkoj udaljenosti od 200-500 me-tara (može se naći i podatak da se nji-me upravlja i sa udaljenosti od jednog kilometra). Manevarske sposobnosti, kao i težište ovog robota, veoma su do-bro izbalansirani i može da se kreće u različitim pravcima i po neravnom ze-mljištu. Vozilo je uspešno savlađivalo snežne i močvarne površine i precizno dejstvovalo iz raznih pozicija, pošto ima stabilizator poput oruđa na tenkovi-ma. Procenjuje se da će se korišće-njem ovog robota u jedinicama ostvariti ušteda od 75 milijardi rubalja (2,4 mili-jarde dolara) u periodu 2012-2014. godina.

Mogućnosti ovog robota javno su predstavljene krajem 2012. godine u Centru za spasavanje u visoko- rizičnim situacijama „Lider” (Центр „Лидер” МЧС). Rečeno je i to da gusenice mogu da izdrže eksploziju mine od 800 g. Iako u njega nije instaliran GPS sistem, daljim usavršavanjem ovaj robot će do-biti i mnoge druge savremene elektronske i optoelektronske uređaje.

Pored borbene opreme, tokom demonstracije mogućnosti ovog robota, na njega su postavljeni i sistemi za gašenje požara Jel-10, Jel-4, a robot sa sistemom LUF-60 već je korišćen za gašenje požara u jednom skladištu municije, zbog čega je dobio i nadimak „mobilni vatrogasac”. Pretpostavlja se da će prva borbena prove-ra verovatno biti izvedena u Čečeniji, za razminiranje minskih polja. U toku je i razra-da taktike upotrebe ovakvih robota u borbi, na Akademiji vojnih nauka.

Ratna mornarica Rusije zainteresovana je za robotsko vozilo domaće proiz-vodnje, na osnovu ove platforme, s obzirom na to da koristi samostala podvodna vo-zila „Gavia”, proizvedena u islandskoj kompaniji Hafmind. „Gavia” izgleda kao kon-vencionalni torpedo, a koristi se za otkrivanje i uništavanje podvodnih mina, kao i za podmorsko osmatranje i patroliranje oko ratnih brodova. Modifikovan za podvodnu upotrebu, ovaj robot bi mogao da ima i više funkcija od robota koji se sada koristi.

Inače, u ruskom vojnom vrhu razmišlja se o stvaranju Fonda za usavršena istraživanja (FPI), koji bi bio organizovan kao američka agencija DARPA, gde bi se nastavilo sa razvojem sličnih borbenih robotskih sistema. Angažovan je i Ro-skosmos, gde su, inače, razvijali robote za kosmičke programe. Ministarstvo od-

Sistem naoružanja na unificiranom postolju

brane razmatra i nabavku civilne robotske opreme, kao što su specijalna vozila za savlađivanje snega i močvara.

Strani vojni komentatori upoređuju ovog ruskog borbenog robota sa ame-ričkim sistemom SWORDS (Special Weapons Observation Remote Direct-Action System), kako po mobilnosti, tako i po naoružanju. Inače, robot SWORDS američke vojne snage koriste u Iraku od 2007, a u Avganistanu od 2008. godine

Nikola Ostojić

iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.

Očno sočivo umesto naglavnog displeja za proširenu stvarnost

Još sredinom 2012. godine firma Inovega (Innovega Optiks co. Seatle, Wa) pr-vi put je predstavila očno sočivo sa dvostrukim fokusom (IOptik displej sistem). Ono omogućava da korisnik, istovremeno, gleda udaljene ili bliže predmete, bez menja-nja naočara ili sočiva, što je ljudima koji koriste dvoje ili više naočara (jedne za čita-nje i potpisivanje, a druge za gledanje TV i vožnju automobila) komplikovano.

Ideja dvostrukog fokusa omogućila je stručnjacima da tu sposobnost iskoriste za izradu sočiva koje može da se koristi kao sistem za korišćenje podataka u pro-širenoj stvarnosti, odnosno da istovremeno vidi i okolinu i podatke (sinhronizirane sa slikom) koji se odnose na objekte obuhvaćene slikom. Kao što je poznato, sistem proširene stvarnosti koristi kameru (ili više njih), a slika se uparuje (sinhroni-zira) sa podacima koji se emituju preko informatičke mreže. To omogućava da se mogu koristiti preko računara, mobilnog telefona ili naglavnog displeja.

Stručnjaci koji su razvili ovo sočivo kažu da je korisnikov vid usmeren na dva nivoa (p)osmatranja okoline, u isto vreme. Više mu neće biti potreban pose-ban monokular, vizir ili naočare za proširenu stvarnost.

Rešenje u sočivu sa dva fokusa doprinelo je da se smanji veličina uređaja sa sistemom virtuelne realnosti (konkretnije proširene stvarnosti) i da slika bude mnogo bliža oku

(337>

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

U razvoju projekta koriste se najnovija dostignuća u oblasti nanokompjutera i na-nostakla. Jedan od prethodnih programa kompanije Inovega, takođe razvijan u sarad-nji sa američkom agencijom za usavršena vojna istraživanja DARPA od 2011. godine, sastojao se od veoma malog monokularnog ekrana koji se nosio u visini jednog oka (ultra Small Form-factor Head-Up Display - HUD). Na HUD-u su se prikazivali i podaci emitovani u sistemu proširene stvarnosti, sinhronizovani sa slikom. Uređaj je razvijen u okviru projekta „Vojnički kompjuterski kontrolisan fotouređaj za prikaz slike” (DARPA’s Soldier Centric Imaging via Computational Cameras - SCENICC)6. Naglavni displej omogućavao je superpoziciju predstavljene slike (povećavanje i izoštravanje detalja).

Zatim su stručnjaci došli na ideju da naglavni displej HUD koriste zajedno sa modifikovanim kontaktnim sočivom. Pokazalo se da ovakva modifikacija ima određene prednosti. Testiranje sistema izvedeno je na opremi pilota lovačkog aviona, gde se proširena stvarnost koristi i za nišanjenje na protivničke letelice. Uređaj im je omogućavao da, gledajući u naglavni displej, piloti imaju pregled upravljačke i nišanske konzole, a da ne spuštaju pogled na instrumente ispred sebe. Međutim, pokazalo se da je uređaj glomazan i da nije pogodan za korišće-nje u vazduhoplovnoj borbi ili pri dejstvu po ciljevima na zemlji.

Ipak, istražujući dalje, uz pomoć savremene tehnologije novih materijala, kroz program SCENNICC, dobijen je dovoljno mali, lagan i dovoljno kvalitetan vi-šenamenski uređaj, koji omogućava vojniku da osmatra prostor i beleži sliku, ostvaruje nadzor nad terenom ispred sebe i uočava promene koje se dešavaju na bojištu. Naravno, vojni stručnjaci su odmah saopštili da to povećava vojniko-vu snalažljivost, sigurnost i preživljavanje na bojišu.

Kratkovidnost pogađa oko 30% ljudi u Evropi i SAD, te čak 80% ljudi u Aziji. Rešenje je i

kontaktno sočivo

6 Broad Agency Announcement: Soldier Centric Imaging via Computational Cameras (SCENICC), Defense Sciences Office (DSO) DARPA-BAA-11-26, December 22, 2010

Međutim, najnovije rešenje u sočivu sa dva fokusa doprinelo je da se sma-nji veličina šlemova (ili naočara) koji su se koristili sistemom virtuelne realnosti (konkretnije - proširene stvarnosti) i da slika bude mnogo bliža oku. Ugrađene optičke mikrokomponente unutar kontaktnog sočiva skreću svetlost koju emituje HUD ka sredini zenice, dok se svetlost iz okruženja šalje ka obodu sočiva. Mre-žnjača registruje obe slike istovremeno i u fokusu.

Pored toga, stručnjaci IOptics su u ram sočiva ugradili minijaturne projekto-re na obe strane. Ovi projektori rade nezavisno, odnosno mogu se lako koristiti da, pored prikazivanja podataka u oblaku proširene realnosti, projektuju i 3D video snimak. Najnovija rešenja predstavljena su na sajmu CES 2013 (The Consumer Electronics Show) u Las Vegasu, SAD, pod nazivom „providni noseći dis-plej” (Wearable Transparent HUD).

Međutim, time proces razvoja još nije u potpunosti završen. Proizvodnja naočara i sočiva sa dva fokusa nastaviće se, a procenjuje se da će projekat biti završen krajem 2014. godine. Klinička ispitivanja obavljaju se pod nadzorom američke Agencije za is-hranu i lekove (Food and Drug Administration), a dostupni podaci ukazuju da je proces odobravanja za korišćenje već u toku. Interes postoji, a procenjuje se da će ovu inovaciju, pored vojske, koristiti i industrija uređaja za kompjuterske igrice, turistički vo-diči, pa i školski sistemi, instituti i istraživačke laboratorije u raznim oblastima. Velika prednost ovakve opreme predviđa se u medicini, naročito kod tehničara koji održavaju složene sisteme (avione, brodove, nuklearne i električne centrale i dr). Ovaj sistem, u svojoj perspektivi, omogućava i gledanje trodimenzionalnih filmova sa prevodom na odabrani jezik, komunikaciju preko sistema proširene stvarnosti, dostupnost uvida u sadržaje interneta, kao i mogućnost razmene podataka i slika.

Razvoj ovog tipa kontaktnih sočiva je poodmakao i stručnjaci su omogućili da se na sočivu generiše realna slika okruženja, Međutim, kako napreduje nau-ka i razvoj informatičke tehnologije, elektronska kola će uskoro biti u stanju da ponude i mogućnost prikazivanja video-materijala u boji visoke definicije (HQ). Korišćenje ovakvih kontaktnih sočiva je veoma jednostavno, iako postoji razlika u fokusiranju slike sa sinhronizacijom teksta i simbola. Međutim, u toj oblasti će se koristiti najnovija iskustva video i filmske tehnike o mapiranju prostora. S dru-ge strane, kontakt sočiva sa okom predstavlja dodatni rizični faktor zbog kojeg je neophodno izvršiti brojna klinička ispitivanja da bi se svi problemi ot-klonili. Zbog toga su istraživači oprezni kada je u pitanju sama pri-mena, jer je taj deo finalizacije soči-va izuzetno bitan ukoliko bude do-bio široku komercijalnu primenu.

S druge strane, početkom 2013. godine međunarodna grupa naučnika je, na uzorku od oko 45.000 ispitani-ka, identifikovala 24 gena povezana sa kratkovidnošću. Rezultati, obja-vljeni u naučnom časopisu Prirodna genetika (Nature Genetics), zasnova-ni su na analizi podataka prikupljenih

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 314-340

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

za potrebe 32 prethodne studije. Oni ukazuju da će nova saznanja biti značajna ka-da se preporučuje korišćenje kontaktnog sočiva, pre svega da bi se unapredile me-tode prevencije i korekcije kratkovidnosti. Tu elektronsko dvofokalno sočivo može da odigra značajnu ulogu, posebno ukoliko stručnjaci budu uspeli i da reše problem automatskog prilagođavanja promenama koje nastaju u oku i u vezi sa vidom. Pro-cjenjuje se da kratkovidnost pogađa oko 30% ljudi u Evropi i SAD, a čak 80% ljudi u Aziji. Među identifikovanim genima su i oni koji utiču na signalne procese između mozga i oka, te na strukturu i razvoj oka. Neki od ovih gena povezani su i sa 10 puta većim izgledima za kratkovidnost.

To ukazuje da tehnološko rešenje, samo po sebi, ne može da utiče na bi-ološki proces koji se događa kod ljudi. Da bi se izbegle kontraindikacije pri ko-rišćenju ovakvih sočiva potreban je multidisciplinaran pristup koji, pre svega, zahteva da ergonomija i druge nauke (uključujući nanotehnologiju i razvoj no-vih materijala) kažu svoju reč o ovakvim proizvodima. Tu je i problem korišće-nja nanokompjutera u elektronskom kontaktnom sočivu sa dve fokusne daljine. S druge strane, primena ovakvog sočiva je jednostavnija nego ugradnja bionič-kog oka, gde je potrebna mikrohirurška intervencija, koja je veoma složena i zahteva povezivanje elektronskih komponenti sa nervima u oku. U vojnim okol-nostima veoma mali broj ljudi bi pristao da im se ugrade bioničke oči, dok one, kao provereni proizvod, ne postanu dostupne na tržištu bioničkih uređaja.

Na osnovu dostupnih informacija treba imati u vidu činjenicu da projekte zasnovane na razvoju tzv. kvantnog stakla ne sprovodi samo američka vojska pod nadzorom agencije DARPA. Pošto je reč o veoma komercijalnim tehnologi-jama, ove programe razvijaju i kompanija Aple, koja je 2012. godine predstavila prototip nazvan „nanokompjuter iLens”, tu je Guglov otvoreni program „Google staklo” (Google Glass Project), a i Majcrosoft se uključuje u trku sa svojim proto-tipom nanostakla za korišćenje u konceptu izmenjene realnosti (Microsoft Augmented Reality Glass). Reč je o savitljivom staklu koje, uz nanokompjuter, može da zameni smartfon ili računar sa tastaturom. Svi ovi projekti nude mogućnost korišćenja izmenjene stvarnosti, uključujući i korišćenje podataka za globalno pozicioniranje, gledanje video materijala, kao i korišćenje umesto mobilnog tele-fona. Kvantna struktura ovog stakla omogućuje korišćenje molekularne elektro-nike i osobenosti kvantne fizike, s obzirom na to da se većina osnovnih procesa molekularne elektronike odvija u kvantnom domenu. Zbog toga, uskoro, može-mo očekivati i snažan nanokompjuter ugrađen u kontaktno sočivo. Kako bi se njime komandovalo, postoje različite teorije - upravljanje električnim impulsima misli, glasom, pokretima oka ili na neki drugi način.

Za ilustraciju napretka razvoja nanokompjutera može da posluži i podatak da je francuska kompanija Kalrai, sa sedištem u predgrađu Pariza (Orsai), kra-jem 2012. godine saopštila da je izradila MPPA 256 procesor u tehnologiji od 28 nanometara (nm), koji može da se ugradi u računare koji se koriste za obradu signala i grafike. Ovaj procesor može da se kombinuje za upravljanje informatič-kim komponentama u kvantnom staklu. Pored američkih istraživača, ovu tehno-logiju razvijaju i u Belgiji, na Institutu „Lomonosov” u Moskvi, u Kini, kao i u dru-gim zemljama.

Nikola Ostojić

Zašto se gasi program Global Hawk Block 407

Global Hawk je jednom bio omiljeno čedo američkog ratnog vazduhoplov-stva, prva bespilotna letelica koja je bila namenjena za prikupljanje obaveštajnih podataka. Danas, nakon više od deset godina upotrebe u ratovima, vodeći ljudi vazduhoplovstva su na putu da ugase program Northrop Grumman letelice.

Vodeći zvaničnici vazdušnih snaga prećutno su se složili da verzija letelice Block 40 bude žrtvovana u nastupajućoj budžetskoj godini.

Gašenje modela Block 40, koja se još nije pojavila u operativnoj verziji, pred-stavljalo bi najnoviji udarac firmi Northrop Grumman. Gašenje programa moraju odobriti čelnici vazdušnih snaga, Ministarstvo odbrane i na kraju Kongres.

Ovakva ocena verzije Block 40 stiže samo godinu dana nakon što je verzija Block 30 letelice takođe odbijena.

S obzirom na to da predlog vojnog budžeta stiže do Kongresa tek u martu ove godine, ima još vremena za agresivno lobiranje kompanije Northrop za spasavanje verzije Block 30. Ta verzija je bila projektovana za sakupljanje obaveštajnih informa-cija putem elektro-optičkih i infracrvenih uređaja za posmatranje, dok je sledeća verzija opremljena radarskim senzorom veličine 0,45 X 1,2 metra (MPRTIP Multi-Platform Radar Technology Insertion Program) koji je namenjen za praćenje pokretnih zemaljskih meta i prenošenje podataka vojnicima na bojištu u realnom vremenu.

Ove dve verzije letelica predstavljale su okosnicu potencijalne transforma-cije u okviru obaveštajne aktivnosti vazduhoplovnih snaga na velikim visinama koja se još od pedesetih godina prošlog veka, od pojave špijunskog aviona U 2, nalazila u rukama pilota.

Od letelice Global Hawk očekivalo se smanjenje troškova prikupljanja obaveštaj-nih podataka uz dva puta duže trajanje leta i, naravno, uz eliminaciju rizika za pilote.

7 Aviation Week & Space Technology February 25 to March 1 2013.

(34T>

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 341-352

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Program je dobio veliku finansijsku infuziju nakon terorističkih napada 11. septembra kada je vazduhoplovstvo velikom brzinom ubacivalo prve prototipove letelica u operativnu upotrebu nad Irakom i Avganistanom. Global Hawk je saku-pljao podatke sa svih mogućih vrućih mesta, od Haitija nakon zemljotresa 2010 godine, Japana nakon zemljotresa 2011. godine, za vreme ustanka nazvanog „Arapsko proleće” i na kraju je prikupljao podatke i za vreme sukoba u Maliju.

Nije moguće kriviti samo Pentagon za potencijalno gašenje projekta Global Hawk Block 40. Milijarde dolara koje su se slile u program iznedrile su nerealna očekivanja. Novi zahtevi uključivali su veću platformu i veći podvesni teret. U okviru toga razvijane su nove podvarijante letelice.

To je rezultiralo nerealnim očekivanjima da letelica može sve da radi i za račun svakoga, a sve to uz manje troškove nego U -2. Na kraju su razvojni tro-škovi, naročito tokom 2005. i 2011. godine prevazišli sva očekivanja.

Nisu samo budžetske restrikcije uticale na prizemljenje Global Hawk-a već su one primorale vazduhoplovne snage da naprave izbor. Nerealno je bilo očekivati da letelica može u potpunosti zameniti U -2. Odluka o tome da se ne izabere jači motor radi omogućavanja većeg kapaciteta nosivosti letelice bila je fatalan potez.

Ukoliko Block 40 bude bio ugašen, to bi značilo povlačenje letelice iz upotrebe samo nekoliko meseci nakon što bi bila uvedena u operativnu upotrebu u Avganista-nu. To bi uništilo program bez mogućnosti provere aparata u borbenim uslovima.

Program letelice Global Hawk i dalje se nalazi u fazi evaluacije. Evaluacija uključuje dve letelice opremljene aktivnim radarom sa elektronskim skeniranjem. Od njih se očekuju letovi dugog trajanja. Biće, takođe, testirani piloti letelice, operatori senzora i osoblje odgovorno za održavanje u operativnom okruženju.

Kompanija Northrop Grumman dugo je očekivala ovaj program i radi toga ulo-žila velike napore radi prevazilaženja teškoća pri razvijanju, kalibriranju radarskog uređaja. Radarski uređaj je u međuvremenu izdržao 454,9 sati testiranja.

Prve evaluacije radarskog sistema nisu predviđene pre maja 2014. godine i uključiće samo neke od planiranih načina rada, kao što su praćenje pokretnih zemaljskih ciljeva, prikupljanje radarskih slika i - ono što je jedinstveno radar-skom sistemu - obavljanje oba načina rada istovremeno, bez prekida kontakta sa metom.

Egzotičniji načini rada, kao što je visoka rezolucija koja omogućava preci-zno merenje ciljeva odbačeni su za vreme razvoja programa, jer su smatrani previše ambicioznim za upotrebu u bliskoj budućnosti. Za ove načine rada sistema najranija mogućnost finansiranja ne može biti pre fiskalne 2016. godine.

Pentagon je, sa druge strane, već finansirao određene slične programe, kao što su Joint Stars aircraft i kompanija Northrop Grumman, koji je montiran na avion Boeing 707, ali se podaci prikupljeni ovim sistemom distribuiraju samo kopnenoj vojsci SAD, a ne i vazduhoplovnim snagama.

Northrop Grumman isporučio je osam od naručenih jedanaest letelica Block 40. Šesnaest letelica Block 30 od planiranih 31 je isporučeno, a ostatak je planiran za 2014. godinu.

Kongres se opredelio za nastavak razvoja programa Block 30 i tokom 2014. godine, uprkos predlogu vazduhoplovnih snaga. Letelice poleću sa mesta blizu Al Dhafra AB u Ujedinjenim arapskim emiratima i to od 2001. godine nakon terorističkih napada 11. septembra.

<342)

Ukoliko program Block 40 bude ugašen, vazduhoplovne snage SAD imaće samo šest letelica Block 20 od kojih je četiri opremljeno borbenim vazduhoplovnim komunika-cionim čvorištem predviđenim za poboljšanje centralnog komunikacionog sistema.

U medjuvremenu, dok traje rad NATO snaga na razvoju programa save-zničkog zemaljskog nadzora u toku je i program američke mornarice za oprema-nje platforme Global Hawk sa sistemima za nadzor morskih površina.

Očekuje se da će NATO kupiti 5 do 8 letelica modela Block 40 sa radar-skim sistemom RTIP koji će imati i dodate modove rada sa sintetičkim radarom. Postoji mogućnost da osam aparata vazduhoplovnih snaga bude prebačeno u NATO arsenal ukoliko dođe do gašenja sistema Block 40.

Nemačka je nabavila jednu letelicu Global Hawk radi dobavljanja domaćih obaveštajnih podataka. Ministarstvo odbrane Nemačke moglo bi da kupi još četi-ri takve letelice.

Dragan Vučković

Veoma brze letelice sa vertikalnim poletanjem i sletanjem8

U vezi svog programa VTOL - X (Vertical taking off and landing - vertikal-no poletanje i sletanje) DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency -Agencija za napredne odbrambene istraživačke projekte) ne želi ponuđače koji će ponuditi slične stare koncepte koji kombinuju velike brzine aviona sa fiksnim krilima sa pokretljivošću helikoptera.

Dosadašnja iskustva u vezi sa VSTOL letelicama pokazuju da je do sada po-stojalo čak 45 različitih koncepata koji su na razne načine isprobani. Samo tri se mo-gu smatrati uspešnim - Hawker Harrier, Zakovlev Zak-38 i Bell Boeing V-22 (a če-tvrti je Lockheed Martin F-35, ali do njegove realizacije ima još mnogo vremena).

Program-menadžer programa VTOL-X Ashish Bagai tvrdi da bi rešenje moglo biti u „mudrijoj integraciji” isprobanih koncepata.

8 Aviation Week & Space Technology February 25 to March 1 2013.

d43>

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 341-352

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Bagai je pre stupanja u redove DARPA bio glavni inženjer u kompaniji Sikorsky, odgovoran za razvoj lopatica rotora na demonstratoru tehnologije X2. Demonstrator X2 , kao i S-97 Raider, dobar su primer „mudrije” integracije tehnologije koja je prvo primenjena na letelici Sikorsky XH-59 Advanced Blade Concept Demonstrator.

XH-59 je dostigao brzinu od 263 čvora, ali mu je bilo potrebno četiri motora i četiri ruke da bi leteo, a pritom se tresao kao kovački čekić. Demonstrator X2 prestigao je 260 čvorova sa samo jednim motorom, jednim pilotom i vibracijama koje nisu veće od onih koje postiže helikopter Black Hawk pri brzini od 150 čvo-rova. Ovo je postignuto sinergističkom integracijom čvrstih rotora, propulsora, kompjuterizovanim komandama leta, aktivnom kontrolom vibracija i upotrebom drugih tehnologija.

Bagai vidi mogućnost integracije drugih koncepata koji su isprobani ranije, ali su odbačeni. Danas postoje mnoge tehnologije koje omogućuju upotrebu prethodno odbačenih ideja. Nove alatke za projektovanje i tehnologije podsiste-ma predstavljaju veliki potencijal za novu hibridizaciju.

VTOL-X program usmeren je na izradu eksperimentalne letelice koja bi, pore-deći se sa konvencionalnim helikopterom, bila sposobna da: leti brže (preko 300 čvo-rova), da lebdi efikasnije (75% ili još bolje), da krstari efikasnije (odnos dizanja/prevla-čenja 10 ili bolji) i da nosi koristan teret od 40% svoje težine. Ova letelica imala bi ma-su od oko 4,5 tone, a veličinu sličnu veličini letelice Sikorsky S-97 Raider.

Koliko je sve to realno videće se pri poređenju sa svim propalim projektima. Naime, Sikorsky X-wing projekat ugašen je 1988. i to pre nego što je poleteo, Boeing X-50 A Dragonfly ugašen je 2006. nakon što se umanjeni model srušio, a nakon toga srušena su još dva dodatna umanjena modela. Takođe, i koncept Goen Heliplane žiroplan ugašen je 2008. godine.

Veruje se da će DARPA ovog puta imati više sreće.

Dragan Vučković

Iran otkriva nove protivvazduhoplovne sisteme9

Iranska vojska otkrila je nekoliko novih protivvazduhoplovnih sistema za vreme manevara „Velayat 4" tokom perioda od 11. do 15. novembra.

Vežbe su održane na teritoriji koja pokriva skoro 950.000 km2, a nalazi se u istočnom Iranu. Na vežbi su učestvovale jedinice iranske armije i islamske revo-lucionarne garde, dok je ratno vazduhoplovstvo bilo u ulozi napadača.

Novi sistemi identifikovani su kao Ya Zahra 3 (YZ3) - protivvazduhoplovni sistem za gađanje ciljeva raketama na malim visinama, Ghader - mobilni raketni sistem za dejstvovanje na ciljeve koji lete na srednjim visinama i raketni sistem Shalamcheh.

Raketni sistem Ya Zahra prvi put je prikazan 2002. godine i ličio je na kineski FM-80 koji je inače potekao od francuskog sistema Crotale. Godine 2010. potvrđeno je da je Iran došao u posed sistema FM-80 iako su iranski mediji tvrdili da je sistem modernizovan nakon što je pristigao iz Kine. Na fotografijama je bio prikazan sistem FM-80 sa elektro-optičkim uređajima smeštenim odmah pored radarske antene.

Najnoviji YZ3 vrlo je sličan kineskom FM-80, iako upotrebljava malo izme-njenu lansirnu platformu.

9 IHS Jane's Defence Weekly 28 November 2012.

<34?)

Novi sistem Ghader ili Qadar je, u stvari, mobilna verzija sistema Mersad koja predstavlja kopiju američkog raketnog sistema HAWK koji je Iran kupio još sedamdesetih godina. Montiran na civilni kamion, Ghader koristi mali vučni transporter za postavljanje raketa na šine lansera. Radarski sistemi za podršku sme-šteni su na sličnom vozilu.

Iranski mediji izvestili su da je Shalamcheh modernizovana verzija rakete Shahin koju ispaljuje sistem Mersad. Ova raketa je uspešno presrela bespilotnu leteću metu Karrar.

Takođe, bilo je izveštaja da je testiran i modernizovani sistem S-200 (SA-5 Gammon) za presretanje ciljeva na velikim visinama. Snimak je pokazao lansira-nje rakete i navodno uništavanje leteće mete.

Prikazan je i radar velikog dometa koji je svoju premijeru doživeo tokom vojne parade 2010. godine. Mediji su izvestili da se radi o sofisticiranom VHF ra-daru tipa 11.119 Nebo-SVU koji može otkrivati i nevidljive letelice.

Iran, takođe, radi na otkrivanju novih načina detekcije neprijateljskih aviona koji se ne oslanjaju na aktivni radar kojim odaju svoju lokaciju i koji se može ometati.

Potvrđeno je da je protivavionski sistem Ghader opremljen uređajima za elektro-optičko otkrivanje i presretanje ciljeva, kao i da su pridodata dva nova pasivna sistema za otkrivanje, Sayyad 40 - mobilni sistem za presretanje komu-nikacija i Rased 32 sa elektro-optičkim uređajima podignutim na jarbol.

Dragan Vučković 10

Kineski transportni avion Y-20 na svom prvom letu

Strateški transportni avion Y-20 kompanije X’ian Aircraft Corporation (XAC) 26. januara je obavio svoj prvi let sa aerodroma Zanliang u blizini pogona XAC.

Let je trajao oko 40 minuta tokom kojih je avion napravio nekoliko krugova oko aerodroma. Slike i snimak ukazuju da se radi o avionu sa četiri turbo-ventila-torska motora sa jasnim uticajem ruskog, ukrajinskog i američkog dizajna. 10

10 IHS Jane's Defense Weekly 6 February 2013.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 341-352

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Poznato je da su ruski i ukrajin-ski inženjeri radili kao konsultanti u oblasti projektovanja, a njihov uticaj se vidi po spuštenoj i nagnutoj konfi-guraciji prednjeg dela aviona, sličnog avionu An-70.

Američki uticaj najviše se primećuje po vertikalnim i horizontalnim stabilizatori-ma koji veoma liče na Boingov C-17 Glo-bemaster III. Moguće je da podaci o ovim delovima potiču od bivšeg inženjera Bo-inga Grega Čanga koji se nalazi u zatvo-ru zbog špijunaže još od 2010. godine.

Na jednom snimku kineske televizije vidi se uvijanje horizontalnog stabilizatora prilikom sletanja, što bi moglo značiti da je potrebno ojačati materijal na tom delu. Vi-soko postavljena krila odražavaju rusko iskustvo prilikom projektovanja aviona Ilyshin II-76 Candid, što omogućava neometan pristup tovarnom prostoru. Za razliku od Boingovog C-17 flapsovi na krilima Y-20 su vrlo slični onima na ruskom Il-76, što je verovatno i uticalo na izbor motora Solovyov D-30KP sa potiskom od 12 tona.

Kina je navodno kupila 239 D-30KP-2 turbo-ventilatorskih motora, od kojih će više od 100 biti upotrebljeno za proizvodnju 50 bombardera XAC H-6K, a ostatak za transportne avione Y-20. Međutim, postoje indicije da Kina razvija bajpas turbo-ventilatorske motore, kao što je WS-20 sa potiskom od 13 tona. Taj motor je prvi put prikazan na aero-mitingu Zhuai 2012. godine, a očekuje se da bi taj motor mogao postići potisak od svih 20 tona.

Ovakav razvoj motora znači da bi fabrike XAC mogle uskoro izbaciti mnogo efikasnije modele aviona Y-20.

Kineski izvori su 2007. godine objavili da bi Y-20 mogao da ponese i svih 60 tona, dok koristan teret modela snabdevenih motorima D-30KP iznosi oko 50 tona.

Dragan Vučković

Kompanija Rheinmetall izvršila je uspešnu probu visokoenergetskog lasera11

iНе можете найти то, что вам нужно? Попробуйте сервис подбора литературы.

U Švajcarskoj su, tokom novembra 2012. godine, na test-poligonu kompa-nije Rheinmetall, vršena testiranja sa visokoenergetskim laserom snage 50 kW. Testiranja su obuhvatila različite situacije. Dva lokacijski razdvojena oružna si-stema ozračila su jednu metu koristeći tehnologiju BST Beam Superimposing Technology. Radi se, pojednostavljeno rečeno, o susretanju/preklapanju dva la-serska zraka sa dva različita mesta na jednoj meti.

Pedesetkilovatni demonstrator tehnologije sastojao se od dva funkcionalna ele-menta. Prvi je bila oružna stanica snage 30 kW, integrisana na kupolu protivavionskog topa Oerlikon Revolver Gun, umrežena sa kompjuterizovanim dnevno/noćnim siste-mom za upravljanje vatrom Oerlikon Skyguard i druge oružne stanice snage 20 kW koja je bila integrisana u stariju kupolu protivavionskog topa prve generacije Oerlikon.

11 IHS International Defence Review February 2013.

<346)

Za vreme testa čelični nosač debljine 15 mm presečen je na daljini od 1000 m, dok je nekoliko vazdušnih meta u poniranju oboreno na daljini od preko 2000 m dok su letele brzinom od preko 50 m/s.

Dolazeće mete detektovane su sistemom za upravljanje vatrom Skyguard, a zatim predate visokoenergetskom laseru od 30 kW koji je upotrebio podatke iz kompjutera za praćenje mete. Optički sistem za praćenje na jedinicama za for-miranje snopa pojedinačnih laserskih oružanih modula izvršio je precizno zahva-tanje bespilotne vazdušne mete onog trenutka kada je ušla u programirani sek-tor vatre, a zatim su laserski oružani moduli otvorili vatru i uništili letelicu.

Treća demonstracija sistema sastojala se u presretanju čelične lopte preč-nika 82 mm koja je predstavljala minobacačku minu. Oružni sistemi presreli su metu koja je letela brzinom od oko 50 m/s i uništili je.

Kompanija Rheinmetall vidi visokoenergetski laser kao komplementarni si-stem postojećem sistemu Skyshield 35 mm koji se nalazi u operativnoj upotrebi u nemačkom ratnom vazduhoplovstvu pod nazivom Mantis.

Kompanija, takođe, planira povećanje snage visokoenergetskih lasera i to dva puta u okviru istih gabariteta. Testiranja su, takođe, pokazala da sistem radi i u uslovima snežnih padavina, kiše, leda i jakog sunčevog osvetljenja.

Postoji mogućnost razvijanja visokoenergetskih lasera i za upotrebu na kopnu. Visoko- energetski laser od 1 kW integrisan je i testiran na starom lakoo-klopljenom vozilu TM-170 4X4. U budućnosti će biti moguće integrisati ovakav sistem i na druga oklopna vozila.

Dragan Vučković

Novi dizajn za indijski napredni srednji borbeni avion12

Indija je otkrila veo tajni sa novog modernizovanog dizajna za svoj koncept lovca pete generacije nazvanog napredni srednji borbeni avion - Advanced Medium Combat Aircraft (AMCA).

12 Aviation week 11-15 march 2013.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 341-352

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Prezentacije lovca često su menjane tokom poslednjih nekoliko godina, ali ovaj model u srazmeri 1:8, koji je prikazan tokom poslednjeg aero-mitinga Aero India 2013. u gradu Bengaluru predstavlja finalnu konfiguraciju i onu na osnovu koje se program nastavlja.

Dvomotorni, nevidljivi, višenamenski lovac je prvi put otkriven tokom aero-mitinga Aero India 2009. u obliku metalne makete u vazdušnom tunelu. Tokom aeromitinga 2011. godine, novi oblik makete je podsećao na F-22.

Finalni dizajn ili bar onaj koji su konstruktori prikazali ove godine podseća na prototip naprednog taktičkog lovca kompanije Lockheed YF-22 iz 2001. godine koji je kasnije prerastao u F-22.

Konstrukcija AMCA je skupljena, sa simetričnim trapezoidnim krilima, upa-dljivo bez vodećih ekstenzija na napadnim delovim krila koji su nekada bili sa-stavni deo prethodnog modela. Letelica će imati unutrašnji prostor za oružje i sa-držaće domaće stelt tehnologije koje su u toku razvoja, uključujući boju za upija-nje radarskog ozračenja i kompozitne materijale.

To je svakako u planu. Međutim, s obzirom na zaostajanje programa Tejas Light Combat Aircraft - lakog borbenog aviona (LCA), postoji opravdani skeptici-zam u indijskom vazduhoplovstvu u vezi sa ulaganjem sredstava u domaću plat-formu pete generacije, naročito onda kada će više od 10 milijardi dolara biti ulo-ženo u program lovca Hindustan Aeronautics (HAL) Sukhoi T-50. Međutim, ova vrsta zabrinutosti nije stala na put ulaganju ogromnih resursa i finansiranja u AMCA program i u sastavljanje liste želja tehnologija za konstrukciju letelice koje ni u kom slučaju neće imati svoj prvi let pre početka sledeće dekade.

Indijski oficiri vazduhoplovnih snaga kažu da će konstrukcija letelice biti identična onoj koju Rusi već koriste u probnim letovima. Oni insistiraju da će maksimum izmena u projektu HAL biti uvođenje nekoliko novih sistema koje Indija odabere i da će se projekat maksimalno osloniti na MKI, odnosno na dvosed Su-30 koji Suhoj razvija za Indiju.

Oni insistiraju na tome da je za Indiju prevashodno važno da gleda unapred i da počne razvijati tehnologije i platforme, kao što je AMCA, radi prestanka ku-povine aviona koje su drugi razvijali, a koji su na osnovu licence sklapani u Indiji.

Indijski naučnik u Direktoratu projekta AMCA rekao je da Indija već ima sposobnost proizvođenja četvrte generacije letelica, ali da tehnologije koje se razvijaju za AMCA predstavljaju sam vrh nauke. Po njemu to mora biti u potpu-nosti indijski program, jer nijedna država neće razmeniti nijednu od osetljivih taj-nih tehnologija u vezi sa nevidljivošću.

Kratka lista ambicioznih tehnologija kojima se Indijska aeronautička agenci-je za razvoj nada da će opremiti AMCA uključuje i panoramski aktivno-matrični displej u kokpitu, trostruku fly-by-wire arhitekturu sa digitalnim kompjuterizova-nim letačkim kontrolama povezanim optičkim kablovima i uvijenim usisnicima za vazduh radi umanjena radarskog odraza.

U razvoju ovog aviona vrlo aktivno će učestvovati i indijski privatni sektor, a indijski zvaničnici su naveli da su i poznati proizvođači aviona kao što su SAAB, Dassault i EADS izrazili volju za konsultacijama sa agencijom ADA u vezi sa konceptm AMCA. Moguće je da se formalna selekcija mogućih stranih tehnologi-ja obavi tokom ove godine.

Dragan Vučković

Odobrena proizvodnja serije novog E-2D Hawkeye13

Pentagon je odobrio proizvodnju novog aviona Northrop Grumman E-2D Advanced Hawkeye, namenjenog za rano upozoravanje i kontrolu vazdušnog prostora (early warning and control AEW&C).

Ova odluka je usledila nakon desetomesečnih testova i evaluacije koju je sprovela američka mornarica. Do sada je kompanija Northop Grumman isporuči-la 9 letelica E-2D američkoj mornarici, dok je još 11 spremno ili će biti uskoro spremno za testiranja.

E-2D je najnovija verzija letelice za rano upozoravanje i kontrolu vazdušnog prostora koja se nalazi u službi američ-ke mornarice još od šezdesetih godina.

Modernizacija uključuje snažniji aktivni radar sa mehaničkim i elektronskim ske-niranjem AN/APY 9 koji obezbeđuje po-krivanje ciljeva kao što su neprijateljski avioni i krstareći projektili u radijusu od 360 stepeni.

Francuska je u ovom trenutku zainteresovana za zamenu svojih letelica E-2C novim E-2D, a još nepotvrđeni izvori navode da i Japan ima sličan interes. Indija je, takođe, u fazi evaluacije aviona E-2D za potrebe svoje mornarice. Zvaničnici kompanije Northrop Grumman kažu da su proizvodne linije kompanije u mogućno-sti da pokriju sva potraživanja.

Dragan Vučković

14

Probni let kineskog mornaričkog lovca dvoseda J-1514

sca-jrwwwwjiejfeLCSi

r >j

Kompanija Shenyang Aircraft Corporation (SAC) testirala je dvosedu vari-jantu mornaričkog lovca J-15 po prvi put.

Letelica ima oznaku J-15S, s tim da je S skraćenica od kineske reči tandem, a takođe je poznata i kao „crna ajkula” ili „leteća ajkula”. Letelica će se pri-

13 IHS Jane's Defence Weekly 06 February 2013.

14 IHS Jane's Defence Weekly 11 November 2012.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 341-352

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

družiti grupi jednosedih lovaca J-15, koji će zajedno učestvovati u obuci na no-saču Liaoning, prvog nosača aviona mornarice kineske oslobodilačke armije.

Još je nejasno da li će borbena verzija J-15S biti priključena letačkoj grupi na kineskom nosaču aviona, ali je ovaj avion idealno sredstvo za operacije pre-ciznih udara, za poslove ranog upozoravanja i kontrole ili protiv podmorničke borbe.

J-15S predstavlja već peti klon Suhojevih aviona koji se proizvodi u Shen-zang-u. On se pridružio grupi koja je sastavljena od J-11B, J-11BS, J-15 i J-16. Svi imaju iste motore Shenyang-Liming WS-10A Taihang, što ukazuje na pove-ćan stepen poverenja u ovaj program.

Odabir dvosede/tandem varijante za J-15S omogućiće kompaniji Shenyang da izjednači svoje investicije u dvosedu varijantu J-11BS, iako će biti potreban radikalni redizajn J-15 zbog planirane upotrebe na nosaču aviona.

Sa druge strane, Rusija, čije su letelice Su-27 i Su-33 predstavljale osnov za proizvodnju J-11 i J-15, odabrala je opciju dvoseda, u kojem piloti sede jedan pored drugog, a ne u tandem konfiguraciji, što je zahtevalo malo širu konstrukci-ju aviona pod nazivom Su-33KUB.

Dragan Vučković

Ruski koreni u kineskom Z-1015

Sergei Mikheyv, generalni projektant projektanskog biroa Kamov, otkrio je da je ruska helikopterska kompanija tajno projektovala osnove verzije kineskog borbenog helikoptera Z-10 tokom devedesetih godina.

15 Aviation week 11-15 march 2013.

Dvosedi helikopter imao je svoj prvi nastup u javnosti tokom aero-mitinga u gradu Zhuai 2012. godine u Kini, nakon intenzivnih testiranja koja je sprovela ki-neska oslobodilačka vojske tokom prethodnih nekoliko godina. Iako je helikopter spolja ličio na helikopter AgustaWestland A 129 Mangusta, što je izazvalo mno-go komentara, niko nije ni pomislio na Kamov sve do izjave Mikheyv-a prilikom konvencije Heli-Expo, održane 6. marta ove godine.

Komentarišući tokom informisanja o proizvodima Kamova, Mikheyv je re-kao da je odluka o otkrivanju uloge ruske kompanije u projektovanju helikoptera Z-10 doneta nakon njegovog prikazivanja u Kini tokom prošle godine.

Kamov je radio na osnovnom dizajnu na zahtev Kine tokom 1995. godine. To je iz razumljivih razloga držano u tajnosti, ali je Kamov projektovao helikopter koji je Kina prihvatila. Osnovni dizajn helikoptera, interno nazvan „projekat 941”, prihvaćen je i dalje razvijan. Sve do danas verovalo se da je letelicu projektovala Kina i da je jedini uticaj sa strane predstavljala pogonska grupa.

Razvoj Z-10 bio je izrazito kontroverzan. Pet letelica je snabdeveno motori-ma Pratt&Witney Canada PT6C-67C sa potpuno digitalazovanim kontrolama. Motore je razvila kompanija Hamilton Sundstrand. Nakon istrage koju su pokre-nule federalne agencije, kompanija kćer United Technologies Corp. kažnjena je sa 75 miliona dolara zbog lažnih izjava u vezi sa ilegalnim izvozom vojnog soft-vera američkog porekla u Kinu.

Nakon dokaza izvedenih pred sudom ispostavilo se da je Kina kupila motore pod izgovorom da su joj potrebni za proizvodnju civilne transportne leteli-ce. Od tada se pretpostavljalo da je proizvođač Z-10 Changhe Aircraft Industries Corporation morao da upotrebi slabiji lokalno proizvedeni motor za helikopter i to tako što će znatno smanjiti težinu letelice dok novi jači motor ne posta-ne dostupan.

Kamov je inače poznatiji po svojim koaksijalnim projektima, kao što su transports helikopter Ka-32, kao i borbeni helikopter Ka-50/52. Kompanija proizvodi i Ka-62 transports helikopter.

Mikheyv je poželeo uspeh helikopteru.

Dragan Vučković 16

Satcom na izraelskim F 15

Izraelsko ratno vazduhoplovstvo opremilo je jedan (još uvek tajni) broj svo-jih lovaca F-15 Eagle satelitskim komunikacionim sistemom (Satellite communications SATCOM) radi održavanja komunikacija za vreme udarnih operacija po ciljevima na velikoj udaljenosti.

Fotografije su izrađene još 2010. godine, ali su tek nedavno objavljene. Na slikama se vide dvosedi lovci F-15D Akef i F-15I Ra'am opremljeni antenama SATCOM na zadnjem delu kokpita.

Ova antena mogla bi da pripada SATCOM jedinici EL/K-1891 namenjenoj za komunikaciju van horizonta. Ovaj sistem omogućava dvodirekcionalnu ko-

16 IHS Jane's Defence Weekly 28 November 2012.

(35T>

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 341-352

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

munikaciju putem prenosa komprimovanih podataka na osnovu čega je mogu-ća glasovna i video komunikacija između više aviona ili između aviona i ze-maljskih stanica. Zvučna i video komunikacija odvija se u realnom vremenu, a prenos ide preko geostacionarnih komercijalnih satelita i omogućava neograni-čen domet.

Tokom nedavnih godina flota izraelskih F-15D prošla je kroz proces moder-nizacije radi omogućavanja napada na zemaljske ciljeve, ali još nije potpuno ja-sno koja je uloga dodavanja SATCOM uređaja.

U tom kontekstu, tokom 2010. godine, u vremenu kada su fotografije sni-mljene, veruje se da su izraelski borbeni avioni učestvovali u napadima na ciljeve u Siriji i Sudanu. Iako izraelska vlada nije ni potvrdila ni demantovala učestvo-vanje izraelskih snaga u bilo kojem od napada, a kamoli pružila informaciju koji su tipovi aviona učestvovali u pomenutim akcijama, postoje indicije da su to bile letelice F-15, ali je pitanje da li su bili opremljeni SATCOM uređajima još uvek u domenu spekulacija.

Interesantnije je pitanje kako bi modernizovanje aviona pomenutim uređa-jem moglo uticati na izraelske planove o udarima protiv iranskih nuklearnih obje-kata. Izraelski avioni morali bi leteti oko 1.500 km radi dolaska do ciljeva u Iranu, daleko van dometa svih konvencionalnih načina prenošenja podataka putem ra-dio-uređaja ili data linka.

Iako radio-uređaji visoke frekvencije teoretski mogu omogućiti komunikaciju na ovoj daljini, pouzdanost takve komunikacije zavisila bi od atmosferskih pojava i profila leta aviona. SATCOM uređaji mogu se koristiti u bilo kom delu sveta.

Dragan Vučković

(352)

Pripreme za opitovanje opsežnih modifikacija strategijskih bombardera B-1B17

Pripadnici 337. opitnog i evaluacionog skvadrona Ratnog vazduhoplovstva SAD (USAF 337th Test and Evaluation Squadron) koji je baziran u vazduhoplov-noj bazi Dajes, u saveznoj državi Teksas, započeli su pripreme za opitovanje modifikacija strategijskih bombardera B-1B Lancer u okviru programa moderni-zacije SB-16. Radi se o najvećem paketu modifikacija u operativnoj istoriji bombardera ovog tipa. Upravo zbog sveobuhvatnosti projekta, pripadnici 337. eska-drile prošli su i dodatne preobuke kako bi, pored opitovanja novih sistema, razvili i potrebne taktike koje bi omogućile da se postigne potpuna iskorišćenost nove opreme i softvera.

Modernizacijski paket SB-16 podrazumeva ugradnju potpuno integrisanog data-linka FIDL, centralnointegrisanog sistema provere i nadgradnju prikazivača vertikalne situacije (VSDU). Pored toga, na aparatima B-1B biće modernizovani i navigacijski sistemi, radar i dijagnostika.

VSDU podrazumeva da se u pilotskoj kabini sa četiri višenamenska prikazi-vača u boji zamene dosadašnja dva zastarela crnobela (monohromatska) prika-zivača, čime bi se pilotu i kopilotu omogućilo lakše praćenje podataka. I zadnja kabina dobiće višefunkcionalne prikazivače u boji sa pokretnim mapama i intui-tivnim simbolima, kao deo nove digitalne avionike u okviru FIDL-a, koji uključuje i dodavanje data-linka „Link 16” postojećem protokolu JREAP.

Paket CITS obuhvata zamenu postojećeg računara koji služi letačkom i ze-maljskom vazduhoplovnotehničkom osoblju da neprekidno prati performanse le-telice, otkriva i identifikuje anomalije na sistemima vazduhoplova.

17 www.airforcesdaily.com/2013/02/337th-tes-gear-up-for-major-b-1b-modification/ posećeno: 3. 2. 2013.

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 353-355

VOJNOTEHNIČKI GLASNIK/MILITARY TECHNICAL COURIER, 2013., Vol. LXI, No. 2

Pomenute modifikacije samo su deo jednog šireg plana poznatog kao Integrated Battle Station, koji će biti realizovan do 2019. godine. Modernizacija treba da omogući posadama bombardera B-1 da lakše prate situaciju oko sebe, da za razmenu podataka koriste brže i bezbednije digitalne data-linkove, te da poveća-ju efikasnost zahvaljujući mnogo pouzdanijem kokpitu.

Planirano je da razvojna opitovanja paketa SB-16 otpočnu u aprilu ove godine u vazduhoplovnoj bazi Edvards, u saveznoj državi Kalifornija, dok bi prvi potpuno modifikovani aparat B-1 337. skvadronu bio predat krajem godine, do kada pripadnici ove jedinice treba da pripreme mrežu Link-16 za upotrebu u va-zdušnom prostoru koji će biti korišćen za opitovanja. Pored toga, jedinica ima zadatak i da pripremi plan preobuke posada i letnih opitovanja modifikovanog aviona.

Pored letača, i vazduhoplovnotehnička služba moraće da se pripremi za prijem modifikovanih aparata, pa će tehničari 337. skvadrona i 7. tehničke gru-pe proći preobuku koja će se održavati u vazduhoplovnim bazama Edvards i Tinker.

Zahvati bi trebalo da budu „toliko dramatični“ da bi posade koje su do sada letele na B-1, prema vazduhoplovima opremljenim IBS-om, trebalo da se opho-de kao prema potpuno novim avionima. Cilj programa jeste da omogući integra-ciju i sadejstvo ovih bombardera sa celokupnim vazduhoplovnim, kopnenim, mornaričkim, pa i sajber arsenalom Sjedinjenih Država.

Mladen Tišma

Uspešna provera integracije avio-bombe GBU-53/B na jurišnik F-3518

Ratno vazduhoplovstvo SAD i kompanija Rajteon (Raytheon) početkom marta ove godine potvrdili su da su uspešno završena ispitivanja kojima se pro-veravalo da li avio-bomba malog prečnika tipa GBU-53/B SDB II odgovara unu-trašnjem spremniku za naoružanje (tzv. luk - bay) novog američkog jurišnika F-35 Lightening II. Tokom ispitivanja, četiri gabaritno-težinska modela ovih avio-bombi podvešana su zajedno sa jednom raketom v-v tipa AMRAAM, a instrument su potvrdili da je zazor između avio-bombi i rakete, te naoružanja i vrata spremnika odgovarajući.

Prema zvaničnicima kompanije Rajteon, završetak pomenute provere zna-čajan je zbog toga što je dodatno potvrdio kompatibilnost avio-bombe SDB II (Small Diameter Bomb II) sa avionom F-35, što će omogućiti i početak njene proizvodnje. Integracija ovog ubojnog sredstva trebalo bi da omogući avionu sposobnost „bez presedana” da precizno napada brze pokretne mete u složenim meteorološkim uslovima i kroz dimne zavese.

Avio-bomba SDB II projektovana je za potrebe borbenih aviona četvrte i pete generacije, uključujući lovce-bombardere F-15E, F-16C/D, lovce F-22 i juri-šnike F-35A iz sastava Ratnog vazduhoplovstva SAD, avione F-35C i F/A-18E/F američke Ratne mornarice i varijantu JSF-a za marince, odnosno F-35B.

18 www.airforcesdaily.com/2013/01/gbu-53b-small-diameter-bomb-ii-f-35-fit-check/ posećeno: 2. 2. 2013.

Američki Sekretarijat odbrane (U.S. Department of Defense - DoD) ozna-čio je ovaj tip avio-bombe kao „kritičnu potrebu” za američke ratne avione, što i ne čudi, budući da je samo DoD do ovog trenutka uložio preko 700 miliona ame-ričkih dolara u ovaj projekat.

Kada su u pitanju karakteristike ovog ubojnog sredstva, navodi se da je u stanju da pogodi metu u radijusu većem od 74 kilometra, te da je bojeva glava dovoljno snažna da uništi oklopne mete, a da pritom kolateralna šteta bude sve-dena na minimum. Proizvođač i američka vojska, pored toga, tvrde i da se radi o izuzetno preciznom sredstvu koje pilotu omogućava promenu mete nakon odba-civanja, budući da poseduje data-link. Pored toga, Rajteon je za ovu avio-bombu proizveo i integrisani 3-modni tragač, koji objedinjuje milimetarskotalasni radar, nehlađene infracrvene i poluaktivne laserske senzore, što bi trebalo da obezbedi pomenutu primenjivost ovog ubojnog sredstva u svim meteorološkim uslovima.

Mladen Tišma

(355}

SAVREMENO NAORUŽANJE I VOJNA OPREMA/MODERN WEAPONS AND MILITARY EQUIPMENT, pp. 353-355

i Надоели баннеры? Вы всегда можете отключить рекламу.